Archive for Antifašizam

SVEČANOST OBILJEŽAVANJA BIJEGA IZ LOGORA U ITALIJI

U Colfioritu je, prema jednodušnoj ocjeni učesnika i organizatora, održana vrlo uspješna manifestacija obilježavanja 75. godišnjice bijega iz koncentracijskog logora, kojeg su protagonisti bili oko 1.200, od ukupno oko 1.500, jugoslavenskih zatvorenika iz dijelova Jugoslavije pod talijanskom okupacijom, pretežno iz Crne Gore. Najveći dio njih pronašao je nakon bijega spas u seoskim domaćinstvima Apenina, da bi se nakon toga priključili talijanskim partizanima u antifašističkoj borbi.

Na inicijativu CNJ (Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia) i pod visokim pokroviteljstvom regije Umbria i grada Foligno, održan je cjelodnevni program sjećanja i znanstvenih obrada tih događaja, a završena je scenskom predstavom.

Prvi dio događanja posvećen je pozdravima gradonačelnika četiriju gradova iz regije Umbria, načelnika općine Colfiorito i predstavnika ANPI (Associazione Nazionale Partigiani dÍtalia). Iz cijele regije Umbria, nisu se odazvala dva načelnika koji pripadaju novoj desničarskoj partiji Casa Pound.

Poziv je upućen i svim diplomatskim predstavništvima država nastalih od bivših jugoslavenskih republika u Rimu, ali se nije odazvao nitko, s izuzetkom poruke koju je uputio ambasador Srbije Goran Aleksić, žaleći što ne može prisustvovati događaju i izrazivši zahvalnost za „predanost zajedničkim vrijednostima antifašističke tradicije“. S jugoslavenske strane prisutni su bili dr. Dejan Karadaglić, unuk jednog od 30 Crnogoraca, bivših zatvorenika, za koje je sa sigurnošću utvrđeno da su poginuli u kasnijim borbama s nacifašistima, na Apeninskom poluotoku, Ivan Pavićevac, predsjednik CNJ, i Vladimir Kapuralin, sin dugogodišnjeg političkog zatvorenika u Italiji, obojica članovi SRP-a.

Događajima iz prve ruke svjedočili su nekadašnji poštar, koji je kao dječak raznosio poštu, jedan župnik i jedan general talijanske vojske, koja je nakon rata koristila prostor logora kao kasarnu, sve do razornog potresa koji je pogodio to područje. Zanimljivo je bilo svjedočenje nekadašnjeg dječaka koji se prisjećao,da su mještani, koji su obavljali razne poslove u logoru, iako su i sami živjeli u oskudici kao posljedici reducirane opskrbe, donosili sa sobom malo hrane ili cigareta koliko su mogli i davali zatvorenicima

U sklopu znanstvenog dijela, predstavljena je brošura „Antifašistička borba zatvorenika iz Colfiorita“, autora Andrea Martochia sekretara CNJ. U brošuri su predstavljene bitne povijesne novine kao i integralni tekst na talijanskom jeziku i rezolucije komiteta oslobodilačke fronte, koju su ustanovili zatvorenici sami. Osim informativne uloge, materijal ima i povijesni značaj. Slijedile su intervencije povjesničara.

Andrea Giuseppini govorio je o sistemu fašističkih koncentracijskih logora, kojih sastavni dio je bio i logor u Colfioritu. Luciana Brunelli elaborirala je kako različite naracije o II. svjestkom ratu mogu utjecati na percepciju događaja. Alessandra Kersevan, je govorila o zaboravu kao polugi koju je koristila talijanska poslijeratna diplomacija s ciljem postizanja bolje pozicije u mirovnim pregovorima. Giuseppe Lorentini, povjesničar njemačkog univerziteta iz Bielefelda, podastro je konkretne primjere poduzete u cilju očuvanja sjećanja u obliku umrežavanja područja talijanskih koncentracionih logora. Znanstveni dio zaključio je Renato Covino, predstavljajući uzroke i posljedice zarobljeništva Crnogoraca u Colfioritu. Zadržavajući se na strategiji njihove borbe obuhvatio je pritom i neke detalje o ulozi koju su imali Jugoslaveni u razvoju otpora na tom području.

Na Okruglom stolu predstavljene su inicijative o budućim koracima, na prikupljanju građe iz tog razdoblja, o održavanju postojećeg spomeničkog, muzejskog i znanstvenog fundusa i osnivanja muzejskog centa na tom području. Prisutni  predstavnici regionalne uprave podržali su inicijativu i obećali podršku tim projektima.

Gust i sadržajan program, koji je trajao cijeli dan, bio je interpoliran čitanjem četiriju pisama koje je pročitao glumac Pietro Benedetti. Obilježavanje ovog značajnog događaja završio je scenskim monologom u jednom činu, u izvedbi istog Pietra Benedettia, „Drug Gojko“, kazališnog dijela inspiriranog istinitim doživljajem talijanskog partizana Nella Marignolia, koji se borio u partizanskim jedinicama u Jugoslaviji. Bila je to istinska oda bratstvu među narodima i odbacivanja rata.

Podlistak

Ovakvi događaji neminovno navode na uspoređivanja sa sličnim događanjima kod nas.

Tokom izlaganja navedeno je,kako je vojnicima koji su čuvali logor bilo zabranjeno maltretiranje i ubijanje zatvorenika. Za sve vrijeme dok je logor bio u funkciji, od više od 1.500 zatvorenika, ubijen je, brojkama i slovima, 1 (jedan) zatvorenik. Dato je objašnjenje da se iz neutvrđenih razloga približio mjestu gdje je bilo zabranjeno ili ogradi, gdje je ubijen. Njegovo ime je Dušan Golubović i bio je zatvoren zajedno s ocem i bratom. Skrećem pažnju da se radi o logoru koji se nalazi u Italiji, da je u to vrijeme na vlasti fašizam i da su zatvorenici iz Jugoslavije, s kojom je Italija u ratu. Pokušajmo sada zamisliti kako bi  ti ljudi prošli da su se nalazili u logoru tipa Made in Jasenovac.  Ime Dušana Golubovića danas nosi jedna dvorana u ugostiteljskom objektu koji se nalazi u krugu nekadašnjeg logora.

Na slična događanja kod nas predstavnici vlasti ili ne dođu ili dođu, kurtoazno pozdrave i uskoro otiđu, zbog „neodgodivih obaveza“. Ako se događanje održava pred izbore, onda ostanu koliko treba.

Fascinira činjenica da su u Colfioritu od početka do kraja manifestacije bili svi koji su tamo došli, predstavnici vlasti, institucija, struke i ostali. Skrećem pažnju da se događaj koji je obilježen dogodio u njihovoj zemlji, iako je za stradanje tih ljudi kriv režim koji je tada bio na vlasti u njihovoj zemlji, ali je isto tako činjenica da su žrtve koje se komemoriralo bili pripadnici druge nacije i strane države. Stoga njihov, na ovaj način iskazan, disciplinirani pijetet zaslužuje respekt.

 

Vladimir Kapuralin

SRP Splita, Kaštela i Trogira u Zadru obilježili 74. godišnjicu oslobođenja Dalmacije

Na proslavi se blista – Josipa Broza Tita bista!

Pod pokroviteljstvom Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) i Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Zadra, u subotu 8. 12. 2018., održan je svečani skup povodom obilježavanja 74. godišnjice oslobođenja Dalmacije i 75. godišnjice osnutka 8. Dalmatinskog udarnog korpusa, kojeg je Vrhovni komandant NOV i POJ maršal Josip Broz Tito, za uspješne operacije u slamanju fašističkih okupatora i domaćih izdajnika – ustaša i četnika, posebno pohvalio. Skupu su pristupili brojni članovi i simpatizeri SRP-a iz Splita, Kaštela i Trogira. Svečanost se, uz kulturno umjetnički program, održala u dvorani Zara. Prije svečanog skupa, na Gradskom groblju Zadar upriličeno je polaganje vijenaca na spomenik „Borcima palim za slobodu grada Zadra“ kojem su pristupile i delegacije SRP-a.

Na skupu su govorili Jakov Jukić, antifašistički borac i član Zajednice antifašističkih boraca i antifašista Zadarske županije, Nikola Dobre, predsjednik SABA Zadarske županije, potpredsjednik SABH RH, Juraj Krstulović i drugi. Pripadnici NOB-e i antifašisti upozorili su na sve učestalije iskrivljavanje povijesnih činjenica, porast neofašizma te nezadovoljavajući odnos aktualne vlasti prema antifašizmu.

Jakov Jukić je između ostalog naglasio da su za slobodu Dalmacije i cijele domovine život položili mnogi borci NOB-e. Govoreći o njihovoj zasluzi, kao i o legendarnom 8. dalmatinskom korpusu, naveo je njihovu povijesnu ulogu u ostvarenju vjekovne težnje za slobodom u sadašnjim granicama na Jadranu, a što je upravo uspjelo Titovim partizanima. Komunistička partija, s antifašistima Dalmacije, povela je partizansku narodnooslobodilačku borbu protiv stranih okupatora, ali i Pavelićeve prodaje Mussoliniju gotovo cijele Dalmacije, 18. 05. 1941., te protiv fašističke tvorevine tzv. NDH, borbu koja je prerasla u masovni narodni ustanak mladih ljudi, većinom do 25 godina života. Na kraju se osvrnuo na nedovoljnu brigu prema tekovinama iz NOB-e, vrlo loš odnos prema spomenicima koji su porušeni i oštećeni u Domovinskom ratu, a došlo je i do micanja svih ulica s imenima istaknutih boraca, jedinica i važnih datuma iz NOP-a i žrtava fašizma, dodavši kako je žalosno da vlasti gradova i županija ne posjećuju spomen obilježja svojih očeva i djedova poginulih u antifašističkoj borbi za slobodu svoga grada i naroda.

Nikola Dobre je naglasio da jako smeta svakodnevno lažno prikazivanje svih događanja vezanih za antifašizam. „Želimo istinu o NOB-u i poštovanje prema vođi ustanka NOB-e, drugu Titu“, dodavši kako osuđuju sve zločine koji su se dogodili te da su nevjerojatni pokušaji revitalizacije Ante Pavelića uz prešutno odobravanje službenih vlasti, a da se pritom umanjuju djela onog pod kojim smo stekli slobodu, druga Tita.

Juraj Krstulović je naglasio da je jedan od rezultata NOB-e i to što je skinula ljagu s hrvatskog naroda koju joj je nametnula fašistička tvorevina NDH i upravo zahvaljujući toj borbi priključili smo se civiliziranom svijetu Antifašističke koalicije.

Tako je Dalmacija prva u Hrvatskoj, a i među prvima u Jugoslaviji, konačno i potpuno oslobođena.

Narod Dalmacije nikada neće zaboraviti svoje borce, partizanske heroje!

Međutim, kao po pravilu, već godinama obilježavanja značajnih godišnjica iz vremena NOB-e uporno se koriste kao poligon kako bi se plasirala teza da je „Domovinski rat nastavak antifašističke borbe u II. svjetskom ratu“, teza koja je toliko licemjerna, nepoštena i, konačno, netočna, a koja nije mimoišla ni ovaj skup, usprkos neslaganju dijela malobrojno živih bivših partizana koji reagiraju gunđanjem i negodovanjem. A zapravo se tzv. domovinski rat, umotan u celofan lažne „borbe za nacionalno oslobođenje“, otvoreno stavio u funkciju imperijalističkih sila koje su ga i pomogle u ostvarenju svoga cilja – kontrarevolucionarnog rušenja jugoslavenskog samoupravnog socijalizma i svih pozitivnih tekovina i dostignuća tog društva. Tako se tzv. domovinski rat javno politički deklarirao i identificirao znakovljem, nazivima vojnih jedinica, veličanjem ličnosti, pjesmama i pokličima iz vremena tzv. NDH, što je rezultiralo poništavanjem svih rezultata narodne borbe, ne samo kroz spomenuto uništavanje i devastaciju spomeničke baštine i uklanjanju imena ulica, već uništavanjem brojne privredne infrastrukture, umanjenju mirovina boraca NOB-e i njihovih stečenih prava, proglašavanje partizana gotovo anacionalnom okupatorskom vojskom te sramnim prikazom u udžbenicima, zatim anticivilizacijsko odustajanje vlasti od obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom, uz istodobno pokroviteljstvo najviših institucija ove zemlje u proslavi poraženih fašističkih snaga, i mnogo drugog čime se vlast potpuno otklonila od antifašizma, a tolerantnim odnosom prema rastućoj profašizaciji društva došla u sukob i s vlastitim Ustavom.

 

Split, 08. 12. 2018.

SRP Gradska organizacija Split

Ranko Adorić

POVODOM OSLOBOĐENJA DALMACIJE OD FAŠIZMA

KNINSKA OPERACIJA

PONOSNI NA 8. DALMATINSKI KORPUS

 

Ovih se dana, prije gotovo74 godine, na jugoslavenskom ratištu odigrala jedna od najžešćih i najkrvavijih bitaka u II. svjetskom ratu, poznata pod imenom „Kninska operacija“, koja je trajala od 25. 11. – 5. 12. 1944., a kojom je skršen otpor njemačkog 15. brdskog armijskog korpusa. Bio je to strašan sraz vojski na malom prostoru – 45.000 neprijateljskih snaga (Nijemaca, ustaša i četnika popa Đuijća) nasuprot 32.000 partizanskih boraca pretežno 8. dalmatinskog korpusa, kojeg je vodio komandant general Petar Drapšin. Velikom bitkom konačno su oslobođeni šire područje Dalmacije, djelovi Like i Hercegovine kao i priobalje od fašističkog okupatora i domaćih izdajnika.

Da su borbe bile izuzetno krvave i da se okupator nije imao namjeru lako povući, usprkos kraju rata koji gubi, govore i veliki gubici na obje strane:
8. korpus je imao 1.191 poginulih, 2.439 ranjenih i 126 nestalih boraca,
a 15. njemački korpus s ustašama i četnicima 6.555 poginulih i ranjenih te 4.285 zarobljenih vojnika, što je ukupno 10.850 izbačenih iz stroja.

Ovom operacijom, 8. korpus se pokazao sposobnim tući najelitnije njemačke snage, obilno potpomognute ustaško-četničkima, koje su bile potpuno razbijene i uništene, a njemački generali iznenađeni spretnošću vođenja operacija velikih razmjera partizanskog vodstva. Tako u svom izvještaju o Kninskoj bitci glavni njemački komandant Grupe armija “E” feldmaršal A. von Lohr kaže: “Borbe u rajonu Knina po jačini ljudstva, kao i dobrom rukovođenju od strane neprijatelja, izgubile su karakter vođenja rata protiv bandi. Neprijatelj u neposrednoj borbi se može usporediti s regularnim jedinicama …” Nakon teškog poraza 15. brdski armijski korpus brisan je s popisa jedinica Wehrmachta.

Na području Dalmacije početkom 1943., velikoj njemačkoj vojsci suprotstavljalo se 13 dalmatinskih brigada od kojih su formirane 9., 19., 20. i 26. divizija da bi, naredbom Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita od 7. 10. 1943., od njih nastala snažna partizanska formacija – 8. dalmatinski korpus, kasnije proglašen udarnim, s prvim komandantom Vickom Krstulovićem. Imao je ukupno 13.049 boraca, a do kraja rata je narastao na 48.183 boraca. U svom sastavu privremeno je imao, u organizacijskom i operativnom pogledu, i mornaricu NOV Jugoslavije.

Uspješno je djelovao na širem području Dalmacije, Like i Hercegovine te priobalju u borbi s dobro opremljenim njemačkim divizijama te ustaško-domobranskim i četničkim snagama. Početkom 1944. godine, sudjeluje u obrani Visa, a za postignute uspjehe pri oslobađanju Knina i cijele Dalmacije od fašističkih okupatora, kao i šireg područja Mostara, 8. korpus je pohvaljen od Vrhovnog komandanta, maršala Josipa Broza Tita, te ulazi u sastav 4. armije.

Žestoka ofanziva partizanskih jedinica u oslobađanju Dalmacije i sjevera zemlje čiju glavninu čine borci 8. dalmatinskog korpusa započinje naredbom Vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita od 7. rujna i smotrom 1. dalmatinske proleterske brigade na Viškoj obali 12. 09. 1944., kada je Tito izgovorio poznato “Tuđe nećemo – svoje ne damo!

U prvoj fazi, oslobođeni su otoci, prometnice i napose veći gradovi. Tako je već 18. 10. oslobođen Dubrovnik, 22. 10. Makarska, 26. 10. oslobođen je i Split, zatim 03. 11. Šibenik i Trogir kao i sva mjesta dalmatinske zagore, te, konačno, velikom bitkom i Knin 03. 12. 1944.

Ovim velikim pobjedama, ali i velikim žrtvama, dalmatinski partizani dali su značajni doprinos oslobođenju zemlje, vraćanju oduzetih teritorija te ukupnoj pobjedi Antifašističke koalicije, na što su ponosni svi dalmatinski borci i većina žitelja Dalmacije.

Borci, antifašisti i mnogi građani Splita i Dalmacije poručuju da ih nikada neće zaboraviti!

Današnja „demokratska“ Hrvatska duboko vrijeđa sve borce NOB-a kao i žrtve rata patološkim omalovažavanjem, revizijom i negiranjem svih događaja i rezultata narodne borbe u svrhu umanjivanja zločinačke politike i jezive prakse tzv. NDH, što je u direktnoj koliziji s Ustavom i pozitivnim zakonskim propisima. Borci jednako tako doživljavaju kao gnjusnu podvalu tvrdnju da je tzv. domovinski rat nastavak antifašističke borbe, jer su ga vodile snage koje se politički identificiraju s poraženim fašističkim snagama u II. svjetskom ratu, a što potvrđuje preko 3.300 srušenih partizanskih spomenika za koje nitko nije odgovarao pa ni poznati počinitelji, kao i sveopća revizija kroz uklanjanje gotovo svih naziva ulica, trgova, škola, ustanova koji su nosili imena po događajima i ljudima iz perioda NOR-a, zatim diskriminacija boraca NOB-a u njihovim pravima, umanjivanjem njihove mirovine, nekorektni prikazi u udžbenicima povijesti u kojima su kriminalno i uvredljivo prikazani, revidiranje Jasenovačkih žrtava i mnogo drugog još uvijek pokazuje, na sramotu Hrvatske, da su borci NOB-a i dalje građani drugog reda.

Socijalistička radnička partija će u znak zahvalnosti našim borcima i sjećanje na ovaj značajni povijesni događaj položiti cvijeće na partizansku Spomen-kosturnicu na Lovrincu .

 

Split, 4. 12. 2018.

SRP Gradska organizacija Split

Ranko Adorić


Hit Counter by http://yizhantech.com/