Archive for Tito

OBILJEŽENO FORMIRANJE PRVE NARODNE VLADE FEDERALNE HRVATSKE

Svečanim skupom danas je u Splitu  na Narodnom trgu (Pjaca) obilježena 72. godišnjica formiranja prve Narodne Vlade Federalne Hrvatske  polaganjem vijenaca na spomen ploču u auli nekadašnje gradske vijećnice.

Prisutnima se obratio predsjednik UABA-a Split Josip Milat, a u kratkom programu izveden je recital partizanskih pjesnika dok je klapa izvela nekoliko borbenih pjesama.

Cvijeće i vijence položile su boračke delegacije Splita, Splitsk- dalmatinske i Šibensko-kninske županije te Društva Josip Broz Tito-Split i Socijalističke radničke partije (SRP) Split.

Prva Narodna Vlada Federalne Hrvatske s predsjednikom Vladimirom Bakarićem osnovana je u Splitu na sjednici Predsjedništva ZAVNOH-a, sastavljena od 11 ministara: četiri iz HSS-a koji se nisu kompromitirali, četiri iz KPJ,  predstavnika hrvatskih Srba i jedan neovisni ministar. U Vladi su bila i dvojica iz Splita, narodni heroji Anka Berus kao ministrica financija i Vicko Krstulović kao ministar unutarnjih poslova.

Split je odabran jer je bio antifašistički, revolucionaran i slobodarski grad. Dao je veliki doprinos narodnooslobodilačkoj borbi i konačnoj pobjedi nad fašizmom. Mali primorski grad s 40.000 žitelja se gotovo plebiscitarno priključio partizanskom pokretu: gotovo svaki treći se borio, a svaki deseti dao je i  svoj život. Tako je i predsjednik ZAVNOH-a, pjesnik-partizan Vladimir Nazor izrekao: „Suđeno je da ta naša Vlada nastane uslijed proljeća (…) u drevnom starom gradu Splitu (…) u gradu koji se uvijek opirao okupatorima i pokazao smjelost i odvažnost u najtežim trenucima našeg ustanka…“

U svojoj dugoj i burnoj povijesti ovaj datum, kao i dan oslobođenja Splita od fašističkih okupatora 25. 10. 1944., najznačajniji su datumi nakon 1882. kada je u Splitu osnovana Narodna vlast, čime je uklonjena dugogodišnja  talijanska dominacija gradom.

Nakon rata, grad se dostojno odužio svojim borcima dajući mnogim ulicama, ustanovama, školama, vrtićima i tvornicama imena po ličnostima i događajima iz tog perioda te podigao mnoga spomen obilježja.

Od samog nastanka, nova hrvatska državna politika svih dosadašnjih vlada, u većoj ili manjoj mjeri, je u stalnom  sukobu s vlastitim Ustavom, otvoreno  koketira s klerofašističkim elementima koje ne obuzdava u njihovoj revizionističkoj i rušilačkoj raboti prema svemu što podsjeća na partizane, NOB i samoupravni socijalizam, već se i sama aktivno uključila u negiranje, zatiranje i falsificiranje historijskih činjenica toga razdoblja putem mnogih kvaziznanstvenih rasprava, tribina, radio i tv-emisija, serija, novinskih napisa, školskih udžbenika i enciklopedija, dokazujući „svoju istinu“, često u svrhu rehabilitacije zločinačke politike i prakse tzv. NDH.

U postsocijalističkoj Hrvatskoj, posve nezasluženo, borci NOB-a postali su građani drugog reda na kojima država i agresivne profašističke grupe provode revanšističko nasilje: zastrašivanje, oduzimanje stečenih prava, umanjivanje mirovina, rušenje spomenika i uklanjanje svih obilježja poštovanja i zahvale; dakle uklanjanja imena ulica, trgova, škola, vrtića, ustanova, poduzeća i dr., njih 128!

Revizionistička „metla“ je Split sramnom odlukom Gradskog vijeća iz 1992. god. „očistila“ tako da je danas jedan od rijetkih gradova u nas koji nema niti jednu ulicu po ličnostima i događajima iz perioda rata i poraća, što je anticivilizacijski čin, unatoč činjenici da je mali Split dao 17 narodnih heroja.

 

Split, 15. 04. 2017.

 

Gradska organizacija SRP-a Split

Ranko Adorić, dipl.ing.

Dan koji je umro: Dan Republike

Danas me na e-mailu podsjetiše neki poznanici i neki drugovi čestitajući mi Dan koji se više ne slavi.

Dan koji je umro zajedno sa zemljom u kojoj sam živio 45 godina. Živio i radio. Živio, pa recimo dobro, čak i puno bolje nego danas. Radio u radnom odnosu koji mi je davao neizmjerno veća prava nego ih uživa radnik danas.

Da, na današnji dan udareni su temelji države u čijem smo sastavu bili i mi, za čiju je slobodu od okupatora i domaćih izdajica izgubilo živote više od 1.300.000 ljudi. Podsjetih se na državu i njene stvaraoce koji nas već 1975. godine uvedoše u srednje razvijene evropske zemlje. Stvaraoce koji ne htjedoše niti u jedan blok. Stvaraoce koji i ponudu Europe odbiše riječima “ne, hvala; vi ste Europa kapitala, mi zemlja rada”.

Prisjetih se tko je bio čovjek koji je na današnji dan otvorio zasjedanje; otvorio i vodio II. zasjedanje AVNOJ-a.

Bio je to Ivan Ribar (1881.-1968.). Čovjek, velikan onog i ovog vremena.

Prije zasjedanja, na odluku rukovodstva partije da mu se saopći istina – njegova tragična istina; prilazi mu Tito. “Ivane moram ti reći tragičnu vijest. Lola ti je poginuo na Glamoč polju. Nije stigao u Kairo.”

Smrknu se lice. Zasuziše oči; tek prozbori: „Jeste li javili Jurici“? Zastala je riječ u grlu Titu. Pogled i suza rekoše sve. Ribar: “Zar i on?” Tito: “Da, na Kolašinu. Hoćeš li moći otvoriti i voditi zasjedanje?” Ribar: “Svaka revolucija nosi svoje žrtve. Hoću, moram, to od mene traže i Ivo i Jurica.”

Svake godine na Dan mrtvih palim svijeće na grobu svojih roditelja, ali i na Ribarev i N azorov – ponosa svakog poštenog građana ove zemlje.

Zapalio sam im svijeće i 1991. g. Jedna svijeća, a nas dvoje – sestra i ja.

Danas ih ima nešto više. Poneko se sjeti. Poneko se sjeti, al’ nema kome reći da je to bila vojska koja nam donese slobodu. Prvu federalnu državu Hrvatsku u sastavu federativne države Jugoslavije. Državu koja nam uspostavi današnje granice vrativši poklonjenu Dalmaciju pripojivši Istru, Međimurje, Baranju i Srijem.

 

 

Gojko Maričić

Protestna nota povodom pokušaja preimenovanja Trga maršala Tita

Gradskoj Skupštini grada Zagreba – na ruke predsjednika

Gradonačelniku grada Zagreba

Odboru za imenovanje naselja,ulica i trgova G.S.grada Zagreba

 

Poštovana gospodo i bivši drugovi!

 

Predsjedništvo Socijalističke radničke partije grada Zagreba izražava duboko ogorčenje stavljanjem na dnevni red Odbora za imenovanje naselja i trgova G.S.G. Zagreba pitanje preimenovanja Trga Maršala Tita.

Od uspostave višestranačja i dolaska na vlast HDZ-a 1990. godine, na sve moguće načine vrši se revizija najsvjetlijeg dijela povijesti hrvatskog naroda (period od 1941. god. do 1990. god.) od strane poraženih fašističkih i izdajničkih snaga drugog svjetskog rata potpomognutih djelom ekstremno konzervativnog katoličkog klera.

Ohrabreni uspjesima, ishodili su povlaštene mirovine domobranske vojske veće za 37% od partizanskih mirovina čime je RH priznala legitimitet dviju protivničkih vojski.

Uz verbalno uništavanje svega partizanskog, na red je došao i partizanski vođa. Tita se proglašava ratnim zločincem. Cilj je poraženih snaga bez suđenja proglasiti vođu pobjedničkih snaga zločincem, a tada je i oslobodilački pokret zločinački.

Gospodo, Tito je proglašen državnikom svijeta dvadesetog stoljeća. Tito je priznati vojskovođa antifašističke koalicije II. svjetskog rata. Tito je udario temelje današnjih granica, vratio je, od strane poraženih Pavelićevih snaga darovanu Italiji, Dalmaciju, pripojio Istru, Međimurje i Baranju i omogućio Ustavom pravo na odcjepljenje Republike Hrvatske iz sastava SFRJ. Za vrijeme njegove vladavine, izvršen je privredni preporod zemlje. Bruto nacionalno bogatstvo je povećano 23 puta. Već 1975. godine, Jugoslavija je postala srednje razvijena evropska zemlja (gdje smo sada?).

Titu ostaci poraženih snaga spočitavaju Bleiburg, križni put, jame. Padom Italije ponudio je on domobranima prelazak na pobjedničku stranu. Čak im je i činove priznao. Njegova je greška što je odbio ponudu Engleza da tenkovima okončaju te završne borbe pa bi danas te snage šutjele kao što šute o pogibiji 6 kompozicija ustaša poginulih na ruskom frontu davši živote za arijevsku krv.

Tito je omogućio u povijesti najveće razdoblje mira na području Balkana (od 1945. do 1990. g.)

Tito je tvorac pokreta nesvrstanih.

Tita je priznao Svijet. Na sprovodu mu je bilo 209 delegacija iz 127 zemalja. Bio je to najveći sprovod kojeg svijet pamti. Poklonili su mu se i kraljevi i šeici i prinčevi i predsjednici i ministri. Jedan od tisuće članaka o njemu povodom smrti: “Njegova mala zemlja ima manje stanovnika od Afganistana, ali je u svojoj najnovijoj povijesti uspjela suprotstaviti se i Hitlerovu Reichu i Americi Harrya Trumana i Staljinovu Sovjetskom Savezu. Nije ni pomislila da poštuje tajne sporazume koje su međusobno sklopili veliki pobjednici Drugog svjetskog rata. Nije se poklonila “rezolucijama” Kominforma niti ultimatumima Moskve, slomivši tako prvi put monopolizam međunarodnog komunističkog pokreta. Odbila je da se pokori disciplini blokova i postala je motor pokreta nesvrstanih zemalja, ne oklijevajući da uvijek osudi imperijalističke avanture i Istoka i Zapada pa i sovjetsku akciju u Afganistanu. A takvu “praksu” provodio je Tito, “Stari”, kako su ga zvali njegovi drugovi za partizanske epopeje jugoslavenskih komunista.

I papa Ivan Pavao II. uputio mu, je u vremenu kad je bio u bolnici, iskrene želje za brz oporavak i ozdravljenje.

Poklonio mu se i predsjednik SAD Carter iako je 1976. god. osnovao tim za rušenje Jugoslavije. “International Herald Tribune” tada piše: Tito je posljednji od velikih povijesnih vođa drugog svjetskog rata i revolucionarnog vala koji ga je slijedio. On je prema predsjedniku Carteru, koji ga je prvi puta susreo 1978. u Washingtonu “posljednji politički div ovog stoljeća, čovjek rijetke snage, rijetke mladosti, rijetke hrabrosti” …Churchill, De Gaulle, Roosvelt, Staljin i Mao mrtvi su, a Tito je još živ – više od 40 godina – na čelu SKJ – dulje od 35 godina – na čelu svoje zemlje. On je Jugoslaviju učinio nezavisnom od dva bloka, on je odbio ultimatume Kremlja i udvaranja Washingtona i stvorio snažan pokret nesvrstanih zemalja… Jugoslavija je nesvrstana zemlja, ali nije neutralna; ona je komunistička zemlja, ali nije sovjetski satelit… Jugoslavija je snažna zemlja.

Munchenski list “Suddeutsche Zeitung” je objavio: “Ono što je izgrađeno u jugoistočnoj Evropi i širom svijeta nikad ne bi bilo moguće ostvariti i u kritičnim situacijama uvijek iznova očuvati i dograditi bez snažne volje tog čovjeka. Tito, sin oca Hrvata i majke Slovenke, dugogodišnji stanovnik Srbije i oslobodilac Bosne, otjelovljenje je jedinstva jugoslavenskih naroda kao niti jedan drugi njegov sunarodnjak.”

Tito nam je otvorio vrata svijeta. Umjesto da to koristimo, mi njegovo ime zatiremo. U stvari ne mi, ne narod; oni koji dođoše i vratiše nas na 1945. godinu i ne daju nam naprijed, a pokradoše i uništiše sve što je narod stvarao u vrijeme Tita.

Oni za koje je Bruno Bušić (ubila ga Udba) 1975. god. rekao: “Svatko nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje: kako nas tada spasiti od nas samih?!”

Tito je osoba koja treba da nam je na ponos. Tito zaslužuje od ovog grada, uz ime trga, puno, puno više. Ne zaboravimo: Zagreb je do 8. svibnja 1945. godine bio prijestolnica fašističke Pavelićeve vlade, a zahvaljujući Titu i partizanskom oslobodilačkom pokretu nije doživio ni sudbinu Dresdena, ni sudbinu Berlina, ni sudbinu Hirošime i Nagasakija.

Stoga gospodo, a među vama i bivši drugovi, svatko onaj tko glasa za promjenu imena Trga maršala Tita mora da shvati da se priklanja poraženim snagama II. svjetskog rata. Za primjer vam ne može biti predsjednica jer ona je ipak studentica.

Možda nauči.

 

 

Zagreb, 11.11.2016.

 

Predsjedništvo GO SRP Zagreb

Gojko Maričić

 

 


Hit Counter by http://yizhantech.com/