Britanski premijer Winston Churchill izjavio je pred poslanicima Parlamenta u februaru 1944. godine:
„Žestoka i ogorčena borba za opstanak, a protiv Nijemaca, razgarala se u redovima partizana. Predvodio ih je Tito, kao najjača i skoro dominantna ličnost. (…) Vođeni s mnogo vještine, organizovani na gerilskom principu, partizani su uvijek izmicali, ali su njihovi udarci uvijek bili smrtonosni . (…) Nijemci su protiv njih preduzimali ofanzive velikih razmjera, ali partizani bi im uvijek, čak i ako su bili okruženi, pobjegli, pošto bi prethodno nanijeli neprijatelju velike gubitke i zadali mu mnogo muke. (…) U maršalu Titu partizani su našli izvanrednog vođu, ovjenčanog slavom za slobodu.“
Ratni dopisnik Associated Pressa D. Delus pisao je 1943 . godine:
„Jugoslovenski partizani su najoduševljenija i najdisciplinovanija vojska. Vatreni mladi jugoslovenski patrioti s crvenim zvjezdama prišivenim na kapama danas vode ogorčenu borbu, od krševitih jadranskih obala do zelenih obala Dunava, protiv neizmjerno jačih njemačkih oklopnih snaga. (…) Drug Tito prekalio je svoje gerilske borce u disciplinovanu i oduševljenu, idejom zadojenu snagu koja jasno ispoljava više riješenosti nego ijedna druga vojska koju sam ikad vidio (…) To je prava narodna vojska, ona zna kako se udara bez kolebanja.“
Američki ratni dopisnik V. Bernstein javljao je 1944. godine:
„Josip Broz, više poznat svijetu kao maršal Tito, komanduje vojskom ujedinjenih naroda i ima jednu od najjačih borbenih organizacija na svijetu. (…) Pravu vojsku od nekih 36 divizija, vojsku koja drži prikovano bar 300 hiljada osovinskih ljudi u samoj Jugoslaviji i bori se protiv više Nijemaca nego Peta i Osma saveznička armija zajedno. (…) Od značaja je još jedna stvar. Titova vojska pjeva. Moglo bi izgledati čudno da narod koji je prošao kroz takve nevolje ima želju da pjeva, ali oni pjevaju više nego ijedna druga vojska na svijetu. (…) To nisu sladunjave niti prigodne pjesme i pjesmice, isto onako kao što ni sama vojska nije prigodna. Kao i vojska, i te pjesme daju na znanje svijetu da narod Jugoslavije osvaja slobodu i da hoće i da je zadrži.“
Leo Sulzberger, dopisnik New York Timesa, pisao je početkom 1944. godine:
„To je istorija i nevjerojatnih stradanja i podviga ovog narodnog pokreta protiv jedne situacije toliko pune teškoća da malo tko može shvatiti kako danas izgledaju ti prostrani krajevi u Evropi. To je priča koju svijet do sada još nije čuo.“
Britanski ratni dopisnik V. Bartler pisao je 1945. godine:
„Kada jednom u dalekoj budućnosti čovjek dobije u ruke pisanu kompletnu istoriju ovoga rata, ja vjerujem da u njoj neće biti potresnijih stranica od onih što govore o heroizmu ljudi predvođenih Titom. (…) Oni zaslužuju naše najviše priznanje.“
Louis Hutt, američki major je pisao:
„Tito predstavlja oličenje državnika, vojnika i čovjeka s kojim, ma šta on bio, saveznici trebaju da računaju, jer je on vođa kojeg bi mase slijedile čak i kroz vrata pakla.“
De Pejrone, francuski general, aprila 1945. godine izjavio je novinarima:
„S posjete fronta Treće jugoslovenske armije odnosim utiske koje nikad neću zaboraviti. Moral je izvanredan. Disciplina je na visini . (…) Milo mi je što sam upoznao borce koji su četiri godine svojom herojskom borbom dizali duh ne samo vaših naroda nego i duh otpora porobljene Francuske. Borba jugoslovenskih partizana uvijek je u Francuskoj s velikom ljubavlju praćena.“
Šef sovjetske misije pri Vrhovnom štabu, general-lajtnat Crvene armije N. Kornjejev :
„Pod rukovodstvom svog najdarovitijeg vođe, maršala Tita, svi narodi Jugoslavije ustali su u sveti rat. Stajali su kao hridine usred razburkanog okeana među evropskim narodima u borbi protiv njemačke ratne mašine. Herojski narodi Jugoslavije pokrili su se neumrlom slavom u borbi protiv njemačkih osvajača za oslobođenje i nezavisnost svoje otadžbine.“
PRIPREMIO: doc. dr. Pavle Vukčević
