Archive for Socijalizam u svijetu

102. GODIŠNJICA VELIKE OKTOBARSKE SOCIJALISTIČKE REVOLUCIJE

Velika Oktobarska socijalistička revolucija bila je, ako zanemarimo Parišku komunu, prvi uspješno ostvareni projekt utopijske vizije koji je nudio obespravljenom, poniženom i izrabljivanom proletarijatu mogućnost da skine izrabljivačke okove i uspostavi prvu radničku državu u ljudskoj povijesti.

Taj je događaj potakao velika revolucionarna gibanja i u drugim dijelovima Evrope, koja su nažalost okrutno ugušena. Ubrzao je i usmjerio događanja u radničkom pokretu i bio poticaj osnivanju brojnih komunističkih partija, neposredno nakon Oktobarske revolucije i završetka I. svjetskog rata širom svijeta. Zanos s kojima su prihvaćene nove ideje potvrđuje i primjer s jugoslavenskog području kada je KP Jugoslavije, na parlamentarnim izborima 1921. godine – nakon samo dvije godine od osnivanja, izašla kao treća partija po broju osvojenih glasova, ali je neposredno nakon toga zabranjena.

Rezultati koji su postignuti u području privrede, industrijalizacije, znanosti, kulture, sporta i ostalih segmenata društva, u odnosu na intenzitet i tempo, te pravo obrazovanja i medicinske zaštite za sve u prvoj zemlji socijalizma možemo smatrat epohalnima i do tada nezabilježenima. Eliminirana je nezaposlenost, čime je ispunjeno osnovno ljudsko pravo na rad. Mlada Sovjetska država našla  se uskoro u vrtlogu II. svjetskog rata iz kojeg je izašla kao pobjednik, koja je za tu veliku pobjedu i slom nacizma dala najveći doprinos i podnijela najveće ljudske i materijalne žrtve.

Na međunarodnom planu, SSSR i ostale socijalističke zemlje, proizašle nakon II. svjetskog rata ili vlastitim revolucijama, bile su podsticaj i nadahnuće sindikalnim i radničkim pokretima u kapitalističkim zemljama u borbi za veća socijalna i materijalna prava koje kapitalisti nisu mogli ignorirati.  SSSR, a u granicama svojih mogućnosti, i ostale socijalističke zemlje u praksi su pokazale internacionalističku solidarnost pomažući revolucionarne i oslobodilačke pokrete i antikolonijalnu borbu za neovisnost.

Nakon tektonskih društveno-političkih promjena 90-ih u kojima je srušen socijalizam u istočnoj Evropi, došlo je do restauracije kapitalizma, ali podjele na razvijeni centar i nerazvijenu periferiju ostale su i dalje. U postsocijalističkim zemljama, naročito onima u kojima su za vrijeme rata bili snažni kvislinški pokreti, došlo je do jačanja desnih snaga, pa i onih ekstremnih klerofašističkih. U Hrvatskoj je nakon kontrarevolucije i građanskog rata došlo do fašizacije javnog prostora u vidu ustaške ideologije prema kojoj su vlasti benevolentne. Revidira se povijest, pobjednici se proglašavaju zločincima, socijalizam se stigmatizira i negiraju se svi njegovi rezultati, poražene okupatorove marionete se svrstava na pravednu stranu.

Vrhunac apsurda je izglasavanje neznanstvene rezolucije u Evropskom parlamentu o izjednačavanja fašizma i komunizma, koja dugoročno ima za cilj isključivanje socijalističke misli i prakse iz javnog prostora.

Ali 90-ih se nije dogodilo čudo, dogodila se povijest koju nismo očekivali i za koju mi nismo bili spremni i sada se nalazimo na početku, ali sve je to dijalektika i dio revolucije koja ne prestaje ni kad dođe do zastoja.

Kapitalizam, naš protivnik, nije uspio riješiti potrebe čovječanstva i danas je od tog cilja udaljeniji nego u vrijeme svoga početka pred dva stoljeća. On danas nije samo izrabljivački sistem, već i duboko destruktivan, što znači da uništava životvornost ljudi i životne sredine koju pretvara u mrtvu materiju radi ostvarivanja profita. Dalje, kapitalizam je danas jedini društveni sistem u povijesti koji je u stanju uništit čovječanstvo. I to ne samo vojnim sredstvima, već i uništenjem životne sredine i životvornih resursa. To znači da borbu protiv njega treba iz esencijalne sfere proširiti na egzistencijalnu.

Naš put prema socijalizmu se nastavlja. To je put kojim su pred 102 godine krenuli radnici, seljaci, vojnici, muškarci i žene. Za čovječanstvo ne postoji alternativa, jer ona može biti samo barbarstvo.

Neka je vječna slava, čast i hvala svim revolucionarima svijeta.

 

U Puli, 7. XI. 2019.

Vladimir Kapuralin

 

 

 

21. MEĐUNARODNI SUSRET KOMUNISTIČKIH I RADNIČKIH PARTIJA IMCWP

U Izmiru je od 18. do 20. listopada održan 21. Međunarodni sastanak komunističkih i radničkih partija, pod zajedničkim pokroviteljstvom Komunističke partije Turske TKP, u svojstvu domaćina, i Komunističke partije Grčke KKE. Referentna tema bila je „100. godišnjica osnivanja komunističke internacionale – Borba za mir i socijalizam se nastavlja“. Usprkos kompleksnim uvjetima, uzrokovanim Turskom vojnom intervencijom na sjeveroistoku Sirije, sastanku su se odazvala 137 delegata koji su predstavljali 74 partije iz 58 zemalja sa svih kontinenata kako bi raspravili i izmijenili iskustva o izazovima s kojima se susreće međunarodni komunistički i radnički pokret, u kontekstu rastućih socijalnih i klasnih nejednakosti i imperijalističkih pritisaka i izrabljivanja podčinjenih naroda i radnika. Susret je zaključen zajedničkom izjavom dostupnom na slijedećem linku.

https://www.solidnet.org/article/21-IMCWP-Appeal-of-the-21st-International-Meeting-of-Communist-and-Workers-Parties/

S jugoslavenskog prostora skupu su se odazvali predstavnici KP Makedonije, Komunisti Srbije, NKPJ iz Srbije i SRP-a iz Hrvatske.

INTERVENCIJA NA 21. MEĐUNARODNOJ KONFERENCIJI KOMUNISTIČKIH I RADNIČKIH PARTIJA

Dragi drugarice i drugovi,

Dozvolite mi da se prije svega zahvalim organizatorima TKP i KKE na trudu uloženom na organizaciji ovog važnog skupa i na pozivu koji nam je upućen. Čast i zadovoljstvo mi je da vas sve skupa pozdravim u ime SRP-a, u ime koordinacije KP i RP s jugoslavenskog prostora i u svoje lično ime.

Dozvolite mi malu digresiju. Danas, 100 godina od osnivanja komunističke Interancionale, želim podsjetiti da protiče i stoljeće od pojave fašizma. U te okvire pokušao sam smjestiti svoje izlaganje.

Komunisti, komunističke partije i njihovi simboli, pod stalnim su pritiskom, pa i progonom, u mnogim evropskim državama. Ta pojava je znatno izraženija u istočnoevropskim zemljama u kojima je do kontrarevolucionarnih promjena 90-ih godina prošlog stoljeća vladalo socijalističko društveno uređenje. Paralelno s time jačaju i ultradesni fašistički pokreti. I ta je pojava izrazitija u bivšim socijalističkim zemljama.

Stalna antikomunistička kampanja provodi se i unutar institucija EU. Zadnja u nizu tih pojava je rezolucija EU parlamenta usvojena 19. septembra u Strasbourgu, u sklopu obilježavanja 80. godišnjice početka II. svjetskog rata, kolokvijalno nazvanu „Važnost evropskog sjećanja za budućnost Evrope“, kojom se izjednačavaju fašizam i komunizam. Ta rezolucija, osim što se koristi selektivnim odabirom argumenata, apsurdnim improviziranim konstrukcijama i zamjenom teza, je i neznanstvena.

Fašizam i komunistička ideja sušta su suprotnost. Dok je fašizam u svojoj biti zločinački, rasistički, on ljudsku vrstu dijeli na nadljude i podljude, gospodare i sluge, na višu rasu i nižu, podčinjenu, pri čemu viša rasa ima pravo nižu istrijebiti, socijalizam, odnosno komunistička ideologija, ukida neprirodne barijere među ljudima i nudi viziju pravednog društva i ispunjenje ljudskih emancipatorskih težnji.  To što je u jednom razdoblju došlo do usporavanja ili zastranjenja u realizaciji, posljedica je ljudskog faktora i vanjskog utjecaja, a ne ideje.

 

Kao povod za izjednačavanje fašizma i komunizma poslužio je Pakt Ribbentrop – Molotov, koji je iz pragmatičkih razloga, s ciljem kupovanja vremena, potpisan u kolovozu 1939. godine, tik pred početak rata. Podnosioci prijedloga rezolucije, među kojima i Poljska, ne znaju ili zaboravljaju ili namjerno prešućuju činjenice:

– da je, Poljska isti takav sporazum o prijateljstvu i nenapadanju s nacističkom Njemačkom potpisala još 1934. godine.

– da je Poljska, nakon aneksije Čehoslovačke, i sama anektirala područje Tešina, a dio Slovačke je prisvojila Mađarska, također predlagač rezolucije.

– da su u rujnu 1938. godine s nacističkom Njemačkom sporazum potpisale Engleska, Francuska i Italija, nadajući se da će za njih uništiti Sovjetski Savez.

– da su Engleska i Francuska prihvatile i podržale aneksiju Austrije i dijelova Čehoslovačke 1938. godine.

– da je Sovjetski Savez u 30-ima prošlog stoljeća ustrajno pokušavao postići bilo kakav dogovor s Englezima i Francuzima, ali uzalud.

– da je bio voljan i na neki oblik zajedničkog djelovanja s Francuskom i Čehoslovačkom na sprječavanju aneksije, ali je Poljska bila ta koja nije dopuštala prelazak jedinica Crvene armije preko svog teritorija.

Sve su to bile kapitalističke zemlje pa bi se analogno zločinačkim trebali proglasiti nacizam i kapitalizam, što bi ustvari bio i ispravan zaključak.

Fašizam i njegov pandan nacizam čeda su kapitalizma, njih je iznjedrio kapitalizam da bi se zaštitio od nailazećeg socijalizma. I kad je taj nakazni plod ojačao, stisnuo je Evropu čeličnom pesnicom. I gle, iz tog stiska Evropu je oslobodio komunizam na način da je u srazu s fašizmom i nacizmom podnio proporcionalno i apsolutno najveće žrtve i materijalna razaranja  i porazio i onesposobio proporcionalno i apsolutno najviše nacističkih vojnih efektiva, oko 80%,, po zasluzi primarno sovjetske Crvene armije i pokretima otpora u okupiranim zemljama koje su vodili komunisti. S ponosom ističem ulogu jugoslavenskih partizana koji su, pod vodstvom komunista, samoorganizirano i uspješno vodili jedan od najvećih, zapravo jedini ozbiljni unutrašnji otpor Hitleru i njegovim domaćim i stranim pomagačima.

Glasanju o rezoluciji pristupilo je 8 zastupnika iz Hrvatske i svi su glasali za rezoluciju. Glasanje zastupnika koji pripadaju  konzervativnom klerofašističkom spektru nas ne iznenađuje. Oni su postupili dosljedno svome uvjerenju. Ono što zabrinjava je da su za rezoluciju glasali i zastupnici iz liberalno-socijalnog krila, što je u suprotnosti s njihovim deklarativnim izjašnjavanjem kao antifašista.

Socijalistička radnička partija je jedina u Hrvatskoj osudila taj čin. To do sada nije učinila ni antifašistička udruga. Čak štoviše, u zadnje vrijeme nastupa kao paravan za antikomunizam. To znači da mi u ovom trenutku nemamo klasnih saveznika, a tako je, vjerujem, i u mnogim sredinama.

Nakon kontrarevolucionarnih promjena 90-ih i urušavanje socijalističkog poretka u Istočnoj Evropi, imperijalističke sile nisu se zaustavile. Njihov je krajnji cilj iskorjenjivanje komunističke ideje, misli, prakse i emancipatorskih težnji iz javnog prostora, a gore navedeni primjeri trasiranje su tog puta

Rezimirajući proteklo stoljeće, moramo se prisjetiti upozorenja koje je izrekla revolucionarka i komunistkinja Klara Zetkin:  „Dok god postoji kapitalizam, dotle će postojati osnovni preduvjet za razvoj fašizma“. To je dovoljan razlog da nas drži budnim. Klasnih saveznika nemamo, okruženi smo masama čija je razina klasne svijest ispod one pred jednim stoljećem i upućeni smo da jačamo međusobnu suradnju.

Revolucija se nastavlja.

 

U Izmiru 18. – 20. oktobra 2019.

Vladimir Kapuralin

SRP PROTIV IZJEDNAČAVANJA FAŠIZMA I KOMUNIZMA

U Strasbourgu je 19. rujna, u sklopu obilježavanja 80. godišnjice početka II. svjetskog rata, Evropski parlament usvojio rezoluciju kolokvijalno nazvanu: Važnost evropskog sjećanja za budućnost Evrope, u kojoj se izjednačavaju fašizam i komunizam. Ta rezolucija osim što se koristi selektivnim odabirom argumenata, apsurdnim improviziranim konstrukcijama i zamjenom teza, je i neznanstvena.

Fašizam i komunistička ideja su sušta suprotnost. Dok je fašizam u svojoj biti zločinački, rasistički, on ljudsku vrstu dijeli na nadljude i podljude, sluge, na višu rasu i nižu, podčinjenu, viša rasa ima pravo nižu istrijebiti. Socijalizam, odnosno komunistička ideologija, ukida neprirodne barijere među ljudima i nudi viziju pravednog društva i ispunjenje ljudskih emancipatorskih težnji. To što je u jednom razdoblju došlo do zastranjenja u realizaciji, posljedica je ljudskog faktora i vanjskog utjecaja, a ne ideje.

Kao povod za izjednačavanje fašizma i komunizma poslužio je Pakt Ribbentrop – Molotov, koji je iz pragmatičkih razloga potpisan u kolovozu 1939. godine, tik pred početak rata. Podnosioci prijedloga, među kojima i Poljska, ne znaju ili zaboravljaju ili namjerno prešućuju:

– Da je Poljska isti takav sporazum o prijateljstvu i nenapadanju s nacističkom Njemačkom potpisala još 1934. godine.
– Da je Poljska nakon aneksije Čehoslovačke i sama anektirala područje Tešina, a dio Slovačke je prisvojila Mađarska, također predlagač rezolucije .
– Da su u rujnu 1938. godine s nacističkom Njemačkom sporazum potpisale Engleska, Francuska i Italija, nadajući se da će za njih uništiti Sovjetski Savez.
– Da su Engleska i Francuska prihvatile i podržale aneksiju Austrije i dijelova Čehoslovačke 1938. godine.

Sve su to bile kapitalističke zemlje pa bi se, analogno, zločinačkim trebali proglasiti nacizam i kapitalizam, što bi ustvari bio i ispravan zaključak. Fašizam i njegov pandan nacizam djeca su kapitalizma, njih je iznjedrio kapitalizam da bi se zaštitio od nailazećeg socijalizma. I kad je taj nakazni plod ojačao, stisnuo je Europu čeličnom pesnicom. Iz tog stiska Europu je oslobodio komunizam na način da je u srazu s fašizmom i nacizmom podnio proporcionalno i apsolutno najveće žrtve, oko 27 miliona poginulih, i porazio i onesposobio proporcionalno i apsolutno najviše nacističkih efektiva, oko 80%, po zasluzi Sovjetske Crvene armije i jugoslavenskih partizana koje su vodili komunisti.

Glasanju o rezoluciji pristupilo je osam zastupnika iz Hrvatske i svi su glasali za rezoluciju. Glasanje HDZ-ovih i hrvatske konzervativne stranke nas ne iznenađuje. Oni su postupili dosljedno svome uvjerenju. Ono što zabrinjava je da su za rezoluciju glasali i zastupnici iz SDP-a i Valter Flego iz IDS-a, što je u suprotnosti s njihovim deklarativnim izjašnjavanjem kao antifašista, a SDP-u dodatno oduzima legitimitet lijeve stranke. Tim glasanjem pokazali su da nemaju ni časti ni ponosa pa tako neće osjetiti stid ili grižnju savjesti.

Valter Flego je glasanjem za prijedlog uvrijedio sve Istrane kojima je uspoređivanje fašizma i komunizma nezamislivo. Uvrijedio je posthumno sve istarske komuniste koji su pali u borbi protiv fašizma, kao i sve one koji nisu bili komunisti, ali su se borili pod vodstvom komunista. Uvrijedio je i sve istarske predratne komuniste, koji su od specijalnog fašističkog suda za zaštitu države osuđivani na dugogodišnje zatvorske kazne. Uvrijedio je i učesnike Labinske republike i Proštinske bune, a uvrijedio je i sve današnje komuniste u Istri, ali i mnoge druge progresivne ljude kojima je ova falša rezolucija neprihvatljiva.

Evropska inicijativa komunističkih i radničkih partija, u kojoj je i SRP, izdala je zajedničku izjavu u kojoj osuđuje rezoluciju. Širom Evrope, progresivne snage organiziraju demonstracije ispred ureda EU. Za subotu je najavljeno veliko protestno okupljanje u Rimu u organizaciji Komunističke partije na koje je svoj dolazak najavilo više političkih i sindikalnih organizacija.

 

U Puli, 3. listopada 2019.

Vladimir Kapuralin

 

IZJAVA EVROPSKE KOMUNISTIČKE INICIJATIVE

Protiv neumjesne rezolucije Evropskog parlamenta

 

Partije koje sudjeluju u Evropskoj komunističkoj inicijativi odbacuju neumjesnu antikomunističku rezoluciju Evropskog parlamenta i eskalaciju antikomunizma koju planira EU. Ova rezolucija promiče nehistorijsku identifikaciju komunizma s monstruoznim fašizmom, zataškavajući njihove postupke, ispoljavajući mržnju prema borbi naroda. Klevetu koja socijalizam izjednačava s fašizmom u ime totalitarizma otkriva činjenica da fašizam rađa i uzgaja kapitalizam. Njihova zajednička ekonomska osnova je moć monopola koji samo socijalizam može svrgnuti.

U rezoluciji se također provokativno tvrdi da su Sovjetski Savez i Crvena armija, koji su imali više od 20 milijuna poginulih i milijune ranjenih, da bi porazili fašizam u Evropi navodno bili saveznici s nacističkom Njemačkom. Hitlerovi saveznici i suradnici zapravo su bili monopoli koji su mu utrli put, a koje danas podržava EU, kao i niz buržoaskih vlada u evropskim zemljama.

Provokativna rezolucija ide toliko daleko da iskrivljuje povijest, smatrajući Pakt Molotov-Ribbentrop navodnim uzrokom izbijanja Drugog svjetskog rata, dok je poznato da je Minhenski pakt između V. Britanije, Francuske, Italije i Hitlerove Njemačke postojao prije, a koji je Čehoslovačku predao Hitleru, vodeći u uvertiru II. svjetskog rata.

Svi pošteni ljudi dobro razumiju da autori antikomunističke rezolucije koja fašizam izjednačava s komunizmom lažu svjesno i drsko.

Odbacujemo iskrivljavanje povijesti od strane EU i njezinih vlada, kao i dobro plaćeni program financiranja antikomunističkih događaja u EU, „Evropa za građane“.

Antikomunizam neće proći

Svi progoni komunista, zabrane komunističkih partija, uništavanja spomenika, moraju prestati. Istina će izaći na vidjelo i ljudi, posebno mladi, svojom će je borbom osvojiti i odbaciti takve konstrukcije kapitala i njegovih organizacija na smetlište povijesti.

 

 


Hit Counter by http://yizhantech.com/