Uz salve patetičnih i izvještačenih parola, kojima su iz državnog vrha nastojali nadmašiti jedni druge, ispraćen je jedan prerano ugašen mladi ljudski život koji je stradao hiljade kilometara daleko od Hrvatske. Radi se o hrvatskom vojniku koji je u svojstvu okupacionih imperijalističkih snaga podlegao ozljedama
Obilježavanje dana osnutka Komunističke partije Hrvatske – Anindol, 1. 8. 2019.
OBILJEŽAVANJE DANA USTANKA U PULI
U subotu su tradicionalno članovi Socijalističke radničke partije i Društva Josip Broz Tito obilježili 27. juli, Dan ustanka naroda Hrvatske, komemoracijom i polaganjem vijenca na spomenik palih boraca i žrtava fašizma, u Titovom parku u Puli. Predsjednik pulskog ogranka Društva JBT, Ratko Crnobori, osvrnuo se
Čestitka povodom Dan ustanka naroda Hrvatske – “Levica”
Svim građanima, radnicima, komunistima naših bratskih Hrvatske i Bosne i Hercegovine čestitamo veliki praznik Ustanka protiv fašizma, kolonijalizma, kapitalizma i osvajanja tuđih teritorija, te porobljavnja vrednih i časnih ljudi. Smrt fašizmu – sloboda narodu! S poštovanjem, Dimitar Vlahov, “Levica”
Čestitka povodom Dan ustanka naroda Hrvatske – Komunisti Srbije
Dragi drugovi, čestitamo vam Dan ustanka naroda Hrvatske. Na današnji dan pre 78 godina partizani su pod rukovodstvom KPJ započeli borbu protiv fašista i njihovih slugu na teritoriji Hrvatske koju uspešno priveli kraju 1945. godine. To nije bila samo antifašistička borba, već i socijalistička revolucija.Nažalost,
78. godišnjica proboja iz ustaškog logora u Kerestincu
Prisustvovali smo komemoraciji povodom 78. godišnjice proboja logoraša iz ustaškog konclogora Kerestinec u kojem je pobijeno više od sto istaknutih intelektualaca Komunističke partije Jugoslavije i Hrvatske. Logor u Kerestincu osnovan je prije rata i okupacije, još za vrijeme Banovine Hrvatske. Bio je to prvi takav
NEMA NI SOCIJALIZMA NI SAMOUPRAVLJANJA BEZ RADNIČKIH POKRETA
UVODNI PRISTUP Politička i socijalna strujanja i borbe za oslobođenje radničke klase od kapitalističke eksploatacije, za svrgavanje buržoaskog društvenog poretka i za stvaranje novog, socijalističkog, odnosno komunističkog, društva su u historijskom kontekstu pretpostavke stvaranja radničkih pokreta. Dakle, u razdoblju nastanka industrijskog proletarijata, radnički pokreti predstavljaju
Reakcija na događanja u Zadru
Zadar je u toku II. svjerskog. rata u više navrata bio meta savezničke avijacije, koja je djelovala po njemačkim posadama i infrastrukturi. Tom je prilikom došlo do brojnih civilnih žrtava i velikih razaranja grada. Nedavno smo svjedočili nasilničkom ponašanju “savezničke” vojske u Zadru. Pripadnici britanskog
UZALUDNA ŽRTVA
Uz salve patetičnih i izvještačenih parola, kojima su iz državnog vrha nastojali nadmašiti jedni druge, ispraćen je jedan prerano ugašen mladi ljudski život koji je stradao hiljade kilometara daleko od Hrvatske. Radi se o hrvatskom vojniku koji je u svojstvu okupacionih imperijalističkih snaga podlegao ozljedama zadobivenim na terenu u dalekom Afganistanu.
Sada, nakon što su emocije po „pe-esu“ utihnule, što je bilo za očekivati, red je da se kritički propita nekoliko stvari iz ukupnosti slučaja, a to bi bilo: što su taj vojnik i njegovi kolege tamo radili, tko ih je tamo poslao, za čije interese su se borili i konačno je li Hrvatskoj vojsci tamo mjesto?
Stradali vojnik, njegovi suborci iz Hrvatske, ali i iz ostalih zemalja se tamo nalaze u drugoj zemlji u svojstvu okupacionih snaga i logično je da se u toj sredini, kao i u svakoj drugoj gdje su prisutne strane trupe, kod domicilnog stanovništva, ili jednog njegovog dijela, javlja želja i potreba da se okupacionim snagama suprotstave. Imperijalistički političari te snage nazivaju teroristima i istina je da te skupine čine zlodjela prema ljudima i materijalnim sredstvima. Međutim, istine radi, treba reći da je broj ljudskih žrtava i količina materijalnih razaranja tih militanata neusporedivo manji od ukupnosti izgubljenih ljudskih života i materijalnih razaranja koje su po svijetu posljedica intervencija imperijalističkih zemalja, koje sebe nazivaju i doživljavaju vertikalom demokracije i ljudskih sloboda. Istina je također da je Afganistan nekad bio uređena država sa socijalističkim uređenjem i da je ta ista imperijalistička politika opremila i tamo instalirala te militantne grupacije, kako bi se borile protiv socijalizma. Sada kada to njihovo čedo ugrožava i njih same, odnosno njihove interese prilikom crpljenja prirodnih resursa, a to su u Afganistanu nafta i mak od kojega se proizvodi opijum, e sada su oni postali opasanost, a za suzbijanje te opasnosti valja upotrijebiti, odnosno žrtvovati, tuđe topovsko meso.
I tu sada dolazi do izražaja hrvatska vazalna politika koja odrađuje svoj dio prljavog posla pristajući i ispunjavajući naredbe svojih imperijalističkih gazda, vraćajući kolo povijesti kada su njeni vojnici ginuli za tuđinske interese na frontu Cera, Galicije, Soluna, za vrijeme I. svjetskog rata, i ispred Staljingrada, za vrijeme II. svjetskog rata.
Tvrdnje da se u Afganistanu brani Hrvatska, da su tamošnji militanti opasnost za Hrvatsku, su smiješne. Oni mogu biti potencijalna buduća opasnost, a povod može biti upravo prisustvo i angažman naših vojnika tamo, ali i brutalni postupci naših organa reda prema izbjeglicama, koje iz ratnih područja pokušavaju spas pronaći na tlu zapadne Evrope. Tome treba dodati i individualno učešće ekstremista s jugoslavenskog prostora u intervencijama koje vode imperijalističke snage u Afganistanu, Libiji, Siriji i drugdje.
Zaključno, možemo ustvrditi da je ovakav razvoj situacije moguć zahvaljujući trenutnoj pobjedi kontrarevolucije i provedbi secesije 90-ih godina prošlog stoljeća, kad Hrvatska napušta politiku nesvrstanosti i punog suvereniteta, koje je uživala kao dio zajedničke države SFRJ, i vraća se na put podaništva, protiv interesa većine.
Hrvatska po svojoj prirodi nije dio imperijalnog svijeta, to nije u prirodi i interesima većine njenog stanovništv i radi vlastitog opstanka treba se izvući iz tog gliba u kojeg su je uvalile kleronacionaolističke elite.
Vladimir Kapuralin
Category: Govor SRP-a, SRP /
Obilježavanje dana osnutka Komunističke partije Hrvatske – Anindol, 1. 8. 2019.
Svake se godine okupimo na mjestu gdje je u noći između 1. i 2. kolovoza 1937. osnovana Komunistička partija Hrvatske. Josip Broz Tito je u svom referatu na tom osnivačkom kongresu istaknuo dva glavna pravca djelovanja Komunističke partije: borbu za nacionalnu slobodu i borbu za pravednije društveno uređenje. Komunistička partija je u Drugom svjetskom ratu djelovala u oba zacrtana pravca, predvodila je narodnooslobodilački rat i stvarala pretpostavke za novi društveni sustav – socijalizam. I pobijedila na oba fronta. Formirana je Jugoslavija kao zajednica slobodnih naroda i narodnosti, ali se taj projekt nakon 45 godina urušio. Urušio se i drugi projekt, sve države proizašle iz Jugoslavije odrekle su se socijalističkog samoupravljanja i vratile u kapitalizam.
Raspirivanjem nacionalizama izazivali su se sukobi kako bi se lakše uništio socijalizam i bezočno opljačkao narod, ali se ljevica mora zapitati i zašto je to bilo tako lako i da li je sustav koji smo 45 godina izgrađivali imao svojih slabosti i manjkavosti zbog kojih se tako naglo i krvavo urušio.
Ljevica si mora postaviti jedno još važnije pitanje: što sad?
Ne samo kod nas, svugdje u Europi, komunističke su partije nakon sloma socijalizma krenule u reforme i iz revolucionarnih komunističkih partija postajale socijaldemokratske. Na tom su putu „pogubile“ radnike. Čineći „razumne kompromise“, socijaldemokracija je na kraju odustala i od svog temeljnog principa, odbacila je koncept klase i klasnih sukoba. Ako se odbaci koncept klase – grupe koja se može mobilizirati da obrani svoja prava – ta će se grupa okrenuti drugoj ideji koja će ih, nadaju se, zaštititi od izrabljivanja. Kad im je ljevica uskratila identitet, radnici su krenuli u potragu za novim identitetom, a desnica im je spremno ponudila naciju.
Socijaldemokracija nije samo izdala radnike, nego je s njima i zaratila. Socijaldemokrati se bore protiv nacionalizma, a kako su radnici postali nacionalisti, socijaldemokracija se u stvari bori protiv radnika.
Iz te se apsurdne situacije može izaći na dva načina. Možemo sjediti i čekati da se ovaj populistički, nacionalističko-klerikalni i, u svojoj biti, lopovski sustav sam od sebe uruši ili se moramo vratiti korijenima.
Vratiti se na ovo mjesto ne samo zato da položimo cvijeće, nego da učimo od onih koji su bili bolji od nas. Jer bili su bolji. Znali su što žele, ali su znali i kako to ostvariti. Ovaj drugi dio mi danas ne znamo.
Socijalistička radnička partija je klasno profilirana, u to nema sumnje. Ali mi s našim idejama ne dopiremo do naše baze, ne znamo kako te ideje prenijeti radništvu, kako radnike iščupati iz ralja pogubnog nacionalizma i vratiti na put klasne borbe. Sve svoje snage moramo usmjeriti u tom pravcu. Radnicima moramo pokazati i dokazati da je socijalizam put kojim se izlazi iz ropstva.
Slava Komunističkoj partiji, živjela Socijalistička radnička partija!
Vesna Konigsknecht,
predsjednica SRP-a
