Izdvajamo:

<< >>

IN MEMORIAM Božo Kovač 1926. – 2014.

U Pazinu je u četvrtak 4. rujna od posljedica moždanog udara u 89-oj godini preminuo Božo Kovač, jedan od osnivača pulskog ogranka Društva Josip broz Tito i Socijalističke radničke partije. Rođen je 19. II. 1926. godine u srednje stojećoj seoskoj obitelji u selu Ljubunčić pokraj

ZAJEDNIČKO SAOPŠTENJE KOMUNISTIČKIH OMLADINSKIH ORGANIZACIJA PROTIV IZRAELSKIH VOJNIH OPERACIJA U PALESTINI

Komunističke omladinske organizacije koje stoje iza ovog saopštenja oštro osuđuju vojne operacije Izraelske države protiv Palestinskog naroda koje su do sada već rezultirale gubitkom više stotina života. Sjedinjene Američke Države, ali takođe i Evropska Unija, koji ohrabruju kriminalne aktivnosti Izraela pružajući mu punu podršku, izjednačavajući

Akcija “Oluja” – pobjeda jednoetničke Hrvatske

Ovih dana, kao i svake godine početkom kolovoza, iritantno je pratiti hrvatske medije, koji pompozno i navijački slave praznik pretenciozno i patetično nazvan “Dan pobjede i domovinske zahvalnosti”. Za razliku od prethodnih godina, kad se u javnom prostoru nije mogla pronaći niti najblaža kritika akcije,

Otvoreno pismo gradonačelnici Raba

Rab, 08. 07. 2014.     GO SRP Rab Barbat 406, 51280 Rab srp.rab@gmail.com 091 880 5564       za Grad Rab Trg Municipium Arba 2 51280 Rab     PREDMET: Reagiranje na nekontrolirano branje smilja     Poštovana gđo. gradonačelnice,   s dubokim

O Šuvaru kao znanstveniku i čovjeku

S mojeg stanovišta pisati o Šuvaru, znači istovremeno, na neki način, govoriti i raditi o sebi i o našem zajedničkom vremenu. Jer, sve što smo radili više od pola stoljeća radili smo zajedno: u Agrarnom institutu u Zagrebu, na Katedri za sociologiju Filozofskog fakulteta u

Završni izvještaj – EU izbori 2014.

IZBORI ZA EU PARLAMENT 2014.

Izjava za javnost: BALDASAR OSRAMOTIO SLOBODARSKI SPLIT

Prvi splitski odred po drugi put strijeljan! Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP) najoštrije osuđuje krajnje neprimjeren čin gradonačelnika Splita Ive Baldasara, otkrivanje spomenika jednoj paravojnoj organizaciji po imenu ustaškog ratnog zločnca Rafaela Bobana, čime su se  “domovinci” i politički legitimirali i indentificirali s najvećom sramotom

PRIVREMENA IZVJEŠĆA

  eui

IZBORI ZA EU PARLAMENT 2014.

  EU14  

IN MEMORIAM Božo Kovač 1926. – 2014.

U Pazinu je u četvrtak 4. rujna od posljedica moždanog udara u 89-oj godini preminuo Božo Kovač, jedan od osnivača pulskog ogranka Društva Josip broz Tito i Socijalističke radničke partije.

Rođen je 19. II. 1926. godine u srednje stojećoj seoskoj obitelji u selu Ljubunčić pokraj Livna u BiH gdje je završio osnovnu školu. Djetinjstvo mu se nije uvelike razlikovalo od onoga njegovih vršnjaka u ratom zahvaćenom okruženju gdje je u najranijoj mladosti osjetio sva stradanja koja rat donosi. S ostalim članovima svoje porodice, aktivno je radio za NOB-u do odlaska u partizane 25. III. 1944. godine.

Bio je borac 3. krajiške brigade i učesnik bitke za Drvar u VII. neprijateljskoj ofenzivi kada si je neprijatelj, u operaciji kodnog naziva „Konjićev skok“, postavio ambiciozan zadatak uništenja Glavnog štaba NOV Jugoslavije i vrhovnog komandanta Tita. Teško ranjen, otpremljen je nakon toga na liječenje u Italiju stekavši status RVI II. sv. rata.

Nije teško shvatiti, da su upravo takvi uvjeti života, uz ratna zbivanja i sve proživljeno u njima, odigrali ključnu ulogu u formiranju i izgradnji njegove ličnosti.

Nakon oslobođenja 1946. godine iz Beograda odlazi u Sarajevo gdje pohađa pješadijsko vojno učilište. Nakon završenog školovanja, odlazi u Tuzlu na dužnost štabnog oficira sve do 1951. godine kada odlazi na granicu do 1954. godine. Iste godine odlazi na doškolovanje u Trebinje za oficira financijske službe koju je obavljao na raznim dužnostima.

Pedesetih godina u Zemunu pohađa osmomjesečnu edukaciju, izučavajući dijalektički materijalizam, filozofiju marksizma i predmet Moral armije.

Bio je član KPJ od 1945. godine, kasnije SKJ sve do transformacije te partije 1990. godine i njenog sramnog napuštanja klasne borbe i izdaje klasnih principa.

Tektonski politički procesi 90-ih koji ruše sve one vrijednosti u čijem stvaranju je i Božo dao svoj doprinos, izgrađujući život dostojan čovjeka, potresli su i njega, ali ga nisu pokolebali niti poljuljali u uvjerenju o potrebi prevazilaženja nastale situacije, a u novonastalim okolnostima, prilikom konfrontacije s pripadnicima suprotnog svjetonazora, ispoljavao je vrhunsko korištenje argumenata i zadivljujuću razinu hrabrosti.

Vjeran opredjeljenjima kojima je pripadao cijelog života, s neskrivenim zadovoljstvom uključio se u aktivnosti koje su prethodile osnivanju Društva „Josip Broz Tito“ i Socijalističke radničke partije, kojih je i sam jedan od osnivača bio. Bio je i član SRP-ovih tijela dok mu je to zdravstveno stanje omogućavalo.

Od 1991. godine, pa sve dok su mu to zdravstveni uvjeti omogućavali, radio je na ukinutim ljudskim pravima te je u kontekstu toga vodio delegaciju vojnih umirovljenika 1993. godine u Sabor i tri puta kod parlamentaraca Vijeća Evrope – i to u Puli, Strasbourgu i Zagrebu.

Od 1991. godine bavio se i publikacijom pišući članke iz domene ljudskih prava, konfesionalne i teme iz područja društvene problematike. Članci su mu objavljivani u dnevnoj i periodičnoj štampi, a neki i u stranim medijima.

Posebnu pažnju Božo je pridavao kritici religije i klera, a zadnja njegova publikacija objavljena je upravo na našim stranicama, 17. siječnja ove godine. Bilo je to Otvoreno pismo uredništvu HRT-a, povodom beatifikacije svećenika Mirka Bulešića.

http://www.srp.hr/otvoreno-pismo-urednistvu-hrt-zagreb-je-li-hrvatska-sekularna-ili-klero-teokratska-drzava/

O tome kako je članak prihvaćen dovoljno govori činjenica, da je 157 čitalaca članak označilo sa sviđa mi se.

Božo je bio obdaren posebnim, danas toliko potrebnim, prirodnim osjećajem za poštenjem i pravdom. Njegovi ideali nadvisivali su u njemu negativne emocije. Zato on nije poznavao osjećaj malodušnosti, straha, razočaranja i odustajanja. Živo i uvjerljivo emitirao je optimizam. I u svojim poznim godinama, ulijevao je snagu mnogo mlađima i fizičko jačima, a njegove inače principijelne i revolucionarne zahtjeve, argumentacija i beskompromisnost činile su ih uvjerljivima i prihvatljivima. Tako da bi sa svojim originalnim stavovima, promišljanjem života i upornošću mogao biti uzor i mnogo mlađim generacijama i stoga nam je čast što smo ga imali u našim redovima.

 

Neka mu je vječna slava i hvala.

ZAJEDNIČKO SAOPŠTENJE KOMUNISTIČKIH OMLADINSKIH ORGANIZACIJA PROTIV IZRAELSKIH VOJNIH OPERACIJA U PALESTINI

Komunističke omladinske organizacije koje stoje iza ovog saopštenja oštro osuđuju vojne operacije Izraelske države protiv Palestinskog naroda koje su do sada već rezultirale gubitkom više stotina života.

Sjedinjene Američke Države, ali takođe i Evropska Unija, koji ohrabruju kriminalne aktivnosti Izraela pružajući mu punu podršku, izjednačavajući počinioce zločina sa žrtvama, unapređujući političke, finansijske i vojne veze sa Izraelom, organizujući zajedničke vojne vežbe sa Izraelskom vojskom, kao posledicu snose veliku odgovornost za kontinuirane zločine protiv Palestinskog naroda i njegove omladine.

Komunističke omladinske organizacije pozivaju mlade širom sveta da zajedničkom borbom i međunarodnom solidarnošću zaustavimo genocid Izraela nad Palestinskim narodom koji se nalazi na nišanu imperijalističke agresije koja predstavlja deo šire imperijalističke strategije za područje Bliskog Istoka i Istočnog Mediterana.

Zahtevamo:

-Da se vojne operacije Izraelske vojske protiv Palestinskog naroda odmah zaustave.

-Da Izraelska okupaciona vojska i svi naseljenici napuste palestinske teritorije.

-Oslobađanje svih političkih zatvorenika iz Izraelskih zatvora i omogućavanje svim Palestincima da se vrate svojim domovima.

-Ukidanje zajedničkih vojnih vežbi i svih ugovora o vojnoj saradnji sa Izraelom.

-Uspostavljanje nezavisne Palestinske drzave u granicama iz 1967. sa Istočnim Jerusalimom kao glavnim gradom.

 
Potpisnice:

KO Austrije-KJO

KO Bolivije-JCB

KO Brazila-UJC

KO Kanade

MS Hrvatska-SRP

KO Kipar-EDON

KO Češka-KSM

KO Ekvador-JCE

KO Francuska-MJCF

KO Grčka-KNE

KO Irska

KO Izrael

KO Italija-FGC

KO Luksemburg

KO Meksiko-FJC

KO Paragvaj-JCP

KO Peru “Patrai Roja” – JCP PR

KO Peru-JCP

KO Portugal -JCP

KO Rusija – RKSMb

SKOJ-Srbija

KO Španija-CJC

KO Švedska-SKU

KO Sirija – Khaled Bagdash CY

Akcija “Oluja” – pobjeda jednoetničke Hrvatske

Ovih dana, kao i svake godine početkom kolovoza, iritantno je pratiti hrvatske medije, koji pompozno i navijački slave praznik pretenciozno i patetično nazvan “Dan pobjede i domovinske zahvalnosti”. Za razliku od prethodnih godina, kad se u javnom prostoru nije mogla pronaći niti najblaža kritika akcije, u posljednje vrijeme stidljivo se pojavljuju određena kritička promišljanja, ali i dalje nitko ne spominje istinu o biti te akcije – činjenicu da je akcija Oluja planirana, organizirana i provedena kao zločinačka organizacija etničkog čišćenja kojom je velik broj hrvatskih građana protjeran s njihovih vjekovnih ognjišta, čime je akcija Oluja poprimila karakter protuhrvatske operacije budući da je (s)rušila vrijednosti proklamirane Ustavom RH: hrvatski građani su ubijani, protjerivani, uništavana im je imovina.

Stoga 5. 8. nije dan pobjede građanske, već jednoetničke Hrvatske. Dan zločina nad hrvatskim građanima, društvom i državom pa je apsurdno i morbidno da ga ta ista država obilježava kao praznik. Karakter akcije Oluja nije ni najmanje upitan jer ga precizno oslikavaju brojni povijesni dokazi: ne samo način na koji je akcija provedena, ne samo njene katastrofalne posljedice, nego i brijunski transkripti koji dokazuju da je etničko čišćenje bilo dogovoreno u najvišem državnom vrhu, na sastanku predsjednika Tuđmana s generalima HV-a.

Neki osporavaju autentičnost brijunskih transkripata, ali o njihovom postojanju ne svjedoče samo materijalni dokazi, već i indicije koje osnažuju vjeru u njihovo postojanje: u kontekst ponašanja hrvatskog državnog vrha (nacionalistički i šovinistički govori, nestajanja civila srpske nacionalnosti diljem zemlje, ratni zločini koji nisu procesuirani i na taj način neizravno poticani – općenito, sustavno širenje mržnje protiv dijela hrvatskih građana) u devedesetim godinama brijunski transkripti se odlično uklapaju.

U pitanje se ne može dovesti Tuđmanova izjava koji je nakon Oluje rekao da je iz Hrvatske nestao “remetilački faktor”. Već ovaj termin, u sklopu s ostalim indicijama, stavlja Tuđmana u hitlerovsku kategoriju, kategoriju etničkog čistača s predumišljajem.

Stoga smatramo da se akcija Oluja, s obzirom na sramotno mjesto koje zauzima u hrvatskoj povijesti, nikako ne bi smjela obilježavati kao državni praznik, čak i da su njome postignuti važni politički ciljevi, budući da bi u tom slučaju razmjer zločina zasjenio njene pozitivne posljedice (uspostavu suvereniteta RH na cijelom teritoriju). S obzirom na to da je RH 25. 6. 1991. proglašena samostalnom i neovisnom državom, da je 8. 10. 1991. i formalno postala neovisna država te da je puni suverenitet na svom teritoriju ostvarila tek 1998., mirnom reintegracijom istočne Slavonije, jasno je da je 5. 8. 1995. datum od mnogo manjeg značenja za povijest hrvatske državnosti pa smatramo da je njegovo obilježavanje prvenstveno slavljenje zločina, a ne oslobađanja.

Izjave tipa “Oluja je imala i tamnu stranu, ali se u osnovi radi o briljantnoj akciji i velikoj pobjedi” smatramo krajnje licemjernim jer se akcija Oluja ne može dijeliti na samu akciju (tobože čistu kao suza) i zločine nakon nje, budući da je njena bit zločin etničkog čišćenja.  Podržavamo kritike koje dio javnosti u posljednje vrijeme sve češće upućuje na dio akcije (tj. na zbivanja nakon akcije, ne dovodeći u pitanje uzročno-posljedičnu vezu između organizacije akcije i njenih posljedica), ali dodajemo da smatramo kako se radi o događaju koji ne zaslužuje biti obilježavan kao nacionalni praznik.

 

 

Dalibor Vidović,

član predsjedništva Socijalističke radničke partije Hrvatske


Hit Counter by http://yizhantech.com/