Konferencija za štampu o suverenosti

SRP KONFERENCIJA ZA ŠTAMPU O SUVERENOSTI

logo2
Socijalistička radnička partija sa indignacijom osporava tvrdnju ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić, kako „Hrvatska prvi put ima vanjsku politiku te vrlo jasna stajališta. Razumije što su njezini interesi i iza njih stoji te je kao takva prepoznata“.
Hrvatska nema vlastitu vanjsku politiku, ona nema ni vlastitu unutarnju politiku, već je ona duboko pokorna, poslušna i vazalna, koja se bespogovorno, snisishodljivo i vrlo poslušno podvrgava volji svjetskih centara moći radeći u korist vlastite štete. Za to postoji mnoštvo valjanih argumenata u svim područjima, ali zbog prostora i vremena argumentirati ću one najznačajnije.
Da se ne vraćamo puno u prošlost dovoljno je početi sa hrvatskim pristankom na arbitražu po pitanju Piranskog zaljeva.

Jad i bijeda tzv. Hrvatske suverenosti pokazalo se putem reagiranja hrvatskih zvaničnika prilikom agresije na Libiju i ubistva njenog vođe Gadafija, čiji je krimen bio da se četrdeset godina uspiješno imperijalistima uskraćivao pravo na neograničenu eksploataciju libijske nafte.

Osporavanje vlastitog suvereniteta nastavila je ministrica Vesna Pusić u travnju prošle godine na sumitu tzv. „prijatelja Sirije“. Hrvatska nije imala nikakvog razloga za taj korak, ona je imala dobre poslove u Siriji i ovim potezom išla je protiv svog interesa, a u korist imperijalističkih moćnika na čelu sa SAD-om. Dodatnu moralnu mrlju na taj čin baca činjenica da je sumit održan nakon slobodnih izbora u Siriji i referenduma kojim je potvrđen novi sirijski Ustav.

29. XI prošle godine Generalna skupština UN velikom većinom izglasala je rezoluciju o priznavanju Palestini statusa promatrača. Hrvatska se našla među malobrojnim zemljama koje su bile suzdržane, znači ona nije podržala rezoluciju, a da za to nije imala nijedan valjani razlog, ako izuzmemo bojazan što će reći njeni gospodari. A nemušto sročen tekst obrazloženja o nejedinstvenom stavu zemalja EU koje Hrvatska još nije član i kojim pokušava opravdat svoje kolebanje, kao i informacija da je dan prije glasanja u Generalnoj skupštini, vladu posjetio veleposlanik Izraela u Republici Hrvatskoj zaokružuje svu kukavnost nečega što ministrica Pusić naziva suverenom vanjskom politikom.

Priznanje sirijske opozicije tj. Plaćeničkih bandi koje nastoje srušiti legalnu sirijsku vlast uz svesrdnu podršku imperijalističkih zemalja i u tom kontekstu isticati vlastitu suverenost i vlastitu politiku je sarkazam. Pa neka nam ministrica Pusić reče tko su ta opozicija, tko je taj subjekt, tko vodi tu opoziciju, koji su njeni ciljevi i koji su hrvatski interesi, ne pitamo za one materijalne koje je u Siriji prokockala, već oni moralni da se identificira sa tim bandama, među kojima ima i hrvatskih plaćenika.

Najnoviji tok događaja oko pitanja sudske tužbe u vezi štediša Ljubljanske banke upotpunjuje spektar hrvatske vanjske ali i unutarnje politike. Na osnovu onog malo što je rečeno, da se zaključit da gaće nisu spuštene, one su definitivno skinute, samo se čeka povoljan tajming za objavu. Hrvatska je time počinila dvostruku štetu, izdala je svoje građane bivše štediše LJubljanske banke i omogućila ulazak u Evropsku uniju u korist svoje oligarhije i štetu svog naroda.

Hrvatski suverenitet i samostalnost su na razini onog pred 72 godine
2. II 2013.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *


Hit Counter by http://yizhantech.com/