Archive for SRP

IZJAVA SRP-a POVODOM PRIZNANJA JERUZALEMA ZA GLAVNI GRAD IZRAELA

Priznanje i objava američkog predsjednika Donalda Trumpa da je Jeruzalem glavni grad Izraela, u već poznatoj i tradicionalnoj maniri podrške agresivnoj izraelskoj politici, ne dovodi do rješenja koje će zadovoljiti sukobljene strane, već produbljuje sukob na Bliskom Istoku.

SAD, u svojem djelovanju u navedenom području, nastavlja s imperijalističkim divljanjem i besramno podržava politički, logistički i vojni režim koji desetljećima ugnjetava palestinski narod koji u svojoj borbi zaslužuje podršku svih progresivnih i slobodoljubivih ljudi. Nakaradna suradnja SAD-a s izraelskom vladom i reakcionarnim arapskim režimima, koji surađuju s vladom SAD-a, direktno osporavaju pravo palestinskog naroda na samoopredjeljenje u vidu stvaranja palestinske države s Istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom, sukladno rezoluciji UN-a i u granicama utvrđenim prije 4. lipnja 1967. od kada traje okupacija. Ovakva odluka direktno je gaženje svih žrtava koje je palestinski narod podnio od početka sukoba i sigurno će dovesti do nove eskalacije nasilja, čemu smo već i svjedoci.

(THOMAS COEX/AFP/Getty Images)

 

Američki predsjednik, sa svojim vjernim saveznicima, potvrđuje da mu nije stalo do mira i pravde, već, razočaran propašću Islamske države i uloge američke politike u Iraku i Siriji, nepomirljivo pokazuje svijetu kontinuitet američkog imperijalizma nepozvanim uplitanjem u unutrašnje politike suverenih država diljem svijeta.

SRP najenergičnije osuđuje imperijalističku politiku SAD-a i njegovih ekspozitura u svijetu. Zalažemo se za završetak okupacije te za formiranje palestinske države s Istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom kao temeljem suživota na dobrobit arapskog i židovskog naroda.

 

11. XII. 2017.

 

u ime SRP-a,

Kristofor Štokić

POVODOM OSLOBOĐENJA DALMACIJE OD FAŠIZMA: PONOSNI NA 8. DALMATINSKI KORPUS

Početkom ratne 1943. na području Dalmacije, velikoj njemačkoj vojsci suprotstavljalo se 13 dalmatinskih brigade od kojih su formirane četiri divizije: 9., 19., 20. i 26. divizija. Naredbom vrhovnog komandanta Tita od 7.listopada 1943. godine, od divizija je formirana snažna partizanska formacija – 8. dalmatinski korpus, kasnije proglašen udarnim, s čijim se slavnim borbenim putem ponose svi dalmatinski partizani.

8. korpus, s komandantom Vickom Krstulovićem, imao je četiri divizije i 12 partizanskih odreda s ukupno 13.049 boraca, da bi do kraja rata narastao na 48.183 borca te je u svom sastavu privremeno imao, u organizacijskom i operativnom pogledu, i mornaricu NOV Jugoslavije.

Uspješno je djelovao na širem području Dalmacije, Like, Hercegovine i priobalja u borbi s dobro opremljenim njemačkim divizijama te ustaško-domobranskim i četničkim snagama. Početkom 1944. godine, sudjeluje u obrani Visa, a za postignute uspjehe pri oslobađanju Knina i cijele Dalmacije od fašističkih okupatora, kao i šireg područja Mostara, 8. korpus je pohvaljen od vrhovnog komandanta, maršala Josipa Broza Tita, te ulazi u sastav 4. armije.

Naredbom Vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita od 7. rujna i smotrom 1. dalmatinske proleterske brigade na viškoj obali 12. rujna 1944., kada je Tito izgovorio poznato “Tuđe nećemo – svoje ne damo!”, započinje žestoka ofanziva partizana u oslobađanju Dalmacije i sjevera zemlje čiju glavninu čine borci 8. dalmatinskog korpusa.

Korpus je, u toku tri mjeseca teških i krvavih borbi, oslobodio Dalmaciju od okupatora i njihovih slugu. U prvoj fazi, oslobođeni su otoci uz učešće Mornarice NOVJ koja je imala 500 boraca, a akcijama 26. divizije, prometnice i veći gradovi. Tako je 18. 10. oslobođen Dubrovnik, 22. 10. Makarska, 26. 10. Split, zatim 3. 11. Šibenik i Trogir, kao i sva mjesta Dalmatinske Zagore te, konačno, velikom bitkom i Knin 3. 12. 1944.

Jedna od najžešćih i najkrvavijih bitaka u II. svjetskom ratu je završna, „Kninska operacija” koja je trajala od 25. 11. – 5. 12. 1944., a kojom je skršen otpor njemačkog 15. brdskog armijskog korpusa. Bio je to strašan sraz vojski na malom prostoru: 45.000 neprijateljskih snaga (14.000 Nijemaca, 12.500 ustaša i 5.000 četnika popa Đuića) nasuprot 32.000 partizanskih boraca koje je vodio general Petar Drapšin.

Ovom operacijom, 8. korpus se pokazao sposobnim tući elitne njemačke snage, obilno potpomognute ustaško-četničkima, koje su bile potpuno razbijene i uništene, a njemački generali iznenađeni spretnošću vođenja operacija velikih razmjera partizanskog vodstva. Tako u svom izvještaju o Kninskoj bitci, glavni njemački komandant Grupe armija „E”, feldmaršal A. von Lohr, kaže: „Borbe u rajonu Knina, po jačini ljudstva kao i dobrom rukovođenju od strane neprijatelja, izgubile su karakter vođenja rata protiv bandi. Neprijatelj u neposrednoj borbi se može usporediti s regularnim jedinicama…“

O žestini sukoba, neprijatelju koji se nije htio povući već se branio do posljednjeg, ukazuje na snažni otpor  okupatora s brojnim ljudstvom i znatnom vojnom tehnikom, govori i broj od 6.555 poginulih i 4.285 zarobljenih neprijatelja, dakle 10.850 izbačenih iz stroja te 1.191 poginulih, 2.439 ranjenih i 126 nestalih partizana. Nakon teškog poraza, ova njemačka formacija je brisana s popisa jedinica Wehrmachta.

Ovom velikom pobjedom, ali i velikim žrtvama, dalmatinski partizani, borci 8. korpusa, dali su značajan doprinos oslobođenju zemlje i ukupnoj pobjedi Antifašističke koalicije u II. svjetskom ratu, na što s pravom mogu biti ponosni.

Daljnje oslobađanje priobalja je nastavljeno završnom Riječko-tršćanskom operacijom dok je dio jedinica vodio borbe u Sloveniji i završetak rata dočekao u području Koruške – Celovac (Austrija).

Borci, antifašisti i mnogi građani Splita i Dalmacije poručuju da ih nikada  nećemo zaboraviti, neka im je vječna slava i veliko hvala !

Vlast u RH i ovom prigodom pozivamo da se drži vlastitog Ustava, prestane s omalovažavanjem i umanjivanjem  rezultata i značaja Narodnooslobodilačke borbe naroda  protiv fašizma te spriječi daljnju eskalaciju fašizacije društva.

Upravo smo ovih dana svjedoci novog vala histeričnog napada desnice na sve što je progresivno i partizansko, a potaknute presudom Haškog tribunala BiH šestorici. Time još više pokazuju koliko je radi navodnog „mira u kući“, na tragu Tuđmanove „pomirbe“, političarima omilila tvrdnja da je „domovinski rat – nastavak antifašističke borbe“ zapravo obična politikantska podvala borcima NOB-a, a što  potvrđuje preko 3.300 srušenih spomenika NOB-a za koje nitko nije odgovarao pa ni poznati počinitelji a što se i do danas slobodno čini nesmiljenom žestinom; uklonjena imena ulica, trgova i dr. po ličnostima i događajima iz NOB-a kao i nedavno uklonjenog imena trga u Zagrebu po svjetski priznatom vođi antifašističkog pokreta – Titu; diskriminacija boraca NOB-a zbog umanjenih prava i mirovina; revanšističke revizije povijesti koju bi poraženi htjeli „popravljati“; nekorigirani školski udžbenici povijesti u kojima su borci kriminalno i uvredljivo prikazani; izbjegavanje službenog obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom, skrivajući se iza Dana Evrope;  odbijanje potpisivanja UN Rezolucije o zabrani propagiranja nacizma… Dakle, sve ovo i mnogo drugog još uvijek ukazuje na sramotni odnos hrvatskih vlasti prema svojoj nedavnoj prošlosti i ljudima koji zaslužuju duboko poštovanje.

 

Split, 4. 12. 2017.

 

predsjednik GO SRP-a Split

Ranko Adorić, dipl.ing.

IZJAVA SOCIJALISTIČKE RADNIČKE PARTIJE POVODOM DONOŠENJA PRAVOMOĆNE PRESUDE BiH ŠESTORKI

Nije sporno da je Međunarodni sud za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije tokom svog rada donosio i politički uvjetovane odluke. Nije sporno da je taj sud primjenjivao i nejednakomjerne kriterije u odnosu na učesnike triju strana u počinjenim zločinima. Nije sporno da je taj sud donio i neke vrlo povoljne odluke za hrvatsku kvotu u postupku, a najmanje je sporno da je ogromna količina počinjenih zločina ostala neprocesuirana, što znači da žrtve nisu formalno obeštećene, a počinioci kažnjeni, nakon suđenja koja su trajala skoro četvrt stoljeća.

U slučajevima poput ovoga, nema niti može biti zadovoljnih strana i njihovo lamentiranje je prirodno i razumljivo, ali erupcija bijesa koja je 29. novembra krenula u hrvatskim medijima i institucijama, nakon što je tokom čitanja presuda zadnjoj grupi haških optuženika, šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata, u javnom nastupu na teatralan način jedan od pravomoćno osuđenih sam sebi oduzeo život, izvan je uzanci normalnog i civiliziranog ponašanja.

Nemamo pravo ni kompetencije da propitujemo odluku suda, a još manje da sudu dociramo kao što to čini hrvatska predsjednica, ali imamo pravo i dužnost da ukažemo i osudimo nastale pojave, a to je skoro pa plebiscitarno jedinstvo hrvatske politike i najviših vlasti u pokušaju amnestiranja „šestorke“ pravomoćno osuđene za ratne zločine i uzdizanje njih i njihovih djela. Istovremeno, s istom retorikom krenuli su i gotovo svi mediji u Hrvatskoj, uz nekolicinu izuzetaka.

Takva klima bila je samo podsticaj naelektriziranoj ulici da pokrene atmosferu linča s eksplicitnim prijetnjama prema životu onih koji su imali potrebu da kritički sagledaju ukupnost stvari – na što je vlast ostala indiferentna i gluha.

Mi se ne želimo baviti pojedinim slučajevima, već nam je bitan meritum stvari, a to je da je sud u svojoj završnici, „tik pred ciljem“, potvrdio ono što smo znali od početka, ali i drugi slobodnomisleći pojedinci – da je sam tadašnji vrh hrvatske države, s HDZ-om na čelu, inicirao i bio duboko involviran u procese koji su se odvijali u Bosni i Hercegovini i ta politika traje i danas. Kolerično reagiranje hrvatskih vlasti, medija i ulice, koje se odnosi na predmet iz susjedne države, neće doprinijeti ugledu Hrvatske, nego naprotiv – podcrtava njen politički autizam.

To, uz sva ostala saznanja, potkrepljuje stav da u građanskim ratovima ima onoliko istina koliko je strana u njima.

 

U Zagrebu, 2. XII. 2017.

 

Predsjedništvo Socijalističke radničke partije Hrvatske

 


Hit Counter by http://yizhantech.com/