Archive for konferencija za novinare

KONFERENCIJA ZA MEDIJE: Kapuralin: Da li je slijedeći potez Plenkovića bojkot SP u nogometu?

SRP O IZBACIVANJU RUSKOG DIPLOMATA
Član predsjedništva SRP-a Vladimir Kapuralin dao nam je izjavu povodom protjerivanja ruskog diplomate, a koju u cjelosti prenosimo:

”Odluka premijera Plenkovića o izbacivanju nasumce jednog ruskog diplomata nema suvislog objašnjenja ni opravdanja. Premijer nije objasnio o što se taj diplomat ogriješio u ovom trenutku da ga treba protjerat, osim što je naveo solidarnost sa UK i EU.

Ovim činom premijer je u maniri snishodljivog poslušnika pristao ispunit nečiji nalog, koji nije u interesu Hrvatske, niti je se tiče. Optužbe koje su pokrenute za navodno rusko trovanje dvostrukog agenta i njegove kćerke nisu još dokazane nijednim kompetentnim dokazom, baziranim na činjenicama, a termin „vrlo vjerovatno“, koji je u širokoj upotrebi u ovom slučaju nije pravni argument i nema izvršnu snagu.

Dalje, nema ni smislenog motiva zbog čega bi ruska strana u ovom trenutku to izvela. Predmet dotičnog dvostrukog agenta je zaključen pred skoro jedno desetljeće, on je čak razmijenjen. Nitko ne navodi zašto bio on u ovom trenutku Rusiji bio bitan, da riskira ovakvu blamažu.

Premijer Plenković je ovim činom Hrvatsku svrstao uz bok hegemona, koji ne mogu prihvatit činjenicu da je unipolarna podjela svijeta bila jedna kratkotrajna epizoda, koja je iza nas. Hrvatskoj ništa ne znači da su ti isti centri moći uz koje se svrstala, u ne tako davnoj prošlosti koristili lažne optužbe da bi uništili suverene države i pokorili njihove narode.
Ovim činom premjer Plenković kupuje sebi kartu za sinekuru koju očekuje u EU, kad fotelju u Banskim dvorima zamjeni sa onom Briselskom.

Pozitivnim ocjenjujemo odluku slovenske vlade, koja je u istom kolu kao i Hrvatska da ne ustukne pred naredbama iz Bruxellesa i koja nije pristala na antirusku histeriju, koja je u toku.

Od kontrarevolucije i secesije 90-ih, u razdoblju samo jedne generacije, od ponosnog i suverenog naroda,koji je vodio nesvrstanu politiku, postali smo poslušnici i izvršioci tuđe volje, odnosno ono što smo nekad tvrdili da nikad nećemo biti „moneta za potkusurivanje“.

Zabrinjava što Hrvatska slijedi politiku iz vremena okupacije, kad su se njeni vojnici borili protiv svoje Slavenske braće na ruskom frontu za vrijeme I i II sv. rata, za interese germanskih osvajača, a i danas ima svoje jedinice na ruskim granicama. Čime to nas Rusija ugrožava, da je naša vojska na njenim granicama.

Ovim činom premijer Plenković osim što je učinio nepravdu prema ruskoj državi, počinio je i višeslojnu štetu Hrvatskoj na: političkoj, privrednoj, turističkoj, a prisustvom naše vojske na ruskim granicama i sigurnosnoj razini.

Pitam javno premijera, koji je slijedeći potez koji možemo očekivat, ako bude od njega traženo, da li je to bojkot svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji ove godine.”

(rex)

http://www.regionalexpress.hr/site/more/kapuralin-da-li-je-slijedei-potez-plenkovia-bojkot-sp-u-nogometu

Ovo što se zbiva u “Uljaniku” nije drama nego tragedija

KAPURALIN O SITUACIJI U ULJANIKU NAKON ODRŽANE SKUPŠTINE
Socijalistička Radnička Partija Pula sa velikom zabrinutošću prati razvoj situacije u pulskom brodogradilištu Uljanik, posebice nakon prošlotjedne izvanredne skupštine na kojoj su, prema riječima Vladimira Kapuralina, ‘pale sve maske’ što je vidljivo iz slijedećeg: napušta se dosadašnji program brodogradnje, najavljuje se smanjenje broja radnika te se smanjuje operativni prostor.

Naime, Uljanik je netko naumio pretvoriti u turističku destinaciju gdje će vlasnici kapitala, domaći ili strani, multiplicirati svoje profite, dok će Puljani, ili netko drugi pokrivati uslužne djelatnosti, a građani Pule gledati pulski zaljev preko ograde. ”U Hrvatskoj je udio turističke grane u ukupnom BDP-u 24%, što je objektivno neprihvatljivo. Turizam nije stabilna grana i u normalnim ekonomijama on čini 3-4% BDP-a. On donosi korist vlasniku, ali ne i društvu u cjelini” smatra Kapuralin te nadodaje: ”27 godina zjapi prazan prostor vojne luke, zdrava gradnja, čvrsti objekti. Mogli bi biti prenamijenjeni za različite svrhe, mogao bi se tamo obavljati čitav niz djelatnosti a da se pritom ne bi zagađivala okolina…ali ne; prostor se dao privatnicima koji će dobivati profit.“

Prema njegovim riječima, ovo što se zbiva u Uljaniku nije drama nego tragedija. „Radnicima Uljanika, ali i građanima Pule treba biti kristalno jasno da se sa gašenjem Uljanika gasi i Pula kakvu znamo. Ako želimo spriječiti taj scenarij, moramo se trgnuti iz letargije i shvatiti da samo udruženi i solidarni imamo šanse spriječiti predatore u njihovom naumu“, zaključio je Kapuralin.

http://www.regionalexpress.hr/site/more/srp-ovo-shto-se-zbiva-u-uljaniku-nije-drama-nego-tragedija

(Rex/foto:Manuel Angelini)

KONFERENCIJA ZA ŠTAMPU SRP-a ISTRE: PIRANSKI ZALJEV

https://vimeo.com/250644765?from=outro-embed

http://www.regionalexpress.hr/site/more/kapuralin-se-osvrnuo-na-situaciju-u-piranskom-zaljevu

http://www.tvistra.hr/video-i-istarski-srp-se-izjasnio-o-situaciji-u-savudrijskoj-vali-pitanje-granice-je-i-klasno-pitanje/

http://www.istarski.hr/node/46532-slucaj-piranskog-zaljeva-je-recidiv-kontrarevolucije-iz-90-ih

Nedefinirana granica između Slovenije i Hrvatske datira iz vremena razbijanja Jugoslavije i jedan je od recidiva kontrarevolucije i secesije iz 90-ih godina prošlog stoljeća koji traje do danas. Prašinu diže posebno onaj dio koji se odnosi na morsku granicu.

Problem možemo razdvojiti na tri segmenta:

  • Nacionalni
  • Pravni i
  • Klasni

Za nas jedini relevantan je onaj klasni.

Za radne ljude, znači za one koji nisu vlasnici kapitala i u Sloveniji i u Hrvatskoj, potpuno je svejedno kako će se potezati granica jer je već samo njeno postavljanje otežavajuća okolnost, odnosno zapreka u kretanju kopnom i morem. To neće značajno utjecati na živote gađana kao što je bilo svejedno dok smo bili u zajedničkoj državi. Tada su građani i Slovenije i Hrvatske koristili infrastrukturu i s jedne i s druge strane administrativne granice . Konkretno, građani Istre iz pogranične zone koristili su usluge bolnice u Izoli, koja je na slovenskoj strani, a neki pogranični dijelovi u Sloveniji snabdijevali su se iz buzetskog vodovoda.

Stvar se unekoliko mijenja kad su u pitanju interesi kapitala, ribarstvo, turizam, iskorištavanje podmorja i drugo.

Vezano za nacionalne interese, i Slovenija i Hrvatska su male nacije i kao takve podložne kompleksu inferiornosti i potrebe za dokazivanjem. Obje su sinkronizirano i vrlo kooperativno pokrenule rušenje Jugoslavije vođene egoističkim porivima i žele zadovoljiti svoj ego i u ovom slučaju.

Pravni okvir za rješavanje problema nudio je četiri puta:

  • Međusobni dogovor dviju strana
  • Međunarodni sud pravde u Haagu
  • Međunarodni sud za pravo mora iz Hamburga i
  • Stalni arbitražni sud u Haagu

S obzirom da za međusobni dogovor nije bilo volje, preostali su Međunarodni sud za pravo mora iz Hamburga, Međunarodni sud pravde ili Stalni arbitražni sud, oba u Haagu. Hrvatska je predlagala da se spor rješava na Međunarodnim sudu za pravo mora, ili Međunarodnom sudu pravde, a Slovenija je to odbijala i inzistirala da to bude Stalni arbitražni sud.

Razlika između tih institucija je što se Međunarodni sud za pravo mora i Međunarodni sud pravde rukovode isključivo pravnim standardima dok Stalni arbitražni sud uvažava i one političke.

Bilo je to vrijeme kada je Slovenija već bila članica EU, a Hrvatskoj se podanički i brzopleto tamo žurilo ne pitajući za cijenu. Slovenija je tu svoju poziciju koristila maksimalno, ne prežući ni od ucjene. Prihvaćajući da predmet preuzme Stalni arbitražni sud, Hrvatska je pristala da spor izgubi i time plati ulaznicu za EU, ali i da se oduži Sloveniji za tranzit oružja dok je Hrvatska bila pod embargom. Takvom ishodu prilagodila je i kadrovsku strukturu u postupku. Odbijajući  prihvatiti Međunarodni sud za pravo mora i Međunarodni sud pravde, Slovenija je pokazala namjeru da pobijedi i time naplati „uslužnost“. Hrvatska je na to pristala da se „opere“ pred građanima za gubitak dijela Piranskog zaljeva. I to je osnova svega.

Iako si je Slovenija preuzimanjem predmeta Stalnog arbitražnog suda izborila povoljniju poziciju, izgleda da im to nije bilo dovoljno pa su se upustili u neke kompromitirajuće poteze. Hrvatska je do tih informacija došla i upotrijebila ih kao povod da iz postupka, koji je za nju mogao završiti nepovoljno, izađe, odbijajući prihvatiti eventualno rješenje.

Hrvatska zasluge za otkrivanje kompromitirajućih podataka pripisuje sposobnosti svojih obavještajnih službi. Međutim, prema nepotvrđenim špekulacijama, Hrvatskoj su informacije došle iz Amerike koja je time hitjela kazniti Sloveniju što je u posjetu primila ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je 2016. godine došao na komemoraciju 100-te godišnjice pogibije većeg broja ruskih zarobljenika iz I svjetskog rata, a koji su poginuli u snježnoj lavini u Julijskim alpama u Sloveniji za vrijeme gradnje ceste preko planinskog prelaza Vršič.

Nakon izbijanja kompromitirajuće afere, hrvatske odluke o izlasku iz postupka arbitraže, ali i povlačenja slovenskog pravnog tima iz sudskog vijeća, Hrvatska nije dovoljno uporno argumentirala potrebu obustave postupka i on je, u izmijenjenom sastavu, nastavio rad i donio odluku koju ja ne želim, a i nemam mandat da je komentiram. Međutim, svi su izgledi da su se obje strane našle u pat-poziciji.

Hrvatska, ako je željela iskoristiti povoljan preokret kompromitacijom slovenskog pravnog tima, nije se smjela prepustiti letargiji i spavanju na lovorikama,tipa „mi smo izašli iz postupka“ dok je postupak nastavljen. Trebala je izaći s novim prijedlozima, no međutim nije. Pokazala je šeprtljavost i nesnalaženje. Slovenska diplomacija ju je nadigrala kvalitetom i u ovom trenutku je u superiornoj poziciji i to znaju obje strane. Ribare koji gravitiraju tom području vlada koristi kao medij putem kojih pokušava odaslati poruku kako brine za obične građane

Pored institucionalnih procesa koji su u toku, svjedočimo i onim marginalnima koji malo osvježavaju scenu svojim eskapadama. Tako je na slovenskoj strani notorni Joško Joras, najpoznatiji borec za južno mejo, koji je u stvari sa sjevera Slovenije, iz Maribora, i nedavno je dobio svog pandana na hrvatskoj strani – pukovnika Tromblona, koji je ispao borac za zapadnu granicu mada živi na istoku Hrvatske. I u ovom slučaju su Jorasova postignuća značajnija i superiornija pukovnikovim.

 

U Puli, 11. I. 2018.

 

Vladimir Kapuralin,

član predsjedništva SRP-a


Hit Counter by http://yizhantech.com/