Archive for Obljetnice

102. GODIŠNJICA VELIKE OKTOBARSKE SOCIJALISTIČKE REVOLUCIJE

Velika Oktobarska socijalistička revolucija bila je, ako zanemarimo Parišku komunu, prvi uspješno ostvareni projekt utopijske vizije koji je nudio obespravljenom, poniženom i izrabljivanom proletarijatu mogućnost da skine izrabljivačke okove i uspostavi prvu radničku državu u ljudskoj povijesti.

Taj je događaj potakao velika revolucionarna gibanja i u drugim dijelovima Evrope, koja su nažalost okrutno ugušena. Ubrzao je i usmjerio događanja u radničkom pokretu i bio poticaj osnivanju brojnih komunističkih partija, neposredno nakon Oktobarske revolucije i završetka I. svjetskog rata širom svijeta. Zanos s kojima su prihvaćene nove ideje potvrđuje i primjer s jugoslavenskog području kada je KP Jugoslavije, na parlamentarnim izborima 1921. godine – nakon samo dvije godine od osnivanja, izašla kao treća partija po broju osvojenih glasova, ali je neposredno nakon toga zabranjena.

Rezultati koji su postignuti u području privrede, industrijalizacije, znanosti, kulture, sporta i ostalih segmenata društva, u odnosu na intenzitet i tempo, te pravo obrazovanja i medicinske zaštite za sve u prvoj zemlji socijalizma možemo smatrat epohalnima i do tada nezabilježenima. Eliminirana je nezaposlenost, čime je ispunjeno osnovno ljudsko pravo na rad. Mlada Sovjetska država našla  se uskoro u vrtlogu II. svjetskog rata iz kojeg je izašla kao pobjednik, koja je za tu veliku pobjedu i slom nacizma dala najveći doprinos i podnijela najveće ljudske i materijalne žrtve.

Na međunarodnom planu, SSSR i ostale socijalističke zemlje, proizašle nakon II. svjetskog rata ili vlastitim revolucijama, bile su podsticaj i nadahnuće sindikalnim i radničkim pokretima u kapitalističkim zemljama u borbi za veća socijalna i materijalna prava koje kapitalisti nisu mogli ignorirati.  SSSR, a u granicama svojih mogućnosti, i ostale socijalističke zemlje u praksi su pokazale internacionalističku solidarnost pomažući revolucionarne i oslobodilačke pokrete i antikolonijalnu borbu za neovisnost.

Nakon tektonskih društveno-političkih promjena 90-ih u kojima je srušen socijalizam u istočnoj Evropi, došlo je do restauracije kapitalizma, ali podjele na razvijeni centar i nerazvijenu periferiju ostale su i dalje. U postsocijalističkim zemljama, naročito onima u kojima su za vrijeme rata bili snažni kvislinški pokreti, došlo je do jačanja desnih snaga, pa i onih ekstremnih klerofašističkih. U Hrvatskoj je nakon kontrarevolucije i građanskog rata došlo do fašizacije javnog prostora u vidu ustaške ideologije prema kojoj su vlasti benevolentne. Revidira se povijest, pobjednici se proglašavaju zločincima, socijalizam se stigmatizira i negiraju se svi njegovi rezultati, poražene okupatorove marionete se svrstava na pravednu stranu.

Vrhunac apsurda je izglasavanje neznanstvene rezolucije u Evropskom parlamentu o izjednačavanja fašizma i komunizma, koja dugoročno ima za cilj isključivanje socijalističke misli i prakse iz javnog prostora.

Ali 90-ih se nije dogodilo čudo, dogodila se povijest koju nismo očekivali i za koju mi nismo bili spremni i sada se nalazimo na početku, ali sve je to dijalektika i dio revolucije koja ne prestaje ni kad dođe do zastoja.

Kapitalizam, naš protivnik, nije uspio riješiti potrebe čovječanstva i danas je od tog cilja udaljeniji nego u vrijeme svoga početka pred dva stoljeća. On danas nije samo izrabljivački sistem, već i duboko destruktivan, što znači da uništava životvornost ljudi i životne sredine koju pretvara u mrtvu materiju radi ostvarivanja profita. Dalje, kapitalizam je danas jedini društveni sistem u povijesti koji je u stanju uništit čovječanstvo. I to ne samo vojnim sredstvima, već i uništenjem životne sredine i životvornih resursa. To znači da borbu protiv njega treba iz esencijalne sfere proširiti na egzistencijalnu.

Naš put prema socijalizmu se nastavlja. To je put kojim su pred 102 godine krenuli radnici, seljaci, vojnici, muškarci i žene. Za čovječanstvo ne postoji alternativa, jer ona može biti samo barbarstvo.

Neka je vječna slava, čast i hvala svim revolucionarima svijeta.

 

U Puli, 7. XI. 2019.

Vladimir Kapuralin

 

 

 

Obilježavanje dana osnutka Komunističke partije Hrvatske – Anindol, 1. 8. 2019.

Svake se godine okupimo na mjestu gdje je u noći između 1. i 2. kolovoza 1937. osnovana Komunistička partija Hrvatske. Josip Broz Tito je u svom referatu na tom osnivačkom kongresu istaknuo dva glavna pravca djelovanja Komunističke partije: borbu za nacionalnu slobodu i borbu za pravednije društveno uređenje. Komunistička partija je u Drugom svjetskom ratu djelovala u oba zacrtana pravca, predvodila je narodnooslobodilački rat i stvarala pretpostavke za novi društveni sustav – socijalizam. I pobijedila na oba fronta. Formirana je Jugoslavija kao zajednica slobodnih naroda i narodnosti, ali se taj projekt nakon 45 godina urušio. Urušio se i drugi projekt, sve države proizašle iz Jugoslavije odrekle su se socijalističkog samoupravljanja i vratile u kapitalizam.

Raspirivanjem nacionalizama izazivali su se sukobi kako bi se lakše uništio socijalizam i bezočno opljačkao narod, ali se ljevica mora zapitati i zašto je to bilo tako lako i da li je sustav koji smo 45 godina izgrađivali imao svojih slabosti i manjkavosti zbog kojih se tako naglo i krvavo urušio.

Ljevica si mora postaviti jedno još važnije pitanje: što sad?

Ne samo kod nas, svugdje u Europi, komunističke su partije nakon sloma socijalizma krenule u reforme i iz revolucionarnih komunističkih partija postajale socijaldemokratske. Na tom su putu „pogubile“ radnike. Čineći „razumne kompromise“, socijaldemokracija je na kraju odustala i od svog temeljnog principa, odbacila je koncept klase i klasnih sukoba. Ako se odbaci koncept klase – grupe koja se može mobilizirati da obrani svoja prava – ta će se grupa okrenuti drugoj ideji koja će ih, nadaju se, zaštititi od izrabljivanja. Kad im je ljevica uskratila identitet, radnici su krenuli u potragu za novim identitetom, a desnica im je spremno ponudila naciju.

Socijaldemokracija nije samo izdala radnike, nego je s njima i zaratila. Socijaldemokrati se bore protiv nacionalizma, a kako su radnici postali nacionalisti, socijaldemokracija se u stvari bori protiv radnika.

Iz te se apsurdne situacije može izaći na dva načina. Možemo sjediti i čekati da se ovaj populistički, nacionalističko-klerikalni i, u svojoj biti, lopovski sustav sam od sebe uruši ili se moramo vratiti korijenima.

Vratiti se na ovo mjesto ne samo zato da položimo cvijeće, nego da učimo od onih koji su bili bolji od nas. Jer bili su bolji. Znali su što žele, ali su znali i kako to ostvariti. Ovaj drugi dio mi danas ne znamo.

Socijalistička radnička partija je klasno profilirana, u to nema sumnje. Ali mi s našim idejama ne dopiremo do naše baze, ne znamo kako te ideje prenijeti radništvu, kako radnike iščupati iz ralja pogubnog nacionalizma i vratiti na put klasne borbe. Sve svoje snage moramo usmjeriti u tom pravcu. Radnicima moramo pokazati i dokazati da je socijalizam put kojim se izlazi iz ropstva.

Slava Komunističkoj partiji, živjela Socijalistička radnička partija!

 

Vesna Konigsknecht,

predsjednica SRP-a

OBILJEŽAVANJE DANA USTANKA U PULI

U subotu su tradicionalno članovi Socijalističke radničke partije i Društva Josip Broz Tito obilježili 27. juli, Dan ustanka naroda Hrvatske, komemoracijom i polaganjem vijenca na spomenik palih boraca i žrtava fašizma, u Titovom parku u Puli.

Predsjednik pulskog ogranka Društva JBT, Ratko Crnobori, osvrnuo se na početak ustanka, na uzroke koji su do njega doveli, na organizacioni oblik i ulogu komunista u vođenju ustanka. Argumentirano je opovrgao i laži koje kleroustaška desnica već tri desetljeća plasira u javni prostor.

Komemoracija je zaključena odavanjem počasti minutom šutnje svim palim i preminulim učesnicima NOR-a i Socijalističke revolucije.

 

 

 

Vladimir Kapuralin


Hit Counter by http://yizhantech.com/