Archive for SRP

Podrška drugarici Marcelli Masperi

U nedjelju, 26. siječnja, održavaju se izbori u nekim regijama u Italiji. U regiji Emilia Romagna se na listi Komunističke partije (Partito Comunista) kandidira drugarica Marcella Masperi kojoj ovom prilikom Socijalistička radnička partija Hrvatske i Mladi Socijalisti čestitaju na kandidaturi i žele što bolji uspjeh na predstojećim izborima. Drugarica je Marcella, uz svoj politički angažman u našoj sestrinskoj partiji koja je jasno na pozicijama marksizma-lenjinizma, između ostalog i odlična poznavateljica političkih prilika na području bivše SFRJ, Donbasa i Palestine, što je više puta pokazala nesebičnim i predanim radom kao i pomaganjem radničkih, antifašističkih i antiimperijalističkih inicijativa.

Sretno drugarice Marcella!

Vota comunista!

“Solidarnost” traži solidarnost

Poštovane drugarice i drugovi,

 

Nakon odbijanja naše žalbe, 24. decembra 2019. godine dobio sam konačnu presudu Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu pod brojem 82PR69053/16, prema kojoj sam u obavezi da u roku od 15 dana uplatim 30.000 dinara, plus 2.000 dinara za sudske troškove. Šest meseci sam bio u neizvesnosti, sa osećanjem mučenja i poniženja.

Osuđen sam ua prekršaj koji sam “počinio” kao nosilac liste Grupe građana “Solidarnost” na opštinskim izborima u Subotici 2012. godine. Na sud sam pozvan nakon 7 godina.

Na pomenutim izborima za opštinsku skupštinu GG “Solidarnost” dobila je 1,14 % glasova građana. Za troškove predizborne kampanje prikupili smo, dobrovoljnim prilozima građana, 96.590,00 dinara. Agencija za borbu protiv korupcije je protiv mene podnela prekršajnu prijavu 2015. godine, obrazloženu nedostavljanjem finansijskog izveštaja o prihodima i rashodima, što sam bio obavezan prema članu 39. stav prvi t. 14. Zakona o finansiranju političkih aktivnosti. Mi nismo bili politička stranka, nismo imali žiro račun ni PIB, ali Prekršajni sud smatra da smo bili “politički subjekt” i ja sam bio u obavezi da Agenciji pošaljem finansijski izveštaj.

Grupa građana “Solidarnost” izišla je na lokalne izbore za Skupštinu grada Subotice 6. maja 2012. godine sa motivacijom da se čuje reč osiromašenih radnika i nezaposlenih koji su bili izbačeni na ulicu iz opljačkanih preduzeća kao što su “Sever”, “Agrokombinat”, “Agroseme Panonija”, “Fidelinka” itd. Među nama  je bilo i  nezaposlenih, ljudi sa malim penzijama, što sve odslikava da smo predstavljali Subotičane. Nas nisu finansirali ni država, ni političke partije mi tajkuni.

Na izborima nismo uspeli, ali smo nastavili radničku borbu koja do danas traje: od tada smo organizovali pet velikih protesta u centru grada, od kojih su dva bili pred zgradom Opštinskog suda.

Ono što mi i ja smatramo sramotnim u ovoj presudi je to što mi svi znamo kako “veliki igrači” i političke partije pribavljaju milione evra za finansiranje svoje predizborne kampanje a da za svoje marifetluke u tome niko nije sankcionisan.

Subotica je do 1988. bila jedan od privredno-industrijskih centara u Jugoslaviji sa 55.000 zaposlenih. U proteklih 30 godina Subotica je kao i Srbija osiromašena od strane domaćih i stranih moćnika, za šta još niko nije odgovarao a zbog čega je Srbija unazađena za 50 godina. Sumanuto je da se Srbija, presudama kao što je ova, pravda pred EU da se “ovde vodi borba protiv korupcije”, pošto je svima jasno da je to jedna lažna predstava. O našem stavu o borbi protiv korupcije samo još ovo: nakon smeti poštovane Verice Barać na predlog Udruženja građana Subotice “Solidarnost” Skupština grada Subotice je odlučila da jedna ulica u Subotici ponese njeno ime, što je i ostvareno.

Ovo pismo vam šaljemo kao molbu za podršku i solidarnost, objavite je na vašim portalima. Radnička borba je u blokadi, radnici su krvavo eksploatisani i ovakve presude ne smeju nas obeshrabriti, nego moraju biti podsticaj da još odlučnije, udruženi i ujedinjeni, nastavimo borbu za prava radnika protiv ovakvog kapitalizma. Nema Srbije po meri Čoveka, ako u njoj odlučujući uticaj nemaju oni koji stvaraju novu vrednost.

 

Pozdrav sa stisnutom radničkom pesnicom i uz poklič: “Proleteri svih zemalja, ujedinite se!”

 

Olajoš Nađ Mikloš,

Član SKJ od 10. maja 1972. godine,

član CK i GK Komunista Srbije

i član Izvršnog odbora UGS “Solidarnost”

 

E-mail: ok@komunistisubotice.org.rs, solidarnost.su@eunet.rs

NAKON PET GODINA, RH JE DOBILA LEGALNO IZABRANOG PREDSJEDNIKA

Za razliku od Kolinde G. Kitarović, kojoj je nedostajalo više od 16.400 glasova da pređe izborni prag pa ju je Ustavni sud, ne poštujući Ustav, proglasio predsjednicom, umjesto da traži ponovno raspisivanje izbora, Zoran Milanović je, u skladu s Ustavom, legalno izabran predsjednik. S obzirom da je od ukupnog broja 3.734.115 građana s pravom glasa na izbore izašlo i glasalo 2.053.848 birača, a Zoran Milanović je osvojio 1.034.389 glasova, što je više od 1.026.924+1 glas (izborni prag), isti je postao legalan i legitiman predsjednik Republike Hrvatske. To potvrđuje članak 95 stavak 3 Ustava RH koji glasi: “Predsjednik Republike bira se većinom svih birača koji su glasovali.“

Iako je na ovim izborima bilo gotovo 5 % nevažećih listića, ti nevažeći glasovi birača nisu utjecali na njegov izbor, što nije bio slučaj s prethodnim izborom Kolinde G. Kitarević, koja zbog nevažećih glasova nije dobila većinu svih birača koji su glasovali pa je Ustavni sud, da bi potvrdio njezin izbor, donio “solomunsku neustavnu odluku” da se nevažeći glasovi ne ubrajaju u ukupne glasove birača koji su glasovali.

Milanovićeva izborna pobjeda tim je značajnija što je protiv sebe imao i crkveno i državno vodstvo, i popove i lopove i 200 Tuđmanovih obitelji pa i veći dio sredstava informiranja (Večernji list i 24sata su u vlasništvu crkve iz Austrije). Uspio je jer se dao prepoznati nezadovoljnom narodu kojem se 30 godina neuspjesi vođenja ove države podmeću pod uspjehe. Prepoznao ga je (njega i njegova obećanja) veći dio izbornog intelektualnog življa i srednje obrazovni izborni kadar, dok je niže obrazovani kadar ostao pod utjecajem crkvenih i državnih struktura i njihovih laži i lažnih obećanja. Prepoznao ga je i izabrao. Značajno je da je Milanović odnio pobjedu u Titovom, Tuđmanovom, Kolindinom i svom rodnom mjestu. Na njemu je da pokrene Republiku Hrvatsku, a to može istinom i samo istinom!

Predsjednikove ovlasti

Za razliku od Tuđmanovih ovlasti i njegovog autoritativnog vladanja (određivao je i imena klubova, nazivao narod stokom sitnog zuba i tako se prema njemu i ophodio), sadašnje ovlasti Predsjednika su bitno umanjene. Ipak, one neznalici daju mogućnost vladavine poput “fikusa”, a znalcu Ustavnu mogućnost (čl.102: „Predsjednik Republike može sazvati sjednicu Vlade Republike Hrvatske i staviti na njezin dnevni red pitanja za koja smatra da ih treba razmotriti. Predsjednik Republike predsjedava sjednici Vlade na kojoj je nazočan“) da može pokretati ili barem pokušati pokretati neophodne reforme države i društva – društva koje je u ovih 30 godina vraćeno na 1945. godinu, razoreno, opljačkano i gotovo uništeno.

Da li sam bacio glas?

Dajući svoj glas, očekujem da će predsjednik:

1. Formirati tim stručnjaka iz svih 13 grana privrede, koji će znati dati stručni prijedlog izlaska iz stanja u koji nas neznalice, zlonamjernici i prodane duše dovedoše.

2. Dati prijedlog izmjena izbornog Zakona, u kojem će zastupnik u Sabor biran sa stranačke liste u slučaju odlaska iz stranke ostavljati mandat stranci jer i nije njegov, već je od stranke; ukinuti D’Hondtovu metodu i dati pravo strankama koje nisu prešle izborni prag da same odlučuju kome će dati i pod kojim uvjetima svoje glasove, jer glasovi su vezani uz programe, a ne uz pojedince, te im dati mogućnost da udruživanjem glasova daju delegata u Sabor; ukinuti pravo glasa onom dijelu dijaspore koja nije iz matične zemlje i ne plaća poreze u zemlji, jer ne pridonosi stvaranju budžeta pa o njemu ne može ni odlučivati; onemogućiti strankama koaliranje prije izbora, već stvaranje koalicija poslije izbora s ciljem formiranja vlade; pooštriti kontrolu registracije stranaka u skladu s programima (30 do 50 % razlike trebalo bi biti u odnosu na stranku slične orijentacije u protivnom upućivati na učlanjenje u tu već registriranu stranku).

3. Pokrenuti stvaranje kratkoročnog i dugoročnog programa razvoja (rad na programu stručnjaka iz svih parlamentarnih stranaka). Pri tome definirati nosioce tog programa: poduzeća od posebnog društvenog interesa, stvoriti naše banke kao pratioce razvoja privrednih grana – primjer: u građevinarstvu više nemate ni jedno poduzeće koje može izaći na ozbiljniju licitaciju većih radova, a bili smo poznati u svijetu (treba razotkriti razloge njihovog nestanka i iznaći način sprečavanja da se to u buduće ne događa). Pronaći način zaštite svoje privrede i svoga tržišta. Shvatiti jednom zauvijek: nema slobodnog tržišta u ovom vremenu na svjetskom prostoru. Sve su to floskule. Evo primjera: Svjetska banka dala je Intersparu i Kauflandu 950.000.000 $ da se “instalira” na ovim prostorima. Pometene su sve male i srednje trgovine, a radnici završili na ulici. Prisjetimo se 1990. godine kada nam je Njemačka darivala polovne autobuse, a Francuska polovne i nove kombije. Što se dogodilo? Stala je TAZ s proizvodnjom autobusa, a Autodubrava s proizvodnijom poluteretnih vozila. Logično. Tko će kupiti novi autobus kad ima darovani polovni? Naši radnici su završili na ulici, a Njemačkim i Francuskim je omogućen rad i proizvodnja za ovo tržište. Kada sam to javno prozvao kao jedan od osnivača SRP-a i tada njezin politički tajnik, dobio sam javni odgovor s Trga bana Jelačića od tadašnjeg Predsjednika “…šta će nama tvornica autobusa. Mi smo premala zemlja da to proizvodimo“. Ali smo dosta velika da bez posla ostavimo 1.300 jadnika i još 5 puta toliko kooperanata (na tvorničkom prostoru instaliramo Kaufland) i da godišnje uvozimo cca 850 autobusa. Treba znati i to da su dokapitalizaciju izmislili Nijemci kad su šeici postali većinski vlasnici tvornice Mercedes. Dokapitalizacijom su je vratili u Njemačko vlasništvo. Oni znaju štititi svoje interese.

4. Plaće menadžera moraju biti vezane uz plaće radnika u svim poduzećima od društvenog interesa.

5. Ispoštovati Ustav i izvršiti sekularnost države u skladu s čl. 41 Ustava; vjeronauk u crkve, a s Vatikanom riješiti pitanje štetnosti Vatikanskih ugovora.

6. Izvršiti primjenu Ustava u školstvu u pogledu službenog jezika, a manjinama omogućiti učenje njihovog jezika vaninstutucionalno.

7. Stvoriti kontrolni mehanizam za pokretanje i praćenje efikasnosti rada i funkcioniranja trodiobne vlasti.

Ako to u svom mandatu riješi Predsjednik, bit ću zadovoljan reći da nisam bacio svoj glas.

 

Zagreb, 10. 01. 2020.

MiG


Hit Counter by http://yizhantech.com/