Archive for Socijalizam u svijetu

ODRŽAN XX. IMCWP I OBILJEŽAVANJE 100-te GODIŠNJICE OSNIVANJA KKE

U Ateni je od 23. do 25. studenog održana 20. Konferencija komunističkih i radničkih partija, organiziranih u SOLIDNET-u.

Domaćin je bila Komunistička partija Grčke, koja je obilježila 100-tu godišnjicu osnivanja. Događaju se odazvalo 172 predstavnika 90 partija iz 71 zemlje. S jugoslavenskog prostora bili su predstavnici KP Makedonije, Komunista Srbije, NKPJ iz Srbije i Socijalističke radničke partije iz Hrvatske.

Konferenciju, radnog naziva: Suvremena radnička klasa i njeni savezi; zadaci njene političke avangarde komunističke i radničke partijeu borbi protiv imperijalističkih ratova, za radnička i ljudska prava, za mir, za socijalizam, u prostorijama partije otvorio je drug Dimitris Koutsoumpas, generalni sekretar CK Komunističke partije Grčke. U dva dana, predstavnici svake od prisutnih partija imali su na raspolaganju 9 minuta da iznesu referat. Intervencije su dostupne na web stranici SOLIDNET. SRP su predstavljali Vladimir Kapuralin i Kristofor Štokić. Intervencija SRP-a je u prilogu. 25. studenog je proslavljena 100. godišnjica osnivanja Komunističke partije Grčke KKE, koja je inicijalno do 1924. godine nosila ime Socijalistička radnička partija Grčke. Zvuči poznato.

Na početku radnog dijela proslave, odana je minutom šutnje počast kubanskom revolucionaru, političaru i predsjedniku Fidelu Castru, povodom dvije godine od odlaska sa životne scene. Poslije podne, gosti su razgledali bogatu izložbenu postavu koja je kronološki obuhvatila razdoblje koje je prethodilo osnivanju partije, osnivanje, period između dva svjetska rata, razdoblje građanskog rata 1946. – 1949. godine, poslijeratno doba progona i ilegale, situacija za vrijeme vladavine vojne hunte 1967. – 1974. godine i razdoblje nakon legalizacije 1974. godine. Jedan pano posvećen je demonstracijama grčkih komunista u Solunu za vrijeme NATO agresije na SR Jugoslaviju 1999. godine. Solunska luka je u to vrijeme korištena za dopremu vojnih oruđa i logistike, a grčki su komunisti vršili ometanja tokom transporta.

Navečer, održana je glavna političko-kulturna izvedba u Pireju, gdje je partija i osnovana. Manifestacija je održana u višenamjenskoj mega-dvorani „Mira i prijateljstva“, koju zbog njene veličine nazivaju Stadion. Pretpostavlja se da je u punoj dvorani predstavu s tribina i iz partera pratilo oko 20.000 prisutnih.

Zaključak

U vrijeme kada su velike komunističke partije zapada: KP Italije, Francuske i Španjolske, imale uticaj među radnicima i imale veliki broj članova, sljedbenika i simpatizera, a komunističke partije istoka započinjale socijalističku izgradnju ratom razorenih vlastitih država, grčki su komunisti i njihove porodice bili zatvarani, maltretirani, ili su spas morali potražit u emigraciji.

U vrijeme nakon dobrih startnih pozicija nakon završetka II sv rata, kad su spomenute partije zapada počele gubiti snagu i uticaj među radnicima, rastakane napuštanjem revolucionarnog puta, prihvaćanjem reformizma, dijaloga s građanskim partijama i kretanjem putem tzv. Eurokomunizma, KKE je tek izlazila iz ilegale 1974. godine. Sve nakon toga je dobro poznata novija povijest.

KKE se poput mitske ptice Feniks uzdigao, savladao prepreke i danas slovi kao respektabilan politički subjekt na domaćoj političkoj sceni. Grčke komuniste ni tektonski kontrarevolucionarni društveno-politički procesi 90-ih godina prošlog stoljeća, kada su Komunističke partije socijalističkih zemalja mahom napuštale revolucionarni put i nestajale s političke scene, nisu skrenuli s revolucionarnog puta. Stoga mnogi grčku komunističku partiju na evropskom, a i širem, prostoru doživljavaju kao Pijemont komunističkog i radničkog pokreta. Ispravnost ili ne takve percepcije, potvrdit će povijest.

Bez ulaska u dublju analizu razloga zbog čega je to tako, već samo letimičan pregled događanja u svijetu govori o dosljednosti KKE kao političkog subjekta socijalističkoj ideji, odustajanja od svakog kompromisa s reformizmom i socijaldemokratskim natruhama i ustrajnom ostajanju na revolucionarnom putu. Sve to ne bi bilo dovoljno bez podrške narodnih i radničkih masa, koji nisu napustili klasnu viziju.

20. MEĐUNARODNA KONFERENCIJA KOMUNISTIČKIH I RADNIČKIH PARTIJA

IMCWP, ATENA 23.-25. XI. 2018.

http://www.solidnet.org/article/20-IMCWP-Written-Contribution-of-SWP-of-Croatia/

 

Dragi drugovi i prijatelji,

 

u ime Socijalističke radničke partije Hrvatske, u ime onih članica koordinacije komunističkih i radničkih partija s jugoslavenskog prostora koje nisu ovdje prisutne i u svoje lično ime, upućujem drugarski pozdrav svim prisutnima. Našim domaćinima, Komunističkoj partiji Grčke, upućujem izraze zahvalnosti za organizaciju ovog skupa koji nam omogućava da iznesemo svoja razmišljanja o aktualnoj situaciji i da zajedničkim snagama doprinesemo rješavanju problema koji nas okružuju. Posebno želim čestitati domaćinima, KKE, na jubilarnoj 100-toj godišnjici osnivanja Komunističke partije Grčke.

Frustrira saznanje da na početku XXI. Stoljeća, usprkos enormnom razvoju proizvodnih sredstava, tehnike i tehnologije, koja bi trebala omogućit dostojan život stanovnicima širom svijeta, mi smo još duboko ukopani u rovovima klasne podjele. Razlike između onih koji imaju previše i onih koji nemaju dovoljno za dostojan život, pa i osnovne životne potrebe, danas su veće od onih na početku XX. stoljeća. Iako je to posljedica nametanja hegemonije svjetskih financijskih centara moći predvođenih SAD-om, EU i NATO-om nad svima koji ne prihvaćaju njihovu imperijalnu dominaciju, to ne negira argument o evolucijskom zastoju ljudske svijesti u odnosu na druge osobine i čovjeku kao predatoru.

Urušavanjem socijalizma u Istočnoj Evropi, nestale su mnoge energije iz kojih je snagu i ideje crpio radnički i sindikalni pokret evropskog zapada pa su stečena prava i standard radnika niža. Osim toga, restrukturiranjem privrede, sve većim udjelom servisnog udjela rada u odnosu na onaj proizvodni, nepovoljno utiče na nivo revolucionarne svijesti zaposlenih. Rast nezaposlenosti, pad broja zaposlenih, sve veći udio zapošljavanja na određeno radno vrijeme u odnosu na neodređeno, obnavljanje radnih ugovora, često i na vrlo kratke intervale, uzrokuje trajnu nesigurnost radnika i dovodi do neprestanog smanjenja broja organiziranih radnika. Društvene mreže i spontane, često vrlo masovne, akcije radnika i nezadovoljnih građana nisu dovoljna zamjena za nedostatak svijesti i radničke solidarnosti, koji su danas, na puno nižoj razini od one prije jednog stoljeća. Radnici se sve manje identificiraju kroz klasni argument, a sve više kroz nacionalni i građanski. Za posljedicu imamo pojavu i jačanja ekstremističkih grupa, sve do eksplicitno fašističkih.

Socijalistička ideja se stigmatizira na svim razinama, u tome prednjače zemlje nekadašnjeg istočnog bloka, dodvoravajući se svojim novim gospodarima.

Evropa, Azija i Afrika poprišta su permanentnih ratnih sukoba i imperijalističkih agresija: Jugoslavija, Afganistan, Irak, Libija, Sirija, državni udar u Ukrajini od strane nacističkih organizacija direktno podržanih od Amerike i zapada. U svim tim slučajevima radi se o klasičnoj borbi za prostor s ciljem osvajanja tuđih teritorija na kojima se, po ustaljenom postupku, obara postojeća vlast i uspostavljaju podanički protektorati u kojima novopostavljena marionetska vodstva omogućavaju eksploataciju prirodnih resursa i infrastrukture, ali i korištenje novoosvojenog prostora u strateškom nadmetanju.

Sve te agresije ostavile su iza sebe enormna civilna stradanja i infrastrukturna razaranja koja su nagnala milione ljudi da napuste svoje domove i pokušaju naći spas u emigraciji. Ogroman broj njih je na tom putu stradao, dok je većina preživjelih upotrebljena u određenom vremenskom trenutku za proizvodnju najveće izbjegličke krize u Evropi, kojom se manipulira i koristi za političku trgovinu i ustupke.

Evropa nema pravo da se proglašava žrtvom terorističkih napada ili poplavom izbjeglica. To joj se samo poput bumeranga vraća ono u čijem stvaranju je i sama sudjelovala. Vjerno je izvršavala volju Amerike i podržavala i učestvovala u većini prljavih ratova protiv suverenih država, a prije toga je stoljećima kao kolonijalna sila izrabljivala širom Afrike, Bliskog istoka, Azije i obiju Amerika.

Već sam spomenuo jačanje radikalne desnice u Evropi. Ta je pojava postala dio svakodnevnice i u Hrvatskoj. I dok se ona u nekim evropskim zemljama pojavila kao odgovor na izbjegličku krizu i migracijske tokove ili kao izraz nezadovoljstva vazalnim odnosom matičnih država u odnosu prema Americi, u Hrvatskoj ima potpuno različito ishodište.

U Hrvatskoj afirmacija radikalne klerofašističke desnice nije posljedica protoka izbjeglica, on je protekao uglavnom bez većih potresa, nego je posljedica pobjede kontrarevolucije i secesije 90-ih godina prošlog stoljeća, posvemašnje revizije povijesti i restauracije slijednika poražene politike kolaboracionista u II. svjetskom ratu. Drugim riječima, malo blaži oblik događaja u Ukrajini.

Dakle, kapitalizam, koji je ispunio svoju povijesnu misiju, ne nudi više odgovore na potrebe čovječanstva i on stvara sve dublje društvene, političke, ali i ekološke krize, čime se određuje kao destruktivan poredak. Analiza te destrukcije nameće potrebu pomaka težišta akcije iz esencijalne sfere u egzistencijalnu. Kapitalizam je jedini sistem u ljudskoj povijesti koji je u stanju uništit čovječanstvo i to ne samo vojnim sredstvima, on uništava životvornost prirode i čovjeka. Ne uspije li čovječanstvo ukinuti kapitalizam, ukinut će on čovječanstvo. Naime, još pred jednim stoljećem Rosa Luxemburg je ustvrdila da je budućnost čovječanstva socijalizam ili barbarstvo.

Pred sobom imamo jedan vrlo organizirani stroj s jako dobro osmišljenom tehnologijom vladanja ljudima i borba protiv njega ne može biti stihijska nego organizirana.

Budući da su kritika i samokritika ugrađeni u same temelje djelovanja revolucionarne klasne ljevice, moramo pogledat istini u oči i ocijeniti naš udio odgovornosti za postojeće stanje. Sveprisutna nesloga, rivalstvo, personalne ambicije, fragmentacija do atomizacije na ljevici, multipliciranje broja organizacija s malobrojnim članstvom, oportunizam, skretanje s revolucionarnog puta i priklanjanje reformizmu i socijaldemokraciji, uz eksplicitnu podršku pojedinih komunističkih partija vojnim intervencijama, čini nas nepouzdanim i neozbiljnim osloncem za široke mase. Time direktno radimo u korist vlastite štete i pomažemo svojem klasnom neprijatelju. Condicio sine qua non bilo kakvog pomaka u toj borbi je prevladavanje postojećih podijeljenosti na klasnoj osnovi.

Uvjereni smo da će i izlaganja ostalih sudionika konferencije ukazati na probleme s kojima se naše partije susreću i da ćemo iz tih činjenica odredit pravce naših budućih djelovanja, a ono mora biti usmjereno ka jačanju međusobne suradnje. Raduje me da vas mogu obavijestiti da na području nekadašnje Jugoslavije od 2011. godine djeluje Koordinacija komunističkih i radničkih partija, koju trenutno čine po jedna partija iz svake nekadašnje republike.

 

Hvala na pažnji!

Vladimir Kapuralin

Atena, 23.-25. XI. 2018.

100 godina komunističkog pokreta u Austriji

U subotu 03. 11. 2018. godine, predstavnici SRP-a su, pozvani od Partije rada Austrije (PdA), prisustvovali na obilježavanju 100 godina komunističkog pokreta u Austriji u Beču. Obilježavanje ove važne obljetnice upriličeno je prigodnim političkim i kulturnim programom. U popodnevnim satima održan je prosvjedni skup kod spomenika Johanna Kopleniga i spomenika žrtava nacističkog terora za vrijeme okupacije u Drugom svjetskom ratu. Da podsjetimo, Johann Koplenig bio je dugogodišnji član i kasnije predjsednik KP Austrije, antifašist i ilegalac tokom austrofašističke diktature Engelberta Dollfussa, kao i za vrijeme okupacije od strane njemačkih nacista. Po završetku rata 1945. godine, izabran je za predsjednika KP Austrije na čijem se čelu nalazio do 1965. Bio je i jedan od suosnivača „Druge republike“. Cilj skupa bio je pritisak na gradske vlasti Beča da se drugu Koplenigu dodijeli trg ili ulica na mjestu gdje se nalazi spomenik kao i zgrada u kojoj je djelovala KP Austrije. Nastavak svečanog programa započeo je pozdravnim govorom prisutnim članovima, gostima kao i gostujućim delegacijama, među kojima su se uz SRP našli i NKPJ (Nova komunistička partija Jugoslavije) iz Srbije kao i KKE (Komunistička partija Grčke). Publiku je sačinjavala, uz prisustvo starijih drugarica i drugova, većinom mlađa populacija, što je jedna od pozitivnih stavki manifestacije. Predstavnik KJÖ (Komunistička omladina Austrije), drug Rafaell Schöberl, održao je govor u kojem je analizirao povijest omladinske organizacije kao i ciljeve u budućnosti, dobivši ovacije od svih prisutnih u sali. Između izlaganja organizatora i gostujućih delegata, održano je kratko predavanje u čast četvorice članova Centralnog komiteta KPA koji su svoje živote izgubili u borbi protiv fašizma. Uslijedio je govor predsjednika PdA , druga Otta Brucknera, koji je, uz pozdrave svima prisutnima, održao vatreni govor, referirajući se na slavne tradicije KPA kao i osnivanja Partije rada Austrije kao ideološke slijednice povijesne KP. Nakon govora, primio je troje novih članova u redove partije. U nastavku su govore održali delegati gostujućih partija kao i predstavnik SRP-a. Naše izlaganje možete pročitati ovdje:

Drage drugarice i drugovi, dragi gosti

U ime Socijalističke radničke partije Hrvatske, u ime Koordinacije komunističkih i radničkih partija s jugoslavenskog prostora i u svoje lično ime, pozdravljam sve prisutne i zahvaljujem Radničkoj partiji Austrije, na pozivu da prisustvujemo na obilježavanju ovog značajnog jubileja 100-te godišnjice osnivanja Komunističke partije Austrije.

U to vrijeme velikih društvenih promjena, nakon I. svjetskog rata i urušavanja četiri velika carstva, pod utjecajem ideja Velike oktobarske socijalističke revolucije, osnivane su komunističke i radničke partije u mnogim zemljama Evrope.

KPA je, poput ostalih revolucionarnih bratskih partija, na svom putu nailazila na brojne prepreke koje je pred nju postavljao buržoaski režim. Bila je zabranjivana, iskusila je razdoblje ilegalnog rada i progona, uključila se u pokret otpora za vrijeme II. svjetskog rata i nacističke okupacije i, kao doprinos slobodi, u toj je borbi položila oko 2.000 života svojih članova, za što im dugujemo vječnu zahvalnost.

Radnička partija Austrije, kao slijednik ideja KPA, s razlogom može biti ponosna na svoje prethodnike.

Sličan put prešli su i jugoslavenski komunisti, čija se 100-ta godišnjica od osnivanja navršava slijedeće godine. Represija, progoni, hapšenja, zatvaranja, mučenja i likvidacije, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nisu ih slomili ni pokolebali, kao ni njihove drugove iz inozemnih bratskih partija, već, naprotiv, učvrstili u njihovoj borbi. Austrijski i jugoslavenski komunisti zajedno su se borili kao pripadnici Internacionalnih brigada u Španjolskom građanskom ratu na strani Republikanske vlade, čime su u praksi potvrdili pripadnost proleterskom internacionalizmu.

Jugoslavenski komunisti, predvođeni Josipom Brozom Titom, uspjeli su predvidjeti događaje koji su prethodili II. svjetskom ratu i spremno su ga dočekali, organizirali su i poveli narod u Narodnooslobodilačku borbu i izvojevali Socijalističku revoluciju. Nakon rata, uspješno je provedena obnova do temelja porušene infrastrukture, agrarna reforma i industrijalizacija i, po prvi put u povijesti, implementirana ideja samoupravljanja, kao neupitna emancipatorska težnja, i uspješno je riješeno nacionalno pitanje. To, uz politiku nesvrstanosti na vanjskom planu, omogućilo je najduži period mira na Balkanu.

Nakon tektonskih društveno političkih procesa iz 90-ih godina prošlog stoljeća, kojih je cilj bio prodor krupnog kapitala na istok i osvajanje novih teritorija, ukinuto je socijalističko uređenje u istočnoj Evropi i samoupravljanje u Jugoslaviji.

Hrvatska je, zajedno sa Slovenijom, činom jednostrane secesije i teritorijalno dezintegrirala Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju. Svoje je financije predala inozemnim bankama, a infrastrukturu inozemnim upravljačima. Vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, koje je bilo u rukama proizvođača, oteto je i dato izabranim pojedincima ili prodato stranim vlasnicima. Isto se dogodilo i s hotelskim objektima. Već treće desetljeće provodi se deindustrijalizacija zemlje i ona upravo ulazi u završnu fazu krizom brodogradnje, koja je svojevremeno Jugoslaviju uzdigla u sam vrh svjetske brodogradnje. Upitan je daljnji opstanak brodogradilišta „Uljanik“, koje je osnovano još 1856. godine u Puli za vrijeme vladavine Austro-Ugarske u Istri, kao „K.u.K. See Arsenal“. Paralelno s ukidanjem industrijskih pogona, otvaraju se strani mega-trgovački lanci, čime postajemo tržište za strane proizvode.

Provedena je posvemašnja revizija povijesti, negiraju se dostignuća iz socijalističkog razdoblja, obnavljaju se suprotnosti iz vremena II. svjetskog rata, pobjednici se stigmatiziraju i ukida sjećanje na njih, uništavaju se spomen-obilježja na te događaje, ukidaju nazivi ulica koja su nosila imena učesnika iz revolucionarne prošlosti. Istovremeno, uzdižu se na razinu pravednosti poraženi kvislinški kolaboracionisti okupatora. Prisutnost klerofašističke ideje primjećuje se u mnogim segmentima društva, uz toleranciju, blagonaklonost pa i podržavanje i učešće i samih institucija države. Ta pojava prelazi i samu državnu granicu, jedan njen čin odvija se i ovdje u Austriji, na Blajburškom polju, gdje se svake godine u maju sljedbenici ustaške ideologije okupljaju na sramotu svih civiliziranih normi. Sa zadovoljstvom primjećujemo da su ove godine i institucije države Austrije počele uvoditi tamo red, što pozdravljamo. Upravo tu vidimo mogućnost suradnje i zajedničkog djelovanja ubuduće između naših dviju partija.

Pojava i jačanje desnih, pa i klerofašističkih struja, nije imanentno samo Hrvatskoj. Ono je prisutno i u ostalim dijelovima. Najprije se pojavilo u dijelu nekadašnjih socijalističkih država istočne Evrope, a zadnjih desetljeća i u zemljama zapadne Evrope. To su opasne tendencije koje traže mobilizaciju svih progresivnih subjekata, a od nas pripadnika klasnog političkog spektra traži potpunu nesebičnu predanost duhu proleterskog internacionalizma.

Drugarice i drugovi, kao što sam spomenuo, slijedeće godine navršava se 100 godina od osnivanja Socijalističke radničke partije Jugoslavije – Komunista. Na II. Kongresu, partija je promijenila ime u Komunistička partija Jugoslavije. Na 10. sjednici Koordinacije Komunističkih i Radničkih partija s jugoslavenskog prostora, održanoj pred dva tjedna u Makedoniji, donesena je odluka da Koordinacija organizira 100-godišnjicu osnivanja partije slijedeće godine, na mjestu osnivanja u Beogradu. Vjerujemo da ćemo odluku izvršiti te da ćemo biti u stanju uzvratiti na gostoprimstvu koje ste nam ukazali.

Za međunarodnu suradnju i solidarnost na putu za ostvarenje socijalizma.

Hvala na pažnji

U Beču 3. novembra 2018.

Socijalistička radnička partija Hrvatske

U daljnjem tijeku večeri, održana je predstava pod imenom „Gospođa Kapital i Dr. Marx“ berlinskog kazališta Weber-Herzog, u kojoj su na pozornici, na šaljiv, ali edukativan način, predstavili sadržaje „Kapitala“ Karla Marxa. U 100 minuta su prisutnima, humorističnim dijalogom Karla Marxa s predstavnicom kapitala, objašnjeni marksistička analiza robe, uporabne vrijednosti, radne snage, razmjenske vrijednosti kao i kontraargumenti kapitalista i kontradiktornosti koje su aktualne kako nekad tako i sad.

Održan je i trilateralni sastanak između predstavnika PdA, NKPJ i SRP-a u cilju jačanja suradnje među partijama, razmjene informacija kao i budućeg djelovanja. Svjesni činjenice da samo zajedničkim djelovanjem i planiranom koordinacijom djelovanja možemo voditi borbu protiv neprijatelja radničke klase i imperijalizma na našim prostorima, manifestiran je proleterski internacionalizam kao vječni ideal.

Ovim putem se zahvaljujemo Partiji rada Austrije na organizaciji i gostoprimstvu.

 

Socijalistička radnička partija

Zajednička izjava 21 komunističke omladinske organizacije

Zajednička izjava 21 komunističke omladinske organizacije koje su učestvovale na 14. sastanku europskih komunističkih omladinskih organizacija u Ateni (Grčka), 23. – 24. septembra 2018. godine.

Ustani omladino Europe!

Pridružite nam se u borbi za naše suvremene potrebe u obrazovanju, radu i životu!

Mlade drugarice i drugovi,

mi, 21 komunistička omladinska organizacija učesnika 14. skupa europskih komunističkih omladinskih organizacija (dalje MECYO) u Ateni, od 23. do 24. septembra 2018. godine, upućujemo Vam poziv na borbu za suvremene potrebe u obrazovanju, radu i životu.

Tokom skupa mi, komunističke omladinske organizacije, istakli smo brojne probleme s kojima se omladina suočava i informirali smo jedni druge o važnim dešavanjima u svakoj od naših zemalja. Diskutirali smo o borbama mladih, bitnim zaključcima koje smo izveli i razmijenili smo mišljenja o njima. Mi znamo da komunističke omladinske organizacije Europe su u posljednjim godinama uložile brojne napore da odbrane prava mladih i vodile su važnu borbu protiv kapitalističkog sistema u današnjim uvjetima. U isto vrijeme, mi doprinosimo obnavljanju i jačanju komunističkih i radničkih partija u našim zemljama, dok sakupljamo bogato iskustvo koje nam može pomoći da naše buduće borbe budu još efikasnije.

Četrnaesti MECYO bio je sazvan od strane Komunističke omladine Grčke (KNE) u okviru pedesetogodišnjice proslave njenog osnivanja zajedno sa stogodišnjicom osnivanja Komunističke partije Grčke (KKE). Zahvalni smo KNE-u na gostoprimstvu skupa koji je od 2001 godine bio održavan u Madridu, Lisabonu, Ateni, Istanbulu, Pragu, Barceloni, Bruxellesu, Frankfurtu i Rimu. Na ovogodišnjem skupu bio je prisutan najveći broj komunističkih omladinskih organizacija, mnogo više organizacija nego ikada prije.

Kapitalizam, NATO – EU i buržoaske vlade uništavaju naš život i našu budućnost!

U današnje vrijeme, omladina iz radničke klase i narodni slojevi susreću se s brutalnim posljedicama protunarodnih politika nametnutih širom Europe. Ovo je rezultiralo trenutnim i budućim pogoršavanjima uvjeta života i prava. Mi ćemo živjeti pod gorim uvjetima nego s kojima su se susreli naši roditelji. Svuda oko nas možemo vidjeti ogromnu proizvodnju roba i dobara, tehnološkog napretka i razvoja u nauci i istraživanju. U isto vrijeme, primjećujemo da sve ovo nije određeno za poticanje naših potreba, već suprotno, ono je određeno za uvećavanje bogatstva monopola. Jaz između nekolicine bogatih i ogromne većine siromašnih je u rapidnom porastu.

– Mi doživljavamo kapitalističku eksploataciju, zaposlenost s nepunim radnim vremenom, tzv. „fleksibilnost“, male plaće, povećana nezaposlenost, neplaćeni rad – obično u formi stažiranja – dok mladi emigriraju iz naših zemalja tražeći bolju budućnost.

– Mi smo ideološki formirani i mi radimo, studiramo i živimo, unutar okvira reakcionarnog uništavanja u obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj sigurnosti. U isto vrijeme, pristup obrazovanju i društvenoj sigurnosti postala je privilegija nekolicine.

– Povećane su prepreke s kojima se suočavamo u zadovoljavanju naših osnovnih potreba, bazičnim potrebama kao što su dostupnost sportu, kulturi i rekreaciji, pristup stanovanju, pristup nezaobilaznom i kvalitetnom okruženju i pravo na odmor.

– Postoji intenzivirana propaganda kapitalističkog sistema, promovirana kroz obrazovni sistem, kulturne aktivnosti, masovne medije, internet i društvene mreže. Mi također trpimo kampanje financirane od strane interesa kapitalističkih financijera koji žele indoktrinirati nas s trulim principima i idejama kapitalističkog sistema; prema njima, trebalo bi da vjerujemo u eksploataciju prirode; također, trebalo bi prestati boriti se za naša prava, naše interese i snove. Stoga, trebalo bi da mi izbrišemo sebe iz borbe protiv vladavine monopola, odnosno da učimo jedino „historiju” koju buržoaska klasa i njena država žele da nas nauče, dok u isto vrijeme oni sakrivaju i iskrivljuju historiju napisanu s krvlju radnika, naroda i omladine.

Gore navedene činjenice samo su neke od posljedica protunarodnih politika primijenjenih širom Europe koje se odvijaju u našim životima, kako u kontekstu ekonomske kapitalističke krize tako i danas u uvjetima nestabilnog, sporog i anemičnog oporavka i rasta. Ove posljedice uzrokuju protunarodne politike koje imaju obilježja kapitalizma, imperijalističkih saveza, kao što su NATO i EU, buržoaske političke partije i njihove omladinske organizacije. Ovakve politike imaju podršku u kako tipičnim liberalnim i socijaldemokratskim partijama, koje igraju vodeću ulogu u buržoaskim vladama, kao i u tzv. Euroskeptičnim snagama (neke koje su otvoreno desničarske), koje također dobivaju podršku od navodno „lijevih“ snaga koje sebe nazivaju partijama europske ljevice, i one pokušavaju uvjeriti mlade i ljude koristeći lažne ideje „humanizacije kapitalizma“. Uopćeno, unutrašnji ekonomski razvoji i potrebe svakog sektora kapitala, ali također i takmičenje između buržoaskih klasa, ima veoma važan utjecaj u političkom sistemu, jer vladajuća klasa pokušava organizirati državu u skladu s novim uvjetima.

U današnje vrijeme, postoje brojni događaji koji dokazuju da se suočavamo s većim prijetnjama nego ikada ranije.

– Vodi se žestoka konkurencija, koristeći i ekonomska i vojna sredstva, boreći se za kontrolu nad bogatstvom proizvodnih resursa i tranzitnih puteva energije i roba. Većina starih moćnih kapitalističkih država, uključujući i SAD koja je ostala vodeća sila, nastavlja gubiti bitku u globalnoj kapitalističkoj utakmici, uglavnom, s Kinom. Konkurentski planovi i pokušaji od strane kapitalističkih država i monopola pokušavaju unaprijediti vlastitu „geostratešku poziciju” za vlastitu buržoasku klasu. Upravo je ovo takmičenje koje je prouzrokovalo intenziviranje imperijalističke intervencije i lokalnih i regionalnih izbijanja sukoba i ratova, kao što je to slučaj na Bliskom istoku. Ovo stvara nove opasnosti za opći imperijalistički rat, dok dokazuju da rat je nastavak politike drugim, vojnim sredstvima.

– NATO je savez koji postoji skoro sedam decenija, osnovan da okupi armije euroatlantskog imperijalizma u okviru vodeće uloge SAD-a. NATO, koji je već uvukao na desetke naroda u krvave sukobe s milijunima žrtava (preminulih, ranjenih i izbjeglih), orkestrira nove imperijalističke intervencije i ratove kao što je opisano u rezoluciji nedavnog NATO samita. Napori NATO pakta su značajno povećani zarad širenja NATO-a na Zapadni Balkan i intenzivirani su na druge regije planeta. NATO je također promovirao planove, zajedno s EU, izazivajući čak promjenu granica u Europi i Istočnom Mediteranu. NATO i EU razvijaju vojne misije svuda po svijetu i uključuju se u ratove i intervencije koje su oni sami prouzročili, što je rezultiralo krvoprolićem mnogih naroda.

– EU, kao napredni oblik kapitalističke međudržavne integracije, vodeća je u provođenju protunarodnih mjera, jačanja europske armije i zajedničke sigurnosne i obrambene politike. Primjenjivanje mjera nadzora i ograničavanja slobode ljudi, kao i koristeći „vanredno stanje“ za koje su glasale buržoaske partije u parlamentima, ciljajući na narodne pokrete u zemljama EU. Imperijalistička EU podiže zidove i snažne ograde da bi zabranila izbjeglicama da uđu u nju. EU podržava kriminalne nacističke organizacije koje služe interesima buržoaske klase i, u isto vrijeme, progoni i kriminalizira komunističke partije i simbole, kao i mlade komuniste i njihove borce. Kao savez kapitalista, EU se bori protiv radničkih prava i „harmonizira“ stope zarada i zdravstvene i sigurnosne uvjete na najmanji zajednički nazivnik. Dalje, europska buržoazija koristi EU za posezanje za eksploatacijom, nacionalizmom i rasizmom kako bi okrenula europske narode jedne protiv drugih, dijeleći nas i zamračujući našeg zajedničkog neprijatelja. Mi pozdravljamo veliki udio omladine u Britaniji i drugim zemljama da podrže borbu za napuštanje EU i borbe protiv cjelokupne linije buržoaskih političkih snaga. Mi smo protiv imperijalističkih moćnika u Bruxelessu i Westminsteru koji koriste granicu Irske kao pregovarački žeton i dajemo podršku ponovnom ujedinjenu Irske od strane naroda Irske i njegove vlastite odluke.

Mi jačamo komunističke omladinske organizacije u Europi i našu zajedničku borbu.

Mladi drugovi i drugarice Europe,

mi Vas ohrabrujemo na mobilizaciju unutar škola, univerziteta, radnih mjesta i susjedstva. Gdje je omladinska borba za životna prava, komunističke omladinske organizacije bit će prisutne. Mi se obavezujemo ponuditi naše mjesto za potrebe borbe da bi ispunili naše namjere i ciljeve. Mi Vas također ohrabrujemo da pristupite našim redovima u borbi za omladinska prava i socijalizam.

Tokom prethodnih perioda, sve naše organizacije bile su u prvim redovima stotina štrajkova, mobilizacija i skupova, promoviranja zahtijeva mladih i radnika, posebno u sektorima gdje su mladi koncentrirani. Mi smo težili organizirati i politizirati ove mobilizacije iz klasne perspektive. Vodili smo nekoliko borbi koje su zahtijevale pravo na dostojanstveni rad i odgovarajuću zaštitu. Mi smo doprinijeli razvoju školsko – studentske borbe, boreći se za škole kakve đaci i studenti zaslužuju danas, a borili smo se protiv smanjenog financiranja iz državnih budžeta za obrazovanje i protiv komercijalizacije obrazovanja od strane monopola. Mi smo bili u prvim redovima zahtijevajući da se studenti na univerzitetima i u tehničkim obrazovnim institucijama mogu obrazovati i završiti svoje studije bez ograničenja. Mi smo se borili i nastavljamo borbu za svima dostupno i javno financirano obrazovanje, za ukidanje školarina – u svakoj zemlji gdje one postoje – i da smještaj i ishrana budu dostupni studentima. Mi smo preuzeli inicijative za mir, a protiv imperijalističkih ratova, mi smo apelirali da mladi naših zemalja su za borbu protiv NATO-a i EU, borbu za postojanje bez ovih asocijacija, kako bi se srušile asocijacije i savezi koje oni štite. Mi se borimo da se zatvore vojne baze SAD-a, NATO-a i EU koje postoje u mnogim zemljama, uključujući naše zemlje, a protiv smo nuklearnog naoružanja i drugog oružja za masovno uništenje.

Borbene akcije naših organizacija u svakoj od naših zemalja su doticale kamen temeljac daljeg razvoja težnji u zajedničkoj akciji komunističkih omladinskih organizacija na europskom nivou. Naše organizacije su promovirale akcije koje su posvetile sedamdesetoj godišnjici antifašističke pobijede naroda 2015., izbjegličkom i emigrantskom pitanju 2016., i proslavi stogodišnjice Velike Oktobarske socijalističke revolucije u 2017. godini, kao i Internacionalnom danu solidarnosti s Palestinskim narodom u 2018. godini. Ovo je promovirano preko internet stranica i naših novina. Neki od nas su organizirali Internacionalni ideološki seminar, prihvaćen i posjećen delegacijama, s potpisanom zajedničkom izjavom i deklaracijom solidarnosti. Preko bolje i dublje suradnje pojačat ćemo komunističke omladinske organizacije u zemljama Europe, kao preduslov za novo napredovanje na svim kontinentima.

Slogan „Proleteri svih zemalja ujedinite se“ vodi akciju svake od naših organizacija i mi imamo velike bitke pred nama:

– S događajima komunističkih omladina iz cijele Europe, mi ćemo još odlučnije braniti neophodnost i bezvremenost socijalizma, principe socijalističke revolucije i naučne zakone socijalističke izgradnje.

– S ideološkim i političkim radom i nastavkom razgovora, mi ćemo još odlučnije braniti historiju i vrijednosti komunističkog pokreta, protiv antikomunizma i klevetanja socijalizma. Od napada i ometanja od strane buržoazije i oportunističkih sila, mi ćemo braniti njegov doprinos borbi naroda. U dvjesto godina od rođenja Karla Marxa, mi nastavljamo pokušaj učenja i analize njegovih briljantnih radova među omladinom.

– s mobilizacijom u cijeloj Europi, mi pojačavamo koordiniranu borbu komunističkih omladinskih organizacija i cijele omladine protiv imperijalističkog takmičenja i ratova. Mi podržavamo zaoštravanje odnosa s buržoaskom klasom i vlastima u svakoj državi i za intenzivniju smo borbu protiv NATO-a i EU, protiv njihovih vojnih baza i protiv poticanja nacionalizma i fašističkih ideja i organizacija. Komunističke omladinske organizacije stoje na prvoj liniji borbe Svjetske federacije demokratske omladine protiv imperijalizma i za mir ljudi.

– Nastavit ćemo izražavati čvrstu solidarnost s borbom ljudi. Mi ćemo još odlučnije podržavati sve ljude koji se bore i koji predstavljaju mete imperijalista, kao što su ljudi Kube, Venezuele, Sirije, Ukrajine, Cipra, Iraka, Libije, Zapadne Sahare, Jemena i, naravno, Palestine, naročito nakon američkog provokativnog pokreta da prizna Jeruzalem kao glavni grad Izraela.

– Da potpomognemo borbu protiv nezaposlenosti, nesigurnog rada, za stvarne povišice, za smanjenje radne nedjelje i za uspostavljanje suvremenih prava za mlade radnike, boriti se za javno i besplatno obrazovanje do fakultetskog nivoa, boriti se za garanciju boljeg života za omladinu – gdje su prava kao smještaj, zdravstvo, kultura i sport omogućeni.

– Prije izbora za Europski parlament u maju 2019. godine, važna je politička borba za organizacije među nama koje se bore s ograničenjima EU. Apeliramo na mlade ljude iz radničke klase, siromašni društveni sloj, da podrže komunističke i radničke partije koje se bore protiv EU i njihove politike, a u cilju jačanja borbe za njihova sadašnja prava.

Socijalizam je jedina nada za omladinu.

Omladino Europe, ustani! Ništa nije gotovo!

Eksploatacija, nezaposlenost, siromaštvo, ugnjetavanje, ratovi i nasilna emigracija ne mogu i neće biti naša budućnost! Mi imamo čitave živote pred nama. Budućnost leži u našim rukama. Mi je možemo osvojiti našom borbom! Mi možemo izgraditi svijet stvarne slobode, baziran na principima socijalne pravde i mira. Svijet gdje ćemo svi uživati u rezultatima našeg rada i gdje ćemo imati suvremena prava u obrazovanju, radu, kulturi i sportu. Ovaj svijet nije historijski prevaziđeni kapitalizam. On je socijalizam – novi svijet.

Historija nas je naučila! Učeći od velikih revolucija i pobuna, velikih mobilizacija i sudara radničke klase protiv kapitalista, s usponima i padovima, mi znamo da historija čitavog društva, još od svoje podjele na klase, jest historija klasnih borbi. Historija nema kraja u ovom agresivnom, kriminalnom i nehumanom sistemu. Velike revolucije i pobune, velike mobilizacije i sudari radničke klase protiv kapitalista pokazuju put prema svijetloj budućnosti svijeta. Omladina može igrati značajnu ulogu u društvenim i političkim borbama do stupnja gdje će podržati borbu radničke klase i prepoznati njenu ulogu kao prethodnice i uzdižuće društvene sile, kao klasa koja se bori za osvajanje političke vlasti.

Zato što budućnost pripada socijalizmu.

Pobijedit ćemo!

 

EUROPSKE KOMUNISTIČKE OMLADINE KOJE SU POTPISALE IZJAVU:

 

Komunistička omladina Austrije (KJO)

Savez komunističke omladine Britanije (YCL)

Mladi socijalisti Socijalističke radničke partije Hrvatske (Hrvatska)

Savez komunističke omladine (KSM) – Češka

Komunistička omladina Danske

Omladina komunista radničke partije Finske

Socijalistička Njemačka radnička omladina (SDAJ)

Komunistička omladina Grčke (KNE)

Connolly omladinski pokret (CYM) – Irska

Front komunističke omladine (FGC) – Italija

Omladina socijalističke radničke partije – Litve

Pokret mladih komunista (CJB) – Holandija

Omladina komunističke partije Poljske

Unija socijalističke omladine (UTS) – Rumunjska

Lenjinski komunistički omladinski savez Ruske Federacije (LKSM RF)

Revolucionarni komunistički omladinski Savez (Boljševika), (RKSM(b)) – Rusija

Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ)

Kolektiv mladih komunista – (CJC) – Španjolska

Savez komunističke omladine Španjolske (UJCE)

Komunistička omladina Švedske (SKU)

Komunistička omladina Turske (TKG)

 


Hit Counter by http://yizhantech.com/