„I ako budemo tada još živjeli, kada se dostigne, živjeti će naš program; zavladat će oslobođenim čovječanstvom. Usprkos svemu!“
Karl Liebknecht
Danas prije 100. godina, ubijeni su Rosa Luxemburg i Karl Liebknecht. 15. siječnja 1919. bivaju uhićeni osnivači KPD-a (Komunističke partije Njemačke) od strane Freikorpsa, prethodnice nacističkih bandi, a po nalogu socijaldemokratske partije na čelu s Friedrichom Ebertom te, nakon kratkog vremena, na zvjerski način pogubljeni.
Ne slažući se s linijom SPD-a, Rosa i Karl osnivaju Spartakusbund (Spartakističku ligu) još 1915. godine, iz koje kasnije nastaje Komunistička partija Njemačke. Ovo ubojstvo je rezultat potpuno degenerirane politike SPD-a prožeto revizionizmom i u periodu prije „Velikog rata“, gdje su glasanjem za ratne kredite otvorili put, zajedno s drugim europskim socijaldemokratskim partijama (izuzev Srpske socijaldemokratske partije na čelu s Dimitrijom Tucovićem), krvavom sukobu u kojem je stradalo na milijune radnika/ca. Takva šovinistička praksa bila je direktna izdaja proleterskog internacionalizma.
Nakon Oktobarske revolucije, koja je dala nadahnuće i novu nadu za proletarijat na cijeloj kugli zemaljskoj, i u Njemačkoj je došlo do zaoštravanja klasnog sukoba i to u impozantnim omjerima. Radništvo, izmučeno ratom, glađu i neimaštinom, počelo se organizirati i dizati ustanke diljem zemlje. Velike promjene u političkom životu Njemačke, koja je do kraja rata bila carevina, natjerala je cara da odstupi te Njemačka postaje republika. Vlast je predana SPD-u kao umjerenoj stranci koja nije podržavala revolucionarne promjene, kako u Rusiji tako ni ustanke u Njemačkoj, a koja je zbog „radničkih tradicija“ i dalje imala nemali utjecaj u njemačkom radništvu. Kako bi ugušili Spartakistički ustanak, SPD ulazi u krvavi savez s najreakcionarnijim elementima njemačkog društva u obliku nacional-šovinista s ciljem očuvanja koncepta nacionalne države i za buržoasku parlamentarnu demokraciju.
Izdaja radničke klase od strane SPD-a rezultirala je krvavim gušenjem ustanka u Njemačkoj za koju se mislilo da će, nakon Oktobarske revolucije u Rusiji, biti sljedeća zemlja u kojoj će proletarijat srušiti ugnjetavače i uspostaviti temelje za socijalističko društvo. Da bi obezglavili novoosnovanu avangardu radničke klase, KPD, ubijeni su Rosa i Karl. Karlovo tijelo je nađeno u gradskoj mrtvačnici, gdje su ga krvnici nakon ubojstva odvukli, dok je Rosino tijelo nađeno kasnije u jednom od kanala u Berlinu.
Svake godine se u siječnju, povodom sjećanja na ubijenu Rosu i Karla, u Berlinu održavaju marševi i demonstracije sa sudionicima iz svih zemalja svijeta. Žrtve revolucionara neće biti zaboravljene, a konačni obračun s kapitalom i njegovim slugama, za uspostavu pravednijeg društva, nam tek predstoji!
