Uz dozvolu marksističkog dnevnog lista Junge Welt (Njemačka), prenosimo intervju s, u međuvremenu preminulom, drugaricom Margot Honecker (1927. – 2016.). Intervju s Margot Honecker vodio je grčki novinar Antonis Polychronakis 2015. godine u jeku ekonomske krize u Grčkoj. Pročitajte stavove nekadašnje ministrice obrazovanja u bivšoj NjDR o njemačkom imperijalizmu, osnivanju NjDR, hladnom ratu, ekonomskoj situaciji današnjice kao i perspektivama klasne borbe.
“Prošlost je vraćena”
O kontrarevoluciji u NjDR-u (Njemačka demokratska republika) 1989., povratku kapitalističkog nereda nakon propasti, o znanstvenom svjetonazoru i borbi grčkog naroda protiv diktature monopola.
Razgovor s Margot Honecker
Intervju: Antonis Polychronakis
Margot Honecker, rođena 1927., bivša ministrica za narodno obrazovanje u NjDR-u i udovica dugogodišnjeg generalnog sekretara SED-a (Ujedinjena socijalistička partija Njemačke) i predsjednika Demokratske Republike Njemačke, Ericha Honeckera (1912. – 1994.), dugo nije javno govorila iz mjesta gdje živi nakon izgnanstva u blizini Santiago de Čilea. Junge Welt čitavu raspravu objavljuje na njemačkom jeziku i zahvaljuje grčkim kolegama na ljubaznoj dozvoli za ponovni ispis.
Kako su zapravo nastali događaji iz 1989. godine? Kako ste ih vi osobno doživjeli, odnosno kako je sve doživio vaš suprug?
Ako mislite specifično na “događaje iz 1989.”, a posebno događaje u NjDR-u, koje ja zovem kontrarevolucijom, o tome biste morali napisati knjige. I mnoge su već i napisane. To se ne može sažeti u kratkom odgovoru. Možda samo ovoliko: postojala je objektivna veza između stranih i domaćih čimbenika. Utrka u naoružavanju, potencirana od strane Sjedinjenih Država u Reaganovoj eri, postigla je željeni cilj, a to je uništavanje Sovjetskog Saveza. Gospodarsko opterećenje SSSR-a dovelo je do ozbiljnih socijalnih previranja u zemlji, što je značilo da se vodeća sila socijalističkog lagera jedva mogla nositi sa svojom unutrašnjom i vanjskom politikom. Sovjetski Savez je pokušao izvesti reforme, koje su u početku bile dobro osmišljene. Ali takozvani reformatori ubrzo su dohvatili kormilo u politici i gospodarstvu, čiji je usmjereni kurs doveo do ekonomske katastrofe i do destabilizacije društva. Na kraju je uslijedilo napuštanje svih sovjetskih dostignuća. Tim promjenama nisu aplaudirali samo na Zapadu. “Reformatori” su bili aktivni i u nekim susjednim socijalističkim zemljama NjDR-a, koje je podržavao Zapad.NjDR, kao dio socijalističke zajednice država, je također bila uključena u ovaj globalni sukob. NjDR se također suočila s potrebom da korigira svoju ekonomsku politiku tijekom 1980-ih. Bilo je nedostatka u opskrbi, deficita u društvenom životu koji su doveli do nezadovoljstva. Nismo uvijek dobro obavljali domaću zadaću – dijelom iz vlastite nesposobnosti, dijelom zato što su nas u tome sprječavali.Očito nismo uspjeli na uvjerljiv način osvijestiti ljude o stvarnom društvenom napretku u odnosu na kapitalističko društvo koje se temelji na eksploataciji, ugnjetavanju i ratu. Mnogi su vjerovali da mogu kombinirati blistavi svijet s dobrima kapitalizma i socijalne sigurnosti socijalizma, ali Erich Honecker rekao je u raznim govorima: „kapitalizam i socijalizam mogu se kombinirati koliko i vatra i voda“.Kako smo to osobno doživjeli? Sa zabrinutošću za budućnost onih koji su svojim radom izgradili ovu mirnu demokratsku republiku. Svim onima koji su prešli ovaj težak put iz ruševina fašističkog rata i nacističke ideologije. I osobno: moj suprug je bio isključen iz svih političkih funkcija nakon svog povlačenja u listopadu. Ja sam podnijela ostavku na mjesto ministrice obrazovanja prije nego što je Vijeće ministara NjDR-a podnijelo ostavku početkom studenog.
Kako objašnjavate “ustanak” građana NjDR-a, kako ga zovu na zapadu?
To nije bio “ustanak”. Bilo je demonstracija, ali ljudi su radili u svojim tvornicama, djeca su išla u školu, a društveni život je i dalje funkcionirao. Većina ljudi koji su u jesen 1989. izašli na ulice izražavali su svoje nezadovoljstvo, željeli su promjene i poboljšanja, željeli su bolji NjDR, nisu demonstrirali za ukidanje istog. Ni opozicija nije htjela to. Ne poričem da su među opozicijom postojale neprijateljske snage, koje su se uglavnom okupljale pod krovom crkve. Ono što je sigurno je da je Savezna Republika Njemačka uspjela manipulirati nezadovoljnima i u konačnici kontrolirati pokret za bolji NjDR. Iz parole „Mi smo narod!“ nastala je „Mi smo jedan narod!“, čime se pronašao način koji se od početka postojanja NjDR-a koristio za ostvarivanje namjere „oslobađanja“ građana Istočne Njemačke. Treba imati na umu da su zapadne sile – u suradnji s njemačkim kapitalom i njegovim pokornim političarima – prvo podijelile Njemačku, a zatim osnovale Saveznu Republiku Njemačku. To je bilo u suprotnosti s međunarodnim pravnim odredbama Potsdamskog sporazuma četiriju pobjedonosnih sila 1945. godine, koji je zahtijevao ujedinjenu demokratsku Njemačku.Mi, to jest sve njemačke napredne snage, željeli smo da cijela Njemačka bude demokratska, antifašistička država. Nikad nismo odustali od ovog cilja, ali ga nikada nismo ni postigli. Rezultat je bio osnivanje NjDR-a. Njemački imperijalizam, koji je povratio snagu, borio se protiv NjDR-a svim sredstvima, a 1989. godine vidio je da je kucnuo čas da se eliminira NjDR, ona druga Njemačka. Nisu uspjeli u četrdeset godina. Tek kad nas je naš saveznik, Sovjetski Savez, ostavio na cjedilu, uspjeli su. Fitilj na buretu baruta, koji je zapaljen 1989. godine, bio je rastući bijeg građana NjDR-a u SR Njemačku. Ovaj pokret „bijega“ zapad je svim sredstvima poticao. Nije nam uspjelo da sprovedemo planirano olakšavanje putovanja. Još prije 1989. godine, građani NjDR-a odlazili su na zapad. Odljev dobro obrazovanih ljudi. Motivi za odlazak na zapad bili su različiti. Čar konzumerizma i slobodnog putovanja odigrali su, naravno, veliku ulogu. Propaganda SR Njemačke nikad se nije umorila tvrdeći da će oni koji napuste NjDR biti protivnici socijalizma. Od 1990. do danas, na zapad se doselilo tri milijuna istočnih Nijemaca, iako su identični politički odnosi na istoku kao i na Zapadu. Zašto?U NjDR-u nije bilo krvoprolića, građanskog rata i bijede, svi oni razlozi koji danas uzrokuju migracije stotina tisuća ljudi koji bježe u Europu iz svojih domova na Bliskom istoku ili Africi.
Na Zapadu se to naziva “mirnom revolucijom”, ali kako je moguća “revolucija” u socijalističkoj državi?
Revolucija je, koliko razumijem, dubok društveni preokret koji ima za cilj radikalnu promjenu društvenih uvjeta, oslobađanje masa od eksploatacije i ugnjetavanja. U tom pogledu, prevladavanje reakcionarnih imperijalističkih uvjeta u Rusiji 1917. ili stvaranje antifašističko-demokratskog poretka nakon 1945. u sovjetskoj okupacijskoj zoni u Njemačkoj bile su revolucije. Kapitalu je oduzeta moć da vlada ljudima. Ako se, kao što se desilo, dogodio povratak u prevladane društvene i proizvodne odnose, ne može se govoriti o revoluciji, već se mora govoriti o kontrarevoluciji.Mogu vas podsjetiti da je socijalistička NjDR bila jamac mira u Europi, da nikada nije slala svoje sinove i kćeri u rat – Savezna Republika Njemačka, s druge strane, sudjeluje u krvavim ratovima koji potiču SAD i NATO širom svijeta. Francuski socijalist Jean Jaurès (1859. -1914., jW) ukazao je na povezanost: „Kapitalizam u sebi nosi rat kao što oblak nosi kišu“. I ne samo to. Kapitalizam također nosi klicu fašizma. Iskorijenili smo ekonomske korijene za rat i fašizam u NjDR-u. Zapad zemlje ostao je kapitalistički. 1990. godine, ovaj društveni poredak uveden je na području NjDR-a, poredak koji je nanio toliko štete u njemačkoj povijesti. Prošlost je vraćena. Tu se ne može govoriti o „revoluciji“.
Kakvu ulogu je, po Vama, odigrao Mihail Gorbačov u ovom razvoju događaja?
Gorbačov je na predavanju u Ankari prije nekoliko godina rekao da je započeo 1985. u prevladavanju komunizma. Vjerovali ili ne. Ono što je sigurno je da je njegova politika prokockala ono što su narodi Sovjetskog Saveza i narodi drugih socijalističkih država stvorili s velikim žrtvama. S nestankom SSSR-a, svijet se nije promijenio na bolje. Krvavi ratovi, nasilje i teror dešavaju se svakodnevno. Povijest Gorbačovljevo djelovanje neće ocijeniti kao pozitivno.
9. studenog 1989. pao je “antifašistički zaštitni zid” – Zid (Die Mauer), kako se na zapadu nazivala granica. Ove godine obilježena je 25. obljetnica „njemačkog jedinstva“. Je li trebalo graditi zid 1961. ili je to ipak bila greška?
Izgradnja “zida” bila je neophodna jer bi u protivnom došlo do rata. Situacija u svijetu bila je napeta, Sjedinjene Države djelovale su agresivno. Laganjem o prijetnji s istoka i dalje se naoružavalo. Sjedinjene Države tek su pretrpjele poraz na Kubi u napadu u Zaljevu svinja. Pitanje Berlina koje nije riješeno od kraja Drugog svjetskog rata tinjalo je, a bilo je i učestalih provokacija. U lipnju 1961., Hruščov i Kennedy sastali su se u Beču kako bi dogovorili prestanak testiranja nuklearnog oružja, sklapanje mirovnog sporazuma s Njemačkom i rješavanju pitanja Zapadnog Berlina. Došlo je do konfrontacije, pojačao se ton između velikih sila, održavali su se vojni manevri, u zraku je postojala opasnost od rata. Upravo je u toj situaciji došlo do zatvaranja granice.To nije bila proizvoljna mjera NjDR-a. Ta je granica bila rezultat Drugog svjetskog rata koji je pokrenuo njemački imperijalizam. Pobjedničke sile odlučile su o graničnim zonama u ljeto 1945. godine. Formiranjem zapadnonjemačke zasebne države, SR Njemačke (23. svibnja 1949., jW), podjela Njemačke je dovršena, a zona razgraničenja između zapadne okupacijske zone i sovjetske zone postaje državna granica.To nije bila obična državna granica, pogotovo ne unutarnjemačka, kao što se uvijek govorilo na zapadu. Bila je to zapadna granica Varšavskog pakta, istočne obrambene alijanse, i istočna granica NATO-a. To su bila dva najmoćnija vojna bloka na svijetu koja su vodila Hladni rat. Granica je prolazila preko Berlina, kroz grad: četiri sektora su 1945. podijelile četiri pobjedničke sile. Ali granica u Berlinu bila je otvorena. Zbog toga je Berlin ostao stalno poprište mogućeg opasnog sukoba pobjedničkih sila, na štetu stanovnika Berlina i NjDR-a.Političko-savjetodavni odbor, vodeće tijelo zemalja Varšavskog ugovora, odlučio je u ljeto 1961. zatvoriti granicu u Berlinu i zapadnu državnu granicu nakon što se više nije mogao isključiti vojni sukob. Ne mislim da sprječavanje mogućeg početka trećeg svjetskog rata može biti opisano kao greška.Uspostavljanje jasnih uvjeta na liniji fronta između NATO-a i Varšavskog pakta omogućilo je tadašnju politiku smirivanja. To je dovelo do Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, čiji je konačni akt potpisan u Helsinkiju 1975. godine, također od strane NjDR-a. Bio je to pokušaj stvaranja sustava kolektivne sigurnosti na kontinentu. Međutim, kao što danas možemo vidjeti, padom Sovjetskog Saveza i širenjem NATO-a prema istoku, od strane Sjedinjenih Država ova je sigurnosna struktura uništena.
Gdje ste vi i suprug bili kada se otvarala granica?
U našem stanu.
Je li Günter Schabowski (nedavno preminuli sekretar CK SED-a za informacijsku i medijsku politiku, jW) slučajno najavio mogućnost izlaska iz DDR-a ili je to bio (tadašnji gradonačelnik Zapadnog Berlina, jW) Walter Momper – prema vlastitim izjavama o razgovoru s berlinskim nadgradonačelnikom Erhardom Krackom – ili je znao i planirao unaprijed?
Nemam saznanja o tome.
Što imate za reći o poginulima na Berlinskom zidu?
Da, ljudi su stradali na Berlinskom zidu – izbjeglice i graničari iz NjDR-a. Treba žaliti svakoga tko je umro nasilnom smrću. Svaka smrt izazvana pokušajem ilegalnog prelaska granice bila je suvišna i bespotrebna. To je donijelo patnju obiteljima. Odgovorni politički organi su također žalovali što su mladi ljudi ubijeni jer nisu bili svjesni svoje odgovornosti za vlastiti život ili su, zavedeni od zapadnih agenta, preuzeli rizik ilegalnog prelaska granice.Nakon 1990., graničari su izvedeni pred sud iako su postupili u skladu sa zakonom NjDR-a. Vodećim političarima suđeno je i osuđivani su na zatvorske kazne, uključujući partijske i državne dužnosnike koji su godinama patili u nacističkim zatvorima i koncentracionim logorima zbog borbe protiv fašizma. Osudilo ih je pravosuđe SR Njemačke koje nikada nije udaljilo fašiste iz svojih redova.
Što je bilo dobro u DDR-u, a što ste vi kao socijalistička vlada trebali učiniti bolje da spasite “prvu socijalističku državu na njemačkom tlu”?
Svatko je imao svoje mjesto u ovoj državi. Sva su djeca mogla besplatno pohađati školu, stručno osposobljavati ili studirati, a svima je bio zajamčen posao nakon završetka školovanja. Rad je bio više od sredstva zarade. Muškarci i žene primali su iste plaće za isti rad. Jednakost žene u odnosu na muškarce nije bilo samo mrtvo slovo na papiru. Briga o najmlađima i starima bila je zakonska obveza. Zdravstvena skrb je bila besplatna, kultura i sadržaji za slobodno vrijeme bili su omogućeni i povoljni. Socijalna sigurnost je bilo nešto što se podrazumijeva. Nismo poznavali prosjake ili beskućnike. Postojalo je solidarno društvo, ljudi se nisu osjećali samo odgovornima za sebe, već su djelovali u raznim demokratskim odborima utemeljenima na zajedničkim interesima. NjDR nije bio raj, postojali su nedostaci koji su otežavali svakodnevni život, nestašice u opskrbi, nedostaci u svakodnevnom političkom životu. Donosile su se odluke na raznim razinama, a ljudi kojih su se ticale te odluke nisu uvijek bili uključeni u procese odlučivanja. Ali u usporedbi s uvjetima koji danas vladaju u većini kapitalističkih zemalja, imali smo gotovo rajske uvjete. To shvaća sve više i više ljudi koji su živjeli u NjDR-u. Nakon 25 godina, odrasla je generacija koja ne može imati živo sjećanje na NjDR jer je premlada. Propaganda SR Njemačke se temelji na zaboravu. Što je duži period od nestanka NjDR-a, veće su laži koje se šire oko nje.Da se ponovno vratim na vaše pitanje. Trebali smo učiniti puno više i bolje. Prije svega, trebali smo otvoreno razgovarati s ljudima o gorućim pitanjima, o pogoršanju i zaoštravanju situacije, uključiti ih u rješavanje problema. Međutim, jesmo li u tadašnjim uvjetima mogli spasiti NjDR? Sumnjam…
Puno se govori o Stasi (Ministarstvo državne sigurnosti Njemačke Demokratske Republike) . Kako objašnjavate njihovo postojanje u državi radnika i seljaka?
Prije svega: bilo je potrebno. Prva radnička i seljačka država na njemačkom tlu bila je trn u oku kapitalista, borili su se protiv nas svim sredstvima. NjDR je od osnivanja bila izložena napadima. Sabotaže, ubacivanje agenata koji se nisu ustručavali počiniti terorističke napade, bili su dio svakodnevnice. Sve svjetske obavještajne službe bile su smještene u Zapadnom Berlinu. Na tamošnjem Teufelsbergu, Amerikanci su prisluškivali i stotine kilometara dublje na istok.NjDR je imala obavještajnu službu za inozemstvo i obranu pod okriljem Ministarstva državne sigurnosti. Bila je to legitimna i legalna služba koji postoji i u svim ostalim zemljama na svijetu. Priče oko Ministarstva državne sigurnosti, “Stasi”, prenapuhane su nakon 1990. godine. Zaposlenici su maltretirani, širene su laži o njima i njihovoj ustanovi, tiskane su knjige, snimani su filmovi, izgrađeni muzeji koji bi nam pričali priče o užasu i teroru koje je „Stasi“ navodno počinio. Građani polako shvaćaju da su nadzor i špijuniranje tajnih službi u današnje vrijeme daleko intenzivniji i sveobuhvatniji nego što si je to mala država NjDR mogla priuštiti. Državna sigurnost bila je nužna sve dok se NjDR morala braniti od neprijateljskih snaga. NjDR više ne postoji pa nam više ne treba “Stasi”. Obavještajne službe danas, vjerujem, nisu samo opasnije nego tada, već su i suvišne. Treba ih ukinuti u cijelom svijetu.
Predbacuje Vam se da ste kao ministrica prosvjete uveli vojnu nastavu (slično kao ONO i DSZ u SFRJ) i time izveli militarizaciju škole u NjDR-u. Je li to istina?
Nije iznenađujuće što nisam optužena da sam imala veliku ulogu u obrazovnom sustavu u kojem su sva djeca između tri i šest godina pohađala predškolski odgoj , a potom i školu, u kojoj su ih podučavali dobro obučeni pedagozi u duhu humanizma, mira i poštovanja prema drugim narodima. I onda kažu da je nekoliko sati vojne nastave militariziralo čitav obrazovni sustav? Uvođenje ovih sati rezultat je zajedničkog razmatranja odgovornih ministara, uključujući mene, kako ima smisla prenijeti neko osnovno znanje u višim razredima prije odsluženja vojnog roka , koji je za muškarce bio obavezan u trajanju od 18 mjeseci. Možda to nije bila naša najbolja ideja, ali u retrospektivi ste uvijek pametniji…
Jeste li ostali vjerni marksizmu i lenjinizmu i danas, smatrate li se komunistkinjom i, ako jeste, zašto?
Ja se ne smatram – ja jesam komunistkinja. „Vjernost“ vjerojatno nije pravilan pojam. Marksizam-lenjinizam je svjetonazor, metoda shvaćanja svijeta, razumijevanje zakona po kojima se svijet kreće, da se čovjek zna orijentirati na ovom svijetu. Neki vjeruju u božansku volju, drugi u unaprijed određenu sudbinu. Mi komunisti smo materijalisti, slijedimo znanstveni pogled na svijet koji pretpostavlja da je društvo i sve što se u njemu događa rezultat ljudskog djelovanja. Eksploatacija i ugnjetavanje nisu niti božja volja niti su ta zla prihvatljiva. Trebamo se boriti za ljudski, pravedan i miran svijet, a to je danas nužnije nego ikad. Mora se spriječiti da narodi bivaju uništeni u ratovima, gladi i epidemijama te da prirodne resurse, sredstva za život ljudi iskorištavaju ili unište kapitalističke, isključivo profitno orijentirane, pljačke. Ako čovječanstvo želi budućnost, nužno je da se moć banaka i korporacija mora slomiti. Međutim, oni se neće dobrovoljno odreći svoje moći.
Održavate li kontakte sa svojim bivšim drugovima, npr. s DKP (Njemačka komunistička partija) ili KKE (Komunistička partija Grčke) ili s nekim drugima?
Najviše sam povezana s Njemačkom komunističkom partijom i KPD-om (Komunistička partija Njemačke) kao i s drugovima partije Ljevica (Die Linke). Imam puno kontakata s građanima SR Njemačke, s ljudima koje nikad nisam osobno upoznala, a koji mi danas pišu. Neki me posjećuju i ovdje u Santiago de Chileu. Zahvaljujući internetu, povezana sam i informirana o dešavanjima na cijelom svijetu. Živjeti iza Anda u Južnoj Americi ne znači živjeti na Mjesecu.
Kako ocjenjujete trenutna kretanja u Europi, a posebno u Grčkoj, naročito ekonomska – ključna riječ: stroga štednja, i politička – ključna riječ: Siriza na vlasti – situacija?
Prigovor: Syriza je ušla u vladu, ali nema vlast. Vlast u Grčkoj i dalje posjeduje domaći i sve veći strani kapital.Ova Europa podijeljena je na vrh i dno, na siromašne i bogate, na siromašne i bogate države. Konkurentska borba velesila za zaradu i prevlast raste. Ova Europa od početka je projekt monopolističkog kapitala, imperijalističke konstrukcije za jačanje svoje moći. U samim ugovorima EU usidrena je politika kraćenja demokracije i socijale, politika je diktirana po interesima multinacionalnih kompanija. Jake države guraju slabe države do ruba, do samog ponora. Na ljevici postoji zamisao da je moguće reformirati Europu, ali ucjenjivački stav europskih vlasti prema Grčkoj pokazao je da je to iluzija. Grcima je savjetovano da provedu privatizaciju koja im se diktirala putem povjerenika, a koja se temelji na modelu privatizacije ekonomije NjDR-a putem osnovane ustanove za privatizaciju. Taj model uništio je NjDR. Tvornice su zatvorene, a uspješne tvrtke vraćene su korporacijama kojima su, nakon 2. svjetskog rata i odlukom naroda, oduzete i nacionalizirane i pretvorene u društveno vlasništvo. Rezultat je bila gigantska deindustrijalizacija NjDR-a. Stotine tisuća ljudi izgubilo je posao preko noći. Kapitalizam je nametnut NjDR-u. U Zapadnoj Njemačkoj su se također smanjivala prava radnika jer je nestao nekadašnji socijalistički susjed.Zabrinuta sam što diktatura monopola neprestano raste i što je njemački imperijalizam postao dominantan na kontinentu. Dvaput je pokušao silom postići svoje ciljeve, ali nije uspio: 1918. i 1945. Međutim, nikada nije odustao od težnje za svjetskom dominacijom i bio je i uvijek spreman ući u ratne avanture.Pratila sam razvoj Syrize sa simpatijom, kao što imam simpatija sa svakom pobunom protiv diktature monopola prema svakom pokretu koji pokušava pružiti otpor kapitalizmu slijedeći demokratska pravila.Ali moramo biti realni. „Internacionala moćnika“ još uvijek nema snažnog protivnika od strane opljačkanih i potlačenih. Uz sva prisutna lijeva polazišta, još uvijek nedostaje zajednička i dosljedna antimonopolistička ljevica u zemljama Europe, a prisutan je nedostatak prekogranične solidarnosti i zajedničkih saveza.U Grčkoj je imperij snažno udario i razbio iluziju da se ova Europa može reformirati. Na taj način neće biti drugačije Europe.
Ostaje li socijalizam općenito alternativa, a posebno za Europu?
A što drugo? Postoji samo ova alternativa ukoliko čovječanstvo ne želi potonuti u barbarstvu.
Od čega zapravo živite danas? Izgubili ste tužbu protiv Savezne Republike Njemačke zbog vaše zaplijenjene imovine.
“Zaplijenjeno vlasništvo” zvuči sjajno. Radilo se o našoj ušteđevini koju smo – kao i svi građani NjDR-a – imali u Sparkasse (Banka). Možda je poznato da su mirovine građana NjDR-a proizvoljno umanjene. Ta nepravda traje i danas. Primam normalnu starosnu mirovinu jer zakonska pravila vrijede i za mene kako i za sve njemačke državljane.
Da li biste htjeli nešto poručiti grčkom narodu koji je teško pogođen mjerama tzv. institucija?
Solidarno suosjećam i poštujem ljude u Grčkoj. S Grčkom me povezuju topla sjećanja, čak iako nikad nisam bila tamo. Kad čujem Grčka, pomislim na Manolisa Glezosa, koji je s akropole skinuo nacističku zastavu, kad sam se u isto vrijeme borila protiv istog fašističkog neprijatelja u Njemačkoj. Mislim na Grke koji su dobili azil u NjDR-u, posebno na grčku djecu koja su ovdje našla dom kad su fašistički Obristi (fašistička vojna hunta) izveli puč 1967. godine. Mislim na Mikisa Teodorakisa, kojemu su na stotine tisuća djece iz NjDR-a slala pisma solidarnosti u zatvor. Njegova glazba, muzička izvedba „Canto generala“ Čileanca Pabla Nerude, koja se svirala u NjDR-u, također su me jako dirnuli.Grčka je preživjela mnoge teške trenutke u svojoj povijesti, mislim da će i ove preživjeti. Kod nas se kaže: „Tko se bori, može izgubiti – samo onaj koji se ne bori već je izgubio“. A Grci znaju kako se treba boriti za svoja prava i za svoju domovinu, što su u svojoj povijesti više puta dokazali. Prijatelji iz cijelog svijeta su solidarni s njima!
