KONFERENCIJA ZA TISAK SRP-a

Vrijeme održavanja: 9. X 2013.

Mjesto održavanja: Pula

Tema: Obilježavanje tzv. Dana neovisnosti, događanja u Vukovaru, financijski uvjetovan otkaz

 

Jučer je uz uobičajenu protokolarnu ceremoniju bez vidnog učešća građana odrađeno obilježavanje državnog praznika tzv. Dana neovisnosti. Pri tome se osim ponavljanja iz godine u godinu  kako je praznik ustanovljen kao dan sjećanja na 8. listopada 1991. godine, kada je hrvatski Sabor i formalno proglasio jednostranu secesiju i izlazak iz SFRJ, ni riječju ne spominje u čemu je to Republika Hrvatska neovisna, odnosno, suverena i koja su to dostignuća ostvarena u protekla dva desetljeća zbog kojih bismo trebali biti ponosni.

Ako je suverenost u najkraćim crtama definirana kao nezavisnost države o drugim državama u njenim unutrašnjim poslovima i vanjskim odnosima onda iz toga derivirano proizlazi da ju čine dvije komponente: unutrašnje –  koja definira potpunu vlast vladara, države ili naroda na vlastitu teritoriju (odnosno, unutarnjeg suvereniteta) i vanjske – koja definira nezavisnost takve vlasti u odnosu na bilo kakvu izvanjsku, tuđu vlast (odnosno – vanjskog suvereniteta).

Lišeno svake idejne ili ideološke primjese, argumentirano osporavamo istinitost  tvrdnji predstavnika vlasti o Hrvatskoj kao nezavisnoj, odnosno, suverenoj državi.

Na unutarnjem planu potpunu vlast države ili naroda kao institucije permanentno ugrožavaju supstancijalno izostanak utjecaja građana na odluke elite u periodu između dva glasanja, što spada u područje demokratičnosti, i praktički, opskurni politički i s njom povezani interesi čije je poprište događanja ulica. U tu kategoriju spadaju pojave „berača kestena“, pa splitska riva, ….. i zaključno recentna događanja u Vukovaru po pitanju obilježavanja ustanova s dva pisma. Prilikom svih tih događanja državna vlast je djelovala nespretno uz uočljivu strepnju.

Argumenti koji osporavaju tvrdnje o suverenitetu u vanjskim odnosima daleko su brojniji i njihova težina nadmašuje one na unutrašnjem planu.

Navest ćemo one najznačajnije:

Ekonomski: Tu prije svega spada rasprodaja nacionalnog blaga stranim vlasnicima; financijski potencijal, komunikacijska infrastruktura, energetska i industrijska postrojenja, turistički objekti i sve ostalo, uz porast vanjskog duga koji je s 800 dolara po glavi stanovništva iz 1990. godine narastao na više od 10 000 eura danas . Najnoviji primjer je najava davanja u koncesiju autocesta.

Politički: Tu prije svega spada pristupanje u EU za što pristanak nije dala većina građana republike Hrvatske; zatim priznavanje po tuđem diktatu novonastalih protektorata uz istovremeno nepriznavanje prava palestinskom narodu na vlastitu državu, također po tuđem diktatu. Zatim podrška imperijalističkim agresijama na Libiju u kojoj je svrgnuta legitimna vlast. Prisutnost ministrice vanjskih poslova na skupovima imperijalističkih NEprijatelja Sirije; ilegalno naoružavanje terorističkih bandi koje se bore protiv legitimne sirijska države i njene vlasti. Mišljenja smo da koliko god bila kukavna hrvatska vlast ipak nije toliko zla da bi to učinila samovoljno bez tuđeg diktata. A točka na „i“ je nedavno popuštanje pod pritiskom  Bruxellesa pristanak na promjenu zakona kodnog naziva „Lex Perković“.

Vojni: Ulazak u imperijalistički, agresivni vojni savez NATO bez da bi o tome odlučili građani Hrvatske; učešće u inozemnim intervencijama za račun NATO; ustupanje vlastitog teritorija za izvođenje vojnih vježbi tuđim vojskama i ustupanje zračnog prostora prilikom NATO agresije na SR Jugoslaviju 1999. godine  kojom prilikom su odbacivana nepotrošena eksplozivna sredstva u Jadransko more.

Svatko, pa i predstavnici vlasti, imaju pravo slagati se s ovakvom politikom, praksom i postupcima. Svatko ima pravo reći i da mu je prihvatljivije kapitalističko društveno uređenje od socijalističkog samoupravnog. Ali tvrdnje predsjednika Hrvatske Ive Josipovića i premijera Zorana Milanovića da je Hrvatska nezavisna, odnosno suverena, osim što su neistinite, one su i cinične i predstavljaju grubu uvredu za ljudski razum i stotine hiljada hrvatskih građana koji ispaštaju i dan danas zbog posljedica odluke o secesiji od 8. listopada 1991. godine.

Stoga odbijamo sa indignacijom čestitke predsjednika Ive Josipovića i premijera Zorana Milanovića upućene povodom tzv. Dana neovisnosti „svim“ građanima Hrvatske, u naše ime i ime onih kojima su „slavljeni“ događaji nanijeli štetu.

 

Događanja u Vukovaru

Vlast se pokazala nesposobna da riješi jedan obični kulturološki i civilizacijski zadatak, obilježavanja na propisani način ustanova. I ovime se demantira postojanje unutarnje državne suverenosti koju ugrožava ulica, ali, zadnjim događajima, i sami pripadnici državnih institucija.

Posebno zanimljiv je onaj dio u kojemu određene grupacije traže proglašenje Vukovara gradom  „posebnog pijeteta“. Taj zahtjev nameće otvoreno pitanje: gdje su predlagači živjeli do sada? Pa od događaja zbog kojih traže institut „posebnog pijeteta“ prošlo je dva desetljeća i kako im ta ideja nije do sada padala na pamet? Kako to da pijetet nije bio potreban ni tražen svih ovih godina? Imajući sve to u vidu da se zaključit da  se u ovom slučaju radi o „pijetetu“ a la carte.

 

Financijski uvjetovan otkaz

Najava da bi se zakon o radnim odnosima novelirao klauzulom o financijski uvjetovanom otkazu, vidimo kao dodatni atak na ionako umanjena radnička prava. Njegovo uvođenje dodatno bi ugrozilo poziciju rada u odnosu na kapital omogućivši poslodavcima manipulaciju, stoga se SRP protivi njegovom donošenju. Posebno se to odnosi na mogućnost da poslodavac na mjesto radnika otpuštenog po osnovi uvjetovanog otkaza primi na to isto radno mjesto drugog radnika. Kako se to već u praksi događa, uloga noveliranog zakona bila bi da država ozakoni svoju nemoć.

 

 

Vladimir Kapuralin

predsjednik Socijalističke radničke partije Hrvatske