Tito | srp.hr

Archive for Tito

SRP Splita, Kaštela i Trogira u Zadru obilježili 74. godišnjicu oslobođenja Dalmacije

11. prosinca 2018. / SRP / No comments

Na proslavi se blista – Josipa Broza Tita bista!

Pod pokroviteljstvom Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) i Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Zadra, u subotu 8. 12. 2018., održan je svečani skup povodom obilježavanja 74. godišnjice oslobođenja Dalmacije i 75. godišnjice osnutka 8. Dalmatinskog udarnog korpusa, kojeg je Vrhovni komandant NOV i POJ maršal Josip Broz Tito, za uspješne operacije u slamanju fašističkih okupatora i domaćih izdajnika – ustaša i četnika, posebno pohvalio. Skupu su pristupili brojni članovi i simpatizeri SRP-a iz Splita, Kaštela i Trogira. Svečanost se, uz kulturno umjetnički program, održala u dvorani Zara. Prije svečanog skupa, na Gradskom groblju Zadar upriličeno je polaganje vijenaca na spomenik „Borcima palim za slobodu grada Zadra“ kojem su pristupile i delegacije SRP-a.

Na skupu su govorili Jakov Jukić, antifašistički borac i član Zajednice antifašističkih boraca i antifašista Zadarske županije, Nikola Dobre, predsjednik SABA Zadarske županije, potpredsjednik SABH RH, Juraj Krstulović i drugi. Pripadnici NOB-e i antifašisti upozorili su na sve učestalije iskrivljavanje povijesnih činjenica, porast neofašizma te nezadovoljavajući odnos aktualne vlasti prema antifašizmu.

Jakov Jukić je između ostalog naglasio da su za slobodu Dalmacije i cijele domovine život položili mnogi borci NOB-e. Govoreći o njihovoj zasluzi, kao i o legendarnom 8. dalmatinskom korpusu, naveo je njihovu povijesnu ulogu u ostvarenju vjekovne težnje za slobodom u sadašnjim granicama na Jadranu, a što je upravo uspjelo Titovim partizanima. Komunistička partija, s antifašistima Dalmacije, povela je partizansku narodnooslobodilačku borbu protiv stranih okupatora, ali i Pavelićeve prodaje Mussoliniju gotovo cijele Dalmacije, 18. 05. 1941., te protiv fašističke tvorevine tzv. NDH, borbu koja je prerasla u masovni narodni ustanak mladih ljudi, većinom do 25 godina života. Na kraju se osvrnuo na nedovoljnu brigu prema tekovinama iz NOB-e, vrlo loš odnos prema spomenicima koji su porušeni i oštećeni u Domovinskom ratu, a došlo je i do micanja svih ulica s imenima istaknutih boraca, jedinica i važnih datuma iz NOP-a i žrtava fašizma, dodavši kako je žalosno da vlasti gradova i županija ne posjećuju spomen obilježja svojih očeva i djedova poginulih u antifašističkoj borbi za slobodu svoga grada i naroda.

Nikola Dobre je naglasio da jako smeta svakodnevno lažno prikazivanje svih događanja vezanih za antifašizam. „Želimo istinu o NOB-u i poštovanje prema vođi ustanka NOB-e, drugu Titu“, dodavši kako osuđuju sve zločine koji su se dogodili te da su nevjerojatni pokušaji revitalizacije Ante Pavelića uz prešutno odobravanje službenih vlasti, a da se pritom umanjuju djela onog pod kojim smo stekli slobodu, druga Tita.

Juraj Krstulović je naglasio da je jedan od rezultata NOB-e i to što je skinula ljagu s hrvatskog naroda koju joj je nametnula fašistička tvorevina NDH i upravo zahvaljujući toj borbi priključili smo se civiliziranom svijetu Antifašističke koalicije.

Tako je Dalmacija prva u Hrvatskoj, a i među prvima u Jugoslaviji, konačno i potpuno oslobođena.

Narod Dalmacije nikada neće zaboraviti svoje borce, partizanske heroje!

Međutim, kao po pravilu, već godinama obilježavanja značajnih godišnjica iz vremena NOB-e uporno se koriste kao poligon kako bi se plasirala teza da je „Domovinski rat nastavak antifašističke borbe u II. svjetskom ratu“, teza koja je toliko licemjerna, nepoštena i, konačno, netočna, a koja nije mimoišla ni ovaj skup, usprkos neslaganju dijela malobrojno živih bivših partizana koji reagiraju gunđanjem i negodovanjem. A zapravo se tzv. domovinski rat, umotan u celofan lažne „borbe za nacionalno oslobođenje“, otvoreno stavio u funkciju imperijalističkih sila koje su ga i pomogle u ostvarenju svoga cilja – kontrarevolucionarnog rušenja jugoslavenskog samoupravnog socijalizma i svih pozitivnih tekovina i dostignuća tog društva. Tako se tzv. domovinski rat javno politički deklarirao i identificirao znakovljem, nazivima vojnih jedinica, veličanjem ličnosti, pjesmama i pokličima iz vremena tzv. NDH, što je rezultiralo poništavanjem svih rezultata narodne borbe, ne samo kroz spomenuto uništavanje i devastaciju spomeničke baštine i uklanjanju imena ulica, već uništavanjem brojne privredne infrastrukture, umanjenju mirovina boraca NOB-e i njihovih stečenih prava, proglašavanje partizana gotovo anacionalnom okupatorskom vojskom te sramnim prikazom u udžbenicima, zatim anticivilizacijsko odustajanje vlasti od obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom, uz istodobno pokroviteljstvo najviših institucija ove zemlje u proslavi poraženih fašističkih snaga, i mnogo drugog čime se vlast potpuno otklonila od antifašizma, a tolerantnim odnosom prema rastućoj profašizaciji društva došla u sukob i s vlastitim Ustavom.

Split, 08. 12. 2018.

SRP Gradska organizacija Split

Ranko Adorić

Category: Antifašizam, Dalmacija, Govor SRP-a, Nekategorizirano, SRP, Tito /

POVODOM OSLOBOĐENJA DALMACIJE OD FAŠIZMA

5. prosinca 2018. / SRP / No comments

KNINSKA OPERACIJA

PONOSNI NA 8. DALMATINSKI KORPUS

Ovih se dana, prije gotovo74 godine, na jugoslavenskom ratištu odigrala jedna od najžešćih i najkrvavijih bitaka u II. svjetskom ratu, poznata pod imenom „Kninska operacija“, koja je trajala od 25. 11. – 5. 12. 1944., a kojom je skršen otpor njemačkog 15. brdskog armijskog korpusa. Bio je to strašan sraz vojski na malom prostoru – 45.000 neprijateljskih snaga (Nijemaca, ustaša i četnika popa Đuijća) nasuprot 32.000 partizanskih boraca pretežno 8. dalmatinskog korpusa, kojeg je vodio komandant general Petar Drapšin. Velikom bitkom konačno su oslobođeni šire područje Dalmacije, djelovi Like i Hercegovine kao i priobalje od fašističkog okupatora i domaćih izdajnika.

Da su borbe bile izuzetno krvave i da se okupator nije imao namjeru lako povući, usprkos kraju rata koji gubi, govore i veliki gubici na obje strane:
8. korpus je imao 1.191 poginulih, 2.439 ranjenih i 126 nestalih boraca,
a 15. njemački korpus s ustašama i četnicima 6.555 poginulih i ranjenih te 4.285 zarobljenih vojnika, što je ukupno 10.850 izbačenih iz stroja.

Ovom operacijom, 8. korpus se pokazao sposobnim tući najelitnije njemačke snage, obilno potpomognute ustaško-četničkima, koje su bile potpuno razbijene i uništene, a njemački generali iznenađeni spretnošću vođenja operacija velikih razmjera partizanskog vodstva. Tako u svom izvještaju o Kninskoj bitci glavni njemački komandant Grupe armija “E” feldmaršal A. von Lohr kaže: “Borbe u rajonu Knina po jačini ljudstva, kao i dobrom rukovođenju od strane neprijatelja, izgubile su karakter vođenja rata protiv bandi. Neprijatelj u neposrednoj borbi se može usporediti s regularnim jedinicama …” Nakon teškog poraza 15. brdski armijski korpus brisan je s popisa jedinica Wehrmachta.

Na području Dalmacije početkom 1943., velikoj njemačkoj vojsci suprotstavljalo se 13 dalmatinskih brigada od kojih su formirane 9., 19., 20. i 26. divizija da bi, naredbom Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita od 7. 10. 1943., od njih nastala snažna partizanska formacija – 8. dalmatinski korpus, kasnije proglašen udarnim, s prvim komandantom Vickom Krstulovićem. Imao je ukupno 13.049 boraca, a do kraja rata je narastao na 48.183 boraca. U svom sastavu privremeno je imao, u organizacijskom i operativnom pogledu, i mornaricu NOV Jugoslavije.

Uspješno je djelovao na širem području Dalmacije, Like i Hercegovine te priobalju u borbi s dobro opremljenim njemačkim divizijama te ustaško-domobranskim i četničkim snagama. Početkom 1944. godine, sudjeluje u obrani Visa, a za postignute uspjehe pri oslobađanju Knina i cijele Dalmacije od fašističkih okupatora, kao i šireg područja Mostara, 8. korpus je pohvaljen od Vrhovnog komandanta, maršala Josipa Broza Tita, te ulazi u sastav 4. armije.

Žestoka ofanziva partizanskih jedinica u oslobađanju Dalmacije i sjevera zemlje čiju glavninu čine borci 8. dalmatinskog korpusa započinje naredbom Vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita od 7. rujna i smotrom 1. dalmatinske proleterske brigade na Viškoj obali 12. 09. 1944., kada je Tito izgovorio poznato “Tuđe nećemo – svoje ne damo!”

U prvoj fazi, oslobođeni su otoci, prometnice i napose veći gradovi. Tako je već 18. 10. oslobođen Dubrovnik, 22. 10. Makarska, 26. 10. oslobođen je i Split, zatim 03. 11. Šibenik i Trogir kao i sva mjesta dalmatinske zagore, te, konačno, velikom bitkom i Knin 03. 12. 1944.

Ovim velikim pobjedama, ali i velikim žrtvama, dalmatinski partizani dali su značajni doprinos oslobođenju zemlje, vraćanju oduzetih teritorija te ukupnoj pobjedi Antifašističke koalicije, na što su ponosni svi dalmatinski borci i većina žitelja Dalmacije.

Borci, antifašisti i mnogi građani Splita i Dalmacije poručuju da ih nikada neće zaboraviti!

Današnja „demokratska“ Hrvatska duboko vrijeđa sve borce NOB-a kao i žrtve rata patološkim omalovažavanjem, revizijom i negiranjem svih događaja i rezultata narodne borbe u svrhu umanjivanja zločinačke politike i jezive prakse tzv. NDH, što je u direktnoj koliziji s Ustavom i pozitivnim zakonskim propisima. Borci jednako tako doživljavaju kao gnjusnu podvalu tvrdnju da je tzv. domovinski rat nastavak antifašističke borbe, jer su ga vodile snage koje se politički identificiraju s poraženim fašističkim snagama u II. svjetskom ratu, a što potvrđuje preko 3.300 srušenih partizanskih spomenika za koje nitko nije odgovarao pa ni poznati počinitelji, kao i sveopća revizija kroz uklanjanje gotovo svih naziva ulica, trgova, škola, ustanova koji su nosili imena po događajima i ljudima iz perioda NOR-a, zatim diskriminacija boraca NOB-a u njihovim pravima, umanjivanjem njihove mirovine, nekorektni prikazi u udžbenicima povijesti u kojima su kriminalno i uvredljivo prikazani, revidiranje Jasenovačkih žrtava i mnogo drugog još uvijek pokazuje, na sramotu Hrvatske, da su borci NOB-a i dalje građani drugog reda.

Socijalistička radnička partija će u znak zahvalnosti našim borcima i sjećanje na ovaj značajni povijesni događaj položiti cvijeće na partizansku Spomen-kosturnicu na Lovrincu .

Split, 4. 12. 2018.

SRP Gradska organizacija Split

Ranko Adorić

Category: Antifašizam, Dalmacija, Govor SRP-a, SRP, Tito /

DANI AVNOJ-a 2018. – SRP, DRUŠTVO „JOSIP BROZ TITO“ I SAB IZ SPLITA, KAŠTELA I TROGIRA U JAJCU

26. studenoga 2018. / SRP / 2 komentara

I ove godine je, već tradicionalno, održano niz manifestacija pod zajedničkim nazivom „Dani AVNOJ-a 2018.“ povodom 75. godišnjice II. zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), održanog 29. 11. 1943. godine, kada su u malom bosanskom mjestu Jajce stvoreni temelji buduće federativne državne zajednice južnoslavenskih naroda i kada je vrhovni komandant NOV i POJ Josip Broz Tito proglašen maršalom Jugoslavije.

Manifestaciji je pristupilo više hiljada antifašista iz svih republika bivše Jugoslavije, među njima i brojni simpatizeri i članovi SRP-a i Društva Josip Broz Tito iz Splita, Kaštela i Trogira te Saveza boraca. Partizanske uniforme, kape i brojne zastave s crvenim zvijezdama petokrakama preplavile su centar Jajca, a dobro raspoloženje su podizale partizanske pjesme praćene harmonikom. Delegacija Dalmatinaca odala je počast poginulim borcima polaganjem cvijeća na spomen-fontanu te borcima I. dalmatinske proleterske brigade s pjesmom „Oj Mosore, Mosore“ uz zakletvu da ih nikada neće zaboraviti. Cvijeće su položili i predstavnici brojnih boračkih organizacija, političkih stranaka i nevladinih organizacija, kao i antifašista iz svih krajeva bivše Jugoslavije, evocirajući uspomene na teške i slavne dane. Nakon toga je, u zgradi „Muzej Drugog zasjedanja AVNOJ-a“, održana svečana akademija te kulturno-zabavni program, a posjetitelji su mogli pogledati izložbu u postavci Historijskog muzeja BiH „Između fašizma i antifašizma u 11 činova“.

AVNOJ je održao tri zasjedanja. Prvo, osnivačko zasjedanje AVNOJ-a održano je 26. i 27. 11. 1942. u Bihaću, kao opće političko predstavništvo sudionika antifašističke borbe na području Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, na kojem su prihvaćena dva dokumenta: „Rezolucija o osnivanju AVNOJ-a“ i „Proglas AVNOJ-a narodima Jugoslavije“. U Rezoluciji je istaknuto da AVNOJ okuplja predstavnike naroda „svih zemalja Jugoslavije“ bez razlike na narodnost, vjeru i političko-stranačku pripadnost, a za predsjednika je izabran dr. Ivan Ribar. AVNOJ je potaknuo stvaranje zemaljskih antifašističkih vijeća ZAVNOH, ZAVNOBIH i dr. Drugo zasjedanje AVNOJ-a održano je Jajcu 29. i 30. 11. 1943. Prihvaćena je „Deklaracija Drugog zasjedanja AVNOJ-a“, čime se proglasio „vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom Jugoslavije“, uspostavio Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) kao privremenu Vladu te su donesene odluka o oduzimanju prava zakonitosti kraljevskoj vladi u inozemstvu, reviziji svih međunarodnih ugovora i obaveze koje je ona sklopila i zabrani povrataka kralju Petru II. Karađorđeviću u zemlju, kao i odluka da narod nakon oslobođenja odluči o obliku vlasti. Odlučeno je da se Jugoslavija ustroji federalno „kao državna zajednica ravnopravnih naroda“: Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca i ostalih naroda, tj. u sklopu Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Te su odluke značile uspostavu novoga sustava vlasti i konačno rušenje vlasti Kraljevine Jugoslavije. Izabrano je Predsjedništvo, a za predsjednika je imenovan Josip Broz Tito, kojemu je Predsjedništvo dodijelilo zvanje maršala Jugoslavije. Potvrđene su odluke ZAVNOH-a o priključenju oduzetih teritorija Hrvatskoj, kao i odgovarajuće slovenske odluke o priključenju Sloveniji područja koja je anektirala Italija. Sastavljena je i Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih suradnika. Sve ove odluke su povoljno primljene u savezničkim zemljama i dovele do njihova priznanja antifašističke i partizanske borbe u Jugoslaviji kao važne članice pobjedničke Antifašističke koalicije. Treće, ujedno i posljednje, zasjedanje AVNOJ-a uslijedilo je nakon završetka rata. Održano je u Beogradu od 07. do 10. 08. 1945. AVNOJ je proširen novim članovima te je preimenovan u Privremenu narodnu Skupštinu i nastavio djelovati pripremajući zakonodavnu osnovicu za održavanje izbora za Ustavotvornu skupštinu Demokratske Federativne Jugoslavije. AVNOJ je, kao vrhovno političko predstavništvo NOB-e u Jugoslaviji , vodio žestoku političku borbu za prekid pravovaljanosti „prvodecembarskog akta ujedinjenja iz 1918.“, što je rezultiralo stvaranjem Demokratske Federativne Jugoslavije , koja je kasnije mijenjala ime u FNRJ pa u SFRJ. Time je AVNOJ svojim historijskim odlukama izgradio politički ustroj nove jugoslavenske države, koja se nazivala i avnojevskom.