Archive for Antifašizam

78. godišnjica proboja iz ustaškog logora u Kerestincu

Prisustvovali smo komemoraciji povodom 78. godišnjice proboja logoraša iz ustaškog konclogora Kerestinec u kojem je pobijeno više od sto istaknutih intelektualaca Komunističke partije Jugoslavije i Hrvatske.

Logor u Kerestincu osnovan je prije rata i okupacije, još za vrijeme Banovine Hrvatske. Bio je to prvi takav logor kod nas, preteča budućih fašističkih masovnih mučilišta i gubilišta, nagovještaj totalne fašizacije zemlje koja će uskoro uslijediti. Već tada, za vrijeme Banovine, u Kerestincu su zatočeni mnogi poznati ljevičari. Uoči okupacije Kraljevine Jugoslavije i dolaska Nijemaca i ustaša, banovinski vlastodršci Maček i Šubašić nisu našli za potrebno da ovaj logor ukinu i zatočenike puste na slobodu, nego su ih prepustili na milost i nemilost fašistima.

Početkom srpnja 1941., grupa zagrebačkih komunista ubila je na ulici jednog ustaškog agenta. Za odmazdu su iz Kerestinca odvedeni taoci, Božidar Adžija, Ognjen Prica, Otokar Keršovani, Ivo Kun, Zvonimir Rihtman, Ivan Korski, Viktor Rozencvajg, Sigismund Kraus, Simo Crnogorac i Ivan Krndelj (Krndelj je kasnije vraćen, a umjesto njega je odveden Alfred Bergman, jer ustaškim vlastima vjerojatno nije odgovarao brojčani odnos Hrvata, Srba i Židova među desetoricom talaca pa su ga „popravili“ u korist Hrvata, a na štetu Židova). Taoci su streljani u Maksimiru. Nakon odvođenja desetorice talaca, u logoru se nalazilo još 111 logoraša.

Nakon likvidacije prve grupe talaca, ostali logoraši su shvatili da i njih prije ili kasnije čeka likvidacija pa je organiziran proboj iz logora. Akcija je pokrenuta u noći između 13. i 14. srpnja, kad su logoraši izvršili grupni prepad na stražare, razoružali ih i pobjegli iz logora. U proboju je sudjelovalo preko 80 logoraša. Nažalost, na dogovorenom mjestu nisu ih dočekali komunisti iz Zagreba. U okršajima s ustaškom potjerom ubijen je 31 bjegunac, a 44 su zarobljena, osuđena na smrt i strijeljana u Dotršćini. Ustaškoj potjeri izmaklo je samo 14 bjegunaca koji su se zatim pridružili partizanima. Neki od njih su kasnije poginuli kao borci NOV. Od svih Kerestinečkih logoraša, kraj rata su dočekala samo sedmorica.

Na spomenik poginulim i ubijenim logorašima – revolucionarima i komunistima – vijenac je u ime Socijalističke radničke partije Hrvatske položila delegacija u sastavu Vesna Konigsknecht, Franjo Golenko i Višnja Hotko.

U PULI OBILJEŽEN DAN BORCA

U Puli su, u četvrtak 4. jula, članovi Društva Josip Broz Tito i Socijalističke radničke partije položili vijenac i održali komemoraciju povodom 4. jula, Dana borca, kod spomenika palih boraca i žrtava fašizma, čime je obilježen događaj kada je Politbiro CK KPJ na taj dan 1941. godine, usred okupirane Evrope, pozvao jugoslavenske narode na pružanje organiziranog oružanog otpora fašističkim okupatorima i njihovim domaćim slugama, do pobjede.

Taj je događaj bio razdjelnica koja dijeli organizirani zajednički otpor, od spontanog, individualnog, fragmentiranog, što je bilo presudno za pobjedu u ratu i socijalističkoj revoluciji.

SRP-u su Dan borca čestitali: Komunisti Srbije, KP Makedonije i makedonski ljevičar Mitke Vlahov osobno.

 

Vladimir Kapuralin

Dan antifašističke borbe

Dan antifašističke borbe tradicionalno smo obilježili u šumi Brezovici kod Siska u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije.

Dan je posvećen sjećanju na osnivanje Prvog sisačkog partizanskog odreda 22. 6. 1941. Invazija Sila osovine na Sovjetski Savez bila je poticaj za formiranje prve partizanske jedinice koja je sabotirala važnu željezničku prugu u blizini. Bio je to prvi čin oružanog otpora i početak organizirane narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj i Jugoslaviji u Drugom svjetskom ratu. Naša narodnooslobodilačka borba je bila daleko najveća oružana borba unutar okupirane Europe protiv vojski nacističke Njemačke, fašističke Italije i njihovih lokalnih saveznika ustaša i četnika, protiv režima utemeljenih na rasnim zakonima i brutalnim pogromima. Sudjelovanjem u antifašističkom pokretu, Hrvatska se svrstala među pobjednice Drugog svjetskog rata.

Svečanost je održana bez državnih čelnika koji su poslali svoje izaslanike (ili su se ispričali zato što ih nisu poslali). Ništa drugo nismo ni očekivali od vlasti koja je Hrvatsku pretvorila u zemlju u kojoj su stalno prisutni pokušaji da se dio njene pobjedničke prošlosti falsificira i da ju se praktički svrsta na stranu nacizma. Ti pokušaji traju već gotovo 30 godina. Masovno se ruše spomenici partizanima, miču se imena ulica, trgova i škola koja su imala veze s NOB-om, uključujući zagrebački Trg maršala Tita, a zločinački karakter ustaškog režima se sve besramnije relativizira. Najveću odgovornost za takvo stanje ne snose „marginalne“ skupine NDH nostalgičara, nego političari na položajima koji bi te mračne i bezumne pokušaje mogli zaustaviti – samo da žele. Obilježavanje Dana antifašističke borbe bez kritičkog osvrta na stanje u današnjoj Hrvatskoj pretvara se u smokvin list kojim se pokušava prekriti zabrinjavajući porast netrpeljivosti i mržnje, dominantnih karakteristika fašizma koji sve ozbiljnije prijeti današnjoj Hrvatskoj.

Sudjelovanjem u svečanom obilježavanju Dana antifašističke borbe Socijalistička radnička partija Hrvatske jasno poručuje: ponosni smo na taj dio naše povijesti, na borbu koja nas je povezala sa snagama s kojima smo pobijedili fašizam. Isto smo tako ponosni na sustav koji su naši pobjednici izgradili u poslijeratnom periodu – na socijalizam i radničko samoupravljanje. Takvom poviješću bi se trebao ponositi svatko tko drži do istinske slobode ljudskog roda.


Hit Counter by http://yizhantech.com/