SOCIJALISTIČKA RADNIČKA PARTIJA HRVATSKE ▫ SOCIALIST WORKERS’ PARTY OF CROATIA

 

SOCIJALISTIČKA RADNIČKA PARTIJA HRVATSKE ▫ SOCIALIST WORKERS’ PARTY OF CROATIA
Pavla Hatza 14, 10000 Zagreb, tel / fax: 01 48 35 340 / www. srp.hr / e-mail: srp@srp.hr

 

Poruka biračima koji simpatiziraju SRP, ali ipak razmišljaju da nam (opet) uskrate podršku na parlamentarnim
izborima

 

Pred nama su novi parlamentarni izbori čiji će ishod odlučiti o zastupljenosti interesa pojedinih socijalnih grupa i slojeva u. Saboru sljedeće četiri godine, pa tako i radničke klase kao takve, odnosno svih koji se nalaze u pasivnoj poziciji unutar
sustava najamnog rada koji ih svakodnevno grubo iskorištava za stvaranje privatnog profita i čuvanje sinekura birokratima na svim razinama.

 

Dosadašnje iskustvo pokazuje da su se u Hrvatskoj profilirale dvije skupine birača koje su, unatoč svom ljevičarskom opredjeljenju i neskrivenim simpatijama prema SRP-u, na izborima ipak odlučivali uskratiti nam podršku, i to svaka iz svog razloga, a kojih, prema našoj procjeni, ovaj puta nema. Drugim riječima, za političku opciju kao što je SRP, ovaj puta se otvorio realan prostor za jačanje njezina utjecaja, što treba prepoznati i na to primjereno reagirati. Obrazloženjem te novonastale situacije formuliramo otvoreni poziv spomenutim dvjema skupinama simpatizera i potencijalnih birača da glasaju za SRP.

 

Prvu skupinu tih birača čine oni koji su do sada, u strahu od HDZ-a, glasali za SDP, odnosno koaliciju stranaka okupljenu
oko njih, a glas za SRP im se činio „izgubljen“. Bez obzira što smo mi u SRP-u i do sada ocjenjivali taj pristup štetnim za
demokratske procese i radnički pokret, a stvarnost nas nije demantirala, ovaj puta je on očito nepotreban i s aspekta samih tih birača. Naime, HDZ nikada nije bio slabiji, te je posve jasno da će SDP sa svojim partnerima premoćno dobiti izbore i formirati novu vladu. To znači da izborom SRP-a mogu nastupiti samo dva scenarija i obadva su „dobitna“ za naše simpatizere. U prvom scenariju SRP neće nigdje preći izborni prag, ali s obzirom da će biračko tijelo relativno najviše glasati za SDP (Kukuriku koaliciju), prema važećoj D’Hondtovoj metodi preračuna glasova u mandate, SRP-ovi glasovi će biti, bez sumnje, raspoređeni upravo u njihovu korist. U drugom scenariju, SRP bi u nekim jedinicama mogao preći izborni prag, a to znači da glasanjem za SRP ti birači konačno daju doprinos promjeni snaga na političkoj sceni, odnosno u parlamentu biraju i stvaraju istinsku lijevu opoziciju centrističkim strankama nove vlasti, a istodobno marginaliziraju nacionalističke stranke desnice. Takvu jasnu priliku do sada nismo imali, što je nažalost urodilo stranačkom bipolarizacijom i partitokratskim modelom vladanja. To je bilo vrlo teško promijeniti, sve do sada. Sada se pruža jedinstvena prilika za taj iskorak.

 

Drugu skupinu pak čine apstinenti, koji su doduše nešto više heterogeni po svojim motivima, ali ipak jedinstveni u biračkom (ne)izboru. To su svi oni razočarani politikom, oni koji se ne slažu s ovakvom parlamentarnom demokracijom, te „nezainteresirani“. Opet, analiza njihova obrasca ponašanja otkriva opravdanost njegove izmjene, a SRP čini dobrim izborom. Kako? Prvi mogu biti razočarani samo zbog parlamentarnih stranaka koje su, zapravo dijelom i uz „neizravnu potporu“ baš tih birača, odnosno apstinenata na taj način drugima zatvarali vrata parlamenta i isključivali ih iz utjecaja na društvene promjene. Izravno ili neizravno podržavajući njihov reizbor, ništa se neće promijeniti pa ni razlog njihova razočaranja. Jedino što je moguće napraviti u toj situaciji je (po prvi puta) snažnije podržati izvanparlamentarnu ljevicu. Drugi su politički nešto aktivnija skupina s čijim pogledima se u načelu slažemo i koje simpatiziramo. Međutim, u kratkom roku nema radikalnih pravno-političkih promjena koje bi spriječile, na ovaj ili onaj način, da se ovakvi izbori održe. Izbori su naprosto politička činjenica koja će se dogoditi i koja će nekim strankama omogućiti da se aktivnije zalažu za određene vrijednosti. Postoji li tada logičniji izbor od SRP-a, koji će zajedno s tom skupinom, ali tada i kao parlamentarna snaga, jačati njihov zajednički front protiv kapitalizma? Teško. Preostaju još „nezainteresirani“. Međutim, kako ekonomske i socijalne posljedice periferizacije i isključivanja svijeta rada iz političke sfere progresivno jačaju, tako će teško koja iole veća socijalna skupina ostati netaknuta time (u negativnom smislu), a to s vremenom samo po sebi, statistički gledano, sigurno smanjuje broj apstinenata. Svi među njima koji su svjesni tih procesa i tmurne perspektive mogli bi već sada odlučnije pristupiti izborima i podržati SRP, kako poslijedice neizlaska na izbore ne bi uskoro postale nesnošljive.

 

Sagledavajući sve ovo, pozivamo sve skupine koje nas simpatiziraju, ali su još uvijek neodlučni da SRP slobodnije podrže na ovim izborima, neka razmisle o razmatranim političkim odnosima i pokušaju anticipirati implikacije vlastitog izbora.
Hrabro naprijed i samo naprijed!
„Želimo slobodne građane jednakih mogućnosti!“
„Samo neka oni kukuriču i kukuleleču, mi birajmo radničko samoupravljanje!“
Ivan Plješa, predsjednik SRP-a
Zagreb, 1. studenog 2011.