Archive for Socijalizam u svijetu

X. SJEDNICA KOORDINACIJE KP i RP S JUGOSLAVENSKOG PROSTORA

U Prilepu je održana X. sjednica Koordinacije komunističkih i radničkih partija s jugoslavenskog prostora. Na sjednici su se odazvali, pored domaćina KP Makedonije, Komunisti Srbije, JKP KP Crne Gore, Savez komunista BiH i Socijalistička radnička partija Hrvatske, izostanak je opravdalo KPD Komunist iz Slovenije.

Na radnoj sjednici pokrenuto je i raspravljano više pitanja, s naglaskom na onima koja se tiču aktualnog stanja privrede, društva i politike u svakoj od novonastalih država. Svi prisutni su se složili da je u porastu antagonizam između položaja radnog naroda  i vladajućih elita. Utvrđeno je da je ekonomska situacija, nakon kontrarevolucije i secesije 90-ih pa do danas, tragična i dovodi do sve većeg raslojavanja između radnika i penzionera, s jedne strane, i novokomponiranih bogataša i političke elite s druge. U skoro svim bivšim republikama završen je proces deindustrijalizacije, odnosno uništenja svih kapitalnih  industrijskih i poljoprivrednih postrojenja i svih grana proizvodnih aktivnosti. Sindikati su danas produžena ruka vlasti i partneri poslodavaca, što omogućuje solidnu ekonomsku poziciju njihovih vodećih struktura koja se pokriva sindikalnim članarinama. Tome najbolje svjedoči činjenica što nijedna od sindikalnih organizacija s cijelog jugoslavenskog prostora  nije pristupila Svjetskoj konfederaciji klasno orijentiranih sindikata WFTU. Organizirano se ponižava narod, ignoriraju se njegovi zahtjevi i smatra ga se nedoraslim za donošenje važnih odluka i kreiranje vlastite sudbine.

Vlast stimulira unutrašnju nacionalnu i etničku podjelu i omogućuje prodor klerikalizma u sve pore društva, u svim dijelovima nekad zajedničke države. Stanje mlađe generacije, bez obzira na stupanj obrazovanja, je besperspektivno, što ima negativan utjecaj na demografsko stanje. Na sjednici je istaknuto da u centar pažnje moramo postaviti sva pozitivna iskustva iz samoupravne prakse i na njima graditi strategiju za buduće djelovanje.

Dogovoreno je da se zaokruže dijelovi političkog programa, koji bi bili prihvatljivi svakoj od članica Koordinacije i da se 2019. godine organizira zajedničko obilježavanje 100-te godišnjice osnivanja KPJ, odnosno Socijalističke radničke partije-komunista, kako se inicijalno zvala.

U kulturnom dijelu susreta, učesnici su, predvođeni domaćinom KP Makedonije, obišli spomen područje i aleju narodnih heroja i položili vijenac na spomenik palih boraca za oslobođenje Prilepa. Nakon završetka II. svjetskog rata, svaka od socijalističkih republika proglasila je jedan svoj grad herojem – u Makedoniji bio je to Prilep. Nakon toga, obiđena je jedna od triju bivših žandarmerijskih stanica, danas muzej ustanka, na koju je izvršen napad 11. oktobra 1941., čime je započeo oružani ustanak makedonskog naroda. Zaključno, učinjena je posjeta sjedištu KP Makedonije.

10-im susretom KP i RP, zaključen je dvogodišnji mandat domaćina KP Makedonije. U slijedećem dvogodišnjem razdoblju, mandat domaćina pripao je  Savezu komunista BiH.

ODRŽAN XX. IMCWP I OBILJEŽAVANJE 100-te GODIŠNJICE OSNIVANJA KKE

U Ateni je od 23. do 25. studenog održana 20. Konferencija komunističkih i radničkih partija, organiziranih u SOLIDNET-u.

Domaćin je bila Komunistička partija Grčke, koja je obilježila 100-tu godišnjicu osnivanja. Događaju se odazvalo 172 predstavnika 90 partija iz 71 zemlje. S jugoslavenskog prostora bili su predstavnici KP Makedonije, Komunista Srbije, NKPJ iz Srbije i Socijalističke radničke partije iz Hrvatske.

Konferenciju, radnog naziva: Suvremena radnička klasa i njeni savezi; zadaci njene političke avangarde komunističke i radničke partijeu borbi protiv imperijalističkih ratova, za radnička i ljudska prava, za mir, za socijalizam, u prostorijama partije otvorio je drug Dimitris Koutsoumpas, generalni sekretar CK Komunističke partije Grčke. U dva dana, predstavnici svake od prisutnih partija imali su na raspolaganju 9 minuta da iznesu referat. Intervencije su dostupne na web stranici SOLIDNET. SRP su predstavljali Vladimir Kapuralin i Kristofor Štokić. Intervencija SRP-a je u prilogu. 25. studenog je proslavljena 100. godišnjica osnivanja Komunističke partije Grčke KKE, koja je inicijalno do 1924. godine nosila ime Socijalistička radnička partija Grčke. Zvuči poznato.

Na početku radnog dijela proslave, odana je minutom šutnje počast kubanskom revolucionaru, političaru i predsjedniku Fidelu Castru, povodom dvije godine od odlaska sa životne scene. Poslije podne, gosti su razgledali bogatu izložbenu postavu koja je kronološki obuhvatila razdoblje koje je prethodilo osnivanju partije, osnivanje, period između dva svjetska rata, razdoblje građanskog rata 1946. – 1949. godine, poslijeratno doba progona i ilegale, situacija za vrijeme vladavine vojne hunte 1967. – 1974. godine i razdoblje nakon legalizacije 1974. godine. Jedan pano posvećen je demonstracijama grčkih komunista u Solunu za vrijeme NATO agresije na SR Jugoslaviju 1999. godine. Solunska luka je u to vrijeme korištena za dopremu vojnih oruđa i logistike, a grčki su komunisti vršili ometanja tokom transporta.

Navečer, održana je glavna političko-kulturna izvedba u Pireju, gdje je partija i osnovana. Manifestacija je održana u višenamjenskoj mega-dvorani „Mira i prijateljstva“, koju zbog njene veličine nazivaju Stadion. Pretpostavlja se da je u punoj dvorani predstavu s tribina i iz partera pratilo oko 20.000 prisutnih.

Zaključak

U vrijeme kada su velike komunističke partije zapada: KP Italije, Francuske i Španjolske, imale uticaj među radnicima i imale veliki broj članova, sljedbenika i simpatizera, a komunističke partije istoka započinjale socijalističku izgradnju ratom razorenih vlastitih država, grčki su komunisti i njihove porodice bili zatvarani, maltretirani, ili su spas morali potražit u emigraciji.

U vrijeme nakon dobrih startnih pozicija nakon završetka II sv rata, kad su spomenute partije zapada počele gubiti snagu i uticaj među radnicima, rastakane napuštanjem revolucionarnog puta, prihvaćanjem reformizma, dijaloga s građanskim partijama i kretanjem putem tzv. Eurokomunizma, KKE je tek izlazila iz ilegale 1974. godine. Sve nakon toga je dobro poznata novija povijest.

KKE se poput mitske ptice Feniks uzdigao, savladao prepreke i danas slovi kao respektabilan politički subjekt na domaćoj političkoj sceni. Grčke komuniste ni tektonski kontrarevolucionarni društveno-politički procesi 90-ih godina prošlog stoljeća, kada su Komunističke partije socijalističkih zemalja mahom napuštale revolucionarni put i nestajale s političke scene, nisu skrenuli s revolucionarnog puta. Stoga mnogi grčku komunističku partiju na evropskom, a i širem, prostoru doživljavaju kao Pijemont komunističkog i radničkog pokreta. Ispravnost ili ne takve percepcije, potvrdit će povijest.

Bez ulaska u dublju analizu razloga zbog čega je to tako, već samo letimičan pregled događanja u svijetu govori o dosljednosti KKE kao političkog subjekta socijalističkoj ideji, odustajanja od svakog kompromisa s reformizmom i socijaldemokratskim natruhama i ustrajnom ostajanju na revolucionarnom putu. Sve to ne bi bilo dovoljno bez podrške narodnih i radničkih masa, koji nisu napustili klasnu viziju.

20. MEĐUNARODNA KONFERENCIJA KOMUNISTIČKIH I RADNIČKIH PARTIJA

IMCWP, ATENA 23.-25. XI. 2018.

http://www.solidnet.org/article/20-IMCWP-Written-Contribution-of-SWP-of-Croatia/

 

Dragi drugovi i prijatelji,

 

u ime Socijalističke radničke partije Hrvatske, u ime onih članica koordinacije komunističkih i radničkih partija s jugoslavenskog prostora koje nisu ovdje prisutne i u svoje lično ime, upućujem drugarski pozdrav svim prisutnima. Našim domaćinima, Komunističkoj partiji Grčke, upućujem izraze zahvalnosti za organizaciju ovog skupa koji nam omogućava da iznesemo svoja razmišljanja o aktualnoj situaciji i da zajedničkim snagama doprinesemo rješavanju problema koji nas okružuju. Posebno želim čestitati domaćinima, KKE, na jubilarnoj 100-toj godišnjici osnivanja Komunističke partije Grčke.

Frustrira saznanje da na početku XXI. Stoljeća, usprkos enormnom razvoju proizvodnih sredstava, tehnike i tehnologije, koja bi trebala omogućit dostojan život stanovnicima širom svijeta, mi smo još duboko ukopani u rovovima klasne podjele. Razlike između onih koji imaju previše i onih koji nemaju dovoljno za dostojan život, pa i osnovne životne potrebe, danas su veće od onih na početku XX. stoljeća. Iako je to posljedica nametanja hegemonije svjetskih financijskih centara moći predvođenih SAD-om, EU i NATO-om nad svima koji ne prihvaćaju njihovu imperijalnu dominaciju, to ne negira argument o evolucijskom zastoju ljudske svijesti u odnosu na druge osobine i čovjeku kao predatoru.

Urušavanjem socijalizma u Istočnoj Evropi, nestale su mnoge energije iz kojih je snagu i ideje crpio radnički i sindikalni pokret evropskog zapada pa su stečena prava i standard radnika niža. Osim toga, restrukturiranjem privrede, sve većim udjelom servisnog udjela rada u odnosu na onaj proizvodni, nepovoljno utiče na nivo revolucionarne svijesti zaposlenih. Rast nezaposlenosti, pad broja zaposlenih, sve veći udio zapošljavanja na određeno radno vrijeme u odnosu na neodređeno, obnavljanje radnih ugovora, često i na vrlo kratke intervale, uzrokuje trajnu nesigurnost radnika i dovodi do neprestanog smanjenja broja organiziranih radnika. Društvene mreže i spontane, često vrlo masovne, akcije radnika i nezadovoljnih građana nisu dovoljna zamjena za nedostatak svijesti i radničke solidarnosti, koji su danas, na puno nižoj razini od one prije jednog stoljeća. Radnici se sve manje identificiraju kroz klasni argument, a sve više kroz nacionalni i građanski. Za posljedicu imamo pojavu i jačanja ekstremističkih grupa, sve do eksplicitno fašističkih.

Socijalistička ideja se stigmatizira na svim razinama, u tome prednjače zemlje nekadašnjeg istočnog bloka, dodvoravajući se svojim novim gospodarima.

Evropa, Azija i Afrika poprišta su permanentnih ratnih sukoba i imperijalističkih agresija: Jugoslavija, Afganistan, Irak, Libija, Sirija, državni udar u Ukrajini od strane nacističkih organizacija direktno podržanih od Amerike i zapada. U svim tim slučajevima radi se o klasičnoj borbi za prostor s ciljem osvajanja tuđih teritorija na kojima se, po ustaljenom postupku, obara postojeća vlast i uspostavljaju podanički protektorati u kojima novopostavljena marionetska vodstva omogućavaju eksploataciju prirodnih resursa i infrastrukture, ali i korištenje novoosvojenog prostora u strateškom nadmetanju.

Sve te agresije ostavile su iza sebe enormna civilna stradanja i infrastrukturna razaranja koja su nagnala milione ljudi da napuste svoje domove i pokušaju naći spas u emigraciji. Ogroman broj njih je na tom putu stradao, dok je većina preživjelih upotrebljena u određenom vremenskom trenutku za proizvodnju najveće izbjegličke krize u Evropi, kojom se manipulira i koristi za političku trgovinu i ustupke.

Evropa nema pravo da se proglašava žrtvom terorističkih napada ili poplavom izbjeglica. To joj se samo poput bumeranga vraća ono u čijem stvaranju je i sama sudjelovala. Vjerno je izvršavala volju Amerike i podržavala i učestvovala u većini prljavih ratova protiv suverenih država, a prije toga je stoljećima kao kolonijalna sila izrabljivala širom Afrike, Bliskog istoka, Azije i obiju Amerika.

Već sam spomenuo jačanje radikalne desnice u Evropi. Ta je pojava postala dio svakodnevnice i u Hrvatskoj. I dok se ona u nekim evropskim zemljama pojavila kao odgovor na izbjegličku krizu i migracijske tokove ili kao izraz nezadovoljstva vazalnim odnosom matičnih država u odnosu prema Americi, u Hrvatskoj ima potpuno različito ishodište.

U Hrvatskoj afirmacija radikalne klerofašističke desnice nije posljedica protoka izbjeglica, on je protekao uglavnom bez većih potresa, nego je posljedica pobjede kontrarevolucije i secesije 90-ih godina prošlog stoljeća, posvemašnje revizije povijesti i restauracije slijednika poražene politike kolaboracionista u II. svjetskom ratu. Drugim riječima, malo blaži oblik događaja u Ukrajini.

Dakle, kapitalizam, koji je ispunio svoju povijesnu misiju, ne nudi više odgovore na potrebe čovječanstva i on stvara sve dublje društvene, političke, ali i ekološke krize, čime se određuje kao destruktivan poredak. Analiza te destrukcije nameće potrebu pomaka težišta akcije iz esencijalne sfere u egzistencijalnu. Kapitalizam je jedini sistem u ljudskoj povijesti koji je u stanju uništit čovječanstvo i to ne samo vojnim sredstvima, on uništava životvornost prirode i čovjeka. Ne uspije li čovječanstvo ukinuti kapitalizam, ukinut će on čovječanstvo. Naime, još pred jednim stoljećem Rosa Luxemburg je ustvrdila da je budućnost čovječanstva socijalizam ili barbarstvo.

Pred sobom imamo jedan vrlo organizirani stroj s jako dobro osmišljenom tehnologijom vladanja ljudima i borba protiv njega ne može biti stihijska nego organizirana.

Budući da su kritika i samokritika ugrađeni u same temelje djelovanja revolucionarne klasne ljevice, moramo pogledat istini u oči i ocijeniti naš udio odgovornosti za postojeće stanje. Sveprisutna nesloga, rivalstvo, personalne ambicije, fragmentacija do atomizacije na ljevici, multipliciranje broja organizacija s malobrojnim članstvom, oportunizam, skretanje s revolucionarnog puta i priklanjanje reformizmu i socijaldemokraciji, uz eksplicitnu podršku pojedinih komunističkih partija vojnim intervencijama, čini nas nepouzdanim i neozbiljnim osloncem za široke mase. Time direktno radimo u korist vlastite štete i pomažemo svojem klasnom neprijatelju. Condicio sine qua non bilo kakvog pomaka u toj borbi je prevladavanje postojećih podijeljenosti na klasnoj osnovi.

Uvjereni smo da će i izlaganja ostalih sudionika konferencije ukazati na probleme s kojima se naše partije susreću i da ćemo iz tih činjenica odredit pravce naših budućih djelovanja, a ono mora biti usmjereno ka jačanju međusobne suradnje. Raduje me da vas mogu obavijestiti da na području nekadašnje Jugoslavije od 2011. godine djeluje Koordinacija komunističkih i radničkih partija, koju trenutno čine po jedna partija iz svake nekadašnje republike.

 

Hvala na pažnji!

Vladimir Kapuralin

Atena, 23.-25. XI. 2018.

100 godina komunističkog pokreta u Austriji

U subotu 03. 11. 2018. godine, predstavnici SRP-a su, pozvani od Partije rada Austrije (PdA), prisustvovali na obilježavanju 100 godina komunističkog pokreta u Austriji u Beču. Obilježavanje ove važne obljetnice upriličeno je prigodnim političkim i kulturnim programom. U popodnevnim satima održan je prosvjedni skup kod spomenika Johanna Kopleniga i spomenika žrtava nacističkog terora za vrijeme okupacije u Drugom svjetskom ratu. Da podsjetimo, Johann Koplenig bio je dugogodišnji član i kasnije predjsednik KP Austrije, antifašist i ilegalac tokom austrofašističke diktature Engelberta Dollfussa, kao i za vrijeme okupacije od strane njemačkih nacista. Po završetku rata 1945. godine, izabran je za predsjednika KP Austrije na čijem se čelu nalazio do 1965. Bio je i jedan od suosnivača „Druge republike“. Cilj skupa bio je pritisak na gradske vlasti Beča da se drugu Koplenigu dodijeli trg ili ulica na mjestu gdje se nalazi spomenik kao i zgrada u kojoj je djelovala KP Austrije. Nastavak svečanog programa započeo je pozdravnim govorom prisutnim članovima, gostima kao i gostujućim delegacijama, među kojima su se uz SRP našli i NKPJ (Nova komunistička partija Jugoslavije) iz Srbije kao i KKE (Komunistička partija Grčke). Publiku je sačinjavala, uz prisustvo starijih drugarica i drugova, većinom mlađa populacija, što je jedna od pozitivnih stavki manifestacije. Predstavnik KJÖ (Komunistička omladina Austrije), drug Rafaell Schöberl, održao je govor u kojem je analizirao povijest omladinske organizacije kao i ciljeve u budućnosti, dobivši ovacije od svih prisutnih u sali. Između izlaganja organizatora i gostujućih delegata, održano je kratko predavanje u čast četvorice članova Centralnog komiteta KPA koji su svoje živote izgubili u borbi protiv fašizma. Uslijedio je govor predsjednika PdA , druga Otta Brucknera, koji je, uz pozdrave svima prisutnima, održao vatreni govor, referirajući se na slavne tradicije KPA kao i osnivanja Partije rada Austrije kao ideološke slijednice povijesne KP. Nakon govora, primio je troje novih članova u redove partije. U nastavku su govore održali delegati gostujućih partija kao i predstavnik SRP-a. Naše izlaganje možete pročitati ovdje:

Drage drugarice i drugovi, dragi gosti

U ime Socijalističke radničke partije Hrvatske, u ime Koordinacije komunističkih i radničkih partija s jugoslavenskog prostora i u svoje lično ime, pozdravljam sve prisutne i zahvaljujem Radničkoj partiji Austrije, na pozivu da prisustvujemo na obilježavanju ovog značajnog jubileja 100-te godišnjice osnivanja Komunističke partije Austrije.

U to vrijeme velikih društvenih promjena, nakon I. svjetskog rata i urušavanja četiri velika carstva, pod utjecajem ideja Velike oktobarske socijalističke revolucije, osnivane su komunističke i radničke partije u mnogim zemljama Evrope.

KPA je, poput ostalih revolucionarnih bratskih partija, na svom putu nailazila na brojne prepreke koje je pred nju postavljao buržoaski režim. Bila je zabranjivana, iskusila je razdoblje ilegalnog rada i progona, uključila se u pokret otpora za vrijeme II. svjetskog rata i nacističke okupacije i, kao doprinos slobodi, u toj je borbi položila oko 2.000 života svojih članova, za što im dugujemo vječnu zahvalnost.

Radnička partija Austrije, kao slijednik ideja KPA, s razlogom može biti ponosna na svoje prethodnike.

Sličan put prešli su i jugoslavenski komunisti, čija se 100-ta godišnjica od osnivanja navršava slijedeće godine. Represija, progoni, hapšenja, zatvaranja, mučenja i likvidacije, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nisu ih slomili ni pokolebali, kao ni njihove drugove iz inozemnih bratskih partija, već, naprotiv, učvrstili u njihovoj borbi. Austrijski i jugoslavenski komunisti zajedno su se borili kao pripadnici Internacionalnih brigada u Španjolskom građanskom ratu na strani Republikanske vlade, čime su u praksi potvrdili pripadnost proleterskom internacionalizmu.

Jugoslavenski komunisti, predvođeni Josipom Brozom Titom, uspjeli su predvidjeti događaje koji su prethodili II. svjetskom ratu i spremno su ga dočekali, organizirali su i poveli narod u Narodnooslobodilačku borbu i izvojevali Socijalističku revoluciju. Nakon rata, uspješno je provedena obnova do temelja porušene infrastrukture, agrarna reforma i industrijalizacija i, po prvi put u povijesti, implementirana ideja samoupravljanja, kao neupitna emancipatorska težnja, i uspješno je riješeno nacionalno pitanje. To, uz politiku nesvrstanosti na vanjskom planu, omogućilo je najduži period mira na Balkanu.

Nakon tektonskih društveno političkih procesa iz 90-ih godina prošlog stoljeća, kojih je cilj bio prodor krupnog kapitala na istok i osvajanje novih teritorija, ukinuto je socijalističko uređenje u istočnoj Evropi i samoupravljanje u Jugoslaviji.

Hrvatska je, zajedno sa Slovenijom, činom jednostrane secesije i teritorijalno dezintegrirala Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju. Svoje je financije predala inozemnim bankama, a infrastrukturu inozemnim upravljačima. Vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, koje je bilo u rukama proizvođača, oteto je i dato izabranim pojedincima ili prodato stranim vlasnicima. Isto se dogodilo i s hotelskim objektima. Već treće desetljeće provodi se deindustrijalizacija zemlje i ona upravo ulazi u završnu fazu krizom brodogradnje, koja je svojevremeno Jugoslaviju uzdigla u sam vrh svjetske brodogradnje. Upitan je daljnji opstanak brodogradilišta „Uljanik“, koje je osnovano još 1856. godine u Puli za vrijeme vladavine Austro-Ugarske u Istri, kao „K.u.K. See Arsenal“. Paralelno s ukidanjem industrijskih pogona, otvaraju se strani mega-trgovački lanci, čime postajemo tržište za strane proizvode.

Provedena je posvemašnja revizija povijesti, negiraju se dostignuća iz socijalističkog razdoblja, obnavljaju se suprotnosti iz vremena II. svjetskog rata, pobjednici se stigmatiziraju i ukida sjećanje na njih, uništavaju se spomen-obilježja na te događaje, ukidaju nazivi ulica koja su nosila imena učesnika iz revolucionarne prošlosti. Istovremeno, uzdižu se na razinu pravednosti poraženi kvislinški kolaboracionisti okupatora. Prisutnost klerofašističke ideje primjećuje se u mnogim segmentima društva, uz toleranciju, blagonaklonost pa i podržavanje i učešće i samih institucija države. Ta pojava prelazi i samu državnu granicu, jedan njen čin odvija se i ovdje u Austriji, na Blajburškom polju, gdje se svake godine u maju sljedbenici ustaške ideologije okupljaju na sramotu svih civiliziranih normi. Sa zadovoljstvom primjećujemo da su ove godine i institucije države Austrije počele uvoditi tamo red, što pozdravljamo. Upravo tu vidimo mogućnost suradnje i zajedničkog djelovanja ubuduće između naših dviju partija.

Pojava i jačanje desnih, pa i klerofašističkih struja, nije imanentno samo Hrvatskoj. Ono je prisutno i u ostalim dijelovima. Najprije se pojavilo u dijelu nekadašnjih socijalističkih država istočne Evrope, a zadnjih desetljeća i u zemljama zapadne Evrope. To su opasne tendencije koje traže mobilizaciju svih progresivnih subjekata, a od nas pripadnika klasnog političkog spektra traži potpunu nesebičnu predanost duhu proleterskog internacionalizma.

Drugarice i drugovi, kao što sam spomenuo, slijedeće godine navršava se 100 godina od osnivanja Socijalističke radničke partije Jugoslavije – Komunista. Na II. Kongresu, partija je promijenila ime u Komunistička partija Jugoslavije. Na 10. sjednici Koordinacije Komunističkih i Radničkih partija s jugoslavenskog prostora, održanoj pred dva tjedna u Makedoniji, donesena je odluka da Koordinacija organizira 100-godišnjicu osnivanja partije slijedeće godine, na mjestu osnivanja u Beogradu. Vjerujemo da ćemo odluku izvršiti te da ćemo biti u stanju uzvratiti na gostoprimstvu koje ste nam ukazali.

Za međunarodnu suradnju i solidarnost na putu za ostvarenje socijalizma.

Hvala na pažnji

U Beču 3. novembra 2018.

Socijalistička radnička partija Hrvatske

U daljnjem tijeku večeri, održana je predstava pod imenom „Gospođa Kapital i Dr. Marx“ berlinskog kazališta Weber-Herzog, u kojoj su na pozornici, na šaljiv, ali edukativan način, predstavili sadržaje „Kapitala“ Karla Marxa. U 100 minuta su prisutnima, humorističnim dijalogom Karla Marxa s predstavnicom kapitala, objašnjeni marksistička analiza robe, uporabne vrijednosti, radne snage, razmjenske vrijednosti kao i kontraargumenti kapitalista i kontradiktornosti koje su aktualne kako nekad tako i sad.

Održan je i trilateralni sastanak između predstavnika PdA, NKPJ i SRP-a u cilju jačanja suradnje među partijama, razmjene informacija kao i budućeg djelovanja. Svjesni činjenice da samo zajedničkim djelovanjem i planiranom koordinacijom djelovanja možemo voditi borbu protiv neprijatelja radničke klase i imperijalizma na našim prostorima, manifestiran je proleterski internacionalizam kao vječni ideal.

Ovim putem se zahvaljujemo Partiji rada Austrije na organizaciji i gostoprimstvu.

 

Socijalistička radnička partija


Hit Counter by http://yizhantech.com/