VLADA  ILI  DEMOKRACIJA

P. Lawrence:   

            Bismo li trebali izglasati novu vladu?Ili bismo se trebali povezati s borbom za ostvarenje demokratskog društva?

U onim kapitalističkim nacijama koje imaju izbore, od ljudi se zahtijeva da izaberu novu vladu kroz ono što se naziva demokratskim procesom. Istina je da je glasanje, zajedno sa svim ostalim teško osvojenim pravima poput prava na okupljanje, političku organizaciju i slobodu izražavanja, vrlo značajno. Ali može li puki čin bacanja papirića sa zaokruženim slovima u biračku kutiju stvoriti demokratsko društvo? 

Vladati znači dirigirati, kontrolirati i drugima autoritarno upravljati. Djelujući kao država to je način na koji vlade funkcioniraju. Ali reći kako je demokracija puko izglasavanje vlade koja će nad nama vladati ne može biti ispravno jer bi demokracija morala uključivati sve ljude u odlučivanju kako ćemo živjeti i što ćemo činiti kao zajednica. Demokracija(demos -narod + kratia -vladati = «vladavina naroda») znači odsustvo privilegija, donošenje naših odluka s pozicije jednakosti. Demokracija znači da bismo trebali živjeti  u potpuno otvorenom društvu s neograničenim pristupom informacijama značajnim za društvena pitanja. Demokracija znači da bismo morali moći djelovati u skladu s našim odlukama, jer bez takve su moći odluke bezvrijedne. Stoga, kako se politička boja bilo koje političke partije može mjeriti s onim kako bi prema socijalistima trebalo izgledati demokratsko društvo? 

Za socijaliste vladavina političkih stranaka nikada ne može biti demokracija. Iako može uključivati neke slučajne funkcije koje proizlaze iz potreba ljudi, glavni je posao države upravljanje klasno podijeljenim društvom; sistemom ekonomske eksploatacije. Glavna je funkcija svih vlada raditi za privilegirani dio društva. Oni donose i održavaju zakone koji štite vlasnička prava manjine koja posjeduje i kontrolira prirodne resurse, industriju, proizvodnju i usluge, uskraćujući pritom ta ista prava golemoj većini građana. Sve su to životna sredstva o kojima svi ovisimo, ali većini nas nije dozvoljeno nimalo utjecati na to kako će se ta životna sredstva koristiti.U sjeni parlamenta vlade tajno funkcioniraju. One su dio podjele svijeta na suparničke kapitalističke države. Uz podršku svojih oružanih snaga one naganjaju nacionalne, a sve više i globalne kapitalističke interese. Iako političari koji rade u vladi mogu biti izabrani, država je suprotna demokraciji. 

Proizvodnju posjeduju i kontroliraju kompanije, a neke od njih su multinacionalne korporacije s golemom ekonomskom (i političkom!) moći u donošenju odluka što bi se uopće trebalo proizvesti za tržište i prodaju uz profit. Pomoću korporativnog autoriteta određuju kako bi se roba trebala proizvoditi  i odlučuju o radnim uvjetima. Ponovno, ovo je suprotno demokraciji.

Istinska demokracija

Kako bi, dakle, demokracija bila ostvarena u socijalizmu? To zahtijeva ukidanje države i njenu zamjenu sistemom demokratske administracije. Ona može funkcionirati samo na bazi zajedničkog vlasništva i proizvodnje samo za upotrebu. Zajednička proizvodnja znači da će svi ljudi diljem svijeta međusobno biti u jednakim odnosima. To će biti slobodna asocijacija svih muškaraca i žena koji će kooperativno odlučivati, surađujući u proizvodnji i organizirajući svoje zajednice na temelju zajedničkih interesa. 

Demokratska organizacija svih ljudi kao građana svijeta trebala bi djelovati na različitim razinama društvene suradnje. Lokalno, u gradu ili na selu, bili bismo uključeni u našim općinama ili susjedstvima. Čak i danas tisuće žena i muškaraca diljem zemlje dobrovoljno rade u seoskim i općinskim vijećima i u gradskim četvrtima za dobrobit svojih zajednica. Ali ovi napori bili bi veoma snažno ohrabreni i potaknuti slobodama društva koje bi u potpunosti bilo zasnovano na dobrovoljnoj kooperaciji. 

Takva lokalna organizacija bila bi u širem kontekstu regionalne kooperacije koja bi mogla djelovati prilagodbom struktura sadašnjih nacionalnih administracija. Dok bi neka ministarstva (poput onih za administriranje poreza i državne financije), koja su esencijalna za državu, bila ukinuta, druga poput Agrikulture i Okoliša mogla bi imati značajnu ulogu, pogotovo u ranim danima socijalizma.Takve strukture – prilagođene potrebama socijalističkog društva – mogle bi biti dio regionalnih vijeća i mogle bi pomagati u implementiranju odluka regionalnog stanovništva. 

Tijekom ranih dana socijalizma vjerojatno je da će organizacija globalne kooperacije trebati zauzeti oblik Svjetskoga vijeća. Zbog toga što su stvari koje sada trebamo proizvedene i distribuirane kroz globalni proizvodni sistem, te zbog toga što je njegova sadašnja kapitalistička priroda donijela ogromne probleme, akcija da se ti problemi riješe morala bi biti na globalnoj razini. Prioritet bi npr. bio što prije uspostavljanje ekološki benignog svjetskog energetskog sistema. Nebrojeni milijuni ljudi koji pate od gladi i očajnog siromaštva trebaju pravednu raspodjelu dobara, kao i povećanje proizvodnje. Organizacija za hranu i agrikulturu(FAO) u najmanju bi ruku mogla bolje iskoristiti svoje znanje i stručnu procjenu u svrhu bolje pomoći u rješavanju problema neuhranjenosti.Ljudi bi u socijalizmu za početak imali veliki zadatak da omoguće sigurno i ugodno stanovanje za svaku osobu. Ovo bi potaklo na napore zajednice diljem svijeta, osobito u onim regijama gdje su sredstva za proizvodnju dobro razvijena. Takvi svjetski projekti mogli bi se koordinirati putem odgovarajućih odjela Svjetskog vijeća. 

Kada predlažemo različite razine društvene kooperacije poput lokalne, regionalne i globalne, ovo nije pitanje uspostavljanja hijerarhije s moći koja bi bila locirana u bilo kojoj centralnoj točki.Ono što mi anticipiramo je istodobno i integrirani i fleksibilni sistem demokratske organizacije koji bi bio prilagođen za djelovanje u smjeru rješavanja bilo kojeg problema na bilo kojoj razini.

Implementacija odluka

Ključno za pitanje demokracije nije samo sposobnost donošenja odluka nego također i snaga da se one provedu. Već mnogo godina, u brojnim nacijama, kapitalistički političari u potrazi za pozicijama obećavali su da će riješiti problem stanovanja zajedno s problemima siromaštva, nezaposlenosti, zagađenja, zločina, ravnopravnog i zaista neautoritarnog, a pritom kvalitetnog obrazovanja, zdravstvene zaštite…Nisu riješili te probleme zbog činjenice da podržavaju sistem vođen privatnim profitom, a ne općom koristi, što donosi teška ekonomska, politička i društvena ograničenja na ono što se može i smije učiniti, te se sve to stoga ne može racionalno kontrolirati. To čini smijuriju od ideje demokracije. Ali s ukidanjem slijepog tržišnog sistema, baziranog na novcu kao mjerilu vrijednosti, zajednice u socijalizmu neće samo biti sposobne donositi slobodne i demokratske odluke o tome što treba učiniti, već će također biti slobodne upotrijebiti svoje resurse u ostvarenju tih ciljeva. 

Isprike koje svakodnevno slušamo od kapitalističkih političara da im manjka novčanih resursa da bi riješili probleme ilustracija su kako je fetišizam novca potpuno iskrivio njihovo razmišljanje. Zapravo se problemi ne rješavaju novčanim resursima. Problemi se rješavaju tako da ljudi koriste svoj rad, vještine i potrebne materijale kojih je zapravo u izobilju (kao i nezaposlene radne snage za koju drugi rade). Ali bit će potrebni odnosi utemeljeni na zajedničkom vlasništvu kako bi se oslobodile te snage za potrebe zajednica, što će također značiti da će zajednice biti zaista slobodne da demokratski odluče kako najbolje iskoristiti te resurse. 

Korporativni autoriteti i menadžerski sistemi koji sada diktiraju kako bi se proizvodne jedinice poput tvornica ili usluga trebale voditi, bit će zamijenjeni. Male jedinice mogu se voditi redovnim sastancima svih radnika. U slučaju velikih organizacija njima bi se moglo upravljati pomoću izabranih vijeća sastavljenih od delegata koji bi bili izravno odgovorni ljudima koji u njima rade i koji su ih odabrali. Ti bi delegati imali svojstvo izvršioca, a bili bi i smjenjivi po brzom postupku u slučaju bilo kakvog despotizma, korupcije i nepoštivanja volje svojih birača. Na te načine, demokratska praksa ne bi se odnosila samo na značajne odluke u poslovanju i općenito radu organizacija koje bi određivale glavni smjer razvoja, već bi se ta demokratska praksa odnosila na svakodnevne aktivnosti na radnom mjestu, u mjestu stanovanja itd. 

Demokracija neće biti ograničena na ozbiljan rad u proizvodnji i u vođenju radnog mjesta. Ljudi će u socijalizmu biti slobodni da kreiraju sportske i druge kulturne svečanosti. Zabava posjetioca iz ostalih dijelova svijeta donijela bi raznolikost i bogatstvo u lokalni život. Mogućnosti za odlučivanje i planiranje, te uživanje u takvim događanjima su beskrajne. Kada resursi i proizvodnja budu korišteni za racionalnu upotrebu, a ne bezumno traganje za ispraznim profitom i neekološkom i površnom potrošnjom, kada nestane eksploatacije viška vrijednosti koji radnici proizvedu (a taj im se besplatni rad nikada ne isplaćuje jer bi tada nestalo i profita za kapitalista), ljudi više neće trebati toliko raditi samo da bi punili džepove pohlepnih ''poslodavaca''. Umjesto osmosatnog radnog dana kojim radnik sada uzdržava sebe, kapitalista i nezaposlene, ljudi će raditi npr. samo četiri sata dnevno (po brojnim stručnjacima i mnogo manje), nestat će eksploatacije, a na mjestu na kojem je prije radio samo jedan čovjek moći će se sada u kraćim smjenama izmjenjivati npr. dvoje ili troje ljudi, uključujući one koji su dotad bili bez posla. Automatizacijom će se značajno reducirati i neugodni poslovi. Ljudi će, oslobođeni od stresa i zatupljujućeg napora neprekidnog sakupljanja sredstava za život, moći neizmjerno više vremena i pažnje posvetiti sebi, svojim životnim planovima, očekivanjima i čežnjama.Pasivni i poslušni podanici u sistemu participativne, direktne demokracije postat će samosvijesni, obrazovani, slobodni i odgovorni građani, istinski subjekti svojih života i povijesti. Na mjesto nekatarzične kapitalističke potrošnje i kićastog spektakla doći će oplemenjeno prihvaćanje životnih bogatstava, a bezobzirno natjecanje i žrtvovanja na oltar Svete Zarade, Slave i Moći bit će prevladani spoznajom o svetosti odnosa među ljudima, o vrijednosti suosjećanja i ljubavi.   

Socijalizam otvara široku lepezu novih mogućnosti. Sa građanima svih zemalja koji će surađivati kao jedan narod, radeći zajedno u skladu sa zajedničkim interesima, slaveći pritom svoje kulturne različitosti i udružujući se u demokratskom odabiranju nove budućnosti, nova perspektiva može se smatrati samo uzbudljivom. Kakva suprotnost iscrpljujućoj, deprimirajućoj i destruktivnoj perspektivi izglasavanja još jedne kapitalističke vlasti i davanja novog pojasa za spašavanje zastarjeloj kapitalističkoj državi.

(preneseno sa stranica Svjetskog socijalističkog pokreta/World Socialist Movement- worldsocialism.org )

                           Preveo i obradio Mladen Jakopović(mladen.jakopovic@mail.inet.hr )