srp.hr

U Colfioritu je, prema jednodušnoj ocjeni učesnika i organizatora, održana vrlo uspješna manifestacija obilježavanja 75. godišnjice bijega iz koncentracijskog logora, kojeg su protagonisti bili oko 1.200, od ukupno oko 1.500, jugoslavenskih zatvorenika iz dijelova Jugoslavije pod talijanskom okupacijom, pretežno iz Crne Gore. Najveći dio njih pronašao je nakon bijega spas u seoskim domaćinstvima Apenina, da bi se nakon toga priključili talijanskim partizanima u antifašističkoj borbi.

Na inicijativu CNJ (Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia) i pod visokim pokroviteljstvom regije Umbria i grada Foligno, održan je cjelodnevni program sjećanja i znanstvenih obrada tih događaja, a završena je scenskom predstavom.

Prvi dio događanja posvećen je pozdravima gradonačelnika četiriju gradova iz regije Umbria, načelnika općine Colfiorito i predstavnika ANPI (Associazione Nazionale Partigiani dÍtalia). Iz cijele regije Umbria, nisu se odazvala dva načelnika koji pripadaju novoj desničarskoj partiji Casa Pound.

Poziv je upućen i svim diplomatskim predstavništvima država nastalih od bivših jugoslavenskih republika u Rimu, ali se nije odazvao nitko, s izuzetkom poruke koju je uputio ambasador Srbije Goran Aleksić, žaleći što ne može prisustvovati događaju i izrazivši zahvalnost za „predanost zajedničkim vrijednostima antifašističke tradicije“. S jugoslavenske strane prisutni su bili dr. Dejan Karadaglić, unuk jednog od 30 Crnogoraca, bivših zatvorenika, za koje je sa sigurnošću utvrđeno da su poginuli u kasnijim borbama s nacifašistima, na Apeninskom poluotoku, Ivan Pavićevac, predsjednik CNJ, i Vladimir Kapuralin, sin dugogodišnjeg političkog zatvorenika u Italiji, obojica članovi SRP-a.

Događajima iz prve ruke svjedočili su nekadašnji poštar, koji je kao dječak raznosio poštu, jedan župnik i jedan general talijanske vojske, koja je nakon rata koristila prostor logora kao kasarnu, sve do razornog potresa koji je pogodio to područje. Zanimljivo je bilo svjedočenje nekadašnjeg dječaka koji se prisjećao,da su mještani, koji su obavljali razne poslove u logoru, iako su i sami živjeli u oskudici kao posljedici reducirane opskrbe, donosili sa sobom malo hrane ili cigareta koliko su mogli i davali zatvorenicima

U sklopu znanstvenog dijela, predstavljena je brošura „Antifašistička borba zatvorenika iz Colfiorita“, autora Andrea Martochia sekretara CNJ. U brošuri su predstavljene bitne povijesne novine kao i integralni tekst na talijanskom jeziku i rezolucije komiteta oslobodilačke fronte, koju su ustanovili zatvorenici sami. Osim informativne uloge, materijal ima i povijesni značaj. Slijedile su intervencije povjesničara.

Andrea Giuseppini govorio je o sistemu fašističkih koncentracijskih logora, kojih sastavni dio je bio i logor u Colfioritu. Luciana Brunelli elaborirala je kako različite naracije o II. svjestkom ratu mogu utjecati na percepciju događaja. Alessandra Kersevan, je govorila o zaboravu kao polugi koju je koristila talijanska poslijeratna diplomacija s ciljem postizanja bolje pozicije u mirovnim pregovorima. Giuseppe Lorentini, povjesničar njemačkog univerziteta iz Bielefelda, podastro je konkretne primjere poduzete u cilju očuvanja sjećanja u obliku umrežavanja područja talijanskih koncentracionih logora. Znanstveni dio zaključio je Renato Covino, predstavljajući uzroke i posljedice zarobljeništva Crnogoraca u Colfioritu. Zadržavajući se na strategiji njihove borbe obuhvatio je pritom i neke detalje o ulozi koju su imali Jugoslaveni u razvoju otpora na tom području.

Na Okruglom stolu predstavljene su inicijative o budućim koracima, na prikupljanju građe iz tog razdoblja, o održavanju postojećeg spomeničkog, muzejskog i znanstvenog fundusa i osnivanja muzejskog centa na tom području. Prisutni  predstavnici regionalne uprave podržali su inicijativu i obećali podršku tim projektima.

Gust i sadržajan program, koji je trajao cijeli dan, bio je interpoliran čitanjem četiriju pisama koje je pročitao glumac Pietro Benedetti. Obilježavanje ovog značajnog događaja završio je scenskim monologom u jednom činu, u izvedbi istog Pietra Benedettia, „Drug Gojko“, kazališnog dijela inspiriranog istinitim doživljajem talijanskog partizana Nella Marignolia, koji se borio u partizanskim jedinicama u Jugoslaviji. Bila je to istinska oda bratstvu među narodima i odbacivanja rata.

Podlistak

Ovakvi događaji neminovno navode na uspoređivanja sa sličnim događanjima kod nas.

Tokom izlaganja navedeno je,kako je vojnicima koji su čuvali logor bilo zabranjeno maltretiranje i ubijanje zatvorenika. Za sve vrijeme dok je logor bio u funkciji, od više od 1.500 zatvorenika, ubijen je, brojkama i slovima, 1 (jedan) zatvorenik. Dato je objašnjenje da se iz neutvrđenih razloga približio mjestu gdje je bilo zabranjeno ili ogradi, gdje je ubijen. Njegovo ime je Dušan Golubović i bio je zatvoren zajedno s ocem i bratom. Skrećem pažnju da se radi o logoru koji se nalazi u Italiji, da je u to vrijeme na vlasti fašizam i da su zatvorenici iz Jugoslavije, s kojom je Italija u ratu. Pokušajmo sada zamisliti kako bi  ti ljudi prošli da su se nalazili u logoru tipa Made in Jasenovac.  Ime Dušana Golubovića danas nosi jedna dvorana u ugostiteljskom objektu koji se nalazi u krugu nekadašnjeg logora.

Na slična događanja kod nas predstavnici vlasti ili ne dođu ili dođu, kurtoazno pozdrave i uskoro otiđu, zbog „neodgodivih obaveza“. Ako se događanje održava pred izbore, onda ostanu koliko treba.

Fascinira činjenica da su u Colfioritu od početka do kraja manifestacije bili svi koji su tamo došli, predstavnici vlasti, institucija, struke i ostali. Skrećem pažnju da se događaj koji je obilježen dogodio u njihovoj zemlji, iako je za stradanje tih ljudi kriv režim koji je tada bio na vlasti u njihovoj zemlji, ali je isto tako činjenica da su žrtve koje se komemoriralo bili pripadnici druge nacije i strane države. Stoga njihov, na ovaj način iskazan, disciplinirani pijetet zaslužuje respekt.

Vladimir Kapuralin