Archive for Tito

POVODOM OSLOBOĐENJA DALMACIJE OD FAŠIZMA: PONOSNI NA 8. DALMATINSKI KORPUS

Početkom ratne 1943. na području Dalmacije, velikoj njemačkoj vojsci suprotstavljalo se 13 dalmatinskih brigade od kojih su formirane četiri divizije: 9., 19., 20. i 26. divizija. Naredbom vrhovnog komandanta Tita od 7.listopada 1943. godine, od divizija je formirana snažna partizanska formacija – 8. dalmatinski korpus, kasnije proglašen udarnim, s čijim se slavnim borbenim putem ponose svi dalmatinski partizani.

8. korpus, s komandantom Vickom Krstulovićem, imao je četiri divizije i 12 partizanskih odreda s ukupno 13.049 boraca, da bi do kraja rata narastao na 48.183 borca te je u svom sastavu privremeno imao, u organizacijskom i operativnom pogledu, i mornaricu NOV Jugoslavije.

Uspješno je djelovao na širem području Dalmacije, Like, Hercegovine i priobalja u borbi s dobro opremljenim njemačkim divizijama te ustaško-domobranskim i četničkim snagama. Početkom 1944. godine, sudjeluje u obrani Visa, a za postignute uspjehe pri oslobađanju Knina i cijele Dalmacije od fašističkih okupatora, kao i šireg područja Mostara, 8. korpus je pohvaljen od vrhovnog komandanta, maršala Josipa Broza Tita, te ulazi u sastav 4. armije.

Naredbom Vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita od 7. rujna i smotrom 1. dalmatinske proleterske brigade na viškoj obali 12. rujna 1944., kada je Tito izgovorio poznato “Tuđe nećemo – svoje ne damo!”, započinje žestoka ofanziva partizana u oslobađanju Dalmacije i sjevera zemlje čiju glavninu čine borci 8. dalmatinskog korpusa.

Korpus je, u toku tri mjeseca teških i krvavih borbi, oslobodio Dalmaciju od okupatora i njihovih slugu. U prvoj fazi, oslobođeni su otoci uz učešće Mornarice NOVJ koja je imala 500 boraca, a akcijama 26. divizije, prometnice i veći gradovi. Tako je 18. 10. oslobođen Dubrovnik, 22. 10. Makarska, 26. 10. Split, zatim 3. 11. Šibenik i Trogir, kao i sva mjesta Dalmatinske Zagore te, konačno, velikom bitkom i Knin 3. 12. 1944.

Jedna od najžešćih i najkrvavijih bitaka u II. svjetskom ratu je završna, „Kninska operacija” koja je trajala od 25. 11. – 5. 12. 1944., a kojom je skršen otpor njemačkog 15. brdskog armijskog korpusa. Bio je to strašan sraz vojski na malom prostoru: 45.000 neprijateljskih snaga (14.000 Nijemaca, 12.500 ustaša i 5.000 četnika popa Đuića) nasuprot 32.000 partizanskih boraca koje je vodio general Petar Drapšin.

Ovom operacijom, 8. korpus se pokazao sposobnim tući elitne njemačke snage, obilno potpomognute ustaško-četničkima, koje su bile potpuno razbijene i uništene, a njemački generali iznenađeni spretnošću vođenja operacija velikih razmjera partizanskog vodstva. Tako u svom izvještaju o Kninskoj bitci, glavni njemački komandant Grupe armija „E”, feldmaršal A. von Lohr, kaže: „Borbe u rajonu Knina, po jačini ljudstva kao i dobrom rukovođenju od strane neprijatelja, izgubile su karakter vođenja rata protiv bandi. Neprijatelj u neposrednoj borbi se može usporediti s regularnim jedinicama…“

O žestini sukoba, neprijatelju koji se nije htio povući već se branio do posljednjeg, ukazuje na snažni otpor  okupatora s brojnim ljudstvom i znatnom vojnom tehnikom, govori i broj od 6.555 poginulih i 4.285 zarobljenih neprijatelja, dakle 10.850 izbačenih iz stroja te 1.191 poginulih, 2.439 ranjenih i 126 nestalih partizana. Nakon teškog poraza, ova njemačka formacija je brisana s popisa jedinica Wehrmachta.

Ovom velikom pobjedom, ali i velikim žrtvama, dalmatinski partizani, borci 8. korpusa, dali su značajan doprinos oslobođenju zemlje i ukupnoj pobjedi Antifašističke koalicije u II. svjetskom ratu, na što s pravom mogu biti ponosni.

Daljnje oslobađanje priobalja je nastavljeno završnom Riječko-tršćanskom operacijom dok je dio jedinica vodio borbe u Sloveniji i završetak rata dočekao u području Koruške – Celovac (Austrija).

Borci, antifašisti i mnogi građani Splita i Dalmacije poručuju da ih nikada  nećemo zaboraviti, neka im je vječna slava i veliko hvala !

Vlast u RH i ovom prigodom pozivamo da se drži vlastitog Ustava, prestane s omalovažavanjem i umanjivanjem  rezultata i značaja Narodnooslobodilačke borbe naroda  protiv fašizma te spriječi daljnju eskalaciju fašizacije društva.

Upravo smo ovih dana svjedoci novog vala histeričnog napada desnice na sve što je progresivno i partizansko, a potaknute presudom Haškog tribunala BiH šestorici. Time još više pokazuju koliko je radi navodnog „mira u kući“, na tragu Tuđmanove „pomirbe“, političarima omilila tvrdnja da je „domovinski rat – nastavak antifašističke borbe“ zapravo obična politikantska podvala borcima NOB-a, a što  potvrđuje preko 3.300 srušenih spomenika NOB-a za koje nitko nije odgovarao pa ni poznati počinitelji a što se i do danas slobodno čini nesmiljenom žestinom; uklonjena imena ulica, trgova i dr. po ličnostima i događajima iz NOB-a kao i nedavno uklonjenog imena trga u Zagrebu po svjetski priznatom vođi antifašističkog pokreta – Titu; diskriminacija boraca NOB-a zbog umanjenih prava i mirovina; revanšističke revizije povijesti koju bi poraženi htjeli „popravljati“; nekorigirani školski udžbenici povijesti u kojima su borci kriminalno i uvredljivo prikazani; izbjegavanje službenog obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom, skrivajući se iza Dana Evrope;  odbijanje potpisivanja UN Rezolucije o zabrani propagiranja nacizma… Dakle, sve ovo i mnogo drugog još uvijek ukazuje na sramotni odnos hrvatskih vlasti prema svojoj nedavnoj prošlosti i ljudima koji zaslužuju duboko poštovanje.

 

Split, 4. 12. 2017.

 

predsjednik GO SRP-a Split

Ranko Adorić, dipl.ing.

Izjava za javnost povodom Dana oslobođenja Splita od fašizma

„NAPAĆENI, ALI NIKADA POKORENI, HEROJSKI SPLIT JE OSLOBOĐEN!“

Socijalistička radnička partija (SRP) čestita svim borcima NOB-a  i građanima našega grada, 26. listopad – Dan oslobođenja Splita od fašizma!

 

Dan 26. 10. 1944. godine jedan je od najznačajih datuma u povijesti našega grada! Naime, na samom kraju II. svjetskog rata, slavna Titova armija oslobodila je Split od nacifašističkog okupatora i njegovih domaćih pomagača ustaša, a u sklopu operacije 8. dalmatinskog korpusa i Mornarice NOVJ oslobađanja Dalmacije s otocima, kojom su poražene jake neprijateljske snage te je donijela mir, prosperitet i razvoj nezabilježen na ovim prostorima. Bila je to velika vojnička i značajna politička pobjeda, jer su uz Split do tada u Jugoslaviji bili oslobođeni još samo Beograd, Niš i Novi Sad.

Uz zvonjavu crkvenih zvona, cijeli je Split na rivi razdragano i s cvijećem  dočekao svoju narodnooslobodilačku vojsku. Održana je sjednica Gradskog narodnooslobodilačkog odbora, a, s Komandom splitskog područja, donosi Oglas povodom oslobođenja:

 

„Napaćeni, ali nikada pokoreni, herojski Split je oslobođen! Krvoločni okupatori i njihove sluge su istjerani, ali ne zaboravimo da njihovi podmukli suradnici te sramne narodne izdajice – još uvijek žive među nama …“

 

U gradu su Vladimir Nazor, Vicko Krstulović, Ivo Tijardović…

Tako je Split od malenog primorskog grada, kroz desetljeća posljeratne izgradnje, izrastao u jednu od najljepših mediteranskih metropola te, uz snažni privredni razvoj, postao sveučilišni, znanstveni, kulturni, turistički i sportski centar države i regije.

Zahvalu i poštovanje za taj veliki događaj Grad je iskazao svojim borcima proglasivši taj dan – Danom grada Splita, koji se gotovo pola stoljeća svečano obilježavao, sve do 90-tih.

Od samog nastanka, nova hrvatska državna politika svih dosadašnjih vlada, u većoj ili manjoj mjeri, je u stalnom sukobu s vlastitim Ustavom, otvoreno koketira s klerofašističkim elementima, koje ne obuzdava u njihovoj revizionističkoj i rušilačkoj raboti prema svemu što podsjeća na partizane, NOB i samoupravni socijalizam, već se i sama aktivno uključila u negiranje, zatiranje i falsificiranje historijskih činjenica toga razdoblja putem mnogih kvaziznanstvenih rasprava, tribina, radio i tv-emisija, serija, novinskih napisa, školskih udžbenika i enciklopedija – dokazujući  „svoju istinu“, često u svrhu rehabilitacije zločinačke politike i prakse tzv. NDH!

U postsocijalističkoj Hrvatskoj, posve nezasluženo, borci NOB-a postali su građani drugug reda na kojima država i agresivne profašističke grupe provode revanšističko nasilje: zastrašivanje, oduzimaje stečenh prava, umanjivanje mirovina, rušenje spomenika i uklanjanje svih obilježja poštovanja i zahvale. Revizionistička metla je Split, sramnom odlukom Gradskog vijeća iz 1992. godine, „očistila“, čime je danas jedan od rijetkih gradova u nas koji nema gotovo niti jednu ulicu po ličnostima i događajima iz perioda rata i poraća, što nije učinila niti jedna zemlja Antifašističke koalicije, a predstavlja anticivilizacijski čin!

Tih je godina uklonjena i spomen-ploča osloboditeljima Splita na zgradi Etnografskog muzeja na Narodnom trgu (pjaca), ali je upornim zahtjevima SRP-a, SAB-a, Društva J. B. Tito te mnogih nevladinih udruženja, obnovljena i vraćena, no ne na staro mjesto.

Sramna je i činjenica da na gradskom štandarcu na Pjaci, na kojem su navedeni najznačajniji događaji u dugoj i burnoj povijesti ovog grada, nema datuma oslobođenja Splita od fašizma, a kojeg svake godine svečano obilježavamo!

Tim povodom, Socijalistička radnička partija uputila je Gradskom vijeću Splita prijedlog da se ta nepravda ispravi jer duboko vrijeđa borce NOR-a, antifašiste i ostale građane te umanjuje antifašistička i civilizacijska postignuća.

Delegacija SRP-a će u četvrtak, 26. listopada 2017., položiti  cvijeće na spomen-ploču osloboditeljima Splita na Narodnom trgu (Pjaca) te na partizansku Spomen-kosturnicu na Lovrincu.

 

 

Split, 24. 10. 2017.

 

predsjednik Gradske organizacije Split

Ranko Adorić, dipl. ing.

STAV SOCIJALISTIČKE RADNIČKE PARTIJE – REGIONALNE ORGANIZACIJE ISTRE POVODOM NASTUPA KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ U PAZINU

Revidiranje povijesti i obračun s antifašizmom, odnosno s pobjednicima nad fašizmom, koji se u Hrvatskoj provode nakon kontrarevolucije i secesije 90-ih ne prestaju, dapače oni se intenziviraju.

Najnoviji primjer dolazi iz samog vrha Hrvatske nazovi-države iz usta njene predsjednice na svečanoj sjednici Skupštine Istarske županije održane 25. rujna u Pazinu povodom obilježavanja 74. godišnjice donošenja Pazinskih odluka o sjedinjenju i 70. godišnjice Pariške mirovne konferencije.

Predsjednica je tom prilikom ignorirala rezultate ukupne borbe partizanskih boraca u NOB-i, žrtve čiji su životi uloženi u rezultate te borbe, od čega 17.000 Istrana, i ulogu vođe i komandanta NOR-a maršala Tita, što je bio uvjet da bi uopće došlo do sjedinjenja, odnosno povrata okupiranih područja Istre, slovenskog i hrvatskog Primorja, Rijeke, Zadra, Splita i otoka. Zaslugu je pripisala katoličkoj crkvi i svećenstvu u Istri. To je revoltiralo prisutne koji su joj opravdano uputili salve zvižduka i negodovanja. Isto se dogodilo i saborskom zastupniku Antonu Klimanu za sličan nastup. Uskoro su se javili pojedinci i udruge iz crkvenih i nazovimo intelektualnih krugova koji spočitavaju antifašistima, ali i bivšim jugoslavenskim vlastima, da nedovoljno cijene ulogu i zasluge istarskog svećenstva na čelu s mons. Božom Milanovićem na Pariškoj mirovnoj konferenciji. To nije točno! Zvižduci i negodovanje u Pazinu nisu upućeni svećenstvu ni mons. Boži Milanoviću nego Kolindi Grabar Kitarović.

Obilježavanje ovih značajnih događaja održava se svake godine. Uloga istarskog svećenstva i mons. Bože Milanovića u diplomatskim aktivnostima koja su uslijedila nakon pobjede u ratu nije prešućivana. Ona je isticana adekvatno doprinosu  i njima se nije zviždalo svih poslijeratnih godina. Oni su samo odradili posao u okviru pozicije koju su imali u društvu, a bili su posjednici ili monopolisti podatkovnog arhiva po prirodi posla kojeg crkva obavlja. I da li bi bilo korektno da te podatke nisu ustupili međunarodnoj komisiji? Ne bi.

Kod valoriziranja veličine doprinosa pojedinih aktera, valja imati na umu da je mirovnoj konferenciji prethodila pobjeda u ratu i da nikakve konferencije ne bi bilo da ta pobjeda, uz spomenute žrtve, nije postignuta. Podatkovna arhiva postojala je i nakon I. svjetskog rata u kojoj je odnos slavenskog življa u odnosu na ostale bio još povoljniji, ali Istra nije pripojena Hrvatskoj jer je Hrvatska tada bila na strani gubitnika – kao što je i NDH bila na strani gubitnika pa je bezvrijedan bio dekret ili odluka Pavelićevih vlasti od 10. rujna 1943. godine kako oni razvrgavaju ugovor s Kraljevinom Italijom jer je prešla na stranu njihovih neprijatelja. Bilo je to nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine.

Osim toga, nisu istarski svećenici bili jedini delegati na konferenciji – bili su tu i predstavnici nove Jugoslavije, koji su u međuvremenu savladali diplomatske vještine, a učestvovali su i predstavnici savezničke antifašističke koalicije.

Iz crkvenih krugova stižu i neosnovane optužbe da su nove jugoslavenske vlasti vrlo brzo zaboravile doprinos istarskog svećenstva i mons. Bože Milanovića, što nije točno. Monsinjoru je bilo omogućeno vjersko djelovanje, izdavačka djelatnost, 1962. godine dodijeljen mu je počasni doktorat zagrebačkog sveučilišta, a 1978. godine, zajedno s mons. Dragutinom Nežićem, biva odlikovan Ordenom zasluge za narod sa srebrnim zracima.

Na osnovu svega da se zaključiti da zvižduci upućeni predsjednici nisu izraz kulture, bahatosti, arogancije ili nedostatak kućnog odgoja – oni su naprosto izraz zdravog razuma.

Prvi želimo ukazati na još jedan detalj koji je promakao predstavnicima medija, a to je da predsjednica nije znala izgovorit ispravno ni ime Bože Milanovića pa ga je tako u nekoliko uzastopnih navrata preimenovala u „Božo Milanković“.

Postavlja se pitanje nakon toliko gafova od kada je ustoličena u kojima omalovažava državu, doduše vazalnu, kojoj je na čelu, sebe i vlastitu porodicu: što rade njeni savjetnici, ima li ih i da li ih sluša te na koncu konca što ta nekadašnja NATO-va sekretarica zna raditi osim što odlično zna Engleski?

http://kontraportal.com/stav-socijalisticke-radnicke-partije-povodom-nastupa-kolinde-grabar-kitarovic-u-pazinu/

http://www.regionalexpress.hr/site/more/kapuralin-zvizhduci-u-pazinu-nisu-upueni-sveenstvu-nego-kolindi-grabar-kita

 

 

U Puli 3. X. 2017.

 

Socijalistička radnička partija

RO Istre

Vladimir Kapuralin


Hit Counter by http://yizhantech.com/