Archive for SRP

JE LI IDIOTIZAM NOVI DRUŠTVENI POREDAK?

Iako mi je 80 godina, prisustvovao sam prosvjedu 1. 10. 2019. godine održanog radi usvajanja rezolucije u europskom parlamentu koja u suštini izjednačava komunizam s fašizmom i nacionalizmom, a za koju su glasali i hrvatski europarlamentarci. Sama rezolucija kao zaključak “o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe” ne bi plijenila toliko pažnje da od pedeset i jednog “uzimanja u obzir, izvješća, izjava i konstatacija“ ne prevladava ciljano blaćenje komunizma kao društveno-ekonomskog sustava, s osvrtom na Sovjetski Savez i podvodeći sve komunističke zemlje pod totalitarna društveno-politička uređenja, ostavljajući kapitalizam kao društveno uređenje u tom pogledu nedirnutim. Rezolucija, uz poneku istinu, je rezolucija laži. Da su Poljska, Baltičke države i Zapad pokretači 2. svjetskog rata je totalna neistina. Njemačka, Italija i Japan su pokretači, a Poljska; Baltičke i druge države su bile žrtve toga rata.

 

Komunisti su zaustavili i pobijedili fašizam u Drugom svjetskom ratu

Da Hitler nije napao Sovjetski Savez, bio bi pobjednik u tome ratu i vjerojatno bi uživao blagodati – one koji danas uživa SAD. Imao bi svoj NATO, svoja tržišta, svoje baze po svijetu; njegovim se vojnicima ne bi smjelo suditi, svoje zatvore poput Guantanama, u kojima bi ležali zatvorenici godinama bez suđenja. Proizvodio bi ratove u svijetu, kao što ih proizvodi Amerikanac (SAD), a u njima za njegov interes ratovali bi i Hrvati, isto tako kao što ratuju za interes SAD-a.

Zaključcima ove rezolucije nanesena je teška uvreda svim komunističkim žrtvama, državama i njihovim građanima koji su se borili protiv fašizma. Da podsjetimo, u tim državama je na njihovim prostorima palo cirka 30 milijuna ljudi u borbi protiv fašizma. Od toga, 27 milijuna Sovjeta je poginulo u tom ratu. 80% Hitlerove vojske i njegovih privjesaka borilo se kroz taj rat i na kraju kapituliralo pred borcima pod vodstvom komunističkih otpora. Ne umanjujući udjele ostalih zemalja na strani pobjednika i njihove žrtve, za napomenuti je da su gotovo sve sudionice otpor fašizmu davale u pravilu kada su bile napadnute, pa i Amerika koja si je prisvojila ime nosioca pobjednika. U odnosu na Sovjetski Savez, imali su 400.000 žrtava, što je cirka 0.0148% od ukupnih žrtava.

Logično je da svaka osoba poslije poraza pokušava opravdati ili umanjiti svoju krivnju pa tako i svaka vlada svake države pokušava umanjiti dio svoje mračne prošlosti. Ukoliko je umanjuju, toliko te vlade država koje to rade moraju znati da s tom prošlošću nisu raščistile i da su potencijalna opasnost da je ponove. Od tuda su predstavnici zemalja koje su bile u vrijeme Drugog svjetskog rata fašističke ili na strani fašističkih zemalja s većim oprezom trebali prići donošenju ove rezolucije osuđujući pobjednika fašizma, pa tako i naši europarlamentarci. Tim više što su morali znati da smo htjeli ili ne sljednici i negativne NDH i pozitivne komunističke, a potom i socijalističke države.

 

Pojedinac nije država, a pogotovo nije društveni sistem

Ta rezolucija se osvrće na zadnjih 80 godina unatrag. Vinovnici iste brkaju pojmove; pojedinca-vladara pojedine države u toj državi; način vladanja (diktatura ili demokracija) s društvenim poretkom (sistemom). Čovječanstvo je od prahistorije, kamenog doba, robovlasničkog, feudalnog, kapitalističkog, socijalističkog i komunističkog, prolazilo kroz te sisteme. Svaki sistem je obilježen i dobrim i lošim vladarima. U svakom je bilo i ratova i paktova. Svaki rat je sam po sebi zločin, no istina je neupitna. Apostrofirajući pojedince-vladare, njihove dobre i loše strane, može ih se osuditi ili nagraditi, ali ih se ne može poistovjetiti sa svjetskim društvenim poretkom i zato suditi poretku. Njihova djela se mogu suditi ili hvaliti pa tako i Staljinova. Ali kad želimo suditi jednom društvenom sistemu, koji je nikao na određenim prostorima na našoj kugli zemaljskoj kroz “komunističke” pojedince, nemamo pravo zatvoriti oči pred ukupnim događajima toga vremena i ne suditi za ista ili gora djela i drugima samo zato što pripadaju drugom (kapitalističkom) poretku, što je slučaj ove rezolucije. Još manje EU parlament ima pravo uspoređivati taj komunistički poredak s fašizmom.

Fašizam je politički sistem koji počiva na načelima totalitarizma, korporativizma, nacionalizma i imperijalizma. Doktrina i politika kojoj teži je uspostavljanje diktature u svakoj državi uz strogo hijerarhijska načela.

Za razliku od njega, komunizam je društveno-ekonomski sustav zasnovan na ukidanju privatnog vlasništva i antagonističkih društvenih klasa, na podruštvljavanju svih sredstava za proizvodnju i svih društvenih bogatstava uz načelo: “od svakoga prema sposobnostima; svakome prema potrebi“. To je bitno humanije društveno uređenje od kapitalističkog, koje se zasniva na izrabljivanja čovjeka po čovjeku, i zato je budućnost čovječanstva.

 

Europa zatvara oči pred istinom 

Ova deklaracija nije ništa drugo do nastavak blaćenja društvenih sistema koji su pokazali i pokazuju brži i humaniji sveukupni napredak čovječanstva. Zar jugoslavensko samoupravno društvo kao samoupravni socijalizam nije primjer koji je Zapad, na čelu sa SAD-om, ratom i bombardiranjima s osiromašenim uranom zaustavio u razvoju i uništio? Zašto vinovnici ove rezolucije ne kažu ništa o sebi i svome gazdi SAD-u; ne, jer su zajedno vinovnici sijanja zla.

Tko je bacio atomsku bombu na civilno stanovništvo Hirošime i Nagasakija? Tko je formirao osvajačku organizaciju NATO i s njome proizveo 30 ratova u svijetu u istom vremenskom periodu o kojemu govori ova rezolucija, pobivši milijune i milijune nedužnih i raselivši više od 50 milijuna ljudi? Na to se ova rezolucija ni jednom riječju ne osvrće.

SAD i kao članica zemalja NATO pakta, što sama, što s NATO-om, od 1945. godine do danas, uzimajući si pravo da dijeli pravdu u svijetu i utječe na promjene društveno-političkih uređenja u pojedinim zemljama, izvršile su bombardiranja i ušle u rat (napale) s: 1. Kinom (1945. – 1946.), 2. Korejom (1950. – 1953.), 3. Kinom (1950. – 1953.),4. Gvatemalom (1954.), 5. Indonezijom (1958.) ,6. Kubom (1959. – 1961.), 7. Gvatemalom (1960.), 8. Kongom (1964.), 9 Laosom(1964.), 10. Peruom (1965.), 11. Vijetnamom (1961. – 1973.), 12. Laosom (1973.), 13. Kambodžom (1969. – 1973.), 14. Gvatemalom (1967. – 1969.), 15. El Salvadorom (1980.), 16. Nikaragvom (1980.), 17. Grenadom (1983.), 18. Libanonom (1984.), 19. Libijom (1986.), 20. Iranom (1987.), 21. Panamom (1989.), 22. Irakom (1991.), 23. Somalijom (1993.), 24. Sudanom (1998.), 25. Afganistanom (1998.), 26. Jugoslavijom (1999.), 27. Afganistanom (2001..- do danas), 28. Irakom (2013.), 29. Libijom (2011.), 30. Sirijom (2011. – do danas).

U tim ratovima na Jugoslaviju je bačeno 289.536 krater bombi, 15 tona osiromašenog urana, a u Jadransko more bačene su sve bombe iz aviona koje nisu bačene na Jugoslaviju, jer se avion mora osloboditi bombi prije slijetanja u bazu. Projekti odlagališta rađena su prije više od 20 godina.

Municija s osiromašenim uranom, upotrebljavana je u Afganistanu, Somaliji, Iraku, Libiji, a u Siriju je bačeno 2.500 tona osiromašenog urana. Što reći na sve te ratove? U rat protiv Iraka ušli su radi oružja za masovno uništavanje, a kad su ga razorili, stanovništvo raselili, uništili, onda priznaju da tog oružja nije ni bilo. Za ta nedjela nitko ne odgovara. Sirija je u to vrijeme primila 4 milijuna iračkih izbjeglica i zbrinula ih, a danas je razrušena i uništena zemlja s više od 7 milijuna izbjeglih i više od toliko raseljenih. Zbog čega? Samo zato što nije dala svoju naftu moćnicima u bescjenje. Libija je od socijalno uređene zemlje razrušena samo zato što je 420 milijardi dolara pohranila u 5 svjetskih banaka, a one, lošim plasmanom novca, došle u nemogućnost vraćanja kredita. Lošu poslovnost američkih i drugih banaka platila je ona i Gadafi insceniranim građanskim ratom !

Naši europarlamentarci trebali bi pokrenuti stvaranje rezolucije o osudi izazivača ratova i odgovornosti onih koji su ih izazvali. Trebali bi inzistirati na čišćenju Jadrana i prostora na koje su bacane kazetne bombe s osiromašenim uranom, jer Jadran je naš. Inzistirati na tome da se donose rezolucije o zabrani proizvodnje i prodaje oružja u državama gdje je ta proizvodnja planirani sastavni dio ukupnog prihoda tih zemalja, jer te zemlje time i planiraju ratove. Obavezati SAD i članice NATO-a na plaćanje ratne štete državama u kojima su ratovali.

Hoće li? Neće.

 

dipl. ing. Gojko Maričić

SRP PROTIV IZJEDNAČAVANJA FAŠIZMA I KOMUNIZMA

U Strasbourgu je 19. rujna, u sklopu obilježavanja 80. godišnjice početka II. svjetskog rata, Evropski parlament usvojio rezoluciju kolokvijalno nazvanu: Važnost evropskog sjećanja za budućnost Evrope, u kojoj se izjednačavaju fašizam i komunizam. Ta rezolucija osim što se koristi selektivnim odabirom argumenata, apsurdnim improviziranim konstrukcijama i zamjenom teza, je i neznanstvena.

Fašizam i komunistička ideja su sušta suprotnost. Dok je fašizam u svojoj biti zločinački, rasistički, on ljudsku vrstu dijeli na nadljude i podljude, sluge, na višu rasu i nižu, podčinjenu, viša rasa ima pravo nižu istrijebiti. Socijalizam, odnosno komunistička ideologija, ukida neprirodne barijere među ljudima i nudi viziju pravednog društva i ispunjenje ljudskih emancipatorskih težnji. To što je u jednom razdoblju došlo do zastranjenja u realizaciji, posljedica je ljudskog faktora i vanjskog utjecaja, a ne ideje.

Kao povod za izjednačavanje fašizma i komunizma poslužio je Pakt Ribbentrop – Molotov, koji je iz pragmatičkih razloga potpisan u kolovozu 1939. godine, tik pred početak rata. Podnosioci prijedloga, među kojima i Poljska, ne znaju ili zaboravljaju ili namjerno prešućuju:

– Da je Poljska isti takav sporazum o prijateljstvu i nenapadanju s nacističkom Njemačkom potpisala još 1934. godine.
– Da je Poljska nakon aneksije Čehoslovačke i sama anektirala područje Tešina, a dio Slovačke je prisvojila Mađarska, također predlagač rezolucije .
– Da su u rujnu 1938. godine s nacističkom Njemačkom sporazum potpisale Engleska, Francuska i Italija, nadajući se da će za njih uništiti Sovjetski Savez.
– Da su Engleska i Francuska prihvatile i podržale aneksiju Austrije i dijelova Čehoslovačke 1938. godine.

Sve su to bile kapitalističke zemlje pa bi se, analogno, zločinačkim trebali proglasiti nacizam i kapitalizam, što bi ustvari bio i ispravan zaključak. Fašizam i njegov pandan nacizam djeca su kapitalizma, njih je iznjedrio kapitalizam da bi se zaštitio od nailazećeg socijalizma. I kad je taj nakazni plod ojačao, stisnuo je Europu čeličnom pesnicom. Iz tog stiska Europu je oslobodio komunizam na način da je u srazu s fašizmom i nacizmom podnio proporcionalno i apsolutno najveće žrtve, oko 27 miliona poginulih, i porazio i onesposobio proporcionalno i apsolutno najviše nacističkih efektiva, oko 80%, po zasluzi Sovjetske Crvene armije i jugoslavenskih partizana koje su vodili komunisti.

Glasanju o rezoluciji pristupilo je osam zastupnika iz Hrvatske i svi su glasali za rezoluciju. Glasanje HDZ-ovih i hrvatske konzervativne stranke nas ne iznenađuje. Oni su postupili dosljedno svome uvjerenju. Ono što zabrinjava je da su za rezoluciju glasali i zastupnici iz SDP-a i Valter Flego iz IDS-a, što je u suprotnosti s njihovim deklarativnim izjašnjavanjem kao antifašista, a SDP-u dodatno oduzima legitimitet lijeve stranke. Tim glasanjem pokazali su da nemaju ni časti ni ponosa pa tako neće osjetiti stid ili grižnju savjesti.

Valter Flego je glasanjem za prijedlog uvrijedio sve Istrane kojima je uspoređivanje fašizma i komunizma nezamislivo. Uvrijedio je posthumno sve istarske komuniste koji su pali u borbi protiv fašizma, kao i sve one koji nisu bili komunisti, ali su se borili pod vodstvom komunista. Uvrijedio je i sve istarske predratne komuniste, koji su od specijalnog fašističkog suda za zaštitu države osuđivani na dugogodišnje zatvorske kazne. Uvrijedio je i učesnike Labinske republike i Proštinske bune, a uvrijedio je i sve današnje komuniste u Istri, ali i mnoge druge progresivne ljude kojima je ova falša rezolucija neprihvatljiva.

Evropska inicijativa komunističkih i radničkih partija, u kojoj je i SRP, izdala je zajedničku izjavu u kojoj osuđuje rezoluciju. Širom Evrope, progresivne snage organiziraju demonstracije ispred ureda EU. Za subotu je najavljeno veliko protestno okupljanje u Rimu u organizaciji Komunističke partije na koje je svoj dolazak najavilo više političkih i sindikalnih organizacija.

 

U Puli, 3. listopada 2019.

Vladimir Kapuralin

 

IZJAVA EVROPSKE KOMUNISTIČKE INICIJATIVE

Protiv neumjesne rezolucije Evropskog parlamenta

 

Partije koje sudjeluju u Evropskoj komunističkoj inicijativi odbacuju neumjesnu antikomunističku rezoluciju Evropskog parlamenta i eskalaciju antikomunizma koju planira EU. Ova rezolucija promiče nehistorijsku identifikaciju komunizma s monstruoznim fašizmom, zataškavajući njihove postupke, ispoljavajući mržnju prema borbi naroda. Klevetu koja socijalizam izjednačava s fašizmom u ime totalitarizma otkriva činjenica da fašizam rađa i uzgaja kapitalizam. Njihova zajednička ekonomska osnova je moć monopola koji samo socijalizam može svrgnuti.

U rezoluciji se također provokativno tvrdi da su Sovjetski Savez i Crvena armija, koji su imali više od 20 milijuna poginulih i milijune ranjenih, da bi porazili fašizam u Evropi navodno bili saveznici s nacističkom Njemačkom. Hitlerovi saveznici i suradnici zapravo su bili monopoli koji su mu utrli put, a koje danas podržava EU, kao i niz buržoaskih vlada u evropskim zemljama.

Provokativna rezolucija ide toliko daleko da iskrivljuje povijest, smatrajući Pakt Molotov-Ribbentrop navodnim uzrokom izbijanja Drugog svjetskog rata, dok je poznato da je Minhenski pakt između V. Britanije, Francuske, Italije i Hitlerove Njemačke postojao prije, a koji je Čehoslovačku predao Hitleru, vodeći u uvertiru II. svjetskog rata.

Svi pošteni ljudi dobro razumiju da autori antikomunističke rezolucije koja fašizam izjednačava s komunizmom lažu svjesno i drsko.

Odbacujemo iskrivljavanje povijesti od strane EU i njezinih vlada, kao i dobro plaćeni program financiranja antikomunističkih događaja u EU, „Evropa za građane“.

Antikomunizam neće proći

Svi progoni komunista, zabrane komunističkih partija, uništavanja spomenika, moraju prestati. Istina će izaći na vidjelo i ljudi, posebno mladi, svojom će je borbom osvojiti i odbaciti takve konstrukcije kapitala i njegovih organizacija na smetlište povijesti.

 

 

ČLANOVI SRP-a POSJETILI DRUGOVE IZ JUGOSLAVENSKE KOMUNISTIČKE PARTIJECRNE GORE

Članovi antifašističkih organizacija i Društava Josip Broz Tito iz Istre, među kojima je bilo i članova SRP-a, boravili su u četverodnevnoj posjeti Titogradu, Cetinju i Virpazaru na Skadarskom jezeru, gdje je 13. jula 1941. godine započeo ustanak naroda Crne Gore, i Nikšiću. U svim tim mjestima, delegacija antifašista vodila je razgovore sa svojim crnogorskim kolegama.

Centralni događaj bio je svakako polaganje vijenca na spomenik maršalu Titu u Titogradu. Spomenik se do kontrarevolucije i secesije nalazio ispred kasarne Maršal Tito, nakon toga premješten je unutar kasarne, u spomen sobu 5. Crnogorske proleterske brigade, da bi početkom godine bio postavljen na jedan od gradskih trgova. Kasarna je preimenovana u kasarnu Marka Miljanova. Marko Miljanov bio je osebujna povijesna ličnost. Bio je istaknuti junak, jedan od vojskovođa u pobjedonosnom crnogorsko – turskom ratu 1876. – 1878. godine, u 50. godini naučio je čitati i pisati da bi nakon toga objavio nekoliko knjiga i pjesama, najpoznatije djelo mu je Primjeri čojstva i junaštva. To što je kasarna preimenovana po njemu nije najgora stvar, gore je to što je ta kasarna prepuštena NATO-u, nakon što je i Crna Gora podanički prihvatila tutorstvo NATO-a ili kišobran, kako se jedan od domaćina izrazio.

Čedomir Grozdanić, dr. Miloš Mitrović, Vladimir Kapuralin, 
Radislav Stanišić

 

Prilikom obilaska Nikšića, 17. septembra, Vladimir Kapuralin i dr. Miloš Mitrović obavili su razgovor s predsjednikom CK JKP CG drugom Radislavom Stanišićem i sekretarom CK drugom Čedomirom Grozdanićem.

Zgrada sjedišta JKP CG

 

Obje strane su upoznale jedna drugu o političkoj situaciji i trendovima u vlastitoj sredini, o okolnostima širenja antikomunističke histerije i uzdizanja i blagonaklonosti vladajućih struktura prema retrogradnim i destruktivnim pojavama. Sa zabrinutošću su konstatirali da su i antifašističke organizacije krenule putem reformizma, odustale od klasne identifikacije i prihvatile oportunizam. Domaćini su goste informirali o postojanju dvije antifašističke organizacije, jedne koja slijedi tradiciju jugoslavenskih  proleterskih crnogorskih brigada i druga koja je sekcija DPS vlasti. Informacija o posjeti i razgovorima, objavljena je i u dnevnoj štampi.  Informacija o posjeti i razgovorima objavljena je i u dnevnoj štampi.

Nakon razgovora, obišli smo spomenik Narodnom heroju Ljubi Čupiću, koji se nalazi na trgu pored sjedišta JKP CG.

Ljubo Čupić ostao je upamćen po hrabrom i prkosnom držanju prilikom suđenja i po fotografiji koja je snimljena neposredno pred strijeljanje, na kojoj se smije svojim egzekutorima. Slika je usporediva s kultnom slikom Ernesta Che Guevare. Narodnim herojem proglašen je 1953. godine.

Vladimir Kapuralin


Hit Counter by http://yizhantech.com/