Archive for Socijalizam u svijetu

COMANDANTE ERNESTO CHE GUEVARA

9. X. 1967. – 9. X. 2017.

 

Danas se navršava 50 godina od svirepog ubojstva Ernesta Che Guevare 9. X. 1967. u selu La Higuera, u školskoj zgradi u kojoj je bio zatvoren nakon što je ranjen i zarobljen prethodnog dana od strane bolivijske vojske. Kratko prije smaknuća, ispitivan je od strane bolivijskog pukovnika i agenta CIA-e kubanskog porijekla. Nakon ubistva, izložen je u bolnici u obližnjem gradu  Vallegrande nakon čega je pokopan u neobilježenom grobu s ostalim poginulim gerilcima.

Argentinsko-kubanski revolucionar Ernesto Che Guevara nije bio revolucionar tipskog klasnog ishodišta. Rođen je 14. lipnja 1928. godine, u Rosariu, Argentina. Poticao je iz dobrostojeće imućne porodice, stekao je visoko obrazovanje, bio je liječnik po profesiji, ali ga je vlastita savjest uputila na revolucionarni put oslobađanja neslobodnih, potlačenih, izrabljivanih i poniženih naroda, što se u sociologiji tumači kao pojava više kvalitete.

Odluka da prihvati komunističku ideju i krene putem revolucionara sazrela je u njemu tokom boravka u Gvatemali dok je bio na proputovanju kroz Južnu Ameriku, uočavajući posljedice koje na lokalno stanovništvo ostavlja eksploatacija multinacionalnih američkih korporacija. Odluku je sproveo u djelo kada se priključio Pokretu 26.srpanj u Meksiku, kojeg je vodio Fidel Castro. 1956. godine, njih 80-ak revolucionara iskrcalo se na Kubi s namjerom pokretanja gerilske borbe protiv proameričkog režima Fulgencia Batiste. Grupa je dočekana i razbijena, ali se ostatak od 19  ljudi uspio dokopati Sierra Maestre i nastaviti revolucionarnu gerilsku borbu. Revolucionari su 1. januara 1959. godine ušli pobjedonosno u Havanu i preuzeli vlast.

Ernestu Guevari je, zbog vojnih sposobnosti i zasluga tokom gerile, vođa pokreta Fidel Castro dodijelio najviši vojni čin – comandante.  Nadimak Che dali su mu njegovi kubanski drugovi zbog čestog korištenja uzvika „che“ koji na jeziku južnoameričkih indijanaca znači „hej ti“. Zanimljivo je što isto značenje kod nas u Istri, Primorju i Dalmaciji ima uzvik „ćo“.

Ernesto Guevara je na Kubi zbog političko-ekonomske obrazovanosti, uspjeha u gerilskoj borbi i revolucionarnog opredjeljenja, obnašao niz istaknutih pozicija u kubanskoj postrevolucionarnoj izgradnji – sve do ministra industrije.

Nemirna duha, antikomformista i autentični revolucionar, nije se mogao skrasiti na jednom mjestu, već se vođen svojom vizijom uputio inicirati i organizirati nove revolucije. Prvi takav neuspio pokušaj bio je u DR Kongu, gdje nisu bili ispunjeni neophodni povijesni uslovi za uspjeh revolucije,  a drugi, u kojemu je revoluciji dao najviše što je imao – svoj život, odradio je u Boliviji.

Ernesto Che Guevara je još za života ušao u legendu i osigurao svoje mjesto u povijesti. On je i svojevrsni  brend, njegov markantni lik deriviran iz poznate portretne fotografije iz 1960. godine postao je jedan od najprepoznatljivijih ikona XX. stoljeća. Nažalost, on koristi više kapitalističkom profitu, nego revolucionarnom pokretu, ali i takav doprinosi održavanju sjećanja na njega. Činjenica da većina pretežno mlađe populacije, koja je prigrlila njegove simbole bilo u obliku oslikanih majica, marama, šalova, privjesaka, čaša i ostalog, vrlo vjerojatno ni ne zna tko je bio Che i nije dostojna da se kiti njegovim likom, jer bi u suprotnom i slika svijeta danas izgledala drukčije, bliže Guevarinoj viziji.

Smatrao je da je za ukidanje kapitalizma i uspostavu novog, komunističkog društva, potrebno vlastito žrtvovanje i poticanje moralnih nad materijalnim vrijednostima. I tu je bio potpuno dosljedan bez ostatka. Svojim je radom i ponašanjem u privatnom životu mnoge potaknuo da u njemu prepoznaju primjer tog „novog čovjeka“. Veliki francuski filozof Jean-Paul Sartre, o čijoj moralnoj veličini možda najzornije govori činjenica da je iz moralnih razloga 1964. godine odbio primiti Nobelovu nagradu za književnost, kad je na Kubi upoznao Guevaru izjavio je da „nije samo intelektualac, nego i najpotpunije ljudsko biće našeg doba“.

Hvala i slava za sve što si postigao Guerrillero heroico!

 

 

Komunisti Srbije i delegacija Socijalističke radničke partije Hrvatske obilježili su 50 godina od smrti Che Guevare

http://www.komunistisrbije.rs/%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%B8-%D1%81%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B5-%D0%B8-%D0%B4%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D0%B3%D0%B0%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B0-%D1%81%D1%80%D0%BF-%D1%85%D1%80%D0%B2/

POKRET NESVRSTANIH ZEMALJA: VRIJEME PONOSA – VRIJEME MIRA

Prije 56 godina, točnije 1. 9. 1961., u Beogradu je velikom zaslugom J. B. Tita održana prva konferencija Pokreta nesvrstanih zemalja na kojoj su bili predstavnici 25 država. Bio je to prvorazredni svjetski politički događaj koji je okupio gotovo sve predstavnike sedme sile.

I upravo na današnji dan 1. 9. i velikog uspjeha Tita i naše zemlje u stvaranju „trećeg“ bloka, sramnom odlukom Gradske skupštine Zagreba uklonjeno je ime Tita, simbola antifašizma i nesvrstanosti, pred začuđenim svijetom, naročito nesvrstanima koji Tita još poštuju kao svog prvog predsjednika.

Pokret nesvrstanih nastajao je u dužem vremenskom periodu, opterećenom blokovskim podjelama, hladnim ratom među antagonistički suprotstavljenim supersilama te s dva ratna žarišta, arapsko-izraelskim i indijsko-pakistanskim sukobom.  Termin „nesvrstani“ prvi je uporabio predsjednik Indije Džavaharlal Nehru još 1954. u Colombu (Šri Lanka) gdje je postavio „pet principa miroljubive koegzistencije“, a koji su kasnije preuzeti kao temeljni principi Pokreta nesvrstanih zemalja.

1. Uzajamno poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta

2. Uzajamno nenapadanje

3. Uzajamno nemiješanje u unutrašnje poslove

4. Jednakost i uzajamna korist

5. Miroljubiva koegzistencija

Već na slijedećoj sjednici u Bandungu (Indonezija) 1955. godine, stvaraju se prve konture političke grupacije Pokreta od zemalja koje nisu pristajale na blokovsku podjelu kroz NATO i Varšavski ugovor, ideološke sukobe Istoka – Zapada te politiku „hladnog rata“. Sljedeće 1956. godine, potpisivanjem Brijunske deklaracije od strane tada već vodećih lidera, Tita, Nassera i Nehrua, pokret i službeno postaje svjetska organizacija.

Pokret nesvrstanih je do danas održavao samite svake tri godine, što je do sada 17 samita, narastao na 120 zemalja članica, 16  promatrača te 8 isključenih članica, među njima i Jugoslavija nakon raspada od 1995. godine.

Josip Broz Tito je izabran za prvog predsjednika, pod nazivom Generalni tajnik, dok su kasnije bili, uz navedene, i lideri poput  Kennetha Kaunde (Zambija), Indire Gandi (Indija), Houarija Boumedienea (Alžir), Fidela Castra (Kuba), Roberat Mugabea  (Zimbabve), Nelsona Mandele (Južnoafrička republika) i drugi, kao i tri iz Jugoslavije u periodu od 1989. – 1991. godine, i to: Janez Drnovšek, Borisav Jović i Stjepan Mesić – po godinu dana.  Zadnji samit održan je prošle godine u Venecueli, kojim je predsjedavao predsjednik Nicolas Maduro.

Pokret nesvrstanih odigrao je značajnu ulogu u sprečavanju globalnog blokovskog sukoba, znatno ubrzao procese dekolonizacije Afrike, zalagao se za opće razoružanje, napose potpisivanjem  sporazuma između supersila SAD-a i SSSR-a o smanjenju, neširenju i uništenju nuklearnog oružja te stvaranje bezatomskih zona, podržavajući detant – zabranu nuklearnih pokusa pod vodom, u atmosferi i svemiru; uklanjanju raketnih sistema srednjeg i kraćeg dometa u Evropi, smanjenje konvencionalnog oružja i zabrani kemijskog i mnogo drugog čime je bitno doprinio svjetskom miru, smanjenju vojne i političke napetosti, uz porast povjerenja i suradnje.

Pokret je kroz desetljeća djelovanja povezao male narode i njihove  ekonomije čime su se oslobađale dominacije velikih i moćnih. Pokret je također doživljavao uspone i padove, ovisno o političkoj i ekonomskoj situaciji u svijetu. Bio je niz godina u krizi identiteta, naročito u vrijeme naftne krize, kao i nastojanja jedne grupe zemalja da se približe sovjetskom bloku pod izlikom stvaranja antiimperijalističke alijanse. Zadnjih godina, njihov utjecaj je sve manji navodnim prestankom politike hladnog rata, jer je na djelu politika vrućeg mira – stari antagonizmi i imperijalistička želja za dominacijom su i dalje prisutni.

Josip Broz Tito i naša zemlja, kao lideri Pokreta, politikom miroljubive koegzistencije ostvarili su golemi ugled u svijetu,  poštovanje i znatni utjecaj na političku scenu svijeta. Nakon raspada Jugoslavije, nijedna novonastala državica nije te sjajne diplomatske i državničke pozicije koristila, nije ni pristupila Pokretu nesvrstanih. Neke su već, poput Hrvatske, Slovenije i, nedavno, Crne Gore, članice NATO saveza, a neke, kao  Makedonija i BiH, planiraju to postati u doglednom vremenu – bez obzira na opći prezir i neslaganje većine svojih građana s takvom politikom kojom partitokracija ne dopušta referendumsko izjašnjavanje – politikom dijametralno suprotnom onoj koja je plijenila svjetske simpatije, otvarala mnoga vrata suradnji i povoljnim ekonomskim interesima te  zemlju činila politički, ekonomski i vojno neovisnom.

 

Split, 01. 09. 2017.

 

Predsjednik GO SRP-a Split

Ranko Adorić, dipl. ing.

 

3. MEĐUNARODNI PRIPREMNI SASTANAK ZA 19. SVJETSKI FESTIVAL OMLADINE I STUDENATA

3. MEĐUNARODNI PRIPREMNI SASTANAK ZA 19. SVJETSKI FESTIVAL

OMLADINE I STUDENATA (3rd IPM of 19th WFYS)

COLOMBO – SRI LANKA 25.-27. 05. 2017.

 

U sklopu priprema za 19. Svjetski festival omladine i studenata, od 25. do 27. 05. 2017. održan je u Colombu na Šri Lanki treći međunarodni pripremni sastanak.

Na sastanku je sudjelovao član Mladih Socijalista kao zajednički predstavnik Nacionalnog pripremnog komiteta Bosne i Hercegovine (NPC BIH) i Hrvatske (NPC HR).

NPC BIH i NPC HR održali su 12. 04. 2017. sastanak u Zagrebu na kojem je dogovorena suradnja u pripremama i vođenju zajedničke kampanje za promociju XIX. Svjetskog festivala omladine i studenata te zajednički nastup na Festivalu u Sočiju.

Uz analizu i definiranje rokova za prijavu sudionika za festival, glavni cilj sastanka bio je osnivanje Međunarodnog organizacijskog komiteta (International Organizing Committee of the 19th WFYS – IOC) kao izvršnog organa u zadnjoj fazi pripreme za Festival, odnosno koordinatora aktivnosti između organizatora Svjetske federacije demokratske omladine (WFDY) i Ruske Federacije kao zemlje domaćina.

Više od 45 delegacija iz svih dijelova svijeta predstavilo je svoje aktivnosti, ali i probleme s kojima se susreću u pripremama za Festival, a kao zajednički problem većini organizacija može se istaknuti financije i transport do Sočija.

Osim sastanka, sudionici su imali priliku upoznati se sa stanjem i problemima s kojima se susreću na lokalnom i nacionalnom nivou: politički predstavnici upitnih psiholoških i mentalnih sposobnosti, porast govora mržnje i toleriranje neofašizma, smanjenje radničkih prava, privatizacija školstva i zdravstva, vjerski fanatizam, imperijalističke težnje i mogućnosti oružanih sukoba, strani investitori koji poljoprivredna zemljišta prenamjenjuju u turistička, građevinska mafija, legalizirano lihvarenje banaka – sve to nije opis trenutne situacije na Balkanu, već globalna realnost.

Nažalost, poplave u centralnom dijelu Šri Lanke još jednom su pokazale kako narod „plaća“ cijenu klimatskih promjena i međunarodnih ekstraprofita.

Trenutačna situacija ne treba nas obeshrabriti jer ona je dokaz da kapitalizam nema mogućnosti prevladavanja kriza koje proizvodi ili drugim riječima: jedino antikapitalistička rješenja mogu sačuvati život na Zemlji.

 

„ZA MIR, SOLIDARNOST I SOCIJALNU PRAVDU, BORIMO SE PROTIV IMPERIJALIZMA

- POŠTUJUĆI NAŠU PROŠLOST GRADIMO BUDUĆNOST!“

 

 


Hit Counter by http://yizhantech.com/