Na ovogodišnjoj proslavi 70-te godišnjice ustanka, 67. godišnjice osnivanja 10. zagrebačkog korpusa i
66. obljetnice oslobođenja Zagreba, uz mnoštvo objektivnih ocijena tih događaja, po tko zna koji put
čula se i notorna neistina, koja sve češćim ponavljanjem, po onoj Gebelsovoj, polako postaje istina. I to,
ovoga puta, u prepunoj dvorani boraca NOB-a, izgovorio ju je sam predsjednik, Ivo Josipović «… da je
narodnooslobodiačka borba otac domovinskog rata!», a i drugi govornici, poput predsjednika Sabora Luke
Bebića, ili gradonačelnika Zagreba Milana Bandića i drugih, su ponavljali ovu drsku podvalu.
Istine radi, treba reći da je apsurdna ideja izjednačavanja NOB-a i tzv. domovinskog rata početno skovana
u SDP-u, koju naknadno prihvaća i njihova „filijala“ – vodstvo SABH, što potvrđuje i činjenica da zadnjih
godina nema ni jedne značajnije proslave ili obilježavanja događaja iz perioda NOB-a u kojima učestvuju
ove dvije organizacije, a da se istovremeno obavezno ne odaju počasti i „domovincima“, s čime se ne slažu
ni oni sami, a ni velika većina boračkog članstva.
Međutim, nije to bilo tako davno da bi se naprasno zaboravilo. Treba se samo podsjetiti da su od samog
dolaska „demokratske vlasti“ borci NOB-a bili neopravdano od ove države i razularenih fašistoidnih
grupa i pojedinaca izvrgnuti sistemskom teroru i šikaniranju do te mjere da su mnogi strahovali za svoj
život, odricali se svoje partizanske prošlosti, izbjegavajući bilo kakav javni otpor agresivnom profašizmu
i klerikalizmu koji je zahvatio sve segmente društva. Nisu zaboravljene činjenice da država, veličajući
i rehabilitirajući zločinačku tzv. NDH, nije uzela u zaštitu borce, već im je odmah umanjila prava i
mirovine, revidirala i falsificirala povijest koju su oni stvarali, mijenjala školske uđbenike, proglašavala ih
okupatorima, a njihovu borbu okupacijom Hrvatske, dok su se „borci domovinskog rata“ stalno deklarirali
kao borci protiv petokrake, komunista, socijalizma i partizana, noseći fašistička obilježja, pozdravljajući
romanomente, nazivali svoje jedinice imenima ustaških ratnih zločinaca, porušili (bez da su sankcionirani
čak i poznati počinitelji) preko 3.500 antifašističkih spomenika, uklonili nazive gotovo svih ulica i trgova,
tvornica, ustanova iz perioda NOB-a (u Splitu u potpunosti) i mnogo drugog. A da su u našem društvu borci
NOB-a stvarno diskriminirani priznaje i sam Josipović: «Da imam izvršne ovlasti antifašistički borci bi bili
izjednačeni sa hrvatskim braniteljima, bili bi obnovljeni porušeni spomenici, Zagreb bi ponnovo imao Ulicu
8. maja, a povijest koja se ući u školama mnogo bolje bi odražavala događaje 1941.-1945.»
To im borci NOB-a nikada neće zaboraviti! U svojoj domovini ničim krivi postali su građani drugog
reda, doživjeli su nezapamćenu sramotu, poniženja i nepravdu od onih kojima bi danas trebalo, po nečijem
političkom diktatu, odavati geste poštovanja.
Ne sumnjajući u antifasističku opredijeljenost Josipovića, ovoga puta, predsjednik je otišao i korak dalje
ovom politikantskom konstrukcijom koja sve relativizira i duboko vrijeđa autentične borce NOB-a. Samo
iz pijeteta prema svečanom trenutku svoje proslave, kao i zbog velikih simpatija koje je predsjednik u
kratko vrijeme svog mandata stekao, (ujedno su i mnogi od tih ljudi svojim glasom doprinjeli njegovom
izboru), borci su s gorčinom „progutali“ ovu konstrukciju koja sve više, kako vrijeme odmiče, dobija
na „autentičnosti“!
SRP nikada nije, i neće, licitirati s temeljnim vrijednostim i rezultatima narodnooslobodilačke borbe. I to iz
razloga što su se, pored borbe za oslobođenje svoje domovine (zajedno s drugim južnoslavenskim narodima),
i vraćanja matici zemlji oduzete i prodate teritorije, borili i za pogresivne društvene promjene – za uspostavu
humanog društva jednakosti za sve, dok su ovi drugi upravo suprotno, kontrarevolucijom poslužili krupnom
kapitalu da vrati nehumani i retrogradni sistem pod kojim danas i sami stenju.
Split, 31.01.2011.
Ranko Adorić, dipl.ing.
Potpredsjednik SRP-a i predsjednik Regionalne organizacije SRP-a za Dalmaciju