Izdvajamo:

<< >>

Hrvatski Zakon legalizira dva predsjednika

“Ako si prolijevao svoju krv za ovu zemlju da bi to kasnije do smrti naplaćivao, reci koliko ta ljubav košta da je platimo i kupi prnje odavde; idi tamo gdje se domovina može kupiti za novac.” general George S. Patton   Iako je Ustav Republike

Pismo ANPI-u (Talijanskom savezu boraca)

Poštovani drugovi, za žaljenje je, blago rečeno, vaš odnos i nedostatna reakcija na povijesni revizionizam, a posebno slab otpor korištenju Dana sjećanja u blaćenju jugoslavenskog i talijanskog otpora. Za osudu je vaše uporno uskraćivanje javnog prostora kao i zabrana podržavanja vaših sekcija, udrugama koje žele

Konferencija protiv historijskog revizionizma Drugog svjetskog rata

Dana 6. 2. 2020. godine u Bologni u Italiji, u organizaciji Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia ONLUS, održana je konferencija protiv historijskog revizionizma Drugog svjetskog rata, te rezolucije EU kojom se izjednačavaju fašistički zločini i borba komunista za oslobođenje. Na konferenciji je učestvovao predstavnik Mladih

Protiv nasilja nad ženama i djevojčicama

Sudjelovali smo na skupu “Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama” koji je održan 15. 2. 2020. na Cvjetnom trgu u Zagrebu, pod sloganima “I jedanput je nasilje” te “Pravosuđe ne štiti žene”. Skup je organiziran u okviru kampanje u koju je uključeno 200

Apel Komunističke partije Poljske

Poziv na akciju protiv progona komunista u Poljskoj Progon Komunističke partije Poljske se nastavlja. Ponavlja se suđenje protiv članova uredništva partijskog lista “Brzask” (Zora). Prvo ročište održat će se 3. ožujka. Suđenje se ponavlja više od 4 godine unatoč oslobađajućoj presudi suda koja je donesena

UZ 10. FEBRUAR, „DAN SJEĆANJA“

U talijanskom parlamentu je 30. III. 2004. godine, pod pritiskom desničarskih i podrškom partija lijevog centra, izglasan, i time ustanovljen, Il giorno del ricordo, „Dan sjećanja“, 10. februara. Tim činom se u Italiji ustoličila nova praksa kojom se pristup iseljavanju u Italiju većeg broja Talijana,

Izjava DKP-a povodom izbora u saveznoj državi Tiringiji

Prenosimo izjavu za medije naše sestrinske partije, DKP-a (Njemačka komunistička partija) povodom izbora u saveznoj državi Tiringiji: Patrik Köbele, predsjednik DKP-a, i Volkmar Schneppat, predsjednik DKP-a Tiringija, izjavili su: „AfD (Alternativa za Njemačku) je rezultat rasta desnice u Njemačkoj. Ovaj uspon desnice obilježen je agresivnošću

Glasnik SKOJ-a: Intervju s Davorom Rakićem

Mladi Socijalisti iz Hrvatske su postali punopravni članovi Svjetske federacije demokratske omladine (WFDY) na poslednjoj Generalnoj skupštini koja se održala u Nikoziji na Cipru. U Hrvatskoj su nedavno održani predsjednički izbori. Na njima je pobijedio Zoran Milanović u drugom krugu Kolindu Grabar-Kitarović. Veliku pažnju u

Dosta više Bandića!

Priključili smo se tisućama Zagrepčana kojima je dosta Bandića i njegove samovolje u gradu Zagrebu. Bandićeva moć u Zagrebu bila bi znatno manja da nema čvrstu podršku HDZ-a. Međutim, premijer Plenković odlučio se vezati pupčanom vrpcom s ovim USKOK-ovim optuženikom te je jasno kako snosi

Antifašistički vodič za ljepši svijet

Bili smo na promociji ovog interesantnog i vrijednog doprinosa promišljanju antifašističkog djelovanja u današnjim okolnostima. Fašizam nije samo povijesna prijetnja. Njegovi su oblici sastavni dio naše svakodnevice i ne smiju se ignorirati. To je shvaćanje bilo jedan od ključnih motiva autorskom kolektivu, sastavljenom od različitih

Hrvatski Zakon legalizira dva predsjednika

“Ako si prolijevao svoju krv za ovu zemlju

da bi to kasnije do smrti naplaćivao, reci

koliko ta ljubav košta da je platimo i kupi

prnje odavde; idi tamo gdje se domovina

može kupiti za novac.”

general George S. Patton

 

Iako je Ustav Republike Hrvatske jasno odredio broj predsjednika u državi, svi su izgledi da to nije tako. Očito smo država u kojoj može biti i drugačije.

Sagledavajući sve definicije države i društva, dolazim do zaključka da bi za nas bila najbliža: “Država je točno omeđen teritorij u kojem vladajuća KASTA (čuvanje svoje izoliranosti i privilegije svog staleža ili grupe) provodi svoje interese uz pomoć vojske, policije i državne administracije“. Jer ovo što se na našim prostorima dešava nisu zasigurno interesi naroda. Narod je birao predsjednika. U drugom krugu čak i bez intervencije Ustavnog suda (prije pet godina, Ustavni sud je glasove nepodijeljene nijednom kandidatu birača koji su pristupili glasanju negirao kao glasove, izjednačivši ih s biračima koji nisu pristupili glasovanju, i time omogućio Kolindi Grabar Kitarović izbor za Predsjednicu iako nije prešla izborni prag) legalno izabrao Predsjednika. Gubitnik je poražen i u svim drugim demokratskim društvima ide otkud je i došao. Kod nas ne!

Ipak pomak od SFRJ

U pokojnoj SFRJ, Tito je bio ustavno izuzeće – doživotni Predsjednik. Očito po tom uzoru donesoše i naši „vladari“ Zakon o pravima predsjednika Republike Hrvatske o prestanku obnašanja dužnosti, čime mu dodijeliše, rekao bih, neustavne ovlasti nastavljanja doživotnog djelovanja poslije isteka mandata po programu koji je doživio od naroda poraz na legalnim izborima. Dok je u onom sistemu doživotni bio jedan, a program partije isti, u ovom smo izvršili unapređenje da ih može biti više, a programi različiti i suprotni programu po narodu izabranog predsjednika. Na svu sreću, dođe nam „stranac“ i to svede na jedno izborno razdoblje, ali ipak ostavi stalni dualitet vlasti (jednu Ustavnu, drugu Zakonsku).

Taj Zakon treba ukinuti po hitnom postupku jer legalizira parainstituciju predsjednika. Uz to što je oponent po narodu legalno izabranom predsjedniku; on i košta!

Dolazak i odlazak Kolinde Grabar Kitarović

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović došla je namjesto predsjednika Republike Hrvatske s mjesta tajnice NATO-a i bila je kroz čitav mandat „vjerni sluga“ te organizacije koja štiti interese moćnih osvajačkih kapitalističkih zemalja.

Po stupanju na dužnost zaklela se i na Ustav i na Boga, ali se u nekim momentima oglušila na neke Ustavne odluke pa čak i podržala njihovo neprovođenje. Time je otvorila prostor nezakonitostima i neredu u društvu“.

Dok mnogi pokušavaju opravdati njezine mnoge gafove ponekom i svijetlom iskrom u proteklih 5 godina vladavine, ukazujući na ustavne oskudne ovlasti predsjednika, istakao bih da je Ustav, precizirajući rad Predsjednika, dao mu sveopću mogućnost djelovanja pa tako da može sazvati sjednicu Sabora R.H. i staviti na njezin dnevni red pitanja koja smatra da ih treba razmotriti. Predsjednik predsjedava sjednicom na kojoj je prisutan. Zar treba većih ovlasti od ovih u jednom demokratskom društvu (sve što smatra da ne valja u državi može riješiti kroz nadležan organ)?

Nažalost, već upis na fakultet s ciljem doktorata je ogromna pljuska funkciji Predsjednika. Zar se uz tu funkciju može i studirati? To je nepoznavanje poslova tog radnog mjesta ili omalovažavanje istog. Još je samo trebala podnijeti zamolbu za skraćenjem radnog vremena radi zauzetosti sa fakultetom.

Slučaj šatoraša je dobio njezinu podršku iako se izrodio na rušenje legalno izabrane vlade. Prisjetimo se puta na Markov trg – „mi ili oni“ – gdje ih dočekuju otvorena vrata crkve, očito u znak podrške. Moralo se vidjeti da je to neformalna grupa koja pokušava provoditi svoje interese, a ne branitelja. Ta podrška i njezino ne stavljanje na stranu legalnog organa je ukazala na otežanost zajedničkog rada te vlade i predsjednice.

Slučaj Mamić stavlja crnu mrlju na rad predsjednika jedne države, ne zato što je bilo oko rođendana, već zato što nije ništa učinjeno da se istog privede pred lice pravde i to ne samo njega. Sigurno je da ponašanje BiH oko neizručenja Mamića i drugih ima uporište i u našem ponašanju oko neizručivanja Jelavića. To ponašanje dviju država stvorilo je oazu utočišta za kriminalce i druge vrste bjegunaca, a predsjednica na tom polju nije napravila gotovo ništa.

Nije ostalo nezapaženo ni predsjedničino zaklinjanje u jedinu domovinu Hrvatsku, a na posjetu SAD i njezin usklik pred masom naroda u Čikagu: „Ovo je moja druga domovina!“

Podrška Penavi o nepoštivanju ustavne odluke je ništa drugo nego bojkot Ustavnog suda i gaženje zakletve. Iako stojim na stanovištu „jedna država, jedan jezik“, sve ostalo vaninstitucionalno, kao i vjera u crkve i džamije, ne u škole – ako se zaklinjemo u sekularnost. Tom podrškom predsjednica nije ušla u rješavanje vukovarskih problema; ona se samo svrstala na jednu stranu i pokazala da nije predsjednica svih građana Hrvatske. Želimo li suživot u Vukovaru, izađimo s istinom koliko je Srba branilo Vukovar; koliko ih je nestalo iz podruma samo zato jer su Srbi. Izađimo s imenom majke koja dolazi u zatvor u Mitrovicu i brani susjeda da joj on nije ubio sina i isti biva pušten. Isto tako, ne može se dozvoliti da žena javno poslije mirne reintegracije godinama upire prstom na osobu koja ju je silovala, a ista slobodno šeće vukovarskim ulicama, kao ni to da gradonačelnik i njegov zamjenik pola godine ne surađuju, ali primaju plaću. U skladu s čl. 102 Ustava R.H. i tu je predsjednica imala posla, ali nije. Nije jer ,usudio bih se reći, kalkulacije se kod nje svode samo na to kako i gdje dobiti glas više, a ne kako riješiti problem.

Korištenje zakonskih podobnosti

U Večernjem listu, od 14. 2. 2020. godine, piše da je Kolinda Grabar Kitarović podnijela zahtjev da joj se osigura ured za daljnje djelovanje u skladu sa spomenutim zakonom.

Čl. 2 stavak 1 spomenutog Zakona daje predsjedniku pravo povratka na rad kod poslodavca kod kojeg je bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme. Stavak 2 istog članka predviđa vrijeme u kojem se zahtjev mora podnijeti, a stavak 4 omogućuje korištenje prava na plaću u vrijeme čekanja, dokle stavak 5 omogućuje ako poslodavac, a to je NATO, ne primi u radni odnos svoju tajnicu – našu predsjednicu – da joj se naknada plaće odredi po posebnom propisu.

Naša Vlada (Banožić) je požurila sa iznalaženjem prostora koji treba biti primjeren i reprezentativan koji će zadovoljiti bivšu predsjednicu: dva službenika, vozača, a tu je i sigurnosna pratnja – ne vodeći računa o mjestu i racionalizaciji. Bude li NATO prihvatio predsjednicu natrag za tajnicu, možda će biti racionalnije prostore potražiti u Bruxellesu. Za to vrijeme dok Banožić traži prostor, predsjednik Sabora trebao bi po hitnom postupku predložiti Saboru ukidanje te parainstitucije. Hoće li –vjerovali ili ne – ili neće?

 

Zagreb, 18. 2. 2020.

Gojko Maričić

 

 

Pismo ANPI-u (Talijanskom savezu boraca)

Poštovani drugovi,

za žaljenje je, blago rečeno, vaš odnos i nedostatna reakcija na povijesni revizionizam, a posebno slab otpor korištenju Dana sjećanja u blaćenju jugoslavenskog i talijanskog otpora.

Za osudu je vaše uporno uskraćivanje javnog prostora kao i zabrana podržavanja vaših sekcija, udrugama koje žele govoriti o istinama, o fojbama i tzv egzodusu .

Da vas podsjetim…

Do 1943. godine u Istri su fašisti pjevali: „Se l’ Arena xe a Pola, la foiba xe a Pisin“ (Ako je Arena u Puli, foiba (jama) je u Pazinu …”, i dole u rupu. civile, jugoslavenske i talijanske antifašiste.

Nakon sloma fašizma, dva tri mjeseca kaosa, unakrsnih osveta, ukazivanje prstom na drugoga, nakon čega dolaze Nijemci da naprave „reda“. Od 1945. do 1947., Istrom su upravljali Saveznici. Tokom ovog razdoblja moglo se OPTIRATI, što znači birati, ostati ili emigrirati (sanjajući Ameriku ili Australiju). Iselile su se i mnoge slavenske obitelji s talijaniziranim prezimenima, poput Božac u Bosazzi, Fonović u Fonio, Lazarić u Lazzari itd. Dakle nisu prognani ako su imali dovoljno vremena da odluče prevesti i namještaj, koji je kasnije ostavljen u tršćanskim skladištima – magazinima.

ANGVD (Talijansko nacionalno udruženjeje Julijanaca, Istrana i Dalmatinaca) vrbovao je u svoje redove obrazovanije osobe, učlanivši se u to udruženje nudio im se posao i mjesto stanovanja. Tako je prošla i moja „šantula“ – kuma učiteljica sa suprugom.

Nasuprot tome, spomenut ću drugi primjer zato što je dobro poznato ime, Sergio Endrigo, koga sam imao čast osobno upoznati. Endrigo se nije nikada želio pridružiti ovom klatežu, da upotrebim izraz Sandra Pertinia, kojim ih je oslovio jednom prigodom u Trstu,

Zbog toga su Endriga posprdno, sarkastično, nazivali „crveni“.

Pjesma “1947” posvećena rodnom gradu Puli melankolična je pjesma kao i sve pjesme iseljenika.

U svojoj antifašističkoj aktivnosti imao sam čast upoznati partizane kao Giuseppe Marasa (odlikovan od predsjednika Tita), Ovidia Gardinia, Alfia Vitalia...

Vrlo dirljive i poticajne, bile su crtice koje mi je uputio Gardini:

„Dragi Ivane, hvala na pažnji i poštovanju i tvojim ličnim podsjećanjima kojima si htio naglasiti i uznositi vrijeme, odnose među ljudima i ljudskih života uopće, koji su obilježavali Jugoslaviju 70-ih i početkom 80-ih godina, kada je još brazda otpora i vrijednosti, usmjeravala jugoslavensku omladinu i društvo.

Ali bodri me činjenica da, i pored neizbježne gorčine zbog današnjih grozota, ostaje u tebi nada i vjera u jednu budućnost ponovne spoznaje vrijednosti sveopćeg i vječitog narodnog otpora, u obnovi mira, bratstva i jedinstva među svim jugoslavenskim narodima.

U tom smjeru si velikodušno opredijeljen i ti, kao i mi nekada, pravi „otporaši“ i to ohrabruje i daje snagu nama, starim partizanima, ponekad zbunjenima i omamljenima pred današnjim događajima, osjećajući se izdanima od povijesti i ljudi, izdani obezvrjeđenjem naše velikodušnosti, iznevjereni možda našom dobi i njenim slabostima više nego našim greškama, ali nikad izdani od našeg srca i savjesti…”

Idemo dalje!

 

Ivan Pavičevac (talijaniziran Giovanni), rođen u Puli, 1940. godine, član jedne od borbenijih sekcija ANPI-a iz Rima.

Konferencija protiv historijskog revizionizma Drugog svjetskog rata

Dana 6. 2. 2020. godine u Bologni u Italiji, u organizaciji Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia ONLUS, održana je konferencija protiv historijskog revizionizma Drugog svjetskog rata, te rezolucije EU kojom se izjednačavaju fašistički zločini i borba komunista za oslobođenje. Na konferenciji je učestvovao predstavnik Mladih socijalista Socijalističke radničke partije koji je govorio o historijskom revizionizmu u Hrvatskoj. S prostora bivše SFRJ učestvovali su još predstavnik SKOJ-a i predstavnici Komunista Srbije koji su također opisali razvoj historijskog revizionizma u Srbiji. Uvodnu riječ je imao drug Andrea Martocchia koji je govorio o zločinima talijanskih fašista tokom okupacije Jugoslavije kao i o zvjerstvima nacifašista u Italiji. Na konferenciji su učestvovali i talijanski historičari koji su posebno skrenuli pažnju na pokušaj da se talijanski fašisti predstave kao žrtve partizana i komunista.
Na kraju je, prvi put u Italiji, izvedena javna projekcija filma jugoslavenskog redatelja Lordana Zafranovića ”Okupacija u 26 slika”.
Povodom talijanskog “Dana sjećanja na talijanske žrtve istočne granice” 10. 2. 2020., održan je u Parmi skup na temu “Fojbe i fašizam 2020” na kojemu je prisustvovao predstavnik MS SRP. Taj skup je održan 15. put sa ciljem ukazivanja na falsificiranje historijskih činjenica i rehabilitacije talijanskog fašizma. Na skupu su govorili historičar Sandi Volk iz Trsta i Spartaco Capogreco sa Sveučilišta Kalabrije.
Na skupu je ustanovljeno kako u 16 godina od kada je u Italiji donesen zakon o “Danu sjećanja”, smanjio se broj sati historije u školama, a istodobno se potiče nacionalistička mitologija o “Slavokomunističkom genocidu Talijana na istočnoj granici”, te potreba da se nastavi borba za istinu o Drugom svjetskom ratu i bratstvu među narodima.
Koordinacija MS SRP

Protiv nasilja nad ženama i djevojčicama

Sudjelovali smo na skupu “Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama” koji je održan 15. 2. 2020. na Cvjetnom trgu u Zagrebu, pod sloganima “I jedanput je nasilje” te “Pravosuđe ne štiti žene”. Skup je organiziran u okviru kampanje u koju je uključeno 200 zemalja svijeta. Pored Zagreba, u Hrvatskoj su u kampanju uključeni Pakrac, Osijek, Bjelovar, Split, Korčula… Cilj kampanje je podizanje svijesti o raširenosti nasilja nad ženama i djevojčicama i njegovo sprječavanje, senzibiliziranje javnosti da je nasilje nedopustivo.

Skup je počeo minutom šutnje za dan ranije ubijenu šesnaestogodišnjakinju iz Malog Lošinja. Istaknut je problem institucija koje preblago kažnjavaju nasilnike s deset mjeseci uvjetno ili smatraju da jedanput učinjeno nasilje nije nasilje, kao i službeni podaci Ujedinjenih naroda da je svaka treća žena u svijetu tijekom svoga života doživjela neki oblik nasilja – nasilja u obitelji, uznemiravanja na radnom mjestu, seksualnog, ekonomskog ili institucionalnog nasilja. Pročitani su i iskazi žena koje su proživjele nasilje uz poziv okupljenima da sudjeluju u potpori ženama koje su proživjele nasilje i koje ga možda proživljavaju i u ovom trenutku.

Ekonomsko nasilje je možda najsuptilniji oblik nasilja, najperfidniji mehanizam kontrole koji ne samo da „olakšava“ održavanje drugih zlostavljačkih obrazaca, nego i proizlazi iz uvriježenih normi i društvenih odnosa. U Hrvatskoj, nažalost, svjedočimo snažnoj „konzervativizaciji“ društva – klerikalizaciji i jačanju patrijarhata, što je plodno tlo za razne oblike nasilja, prvenstveno ekonomsko. Ne samo da se promovira mit o muškarcu kao “hranitelju i glavi obitelji”, nego se niskim ili nikakvim mogućnostima zapošljavanja ženama onemogućuje osamostaljenje. Ženama se sustavno uskraćuje mogućnost izlaska iz nasilnih zajednica i briga za vlastitu egzistenciju. Nepovoljan položaj žena na tržištu rada –nezaposlenost, potplaćenost, prekarni oblici rada – pokazuje da je ekonomsko nasilje mnogo širi društveni i sistemski problem.


Hit Counter by http://yizhantech.com/