Archive for Govor SRP-a

KONFERENCIJA ZA MEDIJE SOCIJALISTIČKE RADNIČKE PARTIJE: BAUK COVID-19

U manje od pola godine od pojave novog, dinamičnog virusa COVID-19, kolokvijalno nazvanog korona virus, iskristalizirale su se dvije globalne činjenice.

Prvo – nepripremljenost zdravstvenih sistema, organiziranih na kapitalističkim profitnim principima, i drugo – superiornost zdravstvenih sistema iz zemalja u kojima je na vlasti komunistička partija, u ovom slučaju to su Kina i Kuba, u kojima je svrha medicine briga o zdravlju stanovništva, i Ruska Federacija, koja, doduše, nije socijalistička, ali je zadržala oblik državnog upravljanja zdravstvom, uključujući kulturu socijalističkog naslijeđa. Zahvaljujući praksi socijalističkog naslijeđa je i obim pandemije na prostorima post-jugoslavenskih fragmenata malo slabijeg intenziteta.

Sve tri spomenute države duboko su stigmatizirane od strane imperijalnih centara moći. Kuba se nalazi već 58 godina pod embargom kojeg im je nametnuo SAD. Kina i Rusija su također pod američkim sankcijama, a oko ruskih granica grupira se NATO vojska, među kojima su i hrvatski vojnici.

U takvim uvjetima stigmatizacije, odbacivanja, optužbi za demokratski deficit pa i za podupiranje globalnog terorizma, te su tri države jedine uputile masovnu medicinsku pomoć i asistenciju na najugroženije područje pandemije u EU, a to je u ovom trenutku Italija. Uz napomenu da je Kina uspjela u kratkom vremenskom rasponu ukrotiti pandemiju kod sebe, zahvaljujući vlastitoj zdravstvenoj infrastrukturi i disciplini, dok su kubanski medicinski timovi prisutni na nekoliko žarišta.

Većina ostalih zemalja kapitalističkog EU tabora zapetljane su u vlastitu paučinu, introvertirane, sebične, bez naznaka evropske pripadnosti. Amerika svojoj poslušnici EU ne šalje potrebnu medicinsku pomoć. To čine, kako smo naveli, Kuba, Kina i Ruska Federacija. Amerika šalje dodatnih nekoliko desetaka hiljada svojih vojnika da bi se sa svojim evropskim podanicama, u koje spada i Hrvatska, na ruskoj granici igrali „kauboja i indijanaca“.

Kapitalistički protunarodni model ponašanja koristi nastalu situaciju za zadovoljavanje vlastite pohlepe, promptno podižući cijene medikamenata, zaštitne opreme, dezinficijenasa, osnovnih životnih namirnica. Istovremeno je krenulo otpuštanje radnika na čijem su radu kapitalisti godinama uvećavali svoje bogatstvo.

Zaključujemo da je osjećaj solidarnosti, zajedništva i usmjerenosti jednih na druge, prirodan odgovor na senzaciju tjeskobe, straha, nesigurnosti i neizvjesnosti, koja se oslobađa kod ljudi u trenutku ugroženosti, neophodan i dominantan za rješavanje velikih kriza, ali i za zadovoljavanje potreba čovječanstva, a to je jedna od osnova socijalističke misli i prakse, što dokazuje da socijalizam nije stvar prošlosti, nego rješenje opstanka.

 

član Predsjedništva SRP-a

Vladimir Kapuralin

Noćni marš za 8. mart 2020.

U podne smo odale počast sestrama Baković, a navečer smo s tisućama marširale ulicama Zagreba, uz bubnjeve, zviždaljke, transparente, zastave… Neke od poruka s Noćnog marša:

„Feminizam koji danas slavimo bori se za sve žene i sve ugrožene, prokazuje različite vrste izrabljivanja u kapitalističkom sustavu, ne bježi od sistemske kritike, radi na političkom organiziranju žena, svjestan je ekoloških problema, antifašistički je i nepokolebljiv. Borimo se za djevojčice i djevojke, za penzionerke, borimo se za radnice, izbjeglice i migrantkinje, transrodne osobe, borimo se za beskućnice i za sve žene koje se danas ne mogu boriti za sebe.“

„Uz to što su žene potplaćene u svijetu rada, istraživanja pokazuju kako u 80 posto kućanstava većinu ili sve kućanske poslove obavljaju žene i to je jedna tema koju pokušavamo staviti kao agendu, da naš kućanski rad održava ovaj sustav,  a uopće nije prepoznat kao rad.“

Živio socijalistički feminizam, živio 8. mart!

sdr

sdr

sdr

sdr

dav

sdr

8. mart, Dan žena – post festum

Nakon prigodničarskih javno odrađenih događanja etabliranih političkih stranaka, danas kad obilježavamo 8. mart, Dan žena, u trenutku i prilikama u kojima živimo, da bi izbjegli zamku suhoparne formalnosti ili birokratsko oportunističke retorike, neophodno je postaviti si nekoliko elementarnih pitanja. Što je Dan žena, koliko je njegovo obilježavanje iskreno i svrsishodno i nije li ono upotrebljeno kao koncesija buržoaskog društva, u novonastalim uvjetima liberalnog kapitalizma, ženama i feminističkim udrugama?

Odgovore na ta pitanja nikad nećemo dobiti budemo li ignorirali ili zanemarivali klasne parametre i činjenicu da je neravnopravnost žena i muškaraca i dalje osnovni problem te da, kao takav, ima ozbiljne posljedice za dobrobit čovječanstva u cjelini. Napredovanje žena i postizanje ravnopravnosti između žena i muškaraca pitanje je ljudskih prava i preduvjet društvene pravde. Stoga se ne može promatrati kao izolirano žensko pitanje, već kao jedini način izgradnje održivog, pravednog i klasno emancipatorskog razvijenog društva. Još uvijek nigdje u svijetu žene se ne mogu pohvaliti da na svim poljima imaju ista prava i mogućnosti kao muškarci.

Prema podacima s IV. svjetske konferencije žena u Pekingu 1995. godine, žene još uvijek čine većinu od 1,3 milijarde siromašnih u svijetu; tri četvrtine žena iznad 25 godina u Aziji i Africi je nepismeno; u prosjeku žene zarađuju 30-40 posto manje od muškaraca za isti posao. Gotovo svugdje, žene su i dalje većina žrtava nasilja, a stradanja žena i djece u imperijalističkim ratovima širom svijeta i broj njihovih žrtava, prelazi broj žrtava onih koji su u uniformama.

To bolje od bilo kojeg drugog argumenta govori da slogan „kruh i ruže“, pod kojim je demonstriralo 8. marta 1908. godine 15.000 žena New Yorka i, ponovno pod istim sloganom, 1917. godine žene u Rusiji – pri čemu je kruh simbolizirao ekonomsku sigurnost, a ruže bolju kvalitetu života – ni danas, nakon jednog stoljeća, nije izgubio na aktualnosti.

Međutim, današnje dijeljenje kruha i ruža na glavnom zagrebačkom trgu je pripomoglo onima koji su ga dobili taj dan, ali im ne nudi rješenje za ostala 364 dana u godini i nikako nije istovjetno sloganu „kruh i ruže“ iz 1908. godine, već može biti protumačeno upravo kao koncesija s početka teksta

Dakle, na osnovu tih i ostalih saznanja koje nam je ostavila povijest, nije teško zaključiti da je pitanje ravnopravnosti žena i borba za dosizanje te ravnopravnosti nedjeljiva od ukupne klasne borbe radnika za ukidanje eksploatacije čovjeka po čovjeku i ovladavanja rezultatima svoga rada, a time i preuzimanje svoje sudbine u vlastite ruke… Što znači da se borba nastavlja…

Na tragu takvog razmišljanja, vidimo smisao 8. marta – međunarodnog Dana žena.

 

Vladimir Kapuralin

 

 

 

 

Dan žena u Puli

Članovi Gradske organizacije Socijalističke radničke partije iz Pule tradicionalno su obilježili 8. mart, međunarodni Dan žena, darujući na pulskoj tržnici prolaznice cvijećem.

Podijeljeno je 200-tinjak grančica mimoza i prigodnih čestitaka na poleđini SRP-ovog letka Piramida kapitalizma.

Koristimo priliku da Dan žena čestitamo i svim čitateljicama SRP-ove web stranice.

 

 


Hit Counter by http://yizhantech.com/