Archive for Tito

KOMEMORACIJA U PULI: JOSIP BROZ TITO (4. V. 1980. – 4. V. 2020.)

Na današnji dan, prije 40 godina, životnu scenu napustio je Josip Broz Tito i otišao u vječnost. Kako je Krleža svojedobno rekao: „..za dugom kolonom svojih divizija, preko Romanije“. Iako je od tada prošlo 40 godina, Tito kao pojam je i danas prisutan na ovim prostorima.

Sa stanovišta međunarodnih referenci, spada u sam vrh svjetski zaslužnih ljudi svoje epohe, a u široj lepezi ostvarenih projekata i zamisli, bio je prvi, ili među prvima u svijetu, koji je te ideje i ostvario u praksi.

Vodio je najuspješniji, zapravo jedini, organizirani otpor stranom okupatoru i njegovim domaćim pomagačima, koji je na kraju rata izrastao u armiju od 800.000 boraca, što ga je uvrstilo među pet vrhovnih pobjednika u II. svjetskom ratu.

Povratio je najveći dio okupiranih ili podarenih teritorija.

Prvi je u svijetu uveo radničko samoupravljanje kao najviši stupanj emancipacije i mogućnosti odlučivanja o vlastitoj sudbini, čime je implementirana Marxovu zamisao „tvornice radnicima, zemlja seljacima“, odnosno onima koji u njima i na njima rade.

Imao je ravnopravnu ulogu u osnivanju Pokreta nesvrstanih i dugo imao vodeću ulogu u njemu.

Svojom je politikom uspio udružiti divlja balkanska plemena i omogućiti im 45 godina mira i prosperiteta, što je najdulji takav period na ovim prostorima unazad nekoliko stoljeća.

U to ime, u znak zahvale za sve što je učinio, pozivam vas da odamo minutu šutnje Josipu Brozu Titu.

Neka mu je vječna slava i hvala.

 

https://www.glasistre.hr/pula/polaganje-vijenaca-u-titovom-parku-kapuralin-srp-tito-je-vrhovni-pobjednik-drugog-svjetskog-rata-640649

 

Vladimir Kapuralin

U Puli, 4. maja 2020.

DRUGI O TITU I NARODNOOSLOBODILAČKOJ BORBI

Britanski premijer Winston Churchill izjavio je pred poslanicima Parlamenta u februaru 1944. godine:

 „Žestoka i ogorčena borba za opstanak, a protiv Nijemaca, razgarala se u redovima partizana. Predvodio ih je Tito, kao najjača i skoro dominantna ličnost. (…) Vođeni s mnogo vještine, organizovani na gerilskom principu, partizani su uvijek izmicali, ali su njihovi udarci uvijek bili smrtonosni . (…) Nijemci su protiv njih preduzimali ofanzive velikih razmjera, ali partizani bi im uvijek, čak i ako su bili okruženi, pobjegli, pošto bi prethodno nanijeli neprijatelju velike gubitke i zadali mu mnogo muke. (…) U maršalu Titu partizani su našli izvanrednog vođu, ovjenčanog slavom za slobodu.“

Ratni dopisnik Associated Pressa D. Delus pisao je 1943 . godine:

„Jugoslovenski partizani su najoduševljenija i najdisciplinovanija vojska. Vatreni mladi jugoslovenski patrioti s crvenim zvjezdama prišivenim na kapama danas vode ogorčenu borbu, od krševitih jadranskih obala do zelenih obala Dunava, protiv neizmjerno jačih njemačkih oklopnih snaga. (…) Drug Tito prekalio je svoje gerilske borce u disciplinovanu i oduševljenu, idejom zadojenu snagu koja jasno ispoljava više riješenosti nego ijedna druga vojska koju sam ikad vidio (…) To je prava narodna vojska, ona zna kako se udara bez kolebanja.“

Američki ratni dopisnik V. Bernstein javljao je 1944. godine:

„Josip Broz, više poznat svijetu kao maršal Tito, komanduje vojskom ujedinjenih naroda i ima jednu od najjačih borbenih organizacija na svijetu. (…)  Pravu vojsku od nekih 36 divizija, vojsku koja drži prikovano bar 300 hiljada osovinskih ljudi u samoj Jugoslaviji i bori se protiv više Nijemaca nego Peta i Osma saveznička armija zajedno. (…) Od značaja je još jedna stvar. Titova vojska pjeva. Moglo bi izgledati čudno da narod koji je prošao kroz takve nevolje ima želju da pjeva, ali oni pjevaju više nego ijedna druga vojska na svijetu. (…) To nisu sladunjave niti prigodne pjesme i pjesmice, isto onako kao što ni sama vojska nije prigodna. Kao i vojska, i te pjesme daju na znanje svijetu da narod Jugoslavije osvaja slobodu i da hoće i da je zadrži.“

Leo Sulzberger, dopisnik New York Timesa, pisao je početkom 1944. godine:

„To je istorija i nevjerojatnih stradanja i podviga ovog narodnog pokreta protiv jedne situacije toliko pune teškoća da malo tko može shvatiti kako danas izgledaju ti prostrani krajevi u Evropi. To je priča koju svijet do sada još nije čuo.“

Britanski ratni dopisnik V. Bartler pisao je 1945. godine:

„Kada jednom u dalekoj budućnosti čovjek dobije u ruke pisanu kompletnu istoriju ovoga rata, ja vjerujem da u njoj neće biti potresnijih stranica od onih što govore o heroizmu ljudi predvođenih Titom. (…) Oni zaslužuju naše najviše priznanje.“

Louis Hutt, američki major je pisao:

„Tito predstavlja oličenje državnika, vojnika i čovjeka s kojim, ma šta on bio, saveznici trebaju da računaju, jer je on vođa kojeg bi mase slijedile čak i kroz vrata pakla.“

De Pejrone, francuski general, aprila 1945. godine izjavio je novinarima:

„S posjete fronta Treće jugoslovenske armije odnosim utiske koje nikad neću zaboraviti. Moral je izvanredan. Disciplina je na visini . (…) Milo mi je što sam upoznao borce koji su četiri godine svojom herojskom borbom dizali duh ne samo vaših naroda nego i duh otpora porobljene Francuske. Borba jugoslovenskih partizana uvijek je u Francuskoj s velikom ljubavlju praćena.“

Šef sovjetske misije pri Vrhovnom štabu, general-lajtnat Crvene armije N. Kornjejev :

„Pod rukovodstvom svog najdarovitijeg vođe, maršala Tita, svi narodi Jugoslavije ustali su u sveti rat. Stajali su kao hridine usred razburkanog okeana među evropskim narodima u borbi protiv njemačke ratne mašine. Herojski narodi Jugoslavije pokrili su se neumrlom slavom u borbi protiv njemačkih osvajača za oslobođenje i nezavisnost svoje otadžbine.“

 

PRIPREMIO: doc. dr. Pavle Vukčević

Obilježavanje dana osnutka Komunističke partije Hrvatske – Anindol, 1. 8. 2019.

Svake se godine okupimo na mjestu gdje je u noći između 1. i 2. kolovoza 1937. osnovana Komunistička partija Hrvatske. Josip Broz Tito je u svom referatu na tom osnivačkom kongresu istaknuo dva glavna pravca djelovanja Komunističke partije: borbu za nacionalnu slobodu i borbu za pravednije društveno uređenje. Komunistička partija je u Drugom svjetskom ratu djelovala u oba zacrtana pravca, predvodila je narodnooslobodilački rat i stvarala pretpostavke za novi društveni sustav – socijalizam. I pobijedila na oba fronta. Formirana je Jugoslavija kao zajednica slobodnih naroda i narodnosti, ali se taj projekt nakon 45 godina urušio. Urušio se i drugi projekt, sve države proizašle iz Jugoslavije odrekle su se socijalističkog samoupravljanja i vratile u kapitalizam.

Raspirivanjem nacionalizama izazivali su se sukobi kako bi se lakše uništio socijalizam i bezočno opljačkao narod, ali se ljevica mora zapitati i zašto je to bilo tako lako i da li je sustav koji smo 45 godina izgrađivali imao svojih slabosti i manjkavosti zbog kojih se tako naglo i krvavo urušio.

Ljevica si mora postaviti jedno još važnije pitanje: što sad?

Ne samo kod nas, svugdje u Europi, komunističke su partije nakon sloma socijalizma krenule u reforme i iz revolucionarnih komunističkih partija postajale socijaldemokratske. Na tom su putu „pogubile“ radnike. Čineći „razumne kompromise“, socijaldemokracija je na kraju odustala i od svog temeljnog principa, odbacila je koncept klase i klasnih sukoba. Ako se odbaci koncept klase – grupe koja se može mobilizirati da obrani svoja prava – ta će se grupa okrenuti drugoj ideji koja će ih, nadaju se, zaštititi od izrabljivanja. Kad im je ljevica uskratila identitet, radnici su krenuli u potragu za novim identitetom, a desnica im je spremno ponudila naciju.

Socijaldemokracija nije samo izdala radnike, nego je s njima i zaratila. Socijaldemokrati se bore protiv nacionalizma, a kako su radnici postali nacionalisti, socijaldemokracija se u stvari bori protiv radnika.

Iz te se apsurdne situacije može izaći na dva načina. Možemo sjediti i čekati da se ovaj populistički, nacionalističko-klerikalni i, u svojoj biti, lopovski sustav sam od sebe uruši ili se moramo vratiti korijenima.

Vratiti se na ovo mjesto ne samo zato da položimo cvijeće, nego da učimo od onih koji su bili bolji od nas. Jer bili su bolji. Znali su što žele, ali su znali i kako to ostvariti. Ovaj drugi dio mi danas ne znamo.

Socijalistička radnička partija je klasno profilirana, u to nema sumnje. Ali mi s našim idejama ne dopiremo do naše baze, ne znamo kako te ideje prenijeti radništvu, kako radnike iščupati iz ralja pogubnog nacionalizma i vratiti na put klasne borbe. Sve svoje snage moramo usmjeriti u tom pravcu. Radnicima moramo pokazati i dokazati da je socijalizam put kojim se izlazi iz ropstva.

Slava Komunističkoj partiji, živjela Socijalistička radnička partija!

 

Vesna Konigsknecht,

predsjednica SRP-a

OBILJEŽAVANJE DANA USTANKA U PULI

U subotu su tradicionalno članovi Socijalističke radničke partije i Društva Josip Broz Tito obilježili 27. juli, Dan ustanka naroda Hrvatske, komemoracijom i polaganjem vijenca na spomenik palih boraca i žrtava fašizma, u Titovom parku u Puli.

Predsjednik pulskog ogranka Društva JBT, Ratko Crnobori, osvrnuo se na početak ustanka, na uzroke koji su do njega doveli, na organizacioni oblik i ulogu komunista u vođenju ustanka. Argumentirano je opovrgao i laži koje kleroustaška desnica već tri desetljeća plasira u javni prostor.

Komemoracija je zaključena odavanjem počasti minutom šutnje svim palim i preminulim učesnicima NOR-a i Socijalističke revolucije.

 

 

 

Vladimir Kapuralin


Hit Counter by http://yizhantech.com/