Archive for Socijalizam u svijetu

Izvještaj sa sastanka Evropske inicijative komunističkih i radničkih partija u Bruxellesu 9. – 10. XI. 2019.

U organizaciji KP Grčke (KKE), 9. i 10. ovog mjeseca, održana je u Bruxellesu u zgradi Evropskog parlamenta, Plenarna sjednica Inicijative komunističkih i radničkih partija Evrope (CWPE).

Tema sastanka bila je „Odgovor komunista na rezoluciju Evropskog parlamenta kojom se izjednačavaju fašizam i komunizam“. Sastanku je prisustvovalo 38 partija iz 32 zemlje. Osim iz zemalja EU, prisustvovali su i predstavnici radničkih i komunističkih partija Rusije, Bjelorusije, Ukrajine, Moldavije, Turske, a s jugoslavenskog prostora ili, kako to danas političari imaju običaj kazati, Regiona, odazvali su se predstavnici Socijalističke radničke partije Hrvatske i Komunisti Srbije

Pozdravni govor održao je Kostas Papadakis, a uvodni i veoma iscrpni govor sekretar KKE, Dimitris Koutsoumbas.

„Svjesni smo svoje odgovornosti, o velikoj povijesnoj baštini i obilježavajući 100 godina Komunističke internacionale podsjećamo se na drugove koji su dali svoje živote u borbi protiv eksploatacijskog kapitalističkog sistema, za novo socijalističko društvo …“, započeo je svoj govor.

U govoru se osvrnuo na kapitalistički sistem koji boluje od nesavladive kontradikcije, oštrenja osnovnog proturječja između društvenog karaktera proizvodnje i raspodjele, a kapitalistička anarhija uzrokuje prekomjerne krize, kao što se to zapazilo u posljednjem desetljeću.

Snažno je osuđena rezolucija Evropskog parlamenta o izjednačavanju fašizma i komunizma, koja vodi daljnjoj fašizaciji Evrope. Naročito su bili žestoki predstavnici KPRF, kao i drugi s područja nekadašnjeg SSSR-a. Argumentirano su isticali ulogu Crvene armije i sovjetskih građana u slomu nacizma, ali i kao podnositelji najvećih žrtava. Mladi predstavnik KPRF uz ostalo se i zahvalio svima na spomen žrtava Sovjetskog Saveza i doprinos Crvene armije u II. svjetskom ratu.

To su podržali i ostali govornici, dok su predstavnici SRP-a i KS istakli doprinos naše NOB-e i socijalističke revolucije.

Održane su važne intervencije: protiv antikomunističkog progona KP u Poljskoj, protiv imperijalističkih ratova, 20. godišnjice NATO agresije protiv SR Jugoslavije, povodom sedamdesete godišnjice NATO-a: osuda njegovih zločina i za raspuštanje američko-NATO vojnih baza.

Istaknut je značaj sastanka 21. IMCWP u Izmiru, kojeg su zajednički organizirale TKP i KE (http://www.srp.hr/?s=21.+IMCWP).

Internacionalistička solidarnost izražena je narodu i KP Venazuele, Kube, Bolivije, palestinskom narodu. U fokusu su bili i 8. mart, dan borbe za prava žena; radnički praznik ,1. maj; Dan pobjede, 9. maj; pravo na obrazovanje.

Program sljedećeg razdoblja su: mobilizacije, višestrani događaji protiv imperijalističkih ratova i intervencija, široke kampanje za otkrivanje ubojite uloge NATO-a i borbe za uklanjanje euroatlantskih baza, solidarnost prema izbjeglicama, žrtvama ratova i kapitalističke eksploatacije; organizacija borbe protiv nepopularnih strategija EU; 75. godišnjica pobjede u II. svjetskom ratu: 150.godišnjica rođenja Vladimira Iljiča Lenjina; 200.godišnjica rođenja Friedricha Engelsa; jačanje proleterskog internacionalizma.

Dojmljiva je bila energija koju su pokazali svi prisutni delegati. Veličanstvena ideja komunističke misli u današnjem vremenu dobila je svoju konačnu potvrdu.

Delegati su bili kritični prema stanju u svojim vlastitim državama. Ukrajinci prema jačanju fašizma, situacije u Dombasu. Bilo je izlaganja i o falsificiranju Staljinovih dokumenata od strane Hrušćova, uništavanju spomenika i mijenjanja imena ulica – zvuči poznato.

Skup je završen uz zvukove „Internacionale“.

Na marginama susreta, predstavnik SRP-a razgovarao je s Davidom Rosiem i mladim predstavnicima KP Švicarske, Marcom Rizom iz KP Italije Posebni razgovori vođeni su sa drugovima iz Finske koji su se zainteresirali za tekst našeg izlaganja i web-stranicu na kojoj nas mogu pronaći, te susret sa dva druga iz Engleske s kojima je vođen dugi razgovor za vrijeme večere. Tema razgovora: uglavnom Jugoslavija i samoupravljanje kao primjer, Churchill, Tito, Deakin, autor „Najviše planine“, i nije se mogao izbjeći glumac engleskog porijekla Richard Burton u ulozi druga Tita u filmu „Sutjeska“.

 

Ivan Pavičevac

INTERVENCIJA SRP-a NA SASTANKU EVROPSKE INICIJATIVE KOMUNISTIČKIH I RADNIČKIH PARTIJA, BRUXELES 9. – 10. XI. 2019.

Dragi drugarice i drugovi,

dozvolite mi da se, prije svega, zahvalim Komunističkoj partiji Grčke (KKE) na trudu uloženom na organizaciji ovog važnog skupa i na pozivu koji nam je upućen. Čast i zadovoljstvo mi je da vas sve skupa pozdravim u ime SRP-a, u ime koordinacije KP i RP s jugoslavenskog prostora i u svoje lično ime.

Komunisti, komunističke partije i njihovi simboli pod stalnim su pritiskom pa i progonom u mnogim evropskim državama. Ta pojava je znatno izraženija u istočnoevropskim zemljama, u kojima je do kontrarevolucionarnih promjena 90-ih godina prošlog stoljeća vladalo socijalističko društveno uređenje. Paralelno s time jačaju i ultradesni fašistički pokreti. I ta je pojava izrazitija u bivšim socijalističkim zemljama.

Stalna antikomunistička kampanja provodi se i unutar institucija EU. Zadnja u nizu tih pojava je rezolucija EU parlamenta, usvojena 19. septembra u Strasbourgu, u sklopu obilježavanja 80. godišnjice početka II. svjetskog rata – kolokvijalno nazvana „Važnost evropskog sjećanja za budućnost Evrope“ –  kojom se izjednačavaju fašizam i komunizam. Ta rezolucija, osim što se koristi selektivnim odabirom argumenata, apsurdnim improviziranim konstrukcijama i zamjenom teza, je i neznanstvena.

Fašizam i komunistička ideja su sušta suprotnost. Dok je fašizam u svojoj biti zločinački, rasistički, on ljudsku vrstu dijeli na nadljude i podljude, gospodare i sluge, na višu rasu i nižu, podčinjenu, pri čemu viša rasa ima pravo nižu istrijebiti, socijalizam, odnosno komunistička ideologija, ukida neprirodne barijere među ljudima i nudi viziju pravednog društva i ispunjenje ljudskih emancipatorskih težnji. To što je u jednom razdoblju došlo do usporavanja ili zastranjenja u realizaciji, posljedica je ljudskog faktora i vanjskog uticaja, a ne ideje.

Kao povod za izjednačavanje fašizma i komunizma poslužio je pakt Ribbentrop – Molotov, koji je iz pragmatičkih razloga, s ciljem kupovanja vremena, potpisan u kolovozu 1939. godine, tik pred početak rata. Podnosioci prijedloga rezolucije, među kojima i Poljska, ne znaju ili zaboravljaju ili namjerno prešućuju činjenice:

– da je Poljska isti takav sporazum o prijateljstvu i nenapadanju s nacističkom Njemačkom potpisala još 1934. godine;

– da je Poljska, nakon aneksije Čehoslovačke, i sama anektirala područje Tešina, a dio Slovačke je prisvojila Mađarska, također predlagač rezolucije;

– da su u rujnu 1938. godine s nacističkom Njemačkom sporazum potpisale Engleska, Francuska i Italija, nadajući se da će za njih uništiti Sovjetski Savez;

– da su Engleska i Francuska prihvatile i podržale aneksiju Austrije i dijelova Čehoslovačke 1938. godine;

– da je Sovjetski Savez u 30-ima prošlog stoljeća ustrajno pokušavao postići bilo kakav dogovor s Englezima i Francuzima, ali uzalud;

– da je bio voljan i na neki oblik zajedničkog djelovanja s Francuskom i Čehoslovačkom na sprječavanju aneksije, ali je Poljska bila ta koja nije dopuštala prelazak jedinica Crvene armije preko svog teritorija.

Sve su to bile kapitalističke zemlje pa bi se analogno zločinačkim trebali proglasiti nacizam i kapitalizam, što bi ustvari bio i ispravan zaključak.

Fašizam i njegov pandan nacizam čeda su kapitalizma, njih je iznjedrio kapitalizam da bi se zaštitio od nailazećeg socijalizma. I kad je taj nakazni plod ojačao, stisnuo je Evropu čeličnom pesnicom. I gle, iz tog stiska Evropu je oslobodio komunizam, na način da je u srazu s fašizmom i nacizmom podnio proporcionalno i apsolutno najveće žrtve i materijalna razaranja i porazio i onesposobio proporcionalno i apsolutno najviše nacističkih vojnih efektiva, oko 80%, po zasluzi primarno Sovjetske Crvene armije i pokreta otpora u okupiranim zemljama koje su vodili komunisti. S ponosom ističem doprinos jugoslavenskih partizana, koji su pod vodstvom komunista samoorganizirano i uspješno vodili jedan od najvećih, zapravo jedini ozbiljni unutrašnji otpor Hitleru i njegovim domaćim i stranim pomagačima.

Glasanju o rezoluciji pristupilo je 8 zastupnika iz Hrvatske i svi su glasali za rezoluciju. Glasanje zastupnika koji pripadaju konzervativnom klerofašističkom spektru nas ne iznenađuje. Oni su postupili dosljedno svome uvjerenju. Ono što zabrinjava je da su za rezoluciju glasali i zastupnici iz liberalno-socijalnog krila, što je u suprotnosti s njihovim deklarativnim izjašnjavanjem kao antifašista.

Socijalistička radnička partija je jedina u Hrvatskoj osudila taj čin – to je sa zakašnjenjem učinila i antifašistička udruga koja, štoviše, u zadnje vrijeme nastupa kao paravan za antikomunizam. To znači da mi u ovom trenutku nemamo klasnih saveznika, a tako je, vjerujem, i u mnogim sredinama.

Nakon kontrarevolucionarnih promjena 90-ih i urušavanje socijalističkog poretka u Istočnoj Evropi, imperijalističke sile nisu se zaustavile. Njihov je krajnji cilj iskorjenjivanje komunističke ideje, misli, prakse i emancipatorskih težnji iz javnog prostora, a gore navedeni primjeri trasiranje su tog puta

Rezimirajući proteklo stoljeće, moramo se prisjetiti upozorenja koje je izrekla revolucionarka i komunistkinja Klara Zetkin: „Dok god postoji kapitalizam, dotle će postojati osnovni preduvjet za razvoj fašizma“. To je dovoljan razlog da nas drži budnima. Klasnih saveznika nemamo, okruženi smo masama čija je razina klasne svijesti ispod one pred jednim stoljećem i upućeni smo da jačamo međusobnu suradnju.

Revolucija se nastavlja.

 

Bruxelles, 9. XII. 2019.

 

Ivan Pavićevac

20. GENERALNA SKUPŠTINA SVJETSKE FEDERACIJE DEMOKRATSKE OMLADINE

Predstavnik Mladih Socijalista Socijalističke radničke parije Hrvatske sudjelovao je po prvi put na 20. generalnoj skupštini Svjetske federacije demokratske omladine (WFDY) koja se održala u Nikoziji na Cipru od 3. do 6. 12. 2019. Domaćin skupa bila je Ujedinjena progresivna demokratska omladina Cipra (EDON), koja je do sada predsjedavala federacijom i čiji je predstavnik bio predsjednik WFDY-a, drug Iakovos Tofari. Na skupu je bilo prisutno ukupno 95 organizacija iz cijeloga svijeta, od kojih 89 su imale pravo glasa, a 6 u svojstvu promatrača. U posljednjih 30 godina ovo je bila najposjećenija Generalna skupština.

WFDY je organizacija osnovana 1945. godine koja radi pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda, okupljajući komunističke, socijalističke, narodnooslobodilačke i antiimperijalističke omladinske organizacije iz cijeloga svijeta. WFDY okuplja 157 organizacija iz 93 zemlje.

Na otvaranju generalne skupštine, pozdravne govore su održali: Iakovos Tofari, dosadašnji predsjednik WFDY, Pampis Kyritsis, potpredsjednik Svjetske federacije sindikata (WFTU), Iraklis Tsavdaridis, izvršni tajnik Svjetskog mirovnog savjeta (WPC), Nikos Kristodoulides, ministar vanjskih poslova Cipra, Skevi Koukouma, potpredsjednica Međunarodne demokratske federacije žena, Kristos Kristofias, generalni tajnik Ujedinjene progresivne demokratske omladine Cipra (EDON), i Andros Kyprianou, glavni tajnik Napredne partije radnog naroda Cipra (AKEL).

Na prvoj sjednici je analiziran dosadašnji rad. Istog dana organiziran je antiimperijalistički marš solidarnosti s narodom Cipra koji se nalazi pod britanskom i turskom vojnom okupacijom. Marš je organiziran u Nikoziji, a politički govori, koji su imali snažan antiimperijalistički karakter, su održani ispred zone koja je pod kontrolom Ujedinjenih naroda, a koja dijeli Nikoziju i Cipar na dva dijela.

Idućeg dana organizirana je diskusija na temu političke rezolucije koja je usvojena nakon diskusije. Spomenuta rezolucija će predstavljati političku platformu WFDY-a u slijedeće četiri godine, a u njoj je istaknuta snažna borba protiv imperijalizma kao najvišeg stupnja kapitalizma. Nakon sjednice, okupljeni delegati su pozvani na svečani prijem koji je održan u zgradi Ministarstva vanjskih poslova Cipra.

Trećeg dana rada regionalne su komisije birale svoja rukovodstva i raspravljale su o primanju novih članica. Regionalna komisija za Sjevernu Ameriku i Europu (CENA) odlučila je da u punopravno članstvo primi Komunističku omladinu Švicarske, Komunističku omladinu Bjelorusije, Komunističku omladinu Moladavije i, na prijedlog SKOJ-a iz Srbije, Mlade Socijaliste Socijalističke radničke partije Hrvatske. Nakon toga se pristupilo glasanju za rukovodstvo CENA, koju će slijedeće četiri godine voditi Ujedinjena omladina komunističke partije Španjolske (UJCE), Komunistička omladina Grčke (KNE), Komunistička omladina Portugala (JCP), Ujedinjena demokratska progresivna omladina s Cipra (EDON), Lenjinski komunistički omladinski savez Ruske Federacije (LKSM RF), Komunistička omladina Turske (TKG) i Savez komunističke omladine iz Kanade (YCL).

Posljednjeg dana je izabran predsjednik WFDY-a, generalni sekretar i potpredsjednici. Novi predsjednik WFDY-a je drug Aritz Rodríguez iz Ujedinjene komunističke omladine Španjolske (UJCE), dok će generalni sekretar biti predstavnik Komunističke omladine Kube (CJC). Predstavnik MS SRP-a je među prvima čestitao drugu Rodríguezu.

Tokom rada generalne skupštine, predstavnik MS SRP-a održao je preko 50 bilateralnih sastanaka s drugovima iz cijeloga svijeta u kojima su izražene poruke solidarnosti, informacije o situaciji u raznim zemljama i prijedlozi za buduće zajedničke akcije. Skup je završen koncertom prije kojega se skupu obratio novi predsjednik WFDY-a, drug  Aritz Rodríguez, koji je istakao da će WFDY nastaviti s beskompromisnom antiimperijalističkom borbom u duhu solidarnosti i jedinstva.

Sigurni smo da će primitak Mladih Socijalista Socijalističke Radničke Parije u WFDY ojačati našu borbu za slobodu, pravdu i socijalizam, protiv fašizma, klerikalizma, imperijalizma i kapitalizma.

Izvršni odbor MS SRP

Protiv tajkunske pljačke, za solidarnost radnog naroda

Nova komunistička partija Jugoslavije (NKPJ) i Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP) ocenjuju da nedavno održani „Samit privrednih lidera regiona“ u Beogradu predstavlja okupljanje tajkuna i buržoaskih menadžera s prostora nekadašnje Jugoslavije, u prvom redu iz Srbije i Hrvatske, s ciljem osmišljavanja novih strategija za sticanje profita stečenog eksploatacijom radnog naroda s tih prostora.

U luksuznom hotelu „Kraun Plaza“ 4. decembra, sastali su se kapitalisti s prostora bivše Jugoslavije poput Miroslava Miškovića, predsednika Delta holdinga, Branka Milutinovića, direktora Nordeusa, Dušana Radičevića, predsednika Izvršnog odbora MK grupe u vlasništvu Miodraga Kostića, Emila Tadeskija, predsednika Uprave Atlantik grupe, Miodraga Borojevića, člana Upravnog odbora Fortenova grupe (eks-Agrokor).  Ovom skupu nisu prisustvovali samo srpski i hrvatski tajkuni i buržoaski menadžeri pa su, između ostalih, prisutni bili i bosansko-hercegovački kapitalista Petar Ćorluka, vlasnik kompanije Violeta, i Svetozar Janevski, predsednik Upravnog odbora kompanije Tikveš. Na ovom „samitu“ učešće su uzeli i Sebastian Sosa, predstavnik Međunarodnog monetarnog fonda u Srbiji, i Vladimir Vučković, iz Fiskalnog saveta Srbije, institucija poznatih po servisiranju interesa krupnog kapitala.

Učesnici skupa u Beogradu zarađuju na stotine miliona evra eksploatacijom tuđeg rada, koristeći subvencije koje im omogućavaju buržoaske vlade zemalja nastalih iz Jugoslavije, kao vlasnici velikih sistema i zemlje koju su budzašto dobili u pljačkaškom procesu privatizacije. Skup u Beogradu koji su organizovali je bio još jedna prilika da sebe javnosti pokušaju da predstave ne onakvima kakvi jesu, kao eksploatatore i parazite, već kao „poslodavce koji zapošljavaju i državi plaćaju poreze“. Taj skup su kao i svaki svoj drugi iskoristili da zatraže od radnika da trpe male plate, a od zastupnika njihovih interesa, buržoaskih vlada, niže poreze i veće subvencije. Drugim rečima, tražili su pooštravanje antinarodnih i antiradničkih mera zbog kojih trpi radni narod Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije. Kako bi odbranili svoje povlastice i uvećali svoje bogatstvo, kapitalisti su uvideli potrebu da se udružuju kako na regionalnom tako i na svim drugim međunarodnim nivoima. Upravo zato je i upriličen ovaj tajkunski skup u Beogradu.

SRP i NKPJ poručuju radnom narodu da bolji život i obezbeđivanje egzistencije svojih porodica može izboriti samo suprotstavljanjem pljačkaškoj eksploataciji i buržoaskoj politici, koja je u službi tajkuna s prostora nekadašnje Jugoslavije kao i multinacionalnog krupnog kapitala. Jedini način za odupreti se eksploataciji, pljački i nepravdi je razvijanje solidarnosti među radnim ljudima s prostora bivše Jugoslavije. Radni narodi Hrvatske, Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije ne smeju da dozvole da ih tajkuni i buržoaske vlade dele i huškaju jedne na druge. Radnicima svake od zemalja nastalih iz Jugoslavije braća i sestre nisu kapitalisti i buržoaski političari, već radni ljudi poput njih, koji žive u drugim bivšim jugoslovenskim republikama deleći iste egzistencijalne muke. Samo izražavanjem međusobne solidarnosti i konkretne podrške, kao i ujedinjavanjem svojih socijalnih borbi, radni narodi Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije će se izboriti za bolji život i egzistenciju.

NKPJ i SRP podržavaju svaku pravednu socijalnu borbu radnog naroda s prostora nekadašnje Jugoslavije protiv eksploatacije i pljačke, kako domaćeg tako i stranog kapitala.

Živela borba radnog naroda eks-Jugoslavije protiv eksploatacije i pljačke!

 

Sekretarijat Nove komunističke partije Jugoslavije

Socijalistička radnička partija Hrvatske

 

Beograd – Zagreb, 9. 12. 2019.


Hit Counter by http://yizhantech.com/