Iz Venecuele nam stižu vijesti o desecima tisuća demonstranata na ulicama Caracasa nakon što se predsjednik parlamenta Juan Guaidó, iz oporbene stranke „Voluntad Popular“, samoproglasio predsjednikom Venecuele i u nastavku, naravno, odmah bio priznat od strane SAD-a, Brazila, Perua, Kanade i nekolicine drugih država, čime bi vlast legalno izabranog socijalističkog predsjednika Nicolasa Madura trebala biti završena. Takvi scenariji viđeni su u bezbroj drugih primjera gdje imperijalistička banda, uz pomoć lokalnih izdajničkih elemenata, direktno pomaže interesima krupnog kapitala. U povijesti Južne Amerike, asistencija SAD-a krvavim vojnim huntama nisu nikakva novost i postoji poduža lista indirektnih i direktnih posredovanja i miješanja u unutrašnje stvari „suverenih“ država. Mediji pod utjecajem kapitalista, a takvi su nažalost dominantni, prikazuju „narod“ koji se zaželio istinske demokracije i slobode, a protiv dikature vladajuće socijalističke partije na čelu s Nicolasom Madurom. Ti isti mediji predbacuju diktaturu i podržavaju razne reakcionarne elemente u Venecueli, a prešućuju da postoji i velika podrška u narodu Venecuele koji dobro poznaje staru oprobanu igru i manipulaciju SAD-a i njihovih pijuna u zemlji!
Bolivarska revolucija u Venecueli je već duže vrijeme trn u oku kapitalista iz Venecuele kao i SAD-a. Još 2002. godine, pokušali su pučem (naravno, uz svesrdnu podršku CIA-e) srušiti ondašnjeg predsjednika Huga Chaveza – međutim, bezuspješno. Dostignuća Bolivarske revolucije su vidljiva u besplatnom zdravstvu, bolje dostupnom obrazovanju, opskrbom temeljnih ljudskih potrepština. „Grijeh“ vlade pokojnog Huga Chaveza, kao i Nicolasa Madura, svakako su nacionalizacija, na prvom mjestu, naftnih, a onda i drugih prirodnih resursa gdje je sjevernoamerički kapital izgubio utjecaj.
Svjetski mediji godinama pišu o hiperinflacijama, nestašicama toaletnog papira i drugih živežnih namirnica. Neoliberali za tu činjenicu krive zle socijaliste na vlasti koji grabe isključivo partijskim elitama, dok je narod, eto, gladan. Istina je međutim drugačija. Svaka, ali baš svaka, zemlja Južne Amerike koja je do sada pokušala stvoriti alternativu sjevernoameričkoj hegemoniji, biva pritisnuta sankcijama i uvezenim prosvjedima. Na najočigledniji način se postavljaju pijuni koji odgovaraju isključivo interesu kapitalista, a ne narodne većine.
Socijalistička radnička partija Hrvatske najoštrije osuđuje pokušaj puča u Venecueli!
Solidarnost s narodom Venecuele i predsjednikom Madurom!
