Archive for Govor SRP-a

NAKON PET GODINA, RH JE DOBILA LEGALNO IZABRANOG PREDSJEDNIKA

Za razliku od Kolinde G. Kitarović, kojoj je nedostajalo više od 16.400 glasova da pređe izborni prag pa ju je Ustavni sud, ne poštujući Ustav, proglasio predsjednicom, umjesto da traži ponovno raspisivanje izbora, Zoran Milanović je, u skladu s Ustavom, legalno izabran predsjednik. S obzirom da je od ukupnog broja 3.734.115 građana s pravom glasa na izbore izašlo i glasalo 2.053.848 birača, a Zoran Milanović je osvojio 1.034.389 glasova, što je više od 1.026.924+1 glas (izborni prag), isti je postao legalan i legitiman predsjednik Republike Hrvatske. To potvrđuje članak 95 stavak 3 Ustava RH koji glasi: “Predsjednik Republike bira se većinom svih birača koji su glasovali.“

Iako je na ovim izborima bilo gotovo 5 % nevažećih listića, ti nevažeći glasovi birača nisu utjecali na njegov izbor, što nije bio slučaj s prethodnim izborom Kolinde G. Kitarević, koja zbog nevažećih glasova nije dobila većinu svih birača koji su glasovali pa je Ustavni sud, da bi potvrdio njezin izbor, donio “solomunsku neustavnu odluku” da se nevažeći glasovi ne ubrajaju u ukupne glasove birača koji su glasovali.

Milanovićeva izborna pobjeda tim je značajnija što je protiv sebe imao i crkveno i državno vodstvo, i popove i lopove i 200 Tuđmanovih obitelji pa i veći dio sredstava informiranja (Večernji list i 24sata su u vlasništvu crkve iz Austrije). Uspio je jer se dao prepoznati nezadovoljnom narodu kojem se 30 godina neuspjesi vođenja ove države podmeću pod uspjehe. Prepoznao ga je (njega i njegova obećanja) veći dio izbornog intelektualnog življa i srednje obrazovni izborni kadar, dok je niže obrazovani kadar ostao pod utjecajem crkvenih i državnih struktura i njihovih laži i lažnih obećanja. Prepoznao ga je i izabrao. Značajno je da je Milanović odnio pobjedu u Titovom, Tuđmanovom, Kolindinom i svom rodnom mjestu. Na njemu je da pokrene Republiku Hrvatsku, a to može istinom i samo istinom!

Predsjednikove ovlasti

Za razliku od Tuđmanovih ovlasti i njegovog autoritativnog vladanja (određivao je i imena klubova, nazivao narod stokom sitnog zuba i tako se prema njemu i ophodio), sadašnje ovlasti Predsjednika su bitno umanjene. Ipak, one neznalici daju mogućnost vladavine poput “fikusa”, a znalcu Ustavnu mogućnost (čl.102: „Predsjednik Republike može sazvati sjednicu Vlade Republike Hrvatske i staviti na njezin dnevni red pitanja za koja smatra da ih treba razmotriti. Predsjednik Republike predsjedava sjednici Vlade na kojoj je nazočan“) da može pokretati ili barem pokušati pokretati neophodne reforme države i društva – društva koje je u ovih 30 godina vraćeno na 1945. godinu, razoreno, opljačkano i gotovo uništeno.

Da li sam bacio glas?

Dajući svoj glas, očekujem da će predsjednik:

1. Formirati tim stručnjaka iz svih 13 grana privrede, koji će znati dati stručni prijedlog izlaska iz stanja u koji nas neznalice, zlonamjernici i prodane duše dovedoše.

2. Dati prijedlog izmjena izbornog Zakona, u kojem će zastupnik u Sabor biran sa stranačke liste u slučaju odlaska iz stranke ostavljati mandat stranci jer i nije njegov, već je od stranke; ukinuti D’Hondtovu metodu i dati pravo strankama koje nisu prešle izborni prag da same odlučuju kome će dati i pod kojim uvjetima svoje glasove, jer glasovi su vezani uz programe, a ne uz pojedince, te im dati mogućnost da udruživanjem glasova daju delegata u Sabor; ukinuti pravo glasa onom dijelu dijaspore koja nije iz matične zemlje i ne plaća poreze u zemlji, jer ne pridonosi stvaranju budžeta pa o njemu ne može ni odlučivati; onemogućiti strankama koaliranje prije izbora, već stvaranje koalicija poslije izbora s ciljem formiranja vlade; pooštriti kontrolu registracije stranaka u skladu s programima (30 do 50 % razlike trebalo bi biti u odnosu na stranku slične orijentacije u protivnom upućivati na učlanjenje u tu već registriranu stranku).

3. Pokrenuti stvaranje kratkoročnog i dugoročnog programa razvoja (rad na programu stručnjaka iz svih parlamentarnih stranaka). Pri tome definirati nosioce tog programa: poduzeća od posebnog društvenog interesa, stvoriti naše banke kao pratioce razvoja privrednih grana – primjer: u građevinarstvu više nemate ni jedno poduzeće koje može izaći na ozbiljniju licitaciju većih radova, a bili smo poznati u svijetu (treba razotkriti razloge njihovog nestanka i iznaći način sprečavanja da se to u buduće ne događa). Pronaći način zaštite svoje privrede i svoga tržišta. Shvatiti jednom zauvijek: nema slobodnog tržišta u ovom vremenu na svjetskom prostoru. Sve su to floskule. Evo primjera: Svjetska banka dala je Intersparu i Kauflandu 950.000.000 $ da se “instalira” na ovim prostorima. Pometene su sve male i srednje trgovine, a radnici završili na ulici. Prisjetimo se 1990. godine kada nam je Njemačka darivala polovne autobuse, a Francuska polovne i nove kombije. Što se dogodilo? Stala je TAZ s proizvodnjom autobusa, a Autodubrava s proizvodnijom poluteretnih vozila. Logično. Tko će kupiti novi autobus kad ima darovani polovni? Naši radnici su završili na ulici, a Njemačkim i Francuskim je omogućen rad i proizvodnja za ovo tržište. Kada sam to javno prozvao kao jedan od osnivača SRP-a i tada njezin politički tajnik, dobio sam javni odgovor s Trga bana Jelačića od tadašnjeg Predsjednika “…šta će nama tvornica autobusa. Mi smo premala zemlja da to proizvodimo“. Ali smo dosta velika da bez posla ostavimo 1.300 jadnika i još 5 puta toliko kooperanata (na tvorničkom prostoru instaliramo Kaufland) i da godišnje uvozimo cca 850 autobusa. Treba znati i to da su dokapitalizaciju izmislili Nijemci kad su šeici postali većinski vlasnici tvornice Mercedes. Dokapitalizacijom su je vratili u Njemačko vlasništvo. Oni znaju štititi svoje interese.

4. Plaće menadžera moraju biti vezane uz plaće radnika u svim poduzećima od društvenog interesa.

5. Ispoštovati Ustav i izvršiti sekularnost države u skladu s čl. 41 Ustava; vjeronauk u crkve, a s Vatikanom riješiti pitanje štetnosti Vatikanskih ugovora.

6. Izvršiti primjenu Ustava u školstvu u pogledu službenog jezika, a manjinama omogućiti učenje njihovog jezika vaninstutucionalno.

7. Stvoriti kontrolni mehanizam za pokretanje i praćenje efikasnosti rada i funkcioniranja trodiobne vlasti.

Ako to u svom mandatu riješi Predsjednik, bit ću zadovoljan reći da nisam bacio svoj glas.

 

Zagreb, 10. 01. 2020.

MiG

Izvještaj sa sastanka Evropske inicijative komunističkih i radničkih partija u Bruxellesu 9. – 10. XI. 2019.

U organizaciji KP Grčke (KKE), 9. i 10. ovog mjeseca, održana je u Bruxellesu u zgradi Evropskog parlamenta, Plenarna sjednica Inicijative komunističkih i radničkih partija Evrope (CWPE).

Tema sastanka bila je „Odgovor komunista na rezoluciju Evropskog parlamenta kojom se izjednačavaju fašizam i komunizam“. Sastanku je prisustvovalo 38 partija iz 32 zemlje. Osim iz zemalja EU, prisustvovali su i predstavnici radničkih i komunističkih partija Rusije, Bjelorusije, Ukrajine, Moldavije, Turske, a s jugoslavenskog prostora ili, kako to danas političari imaju običaj kazati, Regiona, odazvali su se predstavnici Socijalističke radničke partije Hrvatske i Komunisti Srbije

Pozdravni govor održao je Kostas Papadakis, a uvodni i veoma iscrpni govor sekretar KKE, Dimitris Koutsoumbas.

„Svjesni smo svoje odgovornosti, o velikoj povijesnoj baštini i obilježavajući 100 godina Komunističke internacionale podsjećamo se na drugove koji su dali svoje živote u borbi protiv eksploatacijskog kapitalističkog sistema, za novo socijalističko društvo …“, započeo je svoj govor.

U govoru se osvrnuo na kapitalistički sistem koji boluje od nesavladive kontradikcije, oštrenja osnovnog proturječja između društvenog karaktera proizvodnje i raspodjele, a kapitalistička anarhija uzrokuje prekomjerne krize, kao što se to zapazilo u posljednjem desetljeću.

Snažno je osuđena rezolucija Evropskog parlamenta o izjednačavanju fašizma i komunizma, koja vodi daljnjoj fašizaciji Evrope. Naročito su bili žestoki predstavnici KPRF, kao i drugi s područja nekadašnjeg SSSR-a. Argumentirano su isticali ulogu Crvene armije i sovjetskih građana u slomu nacizma, ali i kao podnositelji najvećih žrtava. Mladi predstavnik KPRF uz ostalo se i zahvalio svima na spomen žrtava Sovjetskog Saveza i doprinos Crvene armije u II. svjetskom ratu.

To su podržali i ostali govornici, dok su predstavnici SRP-a i KS istakli doprinos naše NOB-e i socijalističke revolucije.

Održane su važne intervencije: protiv antikomunističkog progona KP u Poljskoj, protiv imperijalističkih ratova, 20. godišnjice NATO agresije protiv SR Jugoslavije, povodom sedamdesete godišnjice NATO-a: osuda njegovih zločina i za raspuštanje američko-NATO vojnih baza.

Istaknut je značaj sastanka 21. IMCWP u Izmiru, kojeg su zajednički organizirale TKP i KE (http://www.srp.hr/?s=21.+IMCWP).

Internacionalistička solidarnost izražena je narodu i KP Venazuele, Kube, Bolivije, palestinskom narodu. U fokusu su bili i 8. mart, dan borbe za prava žena; radnički praznik ,1. maj; Dan pobjede, 9. maj; pravo na obrazovanje.

Program sljedećeg razdoblja su: mobilizacije, višestrani događaji protiv imperijalističkih ratova i intervencija, široke kampanje za otkrivanje ubojite uloge NATO-a i borbe za uklanjanje euroatlantskih baza, solidarnost prema izbjeglicama, žrtvama ratova i kapitalističke eksploatacije; organizacija borbe protiv nepopularnih strategija EU; 75. godišnjica pobjede u II. svjetskom ratu: 150.godišnjica rođenja Vladimira Iljiča Lenjina; 200.godišnjica rođenja Friedricha Engelsa; jačanje proleterskog internacionalizma.

Dojmljiva je bila energija koju su pokazali svi prisutni delegati. Veličanstvena ideja komunističke misli u današnjem vremenu dobila je svoju konačnu potvrdu.

Delegati su bili kritični prema stanju u svojim vlastitim državama. Ukrajinci prema jačanju fašizma, situacije u Dombasu. Bilo je izlaganja i o falsificiranju Staljinovih dokumenata od strane Hrušćova, uništavanju spomenika i mijenjanja imena ulica – zvuči poznato.

Skup je završen uz zvukove „Internacionale“.

Na marginama susreta, predstavnik SRP-a razgovarao je s Davidom Rosiem i mladim predstavnicima KP Švicarske, Marcom Rizom iz KP Italije Posebni razgovori vođeni su sa drugovima iz Finske koji su se zainteresirali za tekst našeg izlaganja i web-stranicu na kojoj nas mogu pronaći, te susret sa dva druga iz Engleske s kojima je vođen dugi razgovor za vrijeme večere. Tema razgovora: uglavnom Jugoslavija i samoupravljanje kao primjer, Churchill, Tito, Deakin, autor „Najviše planine“, i nije se mogao izbjeći glumac engleskog porijekla Richard Burton u ulozi druga Tita u filmu „Sutjeska“.

 

Ivan Pavičevac

INTERVENCIJA SRP-a NA SASTANKU EVROPSKE INICIJATIVE KOMUNISTIČKIH I RADNIČKIH PARTIJA, BRUXELES 9. – 10. XI. 2019.

Dragi drugarice i drugovi,

dozvolite mi da se, prije svega, zahvalim Komunističkoj partiji Grčke (KKE) na trudu uloženom na organizaciji ovog važnog skupa i na pozivu koji nam je upućen. Čast i zadovoljstvo mi je da vas sve skupa pozdravim u ime SRP-a, u ime koordinacije KP i RP s jugoslavenskog prostora i u svoje lično ime.

Komunisti, komunističke partije i njihovi simboli pod stalnim su pritiskom pa i progonom u mnogim evropskim državama. Ta pojava je znatno izraženija u istočnoevropskim zemljama, u kojima je do kontrarevolucionarnih promjena 90-ih godina prošlog stoljeća vladalo socijalističko društveno uređenje. Paralelno s time jačaju i ultradesni fašistički pokreti. I ta je pojava izrazitija u bivšim socijalističkim zemljama.

Stalna antikomunistička kampanja provodi se i unutar institucija EU. Zadnja u nizu tih pojava je rezolucija EU parlamenta, usvojena 19. septembra u Strasbourgu, u sklopu obilježavanja 80. godišnjice početka II. svjetskog rata – kolokvijalno nazvana „Važnost evropskog sjećanja za budućnost Evrope“ –  kojom se izjednačavaju fašizam i komunizam. Ta rezolucija, osim što se koristi selektivnim odabirom argumenata, apsurdnim improviziranim konstrukcijama i zamjenom teza, je i neznanstvena.

Fašizam i komunistička ideja su sušta suprotnost. Dok je fašizam u svojoj biti zločinački, rasistički, on ljudsku vrstu dijeli na nadljude i podljude, gospodare i sluge, na višu rasu i nižu, podčinjenu, pri čemu viša rasa ima pravo nižu istrijebiti, socijalizam, odnosno komunistička ideologija, ukida neprirodne barijere među ljudima i nudi viziju pravednog društva i ispunjenje ljudskih emancipatorskih težnji. To što je u jednom razdoblju došlo do usporavanja ili zastranjenja u realizaciji, posljedica je ljudskog faktora i vanjskog uticaja, a ne ideje.

Kao povod za izjednačavanje fašizma i komunizma poslužio je pakt Ribbentrop – Molotov, koji je iz pragmatičkih razloga, s ciljem kupovanja vremena, potpisan u kolovozu 1939. godine, tik pred početak rata. Podnosioci prijedloga rezolucije, među kojima i Poljska, ne znaju ili zaboravljaju ili namjerno prešućuju činjenice:

– da je Poljska isti takav sporazum o prijateljstvu i nenapadanju s nacističkom Njemačkom potpisala još 1934. godine;

– da je Poljska, nakon aneksije Čehoslovačke, i sama anektirala područje Tešina, a dio Slovačke je prisvojila Mađarska, također predlagač rezolucije;

– da su u rujnu 1938. godine s nacističkom Njemačkom sporazum potpisale Engleska, Francuska i Italija, nadajući se da će za njih uništiti Sovjetski Savez;

– da su Engleska i Francuska prihvatile i podržale aneksiju Austrije i dijelova Čehoslovačke 1938. godine;

– da je Sovjetski Savez u 30-ima prošlog stoljeća ustrajno pokušavao postići bilo kakav dogovor s Englezima i Francuzima, ali uzalud;

– da je bio voljan i na neki oblik zajedničkog djelovanja s Francuskom i Čehoslovačkom na sprječavanju aneksije, ali je Poljska bila ta koja nije dopuštala prelazak jedinica Crvene armije preko svog teritorija.

Sve su to bile kapitalističke zemlje pa bi se analogno zločinačkim trebali proglasiti nacizam i kapitalizam, što bi ustvari bio i ispravan zaključak.

Fašizam i njegov pandan nacizam čeda su kapitalizma, njih je iznjedrio kapitalizam da bi se zaštitio od nailazećeg socijalizma. I kad je taj nakazni plod ojačao, stisnuo je Evropu čeličnom pesnicom. I gle, iz tog stiska Evropu je oslobodio komunizam, na način da je u srazu s fašizmom i nacizmom podnio proporcionalno i apsolutno najveće žrtve i materijalna razaranja i porazio i onesposobio proporcionalno i apsolutno najviše nacističkih vojnih efektiva, oko 80%, po zasluzi primarno Sovjetske Crvene armije i pokreta otpora u okupiranim zemljama koje su vodili komunisti. S ponosom ističem doprinos jugoslavenskih partizana, koji su pod vodstvom komunista samoorganizirano i uspješno vodili jedan od najvećih, zapravo jedini ozbiljni unutrašnji otpor Hitleru i njegovim domaćim i stranim pomagačima.

Glasanju o rezoluciji pristupilo je 8 zastupnika iz Hrvatske i svi su glasali za rezoluciju. Glasanje zastupnika koji pripadaju konzervativnom klerofašističkom spektru nas ne iznenađuje. Oni su postupili dosljedno svome uvjerenju. Ono što zabrinjava je da su za rezoluciju glasali i zastupnici iz liberalno-socijalnog krila, što je u suprotnosti s njihovim deklarativnim izjašnjavanjem kao antifašista.

Socijalistička radnička partija je jedina u Hrvatskoj osudila taj čin – to je sa zakašnjenjem učinila i antifašistička udruga koja, štoviše, u zadnje vrijeme nastupa kao paravan za antikomunizam. To znači da mi u ovom trenutku nemamo klasnih saveznika, a tako je, vjerujem, i u mnogim sredinama.

Nakon kontrarevolucionarnih promjena 90-ih i urušavanje socijalističkog poretka u Istočnoj Evropi, imperijalističke sile nisu se zaustavile. Njihov je krajnji cilj iskorjenjivanje komunističke ideje, misli, prakse i emancipatorskih težnji iz javnog prostora, a gore navedeni primjeri trasiranje su tog puta

Rezimirajući proteklo stoljeće, moramo se prisjetiti upozorenja koje je izrekla revolucionarka i komunistkinja Klara Zetkin: „Dok god postoji kapitalizam, dotle će postojati osnovni preduvjet za razvoj fašizma“. To je dovoljan razlog da nas drži budnima. Klasnih saveznika nemamo, okruženi smo masama čija je razina klasne svijesti ispod one pred jednim stoljećem i upućeni smo da jačamo međusobnu suradnju.

Revolucija se nastavlja.

 

Bruxelles, 9. XII. 2019.

 

Ivan Pavićevac

Završnica predsjedničke kampanje

Na ovim predsjedničkim izborima Socijalistička radnička partija je podržala kandidaturu Katarine Peović. Katarina nas nije iznevjerila. Dapače! Pokazala je da je hrabra, već samom činjenicom da je kao socijalistička kandidatkinja krenula u bitku za Pantovčak. Pokazala je da je požrtvovana – neumorno je putovala, razgovarala, družila se. Time je pokazala da ima volje, a pokazala je i da ima znanja – dobro je komunicirala s medijima, pametno odgovarala na pitanja, odlično se držala na sučeljavanju. Zahvaljujući ovoj kandidaturi, ideje koje su našim strankama zajedničke – klasna borba, socijalizam, samoupravljanje – bile su u javnom prostoru prisutnije nego inače.

Koliko god glasova dobila, a želimo da ih dobije što više, već smo sada mnogo dobili, svi zajedno, kampanjom kojom smo pokazali da nas ima, da smo tu, da ne odustajemo od naših ideala, da se borba nastavlja.

U nedjelju glasamo za našu kandidatkinju, Katarinu Peović.


Hit Counter by http://yizhantech.com/