Izdvajamo:

<< >>

SLUČAJ AGROKOR POKAZATELJ JE NUŽNOSTI REFORME DRŽAVE I DRUŠTVA

Bivši Društveni pravobranilac samoupravljanja komentira slučaj „AGROKOR“     Kako ne želim nikakve pridjeve, ponovit ću riječi koje sam izgovorio 2000. godine na sastanku predstavnika vanparlamentarnih partija na temu „Primjedbe na izborni Zakon“, s čime se složio i prisutni Gabelica, a one su: „Nikom ne

Zoran Krunić: „Prosječan Slovenac divi se Jamesu Bondu, a zgraža se nad UDBA-om“

10. veljače 2017. Polona Frelih   https://si.rbth.com/politics_and_society/2017/02/10/zoran-krunic-povprecen-slovenec-obcuduje-jamesa-bonda-zgraza-pa-se-nad-udbo_699498   Bivši službenik jugoslavenske kontraobavještajne službe Zoran Krunić o obavještajnim službama, utjecajnim agentima, trenutnom pritisku na Rusiju, Jugoslaviji kao eksperimentalnom projektu i bivšoj UDBA-i koja po njegovom mišljenju nije bila tako negativna. Zoran Krunić bivši je službenik jugoslavenske

I DJECA SPLITA ŽELE ŽIVJETI SRETNO

Trebali bismo znati da se zakonskim programiranjem sustav društvene brige o djeci zasniva na  pravima i dužnostima roditelja da vode brigu o odgoju svoje djece te o pravu djeteta vezano za uvjete života koji im omogućavaju njihov pravilan psihofizički razvoj, uključujući i obvezu države da

ČOVJEK JE ČOVJEKU ČOVJEK

Petar Petrović Njegoš, na pitanje sveštenika Rimske katedrale „da li se još neko rodio u Crnoj Gori pametan kao on?“, odgovorio je, „da, mnogi, ali su umrli koze čuvajući“. Navod ima za cilj otvoriti prostor za razgovor: koliko to biološke odrednice određuju nacionalističku određenost ili

OBLICI OSTVARIVANJA SAMOUPRAVLJANJA U ORGANIZACIJAMA UDRUŽENOG RADA

iz Doktorske disertacije „Ostvarivanje samoupravljanja u privrednim organizacijama Splitske regije” (empirijska istraživanja u vremenu od 1984. do 1989. godine)   Samoupravljanje radnika osobnim izjašnjavanjem   Samoupravljanje je specifičan oblik socijalističke demokracije (koja je po svom biću masovna i neposredna), a kao bitnu komponentu sadrži individualno

PETICIJA: Ne dozvolimo da falsifikator i negator genocida Jakov Sedlar dobije Nagradu grada Zagreba

  http://www.portalnovosti.com/potpisite-peticiju-protiv-dodjele-nagrade-sedlaru   Antifašistički vijesnik pozvao je sve kojima je stalo do pijeteta prema žrtvama ustaškog režima, čiji će se proboj komemorirati 22. travnja, da potpišu peticiju protiv dodjele Nagrade grada Zagreba revizionističkom režiseru Jakovu Sedlaru. Podsjetimo, zagrebački Odbor za javna priznanja predložio je Sedlara

OBILJEŽENO FORMIRANJE PRVE NARODNE VLADE FEDERALNE HRVATSKE

Svečanim skupom danas je u Splitu  na Narodnom trgu (Pjaca) obilježena 72. godišnjica formiranja prve Narodne Vlade Federalne Hrvatske  polaganjem vijenaca na spomen ploču u auli nekadašnje gradske vijećnice. Prisutnima se obratio predsjednik UABA-a Split Josip Milat, a u kratkom programu izveden je recital partizanskih

#VLAST NARODU!

    https://web.facebook.com/tratinska.hr/  

TREBA DONIJETI ZAKON O FINANCIRANJU NEZAPOSLENIH GRAĐANA

U Splitsko-dalmatinskoj županiji broj nezaposlenih građana kreće se oko 36.000, a u Splitu ta se brojka kreće oko 20.000, uz napomenu da je već dugi niz godina među nezaposlenim osobama veći broj žena nego muškaraca te da dominiraju mladi ljudi do 30 godina koji prvi

JAVNA REAGIRANJA

  LICEMJERNA VLADA   Zadnjih dana i tjedana uznemirila se cijela Vlada, vezano uz poslovno carstvo Ivice Todorića. Kukaju ministri, novinari se raspisali o krahu Agrokora, a samo manji broj njih krenuo je u obranu malih proizvođača kojima vlasnik duguje desetke milijuna kuna. Svi su

ČOVJEK JE ČOVJEKU ČOVJEK

Petar Petrović Njegoš, na pitanje sveštenika Rimske katedrale „da li se još neko rodio u Crnoj Gori pametan kao on?“, odgovorio je, „da, mnogi, ali su umrli koze čuvajući“.

Navod ima za cilj otvoriti prostor za razgovor: koliko to biološke odrednice određuju nacionalističku određenost ili koliko su sve druge društvene proturječnosti, i iz njih proizlazeći konflikti, isključivo određeni genima? Ne znam, jer mi to nije poznato, koliko to od fetusa do rođenja djeteta, vrijeme provedeno u maternici, je vrijeme njegove pripreme da bude „nacionalist”? Crkva bi rekla da se ono rađa vjerski opredijeljeno, a politička elita da je ono već nacionalno opredijeljeno. Moje stanovište je da su sva tri pristupa zločinačka sa stanovišta odnosa prema novorođenčetu, da ona upravo izražavaju namjeru da postanu odlučujući u procesu oslobađanja.

Različita naučna saznanja (stvar je da li ih se priznaje ili ne), na različite načine, sasvim opravdano pristupaju proučavanju društvenih odnosa i iz njih proizlazećih društvenih proturječnosti, praćenih konfliktima i mogućnošću prevazilaženja nastalih konflikata. Različito pristupaju i daju različite odgovore. Navedenim proturječnostima, sa stanovišta naučnih spoznaja pristupaju i naučne oblasti koje se bave pitanjem instinkta, nagona, gena – biolozi, antropolozi. Bavi se sa tom kompleksnošću i socijalna psihologija, psihologija ličnosti — koliko su one potisnute u jednom društvu opet zavisi od uspostavljenih društvenih odnosa.

Pitanje dominacije genetike (gena) je, koliko je meni poznato, na određeni način određeno – kreće se oko 25 posto. Sve je ostalo ostavljeno voljnom momentu i tako se određuju stvaralačke vrijednosti (sposobnosti) individue – to znači i opredjeljenja za nacionalizam. U svojoj elaboraciji (skromnoj) govorio sam o reakcionarnom nacionalizmu, mada mi je poznato da je ljudska historija bogata oslobodilačkim nacionalizmom. Ne vidim potrebe pojašnjavati te različitosti.

Ukoliko se nastojanja ostvarivanja pretpostavki za obezbjeđenje egzistencije promatraju kao čovjekov instinkt, nagon ili zvjerstvo, tada ga se čak ne može poistovjetiti s nagonom životinje. Marx kaže da pčela organiziranošću svog djelovanja u košnici može postidjeti rad čovjeka, ali je taj rad nagonski – čovjekov rad je planski, organiziran – kakvi su odnosi u toj sferi rada je nešto sasvim drugo, ali sigurno nisu nagonski ni instinktivni – oni su interesni, egzistencijalni.

Pitanje ratova, osvajanja, pljačke, ubijanja nije svojstveno čovjeku. Njegovo učestvovanje u tome je opet pitanje odnosa koji proizlaze iz karaktera uspostavljenih odnosa, a ne čovjekovih pretenzija – klasni su interesi u pitanju, u pitanju su interesi dominirajućih. Kakve to koristi je imala sirotinja od kolonijalnog osvajanja, kakve koristi su imali narodi i narodnosti bivše Jugoslavije od rata devedesetih godina prošlog stoljeća za svoje učestvovanje u tome, predvođeni političkim luđacima i crkvom plaćaju danas, a dugo će još to potrajati. Evo me na mojoj tezi kleronacionalizma – ne oslobađam „čovjeka“ odgovornosti za učestvovanje u tome, ali to ne nosi sa sobom boraveći „u majčinoj utrobi“.

Da, poznato mi je: za raspad Jugoslavije optuženi su filozofi, marksisti, socijalisti, komunisti, politolozi (stičem dojam da to i kod vas provejava), bilo bi dobro razlikovati i odvojiti navedene od antiintelektualaca, konverzije, poltronizma (sve to prati čovjekovo ponašanje kao interesna kategorija).

Nisam od onih koji smatra da se sankcioniranjem svakog oblika iskazanih različitosti mogu preduprijediti društveni konflikti, naprotiv, čovjeku je svojstveno da se kroz proces samooslobođenja i svog stvaralaštva potvrđuje i postaje slobodan i da samo slobodan može biti čovjek – oslobođen religije politike i svakog oblika nadređenosti – koliko su to nadređeni sposobniji od čovjekovog stvaralaštva.

Ne protivrječim Vašoj tvrdnji da nema nade za filozofe, sociologe, politologe (možda i medicinu i kibernetiku, kompjuterizaciju). Ona je stvarnost ,od Sokrata je filozofija, od Platona i Aristotela političke nauke – pa hajdemo dalje: Kanta, Hobbesa, Nietzschea, Hegela i tko zna koliko ih je i koliko će ih biti – kritičke refleksije kao izraz naučnih različitih pristupa treba upravo posmatrati kao potrebu čovjekovu.

Iskreno, s dužnim poštovanjem, žao mi je ukoliko ste od mene očekivali nešto bogatije, sadržajnije, konkretnije – namjera mi je bila razgovarati – različitosti oplemenjuju, dijalog obogaćuje – tolerancija hrabri.

 

doc. dr. političkih znanosti Pavle Vukčević

OBLICI OSTVARIVANJA SAMOUPRAVLJANJA U ORGANIZACIJAMA UDRUŽENOG RADA

iz Doktorske disertacije „Ostvarivanje samoupravljanja u privrednim organizacijama Splitske regije” (empirijska istraživanja u vremenu od 1984. do 1989. godine)

 

Samoupravljanje radnika osobnim izjašnjavanjem

 

Samoupravljanje je specifičan oblik socijalističke demokracije (koja je po svom biću masovna i neposredna), a kao bitnu komponentu sadrži individualno i neposredno učešće ljudi u donošenju odluka o društvenim poslovima. Nužno se izražava i kao samoupravljanje osobnim izjašnjavanjem kao oblikom odlučivanja i vršenja samoupravnih prava, obaveza i odgovornosti, u kojem radnik individualno izražava svoju volju i poduzima druge radnje samoupravljanja. Neposrednost upravljanja, prema tome, nije samo političko-pravna, već također i pravno načelo. Ono ima ustavnu prirodu, budući da ga Ustav SFRJ (i ustavi socijalističkih republika i autonomnih pokrajina) definiraju i izričito i posredno.

Radnje samoupravljanja osobnim izjašnjavanjem se mogu poduzimati u različitim oblicima i na različite načine, ali se uvijek vrše povezano s radnjama drugih radnika i ravnopravno s njima. Oblici osobnog izjašnjavanja u organizaciji udruženog rada predstavljaju najvažniji segment neposrednog demokratskog procesa socijalističkog samoupravljanja zato što organizacija udruženog rada mora biti organizirana tako „da radni ljudi u svakom djelu procesa rada i u svakom djelu organizacije odlučuje o pitanjima svoga rada“, (ustav SFRJ, član 89). Radnik u organizaciji udruženog rada odlučuje o svim svojim društveno –ekonomskim pitanjima, svom statusnom položaju, poslovanju i upravljanju organizacijom udruženog rada i u tome je ravnopravan s drugim radnicima, bez obzira na posao koji obavlja i funkciju koju vrši u međusobnoj podjeli rada. U organizacijama udruženog rada, radnici su obavezni odlučivanje organizirati tako da svaki radnik može ravnopravno učestvovati u povezivanju i usklađivanju različitih interesa, kontrolirati provođenje odluka i zaštitu svojih prava.

 

Samoupravno odlučivanje radnika u OUR-a zborom radnika

 

Sa socio-ekonomskog i političkog stanovišta, zbor radnika je skup (za)interesiranih radnika organiziranih u cilju usklađivanja interesa kroz diskusiju, temeljem ustava, ZUR-u i drugim zakonima, reguliran statutom i samoupravnim opštim aktom.

Zbor radnika je oblik organizacije kroz koji radnici neposredno odlučuju, iniciraju, raspravljaju, a u cilju donošenja odluka u OUR-a. Svojom pozicijom zbor radnika sadržajno određuje dio modela totalnog samoupravnog odlučivanja.

Zbor radnika odlučuje, inicira, raspravlja, predlaže, daje mišljenje o procesima i ciljevima posebnog i zajedničkog interesa radnika OUR-a. Polazeći od zakonskih regulativa, radnici na zborovima „razmatraju opća pitanja rada i razvoja organizacije, raspravljaju o izvještajima organa upravljanja i obavljaju druge poslove upravljanja…“,(Zakon o referendumu i drugim oblicima odlučivanja osobnim izjašnjavanjem SR Hrvatske, „Narodne novine“ SRH 21, 1977.). Drugu grupu poslova predstavlja odlučivanje o pojedinim pitanjima u skladu s pravnim aktima, a treću kontrola „nad radom delegacija i delegata izabranih delegatska tijela društveno-političkih zajednica“, (isti navedeni dokument).

Obavezna nadležnost zbora radnika određuje se zakonom i samoupravnim općim aktom, shodno pravu na samoupravljanje, gdje se polazi od toga da zbor radnika definitivno odlučuje o pitanjima iz nadležnosti radničkog savjeta, zatim kada se zbog malog broja radnika radnički savjet u OUR-a ne osniva. Djelokrug rada zbora se tada povećava. Ako radnički savjet postoji, zbor konačno odlučuje o pitanjima koja su mu zakonom i samoupravnim općim aktom određena kao isključiva nadležnost.

Ukoliko je to moguće, odnosno ako to dozvoljavaju dislokacija kapaciteta, poslovi i tehnologija, zbor se organizira (predsjednik, predsjedništvo) jedinstveno za cjelinu OUR-a, u suprotnom se održava po dijelovima radnog procesa – radnim cjelinama unutar organizacije rada, smjenama, odvojenim većim grupama radnika.

Radnici na zboru određene jedinice ili djela organizacije mogu „donositi odluke o raspodjeli sredstava za lične dohotke i o korištenju sredstava zajedničke potrošnje koje ostvare zajedničkim radom“, (ZUR-a član 471, od 1976. godine).

Odlučivanje na zboru bez kvoruma, odnosno odlučivanje bez većine svih radnika, (stav 2. član 464. ZUR-a i član 439), a ne prisutnih može se poništiti.

Da bi radnici na zboru radnika ostvarili koncept samoupravnog organiziranja moraju biti ispunjene osnovne pretpostavke:

- da radnici imaju stvarnu mogućnost učestvovanja u procesu odlučivanja;

- da su motivirani za učestvovanje u tom procesu;

- da su osposobljeni za ravnopravno učestvovanje u procesu odlučivanja.

Zbor radnika se često može pretvoriti u formalnost posredstvom kojim poslovodni organi, stručne službe i radnički savjet nameću svoje stavove. Također ponekad može postati i mjesto za pritisak jedne grupe radnika protiv većine, što onemogućava donošenje bilo kakve racionalne odluke.

Funkcije zbora radnika se bolje ostvaruju u OUR-a u kojima se pored stručnih službi, organa upravljanja i poslovodnih organa u pripremu rada zbora aktivno uključuju i organizacije i organi saveza sindikata, posebno kroz organiziranje prethodne rasprave o pitanjima o kojima se odluke donose na zboru radnika i na taj način utječu na aktivno uključivanje radnika u kreiranju samoupravnih odluka.

 

Samoupravno odlučivanje radnika u OUR-a referendumom

 

Jedno od bitnih pitanja ostvarivanje samoupravljanja u sferi rada i izgradnje demokratskih društveno-ekonomskih odnosa uopće jeste pitanje oblika odlučivanja u OUR-a i drugim oblicima samoupravnog organiziranja udruženog rada i sredstava. Prijedlog, zahtjev, ocjena, kritika, ispoljeno mišljenje ili stav i drugi manifestacijski oblici i izražavanje mišljenja, uključivši i protestne akte kojima samoupravljači ispoljavaju svoj odnos naprama određenim pitanjima svojega života i rada, dobivaju djelatnu snagu tek oblikovanjem u samoupravnu odluku, kojom se reguliraju ciljevi procesa i ti isti procesi rada i ti isti ciljevi i procesi raspodjele rezultata rada, kao i sama raspodjela.

Samoupravna odluka je, ustvari, sredstvo (mehanizam), instrument buduće samoupravne akcije pa je zbog toga nužan, ali ne i dovoljan uvjet da se željena akcija stvarno i izvede.

(Dr. Zoran Vidaković: „Samostalno odlučivanje o raspodjeli dohotka je koncentriran izraz i osnovni rezultat prethodnog razvoja materijalnih i društvenih snaga socijalizma“; „Uređenje odnosa u poduzećima samoupravnim normama“, Institut društvenih nauka, Beograd, 1961., str. 23;

Dr. Stipe Šuvar: „ukoliko ga, međutim sagledavamo u sferi racionalnog ponašanja, onda se samoupravljanje javlja kao kolektivno autonomno odlučivanje“; „Samoupravljanje i druge alternative“, Centar za aktualni politički studij, Zagreb, 1970., str. 65)

Radnici udruženi u OUR-a kao nosioci funkcije upravljanja vrše je tako što u pravilu samoupravljanje ostvaruju neposredno, to jest ostvaruju svoja samoupravna prava neposrednim izjašnjavanjem vlastite volje u formiranju kolektivne odluke i referendumom.

Referendum u OUR-a je oblik izjašnjavanja radnika o jednom pitanju od zajedničkog interesa putem pismenog tajnog glasanja „za“ ili „protiv“ i predstavlja u praksi najčešće primjenjivan oblik izjašnjavanja radnika koji se koristi kad se odlučuje o najznačajnijim pitanjima vezanim za društveni i materijalni položaj radnika u OUR-a. Dakle, zbog svog dubokog demokratskog karaktera s jedne strane i zbog praktično-proceduralnih razloga s druge strane, referendum je u OUR-a postao oblik odlučivanja o odnosima koji proizlaze iz samoupravnih prava.

Zakonom o udruženom radu je utvrđeno o kojim pitanjima se odluke donose referendumom, ali je ostavljena i mogućnost da radnici utvrde i druga pitanja o kojima će odlučivati –najčešće se radi o samoupravnom aktu o radnim odnosima, organizaciji i sistematizaciji poslova i radnih zadataka. Dakle, referendumom se odlučuje o strategijskim pravcima razvoja i pitanjima egzistencije OUR-a i obezbjeđenju samoupravnih prava radnika.

Način na koji radnici u OUR-a samoupravno odlučuju referendumom uređuju se statutom ili posebnim samoupravnim općim aktom OUR-a, u skladu sa zakonom.

Kad je riječ o nadležnostima referenduma, onda se njihova strukturalnost klasificira u tri osnovne grupe:

-   vršenje prava samoorganiziranja radnika;

-   odlučivanje o uređivanju međusobnih odnosa u organizaciji udruženog rada samoupravnim općim aktom;

-   donošenje odluka o uređivanju određenih ekonomskih odnosa u organizaciji udruženog rada.

Pitanja o kojima se mora odlučivati referendumom određuje se zakonom, samoupravnim sporazumom i statutom i to na dva načina:

-   neposrednim navođenjem pitanja o kojima je nužno organizirati referendum;

-   preciziranjem situacije o kojima je, bez obzira na predmet odlučivanja, nadležni organ obavezan raspisati referendum.

Da bi se osigurala puna neposredna samoupravna demokracija, prema zakonu o referendumu nitko ne smije sprječavati pristupanje glasanju, niti od radnika glasača tražiti da se izjasni o tome kako je glasao, ili, ako nije glasao, zašto je tako postupio. Radnik–glasač ne može biti pozvan na odgovornost zbog toga što nije izašao na referendum.

Ukoliko smatra da je bilo nepravilnosti „materijalne povrede zakona“ u provođenju referenduma od strane biračkih odbora, radnik ima pravo i samoupravnu odgovornost podnijeti prigovor komisiji, ali ako se prigovor tiče rada komisije, prigovor se podnosi organu koji je raspisao referendum. Ukoliko se dokaže opravdanost sadržaja prigovora iz kojega proizlazi da su uočene nepravilnosti utjecale na rezultate referenduma na određenom glasačkom mjestu, organ koji je raspisao referendum dužan je poništiti rezultate glasanja na tom glasačkom mjestu i odrediti vrijeme novog glasanja. Ako se radi o nepravilnostima koje su mogle utjecati na ukupan rezultat referenduma, organ koji je raspisao referendum dužan ga je poništiti u cjelini. Organ koji je raspisao referendum određuje vrijeme održavanja novog.

 

Referendumska samoupravna praksa-poteškoće

 

- u praksi su uočena velika zakašnjenja u donošenju odluka i dug, neracionalan period trajanja javnih rasprava o samoupravnim aktima o kojima se radnici izjašnjavaju na referendumu; zakašnjenja u donošenju odluka znatno usporavaju proces samoupravnog odlučivanja, a istovremeno se često ne postižu željeni efekti ni u poboljšanju ponuđenog rješenja, ni u poboljšanju informiranja;

- u samoupravnim aktima nije podrobnije razrađen postupak provođenja prethodne rasprave;

- nije jasno definirana politička uloga sindikalne organizacije u prethodnom raspravljanju;

- zbog neorganizirane rasprave, javlja se nezainteresiranost i nedisciplina i uzdržanost od glasanja

Najčešće nisu prihvaćani na referendumima:

-   samoupravni opći akti o raspodjeli sredstava za osobne dohotke i zajedničku potrošnju;

- samoupravni sporazumi o stjecanju dohotka i raspodjeli sredstava za osobne dohotke i zajedničku potrošnju;

- pravilnik o organizaciji sistematizacije poslova i radnih zadataka.

- ne prihvaćanje samoupravnih sporazuma o udruživanju u radnu, odnosno složenu organizaciju udruženog rada.

Uzroci neefikasnosti rada referenduma :

- svođenje referenduma na puku formalnost u izjašnjavanju radnih ljudi o pitanjima, odlukama i aktima koji su već doneseni, nametnuti od strane poslovodnih organa i stručnih službi pa i samog radničkog savjeta ili faktora izvan organizacije udruženog rada;

- pojava preglasavanja, nadglasavanja kao i davanja većeg značaja interesima radnika pojedinih organizacionih dijelova;

- neuvažavanje primjedaba, prijedloga i sugestija radnika;

- nedostatak pozitivne društveno-političke klime, odnosno neaktivnosti društveno–političkih organizacija.

 

Samoupravno odlučivanje radnika putem delegata u organizaciji udruženog rada

 

U udruženom radu i društvenom životu uopće postoje konkretne situacije i brojna pitanja o kojima osobno izjašnjavanje nije moguće provesti, to jest nije moguće odlučivanje osobnim izjašnjavanjem, pa su potrebni i drugi demokratski organi, oblici i instrumenti utjecaja i odlučivanja radnika i u okviru i na nivou organizacija udruženog rada, a također i na nivou društveno-političke zajednice. Ostvarivanje takvog oblika odlučivanja se vrši delegatskim sistemom, jer je to najpogodniji oblik spajanja pojedinačnog sa zajedničkim i općedruštvenim interesima. Delegatski sistem je sistem neposrednog odlučivanja radnika, ali u takvim oblicima koji omogućavaju stalno međusobno demokratsko usklađivanje interesa s drugim radnicima i organizacijama i demokratsko donošenje odluka u odgovarajućim delegatskim tijelima. Delegatskim sistemom, odnosno odlučivanjem putem delegata u organima upravljanja u organizacijama udruženog rada, izražavaju se i usklađuju neposredni pojedinačni i zajednički interesi radnika i njihove stvarne radne i životne potrebe, ali i interesi društvene zajednice kao cjeline, to jest društveni interesi.

Odlučivanje putem delegacija i delegata, kao novi vid samoupravnog odlučivanja radnika u sferi rada, javlja se donošenjem Ustava SFRJ 1974. godine. Ustav utvrđuje da, u cilju izgradnje društva kao slobodne zajednice proizvođača, radnička klasa i svi radni ljudi razvijaju socijalističku samoupravnu demokraciju kao poseban oblik diktature proletarijata i to osigurava i odlučivanje radnih ljudi u ostvarivanju vlasti i upravljanju drugim društvenim poslovima u osnovnim samoupravnim organizacijama i zajednicama delegacija i delegata u organima upravljanja samoupravnih organizacija i zajednica, kao i putem delegacija i delegata u skupštinama društveno-političkih zajednica i drugim organima samoupravljanja.

Određujući položaj radnih ljudi u društveno-političkom sistemu, ustav utvrđuje da „radni ljudi ostvaruju vlast i upravljanje drugim društvenim poslovima odlučivanjem na zborovima, referendumima i drugim oblicima ličnog izjašnjavanja u osnovnim organizacijama udruženog rada i mjesnim zajednicama, samoupravnim interesnim zajednicama i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama, putem delegata u organima upravljanja tih organizacija i zajednica, putem delegacije i delegata u skupštinama društveno–političkih zajednica.“, (Ustav SFRJ, član 89, „Prosvjeta“, Beograd,1974., str. 29). Karakterizirajući način ostvarivanja samoupravljanja u organizacijama udruženog rada utvrđuje se „samoupravljanje u osnovnoj i drugim organizacijama udruženog rada radnik ravnopravno i u odnosima uzajamne odgovornosti s drugim radnicima u organizaciji ostvaruje odlučivanjem… putem delegata u radničkim savjetima koje zajedno s drugim radnicima u organizaciji bira i opoziva.“, (Ustav SFRJ, član 98, „Prosvjeta“, Beograd, str. 30).

Samo konkretnim ostvarivanjem svoga prava, to jest ostvarivanjem samoupravljanja od organizacije udruženog rada i mjesne zajednice do društvene zajednice u cjelini, radnici i svi radni ljudi razvijaju socijalističku samoupravnu demokraciju. Nužan i sastavni dio te demokracije također je i odlučivanje radnih ljudi u ostvarivanju vlasti i upravljanju drugim društvenim poslovima u organizacijama udruženog rada i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama osobnim izjašnjavanjem i putem delegacija i delegata. Osnova tog jedinstvenog sistema samoupravljanja i vlasti čini samoupravna demokracija.

Bit delegatskog sistema je u tome da radnici putem svojih delegata u radničkim savjetima, slobodno i ravnopravno odlučuju o svim pitanjima upravljanja radom i društvenom reprodukcijom unutar organizacije udruženog rada, ali isto tako putem delegacija i delegata u skupštinama društveno-političkih zajednica odlučuju o pitanjima koja se odnose na zajedničke interese i potrebe udruženog rada i radnih ljudi. Nužnost delegatskog sistema temelji se na činjenici da u nizu konkretnih situacija nije moguće odlučivanje osobnim izjašnjavanjem, tako da su prijeko potrebni i drugi demokratski organi. Najznačajniji oblik takvog delegatskog odlučivanja jeste radnički savjet, kao i slični samoupravni organi na svim razinama samoupravnog odlučivanja.

 

doc. dr. političkih znanosti Pavle Vukčević

PETICIJA: Ne dozvolimo da falsifikator i negator genocida Jakov Sedlar dobije Nagradu grada Zagreba

 

http://www.portalnovosti.com/potpisite-peticiju-protiv-dodjele-nagrade-sedlaru

 

Antifašistički vijesnik pozvao je sve kojima je stalo do pijeteta prema žrtvama ustaškog režima, čiji će se proboj komemorirati 22. travnja, da potpišu peticiju protiv dodjele Nagrade grada Zagreba revizionističkom režiseru Jakovu Sedlaru.

Podsjetimo, zagrebački Odbor za javna priznanja predložio je Sedlara za nagradu u kategoriji filma i kazališta. U srijedu, 19. travnja Gradska skupština bi trebala obaviti formalnost i izglasati dobitnike nagrada koje je predložilo Odbor.U konkurenciji sa Sedlarom bile su filmske radnice poput višestruko nagrađivane redateljice Hane Jušić i glumice Ksenije Marinković, no Odbor je većinom glasova odabrao režisera kojeg je prošle godine obilježila afera s monstruoznim falsifikatom od filma ‘Jasenovac – istina’. Osim lažne naslovnice Vjesnika s kojom se film promovirao u traileru i koja je razotkrivena kao falsifikat već na dan premijere, cijeli film je naručena kompilacija laži. Lažna je fotografija četnika iz mjesta Jasenovac. Lažna je i fotografija nogometne momčadi logoraša. Premontiran je intervju logoraša Zdravka Macure. Laž je da je dirigent Milan Sachs pušten iz Jasenovca i da je poduzetnik Lazar Bačić pobjegao u Srbiju. Laž je cijeli Sedlarov film ‘Jasenovac – istina’. Zbog svega toga Sedlara je kazneno prijavila Antifašistička liga Republike Hrvatske, a u obrazloženju prijave navodi se da je Sedlar u filmu javno poricao i znatno umanjio kaznena djelo genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnog zločina, prvenstveno usmjerena prema srpskoj nacionalnoj manji, služeći se zamjenom teza, lažnim argumentima, krivotvorinama, prešućivanjem povijesnih činjenica, na način koji može potaknuti nasilje ili mržnju protiv tih skupina ili njihovih pripadnica i pripadnika.

Ovaj slučaj završio je i na dnevnom redu Časnog suda Društva hrvatskih filmskih redatelja na temelju više prijava. O sankcijama, pa i eventualnom izbacivanju Sedlara iz društva, trebalo bi se glasati uskoro.

Peticiju možete potpisati na sljedećem linku.

 


Hit Counter by http://yizhantech.com/