Archive for SRP

RAZUMAN I HUMANI SISTEM OBRAZOVANJA I VASPITANJA – BUDUĆNOST R. HRVATSKE (doprinos reformi vaspitanja i obrazovanja)

 

Da bismo uočili razlike između indoktrinacije i edukacije (socijalizacije), potrebno ih je usporediti: ako se znaju istinski zadaci edukativnog sistema, onda se može vidjeti u kojoj mjeri sistem indoktrinacije odstupa od tih zadataka i koje posljedice izaziva.

Jedan razuman i human sistem vaspitanja i obrazovanja (edukacija, socijalizacija) mora da zadovolji pet ključnih uslova:

1. da prenosi kulturno nasljeđe ili tradiciju na mladi naraštaj. Pri tome ne treba upoznavati mlade naraštaje sa svim onim što se dešavalo u ljudskoj istoriji, već se mora učiniti IZBOR iz svega toga i upoznati ih s idejama, vjerovanjima i vrijednostima koje im i danas pomažu da sebe dalje razvijaju. U njima treba da živi jedna velika uspomena na dane koji zaslužuju da se ne zaborave. Onaj ko se ne sjeća svoje prošlosti, u stvari je nema. Na mlado pokoljenje prenose se izvjesna iskustva, znanja, navike, vještine i vrijednosti, tako da na skraćen način usvoji i nauči ono što bi morao stjecati cijelog života ako bi se oslanjao samo na svoje iskustvo. Prema tome, mi ne idemo u krstaški rat protiv cjelokupnog nasljedstva, mi samo uvodimo mjerila za razlikovanje: što od tog nasljedstva preuzeti kao razumno i umno, što je istinski doprinos kulturi, a šta odbaciti kao nerazumno i bezvrijedno, tj. što nije kultura. Istorija je sve ono što se desilo, ona je prošlost. Tradicija je sve ono što smo mi odabrali iz prošlosti kao istinsku vrijednost.

Svaka spoznaja, ako ne doprinosi samospoznaji, nema vrijednosti za život. Samo tako se uči iz istorije, pri čemu se bar nauči ako se izbjegavaju ili ne ponavljaju greške koje su prethodna pokoljenja činila. jer poznato je: tko ne spozna svoju prošlost, osuđen je da je ponovi! Istoriju treba uvažavati, ali ne i obožavati, jer ona nije bila samo razumna i umna nego i nerazumna i krvava. Što se tiče poznavanja istorije, većina nas misli tuđom glavom, jer nitko od nas nema neposredno iskustvo o tim događajima – o njima saznajemo iz priča drugih.  Svakako da mlade generacije moramo upoznati s ključnim istorijiskim događajima i ZNAČENJIMA koja su ti događaji imali za život (inače će za njih to ostati oblast nesvjesnog), ali ih ne smijemo opteretiti prošlošću u toj mjeri kao da je sadašnji i budući život određen prošlim. Čovjek može da misli unazad, kad se sjeća, i unaprijed, kad se nada. Nema apsolutno sadašnjeg vremena, tj. onog koje ne bi bilo obojeno prošlim iskustvom i budućim slutnjama. Ukratko: mi se moramo odlučiti ili za ŠKOLU PAMĆENJA, ili za ŠKOLU MIŠLJENJA! Mora se izabrati: ili od učenika i studenta praviti skladišta podataka ili ih osposobiti za samostalno i logičko rješavanje problemskih situacija, postojećih i mogućih. Vaspitno – obrazovni sistem zasniva se na lošoj pretpostavci da je bitno pamćenje, a ne (logičko i kritičko) mišljenje. Ne vidi se prosta stvar: ne pamte se činjenice radi pamćenja, nego se pamti da bi se razumno i umno živjelo i stvaralo.

2. Drugi zadatak vaspitanja i obrazovanja je u pripremanju mladih bića da preuzmu neku od postojećih radnih uloga. Da bi se djelotvorno obavljala neka postojeća radna uloga, nije potrebno nikakvo poznavanje prošlih ideja, vjerovanja i vrijednosti: škola stvara stručnjaka koji će biti sposoban da se uklopi u suvremenu podjelu rada. Tehničke i druge osobine ovdje su važnije od moralnih i humanističkih vrijednosti -svoju radnu ulogu za strojem podjednako dobro može obavljati moralan i nemoralan čovjek, istinoljubiv ili lažov, čovjek od ukusa ili čovjek bez ukusa. Ovdje je potrebna riječ opreza: oni koji stvaraju vaspitno – obrazovni sistem nisu svjesni jedne važne činjenice, a to je da nije dovoljno pripremati mlade ljude samo za stručno obavljanje uloga u postojećoj podjeli rada, već je prijeko potrebno da se oni jednim djelom odgajaju i obrazuju i za neke moguće i buduće uloge, u koje će ih neminovno dovesti razvoj podjele rada (npr. priprema za tzv. informatičko društvo). Iz ovog nužno slijedi da je opasno vaspitavati i obrazovati uske stručnjake koji se ustručavaju bilo što reći ili učiniti izvan struke kojom se bave, već je pametnije stvarati ljude široke kulture i sa sposobnošću alternativnog mišljenja, koji će biti dovoljno elastični i kadri da se prilagode promjenama izazvanim razvojem podjele rada i koji će sjutra biti sposobni (uz malo doškolovanje) da preuzmu ne jednu, nego možda i više radnih uloga tokom svoga radnog vijeka. Jedna kineska mudrost najbolje opisuje uskog stručnjaka: „Žaba iz bunara vidi samo komadić neba te misli da je to cijelo nebo.“

3. Treći zadatak i smisao vaspitanja i obrazovanja se nameće: on se sastoji u stvaranju vrijednosne svijesti mladih bića. Ne valja ako jedan vaspitno – obrazovni sistem stvara jake stručnjake i slabe ličnosti. Danas se može susreti mnogo stručnjaka, ali malo kulturnih ljudi. Mladi dolaze u školu i izlaze iz škole etički nepismeni. Došlo je vrijeme da se bogatstvo društva ne mjeri brojem dolara po glavi stanovnika, nego brojem duhovno i moralno razvijenih glava. Da bi se u tome uspjelo, nužno je DA I ONI KOJI VASPITAVAJU I OBRAZUJU BUDU LIČNOSTI. C. G. Jung ističe da ličnost ne može da vaspitava onaj ko je i sam nema, a većina današnjih vaspitača nije vaspitana u duhu najbolje tradicije i vrednosnog sistema, već u duhu ideološkog jednoumlja. Krizu vaspitanja i obrazovanja valja shvatiti kao izazov koji od nas zahtijeva da još jednom promislimo kakvo ćemo rješenje usvojiti u teoriji i praksi vaspitanja i obrazovanja. Može se govoriti o krizi vaspitanja i obrazovanja sa stanovišta poretka koji se ruši, ali i o nadi sa stanovišta društva koje se rađa. Kriza je otvoreni proces i zato se uz nju veže nada, a ne samo strah. Kriza čuva prošla rješenja i skriva buduće odluke. Od naše odluke zavisi kakvu vrstu čovjeka hoćemo da oblikujemo i kakav treba da bude čovjek koji će da stvara tog čovjeka: riječ je o izboru vrijednosti.

Ima društava koja hrabrost stavljaju na vrh lestvice vrijednosti, pa onda hrabri ljudi imaju najvišu cijenu (vojnička društva); ima društava u kojima je vrhovna vrijednost čast, pa su časni ljudi na najvišoj cijeni i uživaju najviši ugled; ima društava u kojima je MOĆ i VLAST ono bitno (politička društva), pa su moćni ujedno i ugledni, itd. Vaspitno – obrazovni sistem mora izabrati osnovnu vrijednost ili sistem vrijednosti za koje će se boriti u dugotrajnom procesu socijalizacije ličnosti. Nikada kao danas, u ovom svijetu izokrenutih vrijednosti, ne postavlja se u tako oštrom obliku pitanje izbora vrijednosti ili sistema vrednovanja. Ako u društvu postoji vrhovna vrijednost, onda nužno svaki pojedinac vidi i nalazi smisao svoga života u ostvarivanju te vrijednosti (ili niza vrijednosti). Samo tako svako može znati što valja da čini, kako bi živio vrijedni život – ima mjerilo u odnosu na koje odmjerava svaku svoju misao i čin. Pojedinci čiji život nije vođen nekom pozitivnom vrijednošću ostaju bez pravog putokaza: Vrijednost daje smisao dnevnoj prolaznosti. Ako u svakom od nas ne sija nešto od viših vrijednosti, onda u svakom umire čovjek.

4. Četvrti zadatak i smisao vaspitanja i obrazovanja ogleda se u razvijanju mogućnosti svakog pojedinca: intelektualnih, moralnih, društvenih, kulturnih. Ne radi se o tome da se mladima predaje puko znanje, nego da se razvija radoznalost i volja za saznanjem; ne radi se o tome da im se predaju samo životne istine nego i da se razvije ljubav prema istini i životu… Kako se jedan vaspitno – obrazovni sistem odnosi prema ovom zadatku, od toga zavisi kakvog čovjeka želi i šta od njega može da očekuje. Ovdje se mora napraviti izbor metode: govor ili razgovor .Jer od izbora metode zavisi da li ćemo od toga pojedinca očekivati da misli i djeluje razumno i tolerantno ili ćemo stvoriti pojedinca koji je netrpeljiv i samouvjeren u ono malo svoga znanja i iskustva. Drugim riječima, nužan je prelaz iz normativne svijesti, koja propisuje kako se mora misliti i činiti, prema kognitivnoj svijesti, koja opisuje stvarnost kakva jeste i kakva može biti u dobrom smislu riječi. Mora se učiniti izbor: za otvorenu ili zatvorenu svijest.

5. Na kraju, i ako ne manje važno, jeste odnos vaspitno – obrazovnog sistema prema izuzetnima – DAROVITIMA I GENIJIMA. Ako je jedan vaspitno-obrazovni sistem u svojoj biti sredstvo da se izuzetni upropaste za račun prosječnih (kao da su ovi prvi nešto krivi) onda on nije dobar. Ovi neobični mladi duhovi (kao neki dar neba ili igre slučaja) ne mogu se popeti na duhovnu visinu u jednom sistemu koji ih stalno sputava. A oni su baš ti koji svome vremenu čine čast i zato zaslužuju da im to vrijeme obezbijedi uslove za razvoj. Naravno, nije ih lako prepoznati na prvi pogled, jer su po svemu ostalom slični drugima, ali ne treba zaboraviti da je u njima čovjek dostigao najviši oblik. Čovjeka ne treba mjeriti srednjom mjerom čovjeka. Prosječnost ne treba da važi kao jedino mjerilo.  Pojedinca treba postaviti prema njegovoj prirodi da bi ona dala sve od sebe. Tako će proces vaspitanja i obrazovanja biti ne samo proces učenja već i proces odabiranja najvrjednijih. Ako se to ne desi, genije može da se rodi, ali ne može da se razvije: pošalju ga u školu ili na robiju! Onima koji imaju sklonosti i sposobnosti moraju se obezbijediti uslovi za duhovni rast, jer ako se to ne učini, pravi se nepravda prema najboljima, u kojima ideal čovjeka već živi. Ako nemamo predstavu o tome kakav čovjek može i treba da bude, onda samo pogledajmo genija, jer u njemu duh slavi svoje vlastite visine. Ta velika visina služi kao MJERILO za sve druge pokušaje duhovnog uzdizanja.

 

doc. dr. Pavle Vukčević

 

 

KVADRATURA USTAŠKOG KRUGA

Konačno je i Katolička crkva u Austriji, odnosno njen koruški dio, odlučio distancirati se od zadnjih fašističkih rudimenata u ovom dijelu Evrope, odbivši izdati dozvolu za služenje mise hrvatskim biskupima na blajburškom polju. Analiza dosadašnje prakse događanja na Bleiburgu, dala je dovoljno argumenata za zaključak da bi to moglo biti kompromitirajuće za austrijsku Katoličku crkvu, austrijsku državu i naročito za sam Bleiburg, slovenski Plibek, koji se percipira kao posljednje masovno javno okupljanje fašista u Evropi, u njihovoj ustaškoj inačici. Austrija, koja je već lani pojačala nadzor nad događanjem i izrekla prve sankcije za isticanje ustaških simbola i parola, donijela je zakon kojim se na njenom teritoriju zabranjuje isticanje ustaških simbola, uniformi i poruka, čime ih je svrstala tamo gdje i spadaju – uz bok nacističkih i fašističkih.

Hrvatska autistička politika ne prepoznaje signal koji joj je upućen iz Austrije koji joj nastoji pomoći da se očisti od najsramnije epizode svoje povijesti, nakon što su to davno učinili njeni nekadašnji mentori, već nastoji otvoriti polemiku po tom pitanju i „uputiti“ domaćine što im je činiti, demonstrirajući pritom egzemplarno nepoznavanje etike uređenih društava koja ne licitiraju sa svojim odlukama i koje dobro pretresu prije nego sa njima izađu u javnost.

Ustaški dernek koji se sredinom maja održava na Bleiburgu pod pokroviteljstvom Sabora, kojemu je svrha oplakivati poraz NDH koji se na tom mjestu dogodio tjedan dana nakon završetka rata i kapitulacije njihovog mentora, nacističkog Trećeg Reicha, ostao je tako bez svoje supstance i izazvao šok i nevjericu hrvatske klerofašističke desnice. Ali ne gubi se vrijeme, traže se rješenja i jedno je već ugledalo svjetlo dana. Dernek treba prebaciti u Macelj. S obzirom na blizinu granice, mogli bi računati na logističku podršku Romana Leljaka, poznatog filoustaše i osuđivanog prevaranta. Ako realizacija ideje poluči dobar rezultat, onda bi slijedeći korak mogao biti Jelačić plac u Zagrebu, što bi predstavljalo zatvaranje kruga i povratak na mjesto odakle je sve i krenulo pred 74 godine.

http://www.regionalexpress.hr/site/more/kvadratura-ustashkog-kruga

 

 

Vladimir Kapuralin

Intervju sa kandidatkinjom KOMinterna, drugaricom Selmom Schacht

Pružanjem potpore našim drugaricama i drugovima iz KOMinterna (Komunistička sindikalna inicijativa) povodom izbora za Radničku komoru Austrije, zamolili smo kandidatkinju KOMinterna, drugaricu Selmu Schacht, da nam odgovori na par pitanja vezanih za austrijska iskustva organizacije borbenog sindikata koji će zastupati stvarne interese radnih ljudi, političkoj situaciji na sindikalnoj sceni, kao i položaju migranata s prostora bivše Jugoslavije. Istovremeno pozivamo državljane/ke RH koji/e rade u Austriji da izađu na izbore za AK (Arbeiterkammer Wahl) u Beču i Donjoj Austriji (od 20. ožujka do 2. travnja 2019.) i podrže jedinu pravu radničku alternativu u Radničkoj komori Austrije i zaokruže listu KOMinterna!

Ovim putem se zahvaljujemo drugarici Selmi i kao Socijalistička radnička partija Hrvatske  pružamo podršku KOMinternu na predstojećim izborima za Radničku komoru Austrije!

  1. Drugarice Selma, što je to KOMintern?

 

KOMintern je borbeno-internacionalistička zajednica i sindikalni, borbeni savez radnih ljudi, radničkih vijeća, nezaposlenih i sindikalno-političkih aktivista/ica. Zastupljeni smo u mnogim poduzećima, radničkim vijećima, sindikalnim tijelima, kao i u radničkoj komori. Posljednjih godina prepoznati smo kao odlučna i nepodmitljiva snaga i glas interesa radnih ljudi – poveznica sa stvarnom borbom u poduzećima u svim sektorima u zemlji, međunarodnoj solidarnosti i antifašizmom.

Kao KOMintern dio smo stvarnog pokreta i borbe u poduzećima i sindikatima,  koristimo naše prisutstvo u AK (Radnička komora) i u sindikatima za potporu. Politička sila imućnih, korporacija i banki je moćna i snažna, naravno, uz snažnu podršku medija. „Mekana politika“ radničke komore i ÖGB (austrijski sindikalni savez) se, kako prije, tako i sada, ne može još učinkovito suprotstaviti i to se vidi.

Mi zastupamo interesnu politiku onih koji rade, nasuprot podčinjenosti i kolaboracije s kapitalom.

Zalažemo se za klasnu borbu, a ne za socijalno partnerstvo. To povezujemo s borbom za drugačiji ekonomsko-društveni sustav.

 

  1. Što je Arbeiterkammer (radnička komora) i kakvu ulogu AK ima u Austriji?

 

Radnička komora je zakonski interesni zastupnik svih posloprimaca u Austriji osnovana 1920. kao pandan tada već duže vremena postojeće poduzetničke komore (danas privredna komora). Za razliku od sindikata svi su zaposleni (osim zaposlenih u državnoj službi) i članovi radničke komore.

Radnička komora je važan „Thinktank“ (trust mozgova) sindikalnog pokreta s velikim i snažnim  aparatom u obliku stručnjaka/inja, ima mogućnost pregleda zakonskih odredbi prije usvajanja istih, šalje predstavnike u lokalne samouprave i zdravstveno osiguranje (zdravstveni fond, zavod za zapošljavanje). Radnička komora uživa veliki ugled u stanovništvu, najviše zbog pravnog savjetovanja i zaštite potrošača.

S druge strane se to znanje i mogućnosti još uvijek podređuje socijalnom partnerstvu koje socijaldemokrati zloupotrebljavaju za svoje stranačke potrebe.

 

  1. Kakvi su uvjeti rada zaposlenih u Austriji, posebice iz zemalja bivše Jugoslavije?

 

Radnici iz bivše Jugoslavije (izvan EU) su često, statistički gledano, dvostruko više nezaposleni (Austrijanci: 7,5%, Ex-Yu: 13,6%), neto godišnji prihod im je za petinu niži i opasnost od siromaštva je mnogostruko viša; 13 % Austrijanaca pogođeno je siromaštvom, kolege/ice iz Ex-Yu do 29%, znači skoro svaki treći! Osobe s migrantskom pozadinom često navode da nemaju dovoljnu socijalnu potporu u Austriji. Osjećaj da prilikom ozbiljnijih osobnih problema bivaš prepušten samome sebi, najviše je prisutan kod ljudi iz bivše Jugoslavije i Turske.

 

  1. S kime surađuje Komintern?

 

U KOMinternu se organiziraju radni ljudi iz raznih udruga i organizacija, mnogi među njima su migrantskog porijekla, ali mnogi i iz Partije rada Austrije i Komunističke omladine Austrije. Nama je važno naglasiti: radnička klasa je bila i objektivno gledano je – multietnička! Logičan slijed je da su i migrantice i migranti, s obzirom na položaj u društvenim odnosima, najčešće dio radničke klase.  I zato ne smije postojati  „MI“ i „ONI“. Organizacije koje radničku klasu smatraju revolucionarnim subjektom moraju biti tako organizirane i težiti da jednakost i jednaki tretman i u realnosti budu primjenjeni u njihovoj tematici, rukovodećem kadru, njihovim poljima borbe, publikacijama itd.

Migrantske radnice i radnici često donose mnogo borbenog iskustva, sindikalnog aktivizma, ljevičarskih ideja, odn. otpor izazvan migracijom. Kolegice i kolege ne smiju biti samo primatelji naše solidarnosti, nego moraju biti ozbiljno shvaćeni kao aktivni i politički subjekti. Uključenje je participacija u političkom, socijalnom i obrazovnom smislu. To znači da se i jednaki i ujedinjeni borimo!

Integracija i aktiviranje migrantskih radnica i radnika za borbu protiv predstavničkih oblika socijalno-partnerske prirode i sindikalne hijerarhije pod motom „ MI ZA VAS“. Presudne su naše zajedničke sposobnosti da na radnom mjestu, u sindikatima i u svim sektorima,  organiziramo otpor i vodimo borbu rame uz rame. Tako se „odozdo“ borimo za zajedničku, solidarno -internacionalističku perspektivu.

 

  1. Što KOMintern očekuje od izbora za radničku komoru?

 

Borimo se, naravno, protiv socijaldemokratske većine, koja cjelokupni službeni aparat od sindikata do radničke komore zloupotrebljava za svoje interese. Kao organizacija koja djeluje na dobrovoljnom principu smo u nepovoljnijem položaju, ali u poduzećima i ispred poduzeća, gdje naši aktivisti dijele informativni materijal, pričaju s radnicima, ili na štrajkovima, kao i na tribinama i savjetovanjima, jako puno ljudi odobrava naš rad! Za Dan žena smo npr. tisućama zaposlenih u trgovini podjelili karte na više jezika i naročito su se kolegice iz bivše Jugoslavije jako veselile jer nastavljamo s političkom tradicijom. Želimo u svakom slučaju očuvati naše mandate u Beču i Donjoj Austriji i, kao kod zadnjih izbora, ojačati.

 

6.Na koji način KOMintern želi poboljšati poziciju zaposlenih?

 

Danas je obrana dostignuća, koja su kroz povijest izborena u teškim borbama kao i „mrvice“ koje su nam kasnije dali, dio radničke borbe. I to vrijedi naravno za sva poboljšanja, radnih, životnih i borbenih uvjeta za radnike. Još destruktivnija je i činjenica da se ÖGB i AK čak i pod tim uvjetima ne rješavaju „socijalnog partnerstva“ i ne udaraju put borbenog interesnog zastupanja i time sindikalni pokret i radnike u zemlji i dalje osuđuju na tišinu!

Želimo zajedno transformirati sindikate i AK u moćni borbeni instrument radničke klase!


Hit Counter by http://yizhantech.com/