Izdvajamo:

<< >>

INTERVJU S VLADIMIROM KAPURALINOM POVODOM ODLUKE STALNOG ARBITRAŽNOG SUDA O UTVRĐIVANJU GRANICE IZMEĐU SLOVENIJE I HRVATSKE

Intervju je dat za Radio citta aperta / Radio slobodni grad iz Rima na kojemu se emitira  emisija „La voce Jugoslava“ / „Jugoslavenski glas“. Intervju je vodio Ivan Pavićevac   Radio cita aperta Pozdrav našim slušaocima. Nalazimo se u Puli, gdje vladaju nesnosne vrućine, s

UZ 4. JULI, DAN BORCA

Na današnji dan, prije 76 godina, politbiro Komunističke partije Jugoslavije pod predsjedavanjem Josipa Broza Tita u Beogradu donio je povijesnu odluku o pokretanju općenarodnog ustanka protiv okupatora i njihovih domaćih slugu na cijelom području Jugoslavije. Bio je to najznačajniji događaj i kruna ukupnih aktivnosti koje

RAZMISLITE PA TEK ONDA ODLUČITE!

Poštovani zastupnici Gradske skupštine, u vas su danas uprte oči ne samo građana Zagreba, nego i cijele Hrvatske. Odluka o promjeni imena jednoga trga u glavnome gradu mnogo je više od toga. Ona znači ili radikalni i definitivni otklon od političke platforme zapisane u Ustavu

OTVORENO PISMO

  SABORU I VLADI REPUBLIKE HRVATSKE, PREDSJEDNICI REPUBLIKE HRVATSKE GRADONAČELNIKU GRADA  ZAGREBA I SKUPŠTINI GRADA ZAGREBA Predsjedništvo udruge izražava protivljenje izraženoj namjeri da se na konstitutivnoj sjednici Gradske skupštine Grada Zagreba 1. 7. ukine Trg maršala Tita u Zagrebu te u svezi toga  priopćava: VRIJEME

IN MEMORIAM STIPE ŠUVAR 29. VI. 2004. – 29. VI. 2017.

  Danas, 29. lipnja navršava se 13 godina otkako je sa životne scene, prerano i iznenada, otišao sveučilišni profesor dr. Stipe Šuvar, osnivač i prvi predsjednik Socijalističke radničke partije i izdavač časopisa Hrvatska ljevica. Ono na što osobito mi u SRP-u možemo biti ponosni je

TRG MARŠALA TITA

Poštovane drugarice, poštovani drugovi…. izjavom o promjeni imena Trga maršala Tita, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić jasno je dao do znanja da nimalo ne drži do svojih riječi danih u predizbornoj kampanji o referendumu u svezi promjene imena istoga. K tome se zbog dobivanja većine u

Povodom Dana antifašističke borbe: PRVE ISKRE OTPORA

Socijalistička radnička partija (SRP) čestita svim borcima NOB-a, antifašistima i našim građanima Dan antifašističke borbe! Danas, nakon više od sedamdeset godina poslije definitivnog vojnog sloma, fašizam nažalost nije nestao iz nekih glava, s ulica, trgova, stadiona, knjiga, filmova, politike. Svjedoci smo sve drskijeg paradiranja i

POJAM I OSNOVNO OBILJEŽJE MODERNE NACIJE

Teškoće na koje nailaze svi pokušaji preciznog naučnog definiranja nacije indikativne su same po sebi. Ono na što treba upozoriti jeste činjenica da je ono što podrazumijevamo pod modernom nacijom relativno nova historijska pojava, za razliku od države koja je u raznim oblicima postojala kroz

3. MEĐUNARODNI PRIPREMNI SASTANAK ZA 19. SVJETSKI FESTIVAL OMLADINE I STUDENATA

3. MEĐUNARODNI PRIPREMNI SASTANAK ZA 19. SVJETSKI FESTIVAL OMLADINE I STUDENATA (3rd IPM of 19th WFYS) COLOMBO – SRI LANKA 25.-27. 05. 2017.   U sklopu priprema za 19. Svjetski festival omladine i studenata, od 25. do 27. 05. 2017. održan je u Colombu na

9. sjednica Koordinacije komunističkih i radničkih partija s jugoslavenskog prostora

U subotu 10. juna 2017., u Skopju je održana 9. sjednica Koordinacije komunističkih i radničkih partija s jugoslavenskog prostora. Sjednici su prisustvovali, pored domaćina KP Makedonije, predstavnici: Komunista Srbije (KS), Socijalističke radničke partije Hrvatske (SRP), Saveza komunista Bosne i Hercegovine (SK BiH), Kulturno političkog društva

INTERVJU S VLADIMIROM KAPURALINOM POVODOM ODLUKE STALNOG ARBITRAŽNOG SUDA O UTVRĐIVANJU GRANICE IZMEĐU SLOVENIJE I HRVATSKE

Intervju je dat za Radio citta aperta / Radio slobodni grad iz Rima na kojemu se emitira  emisija „La voce Jugoslava“ / „Jugoslavenski glas“. Intervju je vodio Ivan Pavićevac

 

Radio cita aperta

Pozdrav našim slušaocima. Nalazimo se u Puli, gdje vladaju nesnosne vrućine, s Vladimirom Kapuralinom odgovornim za inozemne odnose Socijalističke radničke partije Hrvatske od kojega tražimo razjašnjenje, ukoliko je to moguće, u vezi kontroverze između Slovenije i Hrvatske oko pomorske granice, točnije Piranskog zaljeva koji je ovih dana ponovno osvanuo na prvim stranicama medija. Izvoli Vlado.

V. K.

Hvala, Ivane, što ste mi ukazali mogućnost da prezentiram naše stavove o ovom slučaju, također upućujem srdačan pozdrav slušaocima emisije „Jugoslavenski glas“.

Nedefinirana granica između Slovenije i Hrvatske je jedan od recidiva kontrarevolucije i secesije iz 90-ih godina prošlog stoljeća. Prašinu diže posebno onaj dio koji se odnosi na morsku granicu.

Problem možemo razdvojiti na tri segmenta:

-          nacionalni

-          pravni

-          klasni

Početi ću s klasnim koji je za nas jedini relevantan.

Za radne ljude, znači za ne vlasnike kapitala, i u Sloveniji i u Hrvatskoj potpuno je svejedno kako će se potezati granica, jer je već  samo njeno postavljanje otežavajuća okolnost. To neće značajno uticati na živote gađana, kao što je bilo svejedno dok smo bili u zajedničkoj državi. Tada su građani i Slovenije i Hrvatske koristili infrastrukturu i s jedne i druge strane administrativne granice .  Konkretno građani Istre iz pogranične zone koristili su usluge bolnice u Izoli, koja je na slovenskoj strani, a neki pogranični dijelovi u Sloveniji snabdijevali su se iz buzetskog vodovoda.

Stvar se unekoliko mijenja kad su u pitanju interesi kapitala, ribarstvo, turizam i drugo.

Vezano za nacionalne interese, i Slovenija i Hrvatska su male nacije i kao takve podložne kompleksu inferiornosti i potrebe za dokazivanjem. Obe su pokrenule rušenje Jugoslavije vođene egoističkim porivima i žele zadovoljiti svoj ego i u ovom slučaju.

Pravni okvir za rješavanje problema nudio je tri puta:

-          međusobni dogovor dviju strana

-          Međunarodni sud za pravo mora iz Hamburga

-          Stalni arbitražni sud u Haagu

S obzirom da za međusobni dogovor nije bilo volje, preostali su Međunarodni sud za pravo mora iz Hamburga ili Stalni arbitražni sud u Haagu. Hrvatska je predlagala da se spor rješava na Međunarodnim sudu za pravo mora, a Slovenija je inzistirala da to bude Stalni arbitražni sud.

Razlika između te dvije institucije je što se Međunarodni sud za pravo mora rukovodi isključivo pravnim standardima, dok Stalni arbitražni sud uvažava i one političke.

Bilo je to vrijeme kada je Slovenija već bila članica EU, a Hrvatskoj se podanički i brzopleto tamo žurilo, ne pitajući za cijenu. Slovenija je tu svoju poziciju koristila maksimalno ne prežući niti od ucjene. Prihvaćajući da predmet preuzme Stalni arbitražni sud, Hrvatska je pristala da spor izgubi i time plati ulaznicu za EU. Odbijajući  prihvatiti Međunarodni sud za pravo mora, Slovenija je pokazala želju da pobijedi. I to je osnova svega.

Iako si je Slovenija preuzimanjem predmeta Stalnog arbitražnog suda izborila povoljniju poziciju, izgleda da im to nije bilo dovoljno pa su se upustili u neke kompromitirajuće poteze. Hrvatska je do tih informacija došla i upotrijebila ih kao povod da iz postupka koji je za nju mogao završit nepovoljno izađe , odbijajući prihvatit eventualno rješenje.

Hrvatska zasluge za otkrivanje kompromitirajućih podataka pripisuje sposobnosti svojih obavještajnih službi. Međutim, prema nepotvrđenim špekulacijama, Hrvatskoj su informacije došle iz Amerike, koja je time hitjela kazniti Sloveniju što je u posjetu primila ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je došao na komemoraciju 100-te godišnjice pogibije većeg broja ruskih zarobljenika iz I sv. rata koji su poginuli u snježnoj lavini u Julijskim Alpama u Sloveniji za vrijeme gradnje ceste preko planinskog prelaza Vršič.

Nakon izbijanja kompromitirajuće afere, hrvatske odluke o izlasku iz postupka arbitraže, ali i  povlačenja slovenskog pravnog tima iz sudskog vijeća, Hrvatska nije dovoljno uporno argumentirala potrebu obustave postupka i on je u izmijenjenom sastavu nastavio rad i donio neku odluku koju ja ne želim niti imam mandat da je komentiram. Međutim svi su izgledi da su se obe strane našle u pat poziciji.

Radio citta aperta

Hvala Vlado. Danas je u Puli održana i komemoracija povodom godišnjice rođenja velikog fizičara Nikole Tesle, kojom prilikom je položen vijenac na njegov spomenik.

V. K.

Hvala vama.

 

 

U Puli. 10. VII. 2017.

UZ 4. JULI, DAN BORCA

Na današnji dan, prije 76 godina, politbiro Komunističke partije Jugoslavije pod predsjedavanjem Josipa Broza Tita u Beogradu donio je povijesnu odluku o pokretanju općenarodnog ustanka protiv okupatora i njihovih domaćih slugu na cijelom području Jugoslavije. Bio je to najznačajniji događaj i kruna ukupnih aktivnosti koje je Partija provodila nakon okupacije zemlje od strane sila Trećeg Reicha, a posebnu povijesnu dimenziju daje mu činjenica u vidu jedinstvenog modela pružanja otpora na okupiranim teritorijima.

Evocirajući uspomenu na taj događaj, mi ne umanjujemo niti jednu aktivnost koja je doprinosila zajedničkom cilju – oslobođenju zemlje.

Međutim, da nije bilo ovog događaja i spomenute odluke, sasvim je izvjesno da bi tok oslobodilačke borbe i otpor neprijatelju, bio potpuno drugačiji.

Vrlo je vjerojatno da bi se ona vodila neorganizirano,  nekoordinirano i razjedinjeno po pojedinim dijelovima zemlje, poput otpora razjedinjenih indijanskih plemena ili, u najboljem slučaju, kao u ostalim dijelovima okupirane Evrope. Teško je zamisliti da bi u takvim uvjetima bila izvediva i socijalistička revolucija, a izostala bi i vlastita pobjeda te bi sloboda bila donesena na bajunetama tuđih vojski. Stoga je ovaj događaj prirodno značajan i svim autentičnim ljevičarima i antifašistima.

Revizija povijesti i restauracija retrogradnih poraženih ideja, koja traje od secesije i kontrarevolucije 90-ih, može samo na određeno vrijeme odložiti rezultate, povijesne poruke i društvene vrijednosti proizišle iz događaja koje slavimo, ali ih ne može izbrisati ni zaustaviti njihovo povijesno poslanje.

Kulminacija kleroustaškog revivala, koja se u Hrvatskoj manifestira odstranjivanjem svakog spomena na vođu revolucije i pobjednika Josipa Broza Tita, ne može zasjeniti njegove rezultate ni ugroziti njegovo mjesto u povijesti. Ne moraju hipotetski nijedna ulica na svijetu ili trg biti nazvani po Geronimu ili Che Guevari, ali ljudi koji su za života ušli u legendu ne mogu biti iz nje istisnuti. To vrijedi i za Tita, usprkos neutemeljenim i uzaludnim pokušajima nosioca civilizacijskih nevrijednosti.

Zato u jeku klerofašističke regeneracije na širem prostoru, raduje svaka pojava koja odudara od tog trenda.

Istovremeno s indignacijom odbijamo svaki pokušaj usporedbe i povezivanja Narodnooslobodilačke i antifašističke borbe s kontrarevolucijom sprovedenom 90-ih godina prošlog stoljeća, u vidu međuetničkog i konfesionalnog oružanog sukoba, a s time i vrlo česte izjave predstavnika hrvatskog establišmenta, na svim nivoima i u svim prilikama, kako je „domovinski rat bio nastavak antifašističke borbe“. Pri tome dotična gospoda tu tvrdnju ne potkrjepljuju ni jednim argumentom iz jednostavnog razloga što argumenata za to naprosto nema. Oružani sukob iz 90-ih je bio sušta suprotnost i negacija antifašističke borbe. Njime su ukinuta sva dostignuća antifašističke borbe i poslijeratne izgradnje društva. U tom sukobu nije zapjevana ni jedna antifašistička pjesma, ali jesu ustaške; u tom sukobu nije istaknut ni jedan antifašistički simbol, ali jesu ustaški i u tome je sukobu, i nakon njega, uništeno između 3.000 i 4.000 spomen-obilježja koji su podsjećali upravo na antifašističku borbu, što znači da je izostala svaka poveznica između ta dva događaja.

 

04. 07. 2017.

Vladimir Kapuralin

 

 

 

RAZMISLITE PA TEK ONDA ODLUČITE!

Poštovani zastupnici Gradske skupštine,

u vas su danas uprte oči ne samo građana Zagreba, nego i cijele Hrvatske. Odluka o promjeni imena jednoga trga u glavnome gradu mnogo je više od toga. Ona znači ili radikalni i definitivni otklon od političke platforme zapisane u Ustavu Republike Hrvatske ili njezino reafirmiranje.

Razmislite!

Činjenica da jedan trg u Zagrebu nosi ime maršala Tita govori o tome da i Zagreb (ali i Hrvatska) priznaju značenje antifašističkog otpora u vrijeme Drugoga svjetskog rata, ali i antifašizma kao ljudskog, slobodarskog opredjeljenja. Ukinuti ime toga trga ne znači samo nasilno brisanje iz sjećanja naroda jednoga čovjeka, vojskovođe, političara i državnika. Ne, ono znači mnogo više, znači da se Hrvatska pune 72 godine nakon završetka Drugoga svjetskog rata iz tabora pobjednika seli u tabor onih koji su rat izgubili. Jer ne može se negirati Tita i biti antifašist.

Razmislite!

Znate li da je američki predsjednik F.D. Roosevelt rekao kako je Titova odluka da se bori protiv nacista “prekretnica u povijesti Drugoga svjetskog rata”? I znate li da je Heinrich Himmler, šef zloglasnog SS-a rekao kako je “Tito na žalost naš protivnik, ali ja bih volio da u Njemačkoj imamo tucet Tita”? I, napokon, jeste li čuli da je prvi čovjek koji je kročio na Mjesec, američki astronaut Neil Armstrong kazao kako  je „predsjednik Tito čovjek koji je razaranje i rat pretvorio u stvaranje i mir”? Znate li barem ono osnovno o čovjeku čije je ime simbol i shvaćate li da bi skidanje toga imena značio i odricanje od svega što je simbolizirao?

Razmislite prije nego što odlučite!

U vašim je rukama budućnost Hrvatske.  Nemojte proigrati šansu da odlučite u najboljem interesu – ne samo svojem, nego i generacija što dolaze iza nas.


Hit Counter by http://yizhantech.com/