Izdvajamo:

<< >>

SUTJESKA – DOLINA HEROJA

Da se nikad ne zaboravi!   Jedna od najvećih i najkrvavijih bitaka u 2. svjetskom ratu na jugoslavenskom prostoru, koja se odigrala od polovine maja do 15. juna 1943. g. na širem području rijeke Sutjeske, još je jedna u nizu neprijateljskih ofenziva, ovom bitkom peta,

LET IZNAD KUKAVIČJEG GNJEZDA

15. maja svake godine svjedoci smo jedinstvenog fenomena. Naime, na taj dan sljedbenici  kleroustaške ideologije na blajburškom polju u Austriji, u blizini granice sa Slovenijom, oplakuju poraz njihovih uzora u II. svjetskom ratu koji se dogodio nota bene punih tjedan dana nakon kapitulacije njihovih ratnih

IZLAGANJE SRP-a NA KONFERENCIJI KOMUNISTIČKIH I RADNIČKIH PARTIJA BALKANA (SOLUN, 14. MAJA 2016.)

Dragi drugovi, Čast mi je i zadovoljstvo pozdraviti vas u ime Socijalističke radničke partije Hrvatske, u ime Koordinacije komunističkih i radničkih partija s jugoslavenskog prostora i u svoje osobno ime. Našim domaćinima,  Komunističkoj partiji Grčke, upućujem izraze zahvalnosti za organizaciju ovog skupa koji nam omogućuje

DAN MLADOSTI

Zemlja koja ima ovakvu mladost ne treba brinuti za svoju budućnost! Tito   Mladost svake zemlje – najveće je njeno bogatstvo! Uveden u socijalističkoj Jugoslaviji kao dan kojim se simbolično obilježavao rođendan druga Tita, makar je stvarni datum 7. maj, nazvan je Dan mladosti, simbolizirajući

IN MEMORIAM: Radenković Živojin – Žika 1925.-2016.

U Puli je u srijedu 18. svibnja o.g., u 91-oj godini života, preminuo Živojin Radenković – Žika, jedan od osnivača Društva „Josip Broz Tito“ u Puli i Socijalističke radničke partije Hrvatske. Živojin je rođen 1925. godine u selu Strelcu kod Babušnice, nedaleko bugarske granice i

SASTANAK KOMUNISTIČKIH I RADNIČKIH PARTIJA BALKANA SOLUN 2016.

U Solunu je u nedelju 15. maja, u organizaciji Komunističke partije Grčke (KKE) održan sastanak komunističkih i radničkih partija balkanskih zemalja. Tema sastanka bila je: opasna uloga EU i NATO na Balkanu, monopol suprotnosti koje donose imperijalistički ratovi, izbjeglice, nacionalizmi i odgovor naroda. Na sastanku

DANI SRAMA

Početkom svibnja, dobar dio svijeta obilježava Dan pobjede. Riječ je, za one koji ne znaju ili su odlučili zaboraviti, o obljetnici završetka Drugog svjetskog rata u Evropi; o bezuvjetnoj kapitulaciji nacističke Njemačke i njezinih još preostalih satelita – kvislinških režima (nakon koje je rat nastavljen

IZJAVA ZA JAVNOST: BORCI ZABRINUTI TOLERANCIJOM FAŠIZMA

Socijalistička radnička partija (SRP)  čestita  svim borcima i građanima naše zemlje  9. maj – Dan pobjede nad fašizmom! Poraženi  vojnički, politički i moralno, fašizam i nacizam su  od cjelokupnog civiliziranog svijeta osuđeni kao barbarska ideologija i krvava praksa, činilo se zauvijek pometeni u ropotarnicu povijesti.

TITOV POGREB

NOĆNA MORA

Branko Horvat (24. srpnja 1928. – 18. prosinca 2003.), kandidat za Nobelovu nagradu za Ekonomiju 1983. godine

SUTJESKA – DOLINA HEROJA

Da se nikad ne zaboravi!

 

Jedna od najvećih i najkrvavijih bitaka u 2. svjetskom ratu na jugoslavenskom prostoru, koja se odigrala od polovine maja do 15. juna 1943. g. na širem području rijeke Sutjeske, još je jedna u nizu neprijateljskih ofenziva, ovom bitkom peta, kojom  su fašistički okupatori nastojali uništiti vodstvo pokreta i glavninu partizanskih snaga, a koju su označili kao „Operacija Schwarz“.

Bitka je to 127.000 dobro naoružanih i odmornih, za brdske uvjete izvježbanih, njemačkih, talijanskih i bugarskih vojnika potpomognutih s ustaško-četničkim snagama držeći u okruženju Vrhovni štab i jedinice NOV i POJ koje su, skupa s gotovo 4.000 ranjenih i bolesnih Centralne bolnice, činili oko 19.700 boraca.

Borbe su bile iznimno žestoke jer je neprijatelj dobio naredbu „…da ni jedan čovjek ne smije živ izaći iz obruča” kao i da  „bande moraju biti uništene: i to mušarci, žene i djeca. Protiv stanovništva treba postupati bezobzirno i s brutalnom oštrinom… razoriti naselja.”

Tito je, koristeći se neprijateljskim slabostima usprkos njegove izrazite nadmoći, a koji je koristio artiljeriju, tenkove pa i avijaciju, s izmorenim borcima i uz veliki broj ranjenika Centralne bolnice, uspio nadljudskim naporima probiti se iz smrtnog obruča na slobodni teritorij.

U bitci je učestvovalo 16 brigada NOV i POJ, u čijem sastavu je bilo 6 brigada iz Hrvatske s oko 8.925 partizanskih boraca od čega 5.928 iz Dalmacije: iz Splita 1.097, Šibenika 1.316, Makarske 362,  Sinja 318, Omiša 245, Metkovića i šire 231, Imotskog 170, Zadra 161, Hvara 145 itd.

Da su borbe bile žestoke, govori i podatak da je čak 19% poginulih iz redova rukovodećeg kadra. Ukupno je poginulo 7.356 boraca, što čini trećinu borbenog sastava. U junaštvu i požrtvovnosti, posebno se iskazala 2. dalmatinska brigada koja je pri proboju obruča uputila poruku Titu: „U dosadašnjim borbama izgubili smo 2/3 ljudstva, ali računajte na nas kao da smo u punom sastavu!“ Dalmatinci su podnijeli i najveće žrtve s 2.908 poginulih boraca od 4.105 iz Hrvatske kao i 597 partizanki, što je nezabilježeni primjer gubitaka žena-boraca u historiji ratovanja. Glad, veliki gubici, ekstremni fizički napori i umor te neprekidne teške borbe nisu slomile visoki moral i borbenost jedinica NOVJ koje je i neprijatelj, glavnokomandujući general Rudolf Luters, u svom izvještaju pohvalio „komunističke pobunjenike“ kao „dobro organizirane, vješto vođene i s borbenim moralom koji izaziva čuđenje!“

Veliki broj boraca je za izuzetnu hrabrost odlikovan Ordenom narodnog heroja od čega 43 poginulih, između njih i legendarni komandant Savo Kovačević.

To je bitka kojom je neposredno rukovodio legendarni partizanski vojskovođa i vrhovni komandant Josip Broz Tito koji je tom prilikom bio i ranjen – kao jedini vojskovođa u II. svjetskom ratu koji je izravno rukovodio ratnim operacijama.

Zbog svega što se događalo tih sudbonosnih ratnih dana na prostorima kanjona Pive, Tare i Sutjeske, bitka na Sutjesci je simbol hrabrosti i nadljudske izdržljivosti, oda bespoštednom požrtvovanju u spašavanju ranjenih boraca i svog Vrhovnog komandanta. Ujedno je i prekretnica u definitivnom slamanju fašističkih okupatora na ovim prostorima.

Današnji revizionisti povijesti duboko vrijeđaju herojsku borbu partizana i brojne žrtve za slobodu svoje domovine.

Socijalistička radnička partija je u subotu, 11.06. 2016. na Tjentištu, polaganjem cvijeća i vijenaca na spomen obilježja odala dužno poštovanje herojima Sutjeske.

 

Neka im je vječna slava i hvala!

 

 

 

Split, 11.06.2016.

 

Predsjednik Gradske organizacije Split

Ranko Adorić, dipl.ing.

LET IZNAD KUKAVIČJEG GNJEZDA

15. maja svake godine svjedoci smo jedinstvenog fenomena. Naime, na taj dan sljedbenici  kleroustaške ideologije na blajburškom polju u Austriji, u blizini granice sa Slovenijom, oplakuju poraz njihovih uzora u II. svjetskom ratu koji se dogodio nota bene punih tjedan dana nakon kapitulacije njihovih ratnih gospodara i nalogodavaca, njemačke vojske, kada su 8. maja 1945. godine službeno prestale sve vojne aktivnosti na tlu Evrope.

U tom kleroustaškom derneku učestvuju strukture raznih grupacija i pojedinaca, a, počevši od secesije 90-ih godina prošlog stoljeća, ovisno od trenutne vladajuće politike uključuju se i državne institucije. Stoga ne čudi prisustvo jakog državnog tima ove godine, nakon što je pobjedu na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj odnijela rigidna nacionalistička desnica.

Fenomen je jedinstven po dvije osnove:

Nigdje u svijetu se ne gaji kult sila osovine, već se,  s više ili manje dosljednosti, obilježava pobjeda savezničkih snaga u čemu je Hrvatska ove godine bila izuzetak.

Nigdje u svijetu se ne revidiraju povijesne činjenice, pobjednici se ne kleveću niti se proglašavaju zločincima, a domaći izdajnici, kolaboracionisti okupatorske vojske ne doživljavaju se kao heroji i pravednici. Nigdje, čak ni u zemljama nekadašnje osovine

Berlin-Rim, ne sprovodi se protokolarni ceremonijal fašističkim ili nacističkim jedinicama.

Upravo taj protokolarni ceremonijal stajao je hrvatsko političko vodstvo i predstavnike hrvatske vojske velike međunarodne blamaže, slobodno možemo reći bez presedana, o čemu su izvještavali i strani mediji. Naime, u želji da tamo poraženim ustašama, među kojima je bilo i četnika, čerkeza, belogardejaca i tko zna čega sve ne, odaju vojnu počast, put Bleiburga su se uputili, suprotno članu 7 Ustava Republike Hrvatske, s oružjem. Mada je oružje bilo, kako kažu, bez municije i navodno paradno ipak je bilo oružje. I upasti u neku zemlju na njenu granicu tek tako s oružjem, a suprotno Ustavu, može valjda, najblaže rečeno, netko upitne mentalne zrelosti.

Međutim, to je samo jedan dio priče – drugi dio. O prvom dijelu priče u Hrvatskoj nije ništa rečeno. Kako je, naime, hrvatska vojska s oružjem došla na austrijsku granicu, gdje su „pokisli“ morali objašnjavati kamo to idu s oružjem. Hrvatska ne graniči s Austrijom, između nje i Austrije smještena je Slovenija. Nameće se čitav niz pitanja: kako je hrvatska vojska s oružjem prošla kroz Sloveniju? Teško da je to učinjeno bez znanja slovenskih institucija. Ako je to točno, onda je slovenska država suučesnik hrvatskog protuustavnog čina.

Razlozi za benevolentnost slovenskih vlasti mogu biti različiti, ali ih kompromitira jedna činjenica, a to je da su se borbe s ustašama u povlačenju, koji su pružali žestok otpor i koje su trajale tjedan dana nakon završetka rata, u potpunosti vodile na slovenskom tlu. U tim borbama, osim vojnih žrtava pripadnika jugoslavenske vojske, zabilježen je i veliki broj civilnih žrtava lokalnog slovenskog stanovništva koji su se našli na pravcima ustaškog povlačenja.

Zanimljivo bi bilo znati mišljenje građana Slovenije o susretljivosti njihovih vlasti u ovom slučaju.

 

Vladimir Kapuralin,

predsjednik SRP-a

IZLAGANJE SRP-a NA KONFERENCIJI KOMUNISTIČKIH I RADNIČKIH PARTIJA BALKANA (SOLUN, 14. MAJA 2016.)

Dragi drugovi,

Čast mi je i zadovoljstvo pozdraviti vas u ime Socijalističke radničke partije Hrvatske, u ime Koordinacije komunističkih i radničkih partija s jugoslavenskog prostora i u svoje osobno ime. Našim domaćinima,  Komunističkoj partiji Grčke, upućujem izraze zahvalnosti za organizaciju ovog skupa koji nam omogućuje da iznesemo svoja razmišljanja o aktualnoj situaciji i da zajedničkim snagama doprinesemo rješavanju problema koji nas okružuju.

Na početku XXI. stoljeća, usprkos enormnom razvoju tehnike i tehnologije koji bi trebao omogućiti dostojan život stanovnicima širom svijeta, mi smo još duboko ukopani u rovovima klasne podjele. Razlike između onih koji imaju previše i onih koji nemaju dovoljno za dostojan život danas su veće nego na početku XX. Stoljeća. Posljedica je to hegemonije svjetskih centara moći predvođenih SAD-om, EU i NATO-om nad svima koji ne prihvaćaju njihovu imperijalnu dominaciju.

Balkan, Mediteran, a time i Evropa, okruženi su permanentnim ratnim sukobima koji su počeli na njenom tlu u obliku secesionističkih ratova u bivšoj SFR Jugoslaviji 90-ih godina prošlog stoljeća, a koji su kulminirali 1999. godine NATO agresijom na tada SRJ, a zaključeni presedanom otimanja dijela teritorija Srbiji 2008. godine u obliku protektorata Kosovo. Osim toga, dogodio se niz agresija na Irak, Afganistan, Libiju, Siriju, a izvršen je i državni udar u Ukrajini od strane nacističkih organizacija direktno podržanih od Amerike i zapada.

Za sve te intervencije značajan je neselektivni odabir živih ciljeva, odnosno rastući udio civilnih žrtava u odnosu na vojne i velika infrastrukturna razaranja, koje agresori eufemistički nazivaju “kolateralnim žrtvama i štetama”. Spomenuti treba i povremenu apsurdnu upotrebu oružja i municije s osiromašenim uranom čime se prostor kontaminira na dugi vremenski period. To determinira kapitalizam kao destruktivni poredak.

Sve te agresije ostavile su iza sebe enormna civilna stradanja i infrastrukturna razaranja koja su nagnala milijune ljudi da napuste svoje domove i pokušaju naći spas u emigraciji. Ogroman broj njih je na tom putu stradao dok je većina preživjelih upotrijebljena u određenom vremenskom trenutku za proizvodnju najveće izbjegličke krize u Evropi kojom se politički manipuliralo sve dok Njemačka privreda nije popunila svoje potrebe za jeftinom radnom snagom, a dalje se koristi za političku trgovinu i ustupke.

Radikalna desnica u usponu je na cijelom kontinentu, ali ju države „stare Evrope“ nastoje držati pod kontrolom, u granicama koje ne ruše institucije sistema. Dok je onom drugom njenom krilu, neobuzdanom, bez granica tolerancija prepušteno da djeluje na prostoru novoprimljenih, nekadašnjih socijalističkih država: Poljskoj, Madžarskoj, baltičkim državama, Rumunjskoj i, nažalost, Hrvatskoj. Izbjeglička kriza  dobro je došla ekstremnoj i nacionalističkoj desnici da ojača svoj utjecaj.

Potrebno je istaknuti dva sukoba koja su u ovom trenutku posebna prijetnja za mir u Evropi i svijetu. To je nedovršeni sukob nakon državnog udara u Ukrajini kojeg su izvele skupine eksplicitno nacističke orijentacije. Ta činjenica ne smeta predstavnike tzv. demokracije, a to se odnosi na Ameriku, EU i NATO, da te snage podržavaju, generiraju i alimentiraju. Drugi je dugotrajni brutalni rat u Siriji,u kojemu je odlučna i efikasna potpora Rusije legitimnoj sirijskoj vlasti i njenim oružanim snagama spriječila imperijalne moćnike da instaliraju svoje marionete i ovladaju teritorijem.

Intervencije i agresije kojima danas svjedočimo derivirale su iz tektonskih društveno političkih promjena 90-ih godina prošlog stoljeća.

Parametri po kojima se intervencije i agresije nakon 90-ih godina razlikuju od onih prije tog perioda su više nego očiti. SAD i dalje određuju gdje, protiv koga, kada i zašto intervenirati i u tim intervencijama imaju glavnu ulogu, ali one više nisu same; cilj im je dio tereta vođenja rata i ljudskih žrtava prebaciti na svoje saveznike i domaće marionete. A novu dimenziju predstavlja i uključivanje subjekata poput NATO i EU. Tokom cijelog tog perioda obezvrijeđena je uloga UN i ona je supstituirana NATO savezom. Brutalnu intervenciju u Libiji, kojom prilikom je uništena jedna socijalno uređena država, su formalno omogućili UN, čime su od subjekta mira postali subjektom agresije, svrstavši se uz agresora.

Već smo spomenuli jačanje radikalne desnice u Evropi. Ta je pojava postala dio svakodnevnice i u Hrvatskoj. I dok se ona u nekim evropskim zemljama pojavila kao odgovor na izbjegličku krizu i migracijske tokove ili kao izraz nezadovoljstva vazalnim odnosom matičnih država u odnosu prema Americi, u Hrvatskoj ima potpuno različito ishodište.

U Hrvatskoj afirmacija radikalne klerofašističke desnice nije posljedica protoka izbjeglica, on je protekao uglavnom bez većih potresa, nego je posljedica promjene vlasti. U hrvatskoj su u novembru 2015. godine održani parlamentarni izbori na kojima je dotadašnju liberalnu vladu istisnula tijesna većina sastavljena od desnice, krajnje desnice i jedne novonastale heterogene skupine. Ta vlada osim što od samog osnivanja pokazuje znakove permanentne nestabilnosti, ostat će zapamćena po reafirmaciji fašističke ideje, odnosno njene hrvatske inačice – ustaštva.

Pojava je prisutna u svim područjima ljudske djelatnosti: politici, društvenim djelatnostima, sportu, kulturi, obrazovanju, katoličkoj crkvi, vladinim institucijama i ostalom. Izvršena je revizija povijesti i izmjena teza. Pobjednici u antifašističkoj borbi u II. svjetskom ratu postali su gubitnici, a poražene ustaške marionetske podaničke snage pozitivci. Partizanska vojska i vrhovni komandant Tito proglašavaju se zločincima, a poslijeratna socijalistička Jugoslavija na čelu s Komunističkom partijom se također proglašava zločinačkom i to od strane same predsjednice države.

Na međunarodnim sportskim utakmicama masovno se izvikuju ustaške parole u prisustvu kompletnog državnog vrha koji ne reagira.

Pojava je uzela toliko maha da nije ostala nezapažena niti izvan granica Hrvatske. O tome pišu i svjetski mediji poput „Der Spiegela“ i „Foreign policy“, a Hrvatska je zbog takvog ponašanja ukorena i od svojih gospodara.

U takvim okolnostima djeluje Socijalistička radnička partija, kao jedini organizirani politički subjekt autentične ljevice u Hrvatskoj.

Uvjereni smo da će i izlaganja ostalih sudionika konferencije ukazati na probleme s kojima se naše partije susreću i da ćemo iz tih činjenica odrediti pravce naših budućih djelovanja, a ono mora biti usmjereno ka jačanju međusobne suradnje. Za početak, raduje me da vas mogu obavijestiti da na području nekadašnje Jugoslavije od 2011. godine djeluje koordinacija komunističkih i radničkih partija koju trenutno čine po jedna partija iz svake nekadašnje republike.

Da rezimiramo…

Mi koji smo se ovdje okupili, mi razumijemo uzroke ove izbjegličke krize i svake krize, agresije, rata… To je kapitalizam. Budimo precizni: kada osuđujemo SAD, EU, NATO… mi osuđujemo kapitalizam, SVAKI kapitalizam.

Vidimo kako su europski političari svedeni na sluge SAD-a. S druge strane, europski političari sa sjevera odnose se prema političarima s juga (ili periferije) kao prema svojim slugama tako da su naši političari sluge slugu, a iznad svih je bog, moćni bog zvan profit.

Svi vidimo da desnica diže glavu (i ruku, na fašistički način). U Hrvatskoj svjedočimo marginalizaciji i demonizaciji ljevice.

Ali, ne zaboravimo, mi imamo moćnu bazu – radničku klasu.

Zato se SRP reorganizirao i počeo rad na novom projektu podizanja svijesti radničke klase. Forum radnika SRP-a započeo je izradu Radničkog leksikona u kojemu ćemo pokušati objasniti, jednostavnim riječima, neke termine, izraze i situacije s kojima se radnici susreću, a mi ih želimo razjasniti iz perspektive interesa radničke klase. Što je državni proračun, što znači kada političari obećavaju povoljnu investicijsku klimu, što su posljedice deregulacije i fleksibilizacije tržišta radne snage… što to znači radnicima u njihovoj svakodnevnici? Dogovaramo susrete s njima da razgovaramo o ovim i drugim temama, da kanaliziramo njihovo razumijevanje kapitalističkog svijeta u kojem rade. Nadamo se da ćemo tako ohrabriti mlađe radnike da nam se pridruže. Da se uključe u klasnu borbu!

 

 

Izlaganje pripremili Vladimir Kapuralin i Vesna Königsknecht


Hit Counter by http://yizhantech.com/