Davor Rakić, Predsjednik Mladih
socijalista SRP-a
Bez mandata, ali i bez iluzija
Za nama su parlamentarni izbori na kojima je SRP sudjelovao po četvrti put od
svog osnivanja (tri puta samostalno i jednom u koaliciji), i opet je zadobio
povjerenje malog broja glasača, daleko ispod izbornog praga. Ti rezultati nisu,
naravno, ostvarili naša očekivanja, ali nas nisu ni šokirala, a još manje su nas
obeshrabrila i pokolebala da nastavimo razvijati procese političkog sazrijevanja
klasno profiliranih snaga u hrvatskom društvu. Ipak, valja razumjeti
razloge za posrtanja na tom putu. Mnogi su problemi razlog tome: interne
slabosti (materijalni, kadrovski, tehnički i drugi), te političke okolnosti (od
kontrarevolucionarne svijesti do političke polarizacije). Uz ta ograničenja naša
partija nije uspjela radničkoj populaciji i širim narodnim masama objasniti
nove klasne odnose, upoznati ih sa svojim programom i uvjeriti ih njegovu
opravdanost, potrebu i potencijal, odnosno objasniti povezanost naših ciljeva i
interesa radnih slojeva u sadašnjem historijskom kontekstu.
Međutim, i mnoge je naše članove taj rezultat razočarao, te natjerao da
propitkujemo strategiju djelovanja i iznova ocjenjujemo politički trenutak i
samu ulogu SRP-a. Revolucionarni radnički pokret je u mnogim mjestima i u
različitim vremenskim trenucima doživljavao i preživljavao teške pa i uništavajuće
udarce reakcionarnih i kontrarevolucionarnih sila. Pa i naša vlastita
povijest nam daje takve primjere, a iz njih, kao i iz današnjih previranja,
možemo i trebamo naučiti važne lekcije, te se osoviti ponovo na svoje noge i
hrabro, uporno koračati naprijed. U pravom smjeru, važnije od toga kojom
brzinom! I svatko od nas morat će ubuduće preispitati svoj rad, posebno
partijske funkcije u svojoj lokalnoj sredini i predlagati rješenja za probleme
koje nas već duže vrijeme sputavaju.
Trijumf kapitalističkih stranaka takozvane socijaldemokratske i slične
orijentacije neće dugo trajati. Već se vide u našoj zemlji naznake ekonomskog
kolapsa (koji se već dogodio u nekim drugim zemljama). Dakle, klasna borba
neće prestati, nego će se još više zaoštriti i dati nam ponovo šansu da se u njoj
istaknemo. Pobjeda u toj borbi neće doći brzo, neće biti niti jednostavna niti
laka, ali za nas nema alternative, osim hvatanja u klinč sa monstrumom kapitalodnosa.
Pritom, u ovome kontekstu smatram prikladnim citirati velikog Lenjina:
„Komunisti koji nemaju iluzija, koji se ne prepuštaju malodušnosti, i koji
očuvaju svoju snagu i prilagodljivost da “započnu ispočetka”, ponovo i ponovo
u približavanju iznimno teškom zadatku, nisu osuđeni na propast (i po svemu
sudeći neće propasti).