Izdvajamo:

<< >>

KOLINDIN PUT U AMERIKU

Čitav je niz detalja koji priču Kolinde Grabar Kitarović, trenutno na radnom mjestu predsjednice, nazovimo države, Hrvatske, kojom pokušava novogodišnji odlazak u Sjedinjene Američke Države iz osobne sfere svrstat u službenu sferu i time, naravno, pravdati trošak putovanja, čine krajnje neuvjerljivom. Pa, da krenemo redom.

Čestitka

  Raul Carrion, Komunistička partija Brazila (CP Do Brasil)

Nacionalistička homogenizacija u totalitarnim državama bivše Jugoslavije – negacija demokracije

Iako su nacionalni kolektiviteti klasno, socijalno i idejno–politički heterogene društvene zajednice, njihovi konkretni i povijesni interesi su jedinstveni i društveno određeni, iz čega se zaključuje – kao i nacije. Nacionalni interesi su društvena realnost suvremenog čovječanstva. Nacionalni interes je društveno–povijesno i socijalno-klasno određen jer ispoljava

KONTRAPORTAL: Oni su ustaše? Pa odnosimo se onda prema njima kako zaslužuju!

http://kontraportal.com/oni-su-ustase-pa-odnosimo-se-onda-prema-njima-kako-zasluzuju/ PIŠE: Mijo Vinceković   U današnjoj Hrvatskoj, državi koju prema njenom „tvorcu“ odmila zovemo Tuđmanistan, nema okupljanja, bilo kada, bilo gdje, bilo kojim i bilo kakvim povodom, osim onih zaista rijetkih, poput obilježavanja Dana antifašističke borbe, Dana ustanka naroda Like i komemoracije u Jasenovcu,

2. KONGRES FEDERACIJE MLADIH KOMUNISTA ITALIJE

Između 9. i 11. prosinca 2016. u Rimu (Italija), održan je drugi kongres Federacije Mladih Komunista Italije (FGC). Pored lokalnih delegata, prisustvovali su kongresu i predstavnici sedam internacionalnih delegacija komunističkih i radničkih omladina iz Evrope, među kojima i delegacija Mladih Socijalista Socijalističke radničke partije Hrvatske.

Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP) održala izvještajno-izbornu Skupštinu i izabrala novo rukovodstvo

Izabrano je novo rukovodstvo koje će se moći nositi s problemima Republike Hrvatske u ovom vremenu i na ovom prostoru. Dosta je tolerancije svakoj vlasti u ovih 26 godina koje se bave prošlošću jer ne  znaju voditi narod u sadašnjosti, niti vide viziju budućnosti. Ako

23. KONGRES KP ŠVICARSKE

U Luganu je 26. i 27. novembra održan 23. kongres Komunističke partije Švicarske. Tema kongresa bila je rasprava o političkoj Rezoluciji naziva „Evropska unija, imigracioni tokovi, antiimperijalizam, međunarodna suradnja i multipolarnost: znanstvena i socijalistička perspektiva“ i o političkom Dokumentu naziva „Inzistirati na organizaciji, graditi zajednicu“.

Osnovana Gradska organizacija Kaštela

Dana 14. 12. 2016. je u Kaštelima održana osnivačka skupština Gradske organizacije Kaštela. Za predsjednicu je izabrana drugarica Vesna Ugrina, Anđelka Đordić za zamjenicu predsjednice, Marko Veselinović za tajnika i Ljubena Pionić za blagajnicu. Izabrana predsjednica je obećala dosljednu borbu za promjenu nepravednih društvenih odnosa,

IN MEMORIAM: Gordana Božić (1952. – 2016.)

Gordana, pamteći Tebe ne odustajemo od odgovora na pitanje koje smo mi tvoje drugarice i drugovi jedan dio naših života imali priliku zajedno u praksi tražiti : Kako u ovim mračnim vremenima opstati i ostati doslijedan humanist s vizijama pravednijeg društva? Bila si dio nedovršene

IN MEMORIAM: Radovan Magoš (1950. – 2016.)

U popodnevnim satima, u subotu 3. prosinca, napustio nas je naš drug, istinski ljevičar i uvjereni antifašist, Radovan Magoš. Kako ni za života nije poklanjao pozornost kvantitetu riječi, niti decibelima govornika, već samo sadržaju i srži iznesenih ideja, tako je onda i red da se

KOLINDIN PUT U AMERIKU

Čitav je niz detalja koji priču Kolinde Grabar Kitarović, trenutno na radnom mjestu predsjednice, nazovimo države, Hrvatske, kojom pokušava novogodišnji odlazak u Sjedinjene Američke Države iz osobne sfere svrstat u službenu sferu i time, naravno, pravdati trošak putovanja, čine krajnje neuvjerljivom.

Pa, da krenemo redom. Vrlo je neuobičajeno da se državnički posjeti na najvišoj razini, onoj šefa države ili vlade, organiziraju i sprovode za vrijeme Novogodišnjih praznika. To je vrijeme kada i državni dužnosnici najčešće provode u krugu svojih obitelji. Tome treba dodati da je u Americi za manje od dva tjedna smjena vlasti. Zaista moraju biti jako ozbiljni razlozi koji bi opravdali potrebu službenog posjeta.

Informacija o posebnim razlozima takve prirode nije objavljena.

Državničke posjete dogovaraju obje strane i realiziraju se prema protokolu koji se sastavlja na osnovu utvrđenih diplomatskih uzanci. Javnost obiju strana biva informirana o vrsti posjete: da li se radi o prvom posjetu ili je posjet uzvratan; da li se radi o pozivu države domaćina ili inicijativi države posjetioca.

U konkretnom slučaju, nijedna strana ništa slično nije navela.

Protokol predviđa da zemlja gostitelj na adekvatan način dočeka gosta i to: šef države šefa države, šef vlade šefa vlade, resorni ministar kolegu ministra. Naravno, u slučaju spriječenosti gosta može dočekat i netko od zamjenika. Po završetku službenog dijela, obično obe strane daju izjave za medije i procjenu uspješnosti razgovora.

U konkretnom slučaju nije javno prikazan nikakav doček niti smo imali prilike vidjeti s kim je gošća razgovarala, nismo čuli ni izjave za medije, ako izuzmemo gospođino pojavljivanje u Dnevniku u četvrtak 5. siječnja.

Ukupni dojam tog pojavljivanja, jedinog do tada, bio je razočaravajući. Gospođa se uslikala ispred željezne ograde koja dijeli prostor oko Bijele kuće od prostora za znatiželjnike. Izjava koju je tom prilikom dala o ambiciji da utječe na formiranje američke vanjske politike lišena je osjećaja za političku realnost. Hrvatska kao vazalna kvazi država ne kreira niti vlastitu politiku, već sprovodi politiku svojih gospodara, a kamoli da može utjecati na nekog poput Amerike.

Dakle, radi se o jednom amaterskom nemaštovitom pokušaju kokošarenja koji će ostati upamćen po lošoj, samovoljnoj i nesinkroniziranoj izvedbi i ljazi koju je bacila na sebe, svoju porodicu, koju se razvlači po fasadama, i društvenim mrežama i društvu u cjelini.

 

http://dalmatinskiportal.hr/sport/prica-o-jakovu-se-sa-stadiona-preselila-na-ulice/14827

https://www.facebook.com/hajduckevijesti/photos/pb.300243256779260.-2207520000.1470548970./798113760325538/?type=3

http://net.hr/danas/hrvatska/ovog-naseg-su-bar-pustili-u-dvoriste-i-srbi-i-hrvati-zbijaju-sale-na-racun-boravka-predsjednice-u-sad/

https://www.facebook.com/disupareka/photos/a.223413837782301.1073741828.223412531115765/464952466961769/?type=3&theater

https://www.facebook.com/disupareka/photos/a.223413837782301.1073741828.223412531115765/464930650297284/?type=3&theater

https://www.facebook.com/disupareka/photos/a.223413837782301.1073741828.223412531115765/464903243633358/?type=3&theater

 

U Puli, 8. I. 2017.

 

Vladimir Kapuralin

Čestitka

 

Raul Carrion,

Komunistička partija Brazila (CP Do Brasil)

Nacionalistička homogenizacija u totalitarnim državama bivše Jugoslavije – negacija demokracije

Iako su nacionalni kolektiviteti klasno, socijalno i idejno–politički heterogene društvene zajednice, njihovi konkretni i povijesni interesi su jedinstveni i društveno određeni, iz čega se zaključuje – kao i nacije.

Nacionalni interesi su društvena realnost suvremenog čovječanstva.

Nacionalni interes je društveno–povijesno i socijalno-klasno određen jer ispoljava težnju ogromne većine pripadnika jedne nacije i njihove interese.

Veliki značaj u životu jedne nacije ima njeno osjećanje da je u svojoj stvaralačkoj afirmaciji ne samo slobodna, već da samostalno slobodno raspolaže uvjetima i sredstvima za takvu afirmaciju koju je sama sposobna stvoriti, a to znači da,  pored političke i kulturne samostalnosti, raspolaže i viškom svog društvenog rada i slobodno upravlja cjelokupnom društvenom reprodukcijom, na čemu je socijalističko samoupravljanje Jugoslavije i zasnivalo svoje postojanje i afirmaciju.

Jedinstvo nacija, nacionalnih manjina, etničkih skupina u Jugoslaviji nije građeno samo na nekoj goloj ekonomskoj i političkoj računici ­­­­- njih je povezivala bogata zajednička povijest, duboko osjećanje sudbinske povezanosti, etničke bliskosti, zajednička svijest koju je izgradila socijalistička revolucija i zajednička borba za razvoj socijalističkog samoupravnog društva, ali pri tome se ne smije pobjeći od konstatacije da su postojale određene objektivne  proturječnosti, kao što su:

a) idejni i politički ostaci klasičnog buržujskog nacionalizma, a pojavljivali su se kao plašt za prikrivanje raznih antisocijalističkih interesa koji su bili u suprotnosti s interesima zajednice,

b) birokratski centralizam koji se oslanjao na monopol državne svojine, a idejna manifestacija mu je bila veliko­državni hegemonizam,

c) povijesno nasljeđe prošlosti – velika razlika u ekonomskoj (ne)razvijenosti pojedinih dijelova Jugoslavije koji je imao svoj odraz i na kulturno bogatstvo.

Put ka prevazilaženju suprotnosti i ekscesnih situacija u jugoslavenskoj socijalističkoj stvarnosti vodio je preko afirmacije onih interesa koji su bili autentični, dugoročni i suštinskog karaktera, uvažavajući činjenicu da su nacionalni interesi složeni i raznovrsni društveni fenomeni, da imaju mnogobrojne aspekte, komponente i vidove svoga ispoljavanja i društvenog afirmiranja, kao npr:

a) pluralizam ekonomskih nacionalnih interesa,

b) pluralizam nacionalnih interesa u političkoj pravnoj sferi,

c) pluralizam nacionalnih interesa u kulturnoj sferi i afirmacija ravnopravnosti jezika.

Uvažavajući navedene konstatacije, aktualiziraju se pitanja: koji su razlozi doveli do ekonomskog i tehnološkog zatvaranja republika i pokrajina, zaoštravanja proturječnosti razvijenih i manje razvijenih, težnji ka zatvaranju nacionalnih tržišta i prilagođavanje tehnologija ovakvom trendu kulturnog, intelektualnog i duhovnog zatvaranja, divljanja kleronacionalizama i neprijateljske političke emigracije?

Ishodište etatizma kao podloge birokratizma i nacionalizma je dakle u proizvodnim društveno-ekonomskim odnosima u etatističko-birokratskom posredovanju između potrebnog i viška rada, a to onda povlači i etatističko–birokratsko posredovanje u naciji i između nacija Jugoslavena i etničkih skupina. To dovodi i do kidanja materijalnih, političkih i kulturnih veza i osnove zajednice.

Polazim od toga da je nacionalizam u Jugoslaviji produkt društvenih odnosa i svojevrsna manifestacija klasne prirode nacije.

Pod nacionalizmom podrazumijevam društvenu praksu, sistem ideja, ljudsko ponašanje, društveno-ekonomske, političke i kulturno-jezične koncepcije koje apsolutiziraju i zloupotrebljavaju nacionalna osjećaje ljudi radi očuvanja raznih oblika neslobode, dominacije, hegemonije i eksploatacije u pojedinim nacijama i između njih.

Nacionalizam je kao svjetonazor u svojoj biti zasnovan na iracionalnoj ideologiji „krvi i tla“. On se nije pozivao na razum, već na skupove podsvjesnih poriva i instinkata, kolektivnih i individualnih, u kojima je sadržan najagresivniji dio ljudske prirode. To je onaj najdublji sloj individualnog i socijalnog psihološkog sustava koji još nije posredovan racionalnim odnosom prema životu, nego sav vanjski svijet promatra kao prostor agresivne ekspanzije, širenje svoga „Ja“.

Međutim, pošto se u tom prodoru u egzistenciju širenje svoga „Ja“, gdje Jugoslaveni nemaju svoj oslonac, a s obzirom na rastresitost, nepovezanost i nemogućnost artikuliranja svoga „Ja“, pojedinačno „Ja“ susreće se i sukobljava s mnoštvom takvih drugih pojedinačnih „Ja“ koji također teže sličnom prodoru, individua počinje osjećati potrebu za udruživanjem s krugom sebi sličnih koji će na jednoj strani razbiti njegov osjećaj samoće i ugroženosti u egzistencijalnom prostoru, a na drugoj strani razviti supstancu kolektivne svijesti koja u sukobu s drugom takvom supstancom stvara dojam sigurnosti u „iskrenom zavičaju“.

Nacionalizam nastoji da u ekspanzivnoj regiji grupnih i pojedinačnih emocija, interesa, probudi sjećanje na zajedničko porijeklo, za koje se tvrdi da je otuđeno u zaborav pa ga treba vratiti u svijet aktualnog povijesnog trenutka.

Ideologija nacionalizma u svojoj biti potencirala je nacionalne razlike i barijere, razvijajući osjećaj ugroženosti od strane pripadnika druge nacije, Jugoslavena. Manipuliranjem je prikrivala osnovne klasne razlike i barijere među pripadnicima istih nacija, minimizirala je značaj nacionalnog faktora i Jugoslavenstva.

Nacionalizam nije izraz nacije ni njenih stvarnih (legitimnih) interesa, već izraz izvjesnih egoističkih interpretacija i zastupanja nacije i nacionalnih interesa. To monopolističko krivotvorenje nacionalnih interesa je u stvari izraz težnje da se nacionalnim plaštom zaodjenu one nacionalne snage koje su neminovno u konfliktu ne samo s drugim nacijama Jugoslavenima, već i s osnovnom masom vlastite nacije.

U pitanju je bio (i uspio) pokušaj da se formalno priznati i prihvaćeni pluralistički, demokratski način smanjenja nagomilanih socijalnih tenzija, ili bar ublažavanje interesnih konflikata, zamjeni „bržim“ i, za političke elite, bezbolnijim načinom postizanja toga cilja. Alternativa koja se nametnula jeste uspostavljanje nacionalnog jedinstva, s tim što se svaki vid njegovog narušavanja tretirao kao čin nacionalne izdaje, zbog čega se sankcioniralo nacionalno okupljanje oko povijesnih provjerenih i neprikosnovenih nacionalnih vrijednosti, zavjeta, simbola i općeprihvaćenih ciljeva i oko popularnih nacionalnih izbavitelja.

Bujanje nacionalističke isključivosti u Jugoslaviji dovelo je do antidemokratske degeneracije političkog sistema u cjelini – propadanje socijalističkog samoupravljanja.

Novostvorene nacionalističke – totalitarne – države opijaju se vjerom u kulturnu homogenost, u potrebi ograničenih čuvanih teritorija, odnosno prijatelja–neprijatelja, kažu da je samo tako moguće društvo inteligencija, a time i politika, demokracija, javnost, socijalna pravda, povijest dok s druge pak strane opravdavaju nejednakosti, siromaštvo, obespravljenost, nezaposlenost, nasilje, mržnju, ratove.

Nacionalističke – totalitarne – države negiraju svoju moralnu odgovornost za oduzeta prava manjina Jugoslavenima iz tog  razloga one su prijetnja unutarnje raznolikosti i simboli  nasilja i nesloboda; ne priznaju nikakav viši zakon iznad svoje barbarske volje, nesposobne su voljeti i nedostaje im savjest.

Ta povijesna nacionalistička svijest država bivše Jugoslavije je razvila  moralni, politički, ekonomski i tehnološki potencijal za katastrofu u abecedariju strave stvarno postojećeg laboratorija, bez milosti i obzira prema samouništenju. Popis apsolutnog zla je beskonačan.

Na tom nacionalističkom poslu u državama bivše Jugoslavije  uključeni su propovjednici iz redova književnosti, umjetnosti, filozofije, povjesničari, akademije nauka, moćna sredstva masovne komunikacije, obrazovni sustavi, antiintelektualci, političke religije, parlamenti i političke stranke.

Povijesna tragična zbivanja na prostorima bivše Jugoslavije dokazala su da povijest raspolaže s primjerima kada je i veliki dio radničke klase bio zaveden i kada je pošla putem suprotnim svojim klasnim i nacionalnim interesima. Dok ne shvati svoje zablude, radnička klasa može služiti i poslužila je kao slijepa vojska nacionalizmu.

Dok god postoji radnička klasa i dok god se radnik bude morao  svojim radom s jedne strane boriti za svoju egzistenciju, a  da s druge strane istovremeno osigurava sredstva za razvoj društva i novih proizvodnih snaga, u njegovom biću se te potrebe moraju javljati kao proturječnosti, a iz te proturječnosti izvire mogućnost da se radnik može povesti za egoističnim težnjama i interesima razne vrste pa i za nacionalističkim egoizmom.

Suvremena moderna upozorava da tko razmišlja samo nacionalistički gubi; suverenost se ne doživljava, ne omogućuje i ne razvija homogenošću i zatvorenošću, već raznolikošću i udruživanjem. Svjetski problemi oplemenjuju; budućnost obuhvaća nadnacionalni prostor dijeljenja i vlasti.

Put nacionalističkih država ka navedenim vrijednostima očito će biti dug i praćen s puno neizvjesnosti.

 

doc. dr. sci. Pavle Vukčević

 


Hit Counter by http://yizhantech.com/