Izdvajamo:

<< >>

MANIPULACIJE S DANOM ANTIFAŠISTIČKE BORBE

  Najnoviji pokušaj degradacije značaja obilježavanja antifašističkog karaktera kao državnog praznika, iniciranog od jedne od HDZ-ovih struktura u vidu Saborskog Odbora za ratne veterane, nastavak je trenda koji ima za cilj isključiti pojam antifašizma kao pozitivn0g civilizacijskog dostignuća iz javnog prostora, što Socijalistička radnička partija

Stav, karakter, kičma

Predsjednički kandidat Zoran Milanović u medijima se navodi kao kandidat ljevice, vjerojatno zato što ima podršku SDP-a kojeg šira javnost još uvijek doživljava kao lijevu stranku. Nije istina – ni jedno, a ni drugo. Otkako se „reformirao“ u socijaldemokratsku stranku i napravio brojne „razumne kompromise“,

102. GODIŠNJICA VELIKE OKTOBARSKE SOCIJALISTIČKE REVOLUCIJE

Velika Oktobarska socijalistička revolucija bila je, ako zanemarimo Parišku komunu, prvi uspješno ostvareni projekt utopijske vizije koji je nudio obespravljenom, poniženom i izrabljivanom proletarijatu mogućnost da skine izrabljivačke okove i uspostavi prvu radničku državu u ljudskoj povijesti. Taj je događaj potakao velika revolucionarna gibanja i

IZJAVA ZA MEDIJE POVODOM INTERVJUA S VESNOM PUSIĆ U GLASU ISTRE

U Glasu Istre, od subote 26. listopada, objavljen je intervju s istaknutom političkom i javnom osobom Vesnom Pusić. Odgovarajući na jedno od postavljenih pitanja, gospođa Pusić je izrekla i ovo:  „U Istri nije uništen ni jedan antifašistički spomenik i ljudi se ponose na svoje none

21. MEĐUNARODNI SUSRET KOMUNISTIČKIH I RADNIČKIH PARTIJA IMCWP

U Izmiru je od 18. do 20. listopada održan 21. Međunarodni sastanak komunističkih i radničkih partija, pod zajedničkim pokroviteljstvom Komunističke partije Turske TKP, u svojstvu domaćina, i Komunističke partije Grčke KKE. Referentna tema bila je „100. godišnjica osnivanja komunističke internacionale – Borba za mir i

Prije 22 godine, 25. 10. 1997. osnovana je Socijalistička radnička partija Hrvatske

Nakon 45 godina kontinuiranog i vidljivog napretka u socijalizmu, u procesu tranzicije, točnije regresije iz socijalizma u kapitalizam, društveno je vlasništvo podržavljeno, a onda privatizirano. U novoj ideološkoj pravovjernosti ultimativnog domoljublja i naplaćivanja ratnih zasluga, rodila se nova klasa vlasnika, parazita i lopova nesposobnih da

Protiv sakralizirane politike i političkog katolicizma

Sudjelovali smo na prosvjedu Raskid7! koji je održan 19. 10. 2019. Okupilo se tristotinjak nas koji podržavamo inicijativu Pokreta za sekularnu Hrvatsku kojom se traži raskid Vatikanskih ugovora jer se Hrvatska tim i takvim ugovorima sramoti i ponižava, pristaje na indoktrinaciju i diskriminaciju (obrazovanje, vojska,

Raskid! 7 – Prosvjedni skup

Pozivamo sve članove i simpatizere da se pridruže prosvjednom skupu.  

Podrška SRP-a kandidaturi Katarine Peović na predsjedničkim izborima

Iako izbori za predsjednika / predsjednicu Republike Hrvatske još nisu raspisani, mnogi su potencijalni kandidati već najavili svoje kandidature i uvelike su u pretkampanji. Među potencijalnim kandidatima i kandidatkinjama, Katarina Peović je jedina koja jasno i nedvosmisleno traži korjenite promjene društveno-političkog sustava. Nijedan drugi potencijalni

Solidarno protiv političke represije

Ovogodišnji Marš solidarnosti Mreža antifašistkinja Zagreba organizirala je u suradnji s Antifašističkim vjesnikom, Bazom za radničku inicijativu i demokratizaciju, Centrom za mirovne studije, Inicijativom mladih za ljudska prava, Radničkom frontom, Radničkim portalom i Socijalističkom radničkom partijom Hrvatske. 12. 10. 2019. marširali smo protiv političke represije

IZJAVA ZA MEDIJE POVODOM INTERVJUA S VESNOM PUSIĆ U GLASU ISTRE

U Glasu Istre, od subote 26. listopada, objavljen je intervju s istaknutom političkom i javnom osobom Vesnom Pusić. Odgovarajući na jedno od postavljenih pitanja, gospođa Pusić je izrekla i ovo:  „U Istri nije uništen ni jedan antifašistički spomenik i ljudi se ponose na svoje none i noniće koji su sudjelovali u oslobođenju od fašizma i pripajanju Istre Hrvatskoj“. Rečenica je prenesena cjelovito.

S drugim dijelom rečenice se slažemo, mada bi bilo potpunije reći da se ponosimo općenito sa svojim precima i svim ostalima koji su sudjelovali u oslobođenju.

U prvom dijelu rečenice, međutim, izrečena je jedna povijesna neistina. Nažalost, nije točno da u Istri nije uništen niti jedan antifašistički spomenik. I u Istri je bilo oštećenja i rušenja  spomen obilježja iz antifašističkog razdoblja, proporcionalno  puno manje nego u ostalim dijelovima Hrvatske, u ukupnoj masi od 3.000 – 3.500 primjeraka uništene plastike.

Samo u Puli i okolici oštećeno je, razrušeno ili uklonjeno 10-ak spomen obilježja, a u Istri, prema raspoloživim podacima, ukupno najmanje 54 objekta. Ne svi, ali većina tih spomenika je obnovljena zaslugom antifašističkih udruga i pojedinaca. S velikom dozom vjerojatnosti,  pretpostavljamo da počinioci svih tih zlodjela nisu bili Istrani, mada se za neke zna da jesu,  a za neke je utvrđeno da su „počinioci bili u odori hrvatske vojske“.

Prihvaćamo sve ono realno što je u opsežnom intervjuu o Istri i Istranima rekla gospođa Pusić, ali Istranima nije potrebno laskati i kititi ih nečim što ne odgovara  istini. Oni s razlogom mogu biti ponosni  sa svojom „izuzetnošću“ u određenim povijesnim razdobljima.

 

U Puli, 30. X. 2019.

 

Socijalistička radnička partija

Predsjednik Regionalne organizacije Istre

Vladimir Kapuralin

 

https://www.glasistre.hr/pula/-vladimir-kapularin-ispravlja-navode-vesne-pusic-pretpostavljamo-da-pocinitelji-svih-tih-zlodjela-nisu-bili-istrani-mada-se-za-neke-zna-da-jesu-a-za-neke-je-utvrdeno-da-su-pocinitelji-bili-u-odori-hrvatske-vojske-601785

21. MEĐUNARODNI SUSRET KOMUNISTIČKIH I RADNIČKIH PARTIJA IMCWP

U Izmiru je od 18. do 20. listopada održan 21. Međunarodni sastanak komunističkih i radničkih partija, pod zajedničkim pokroviteljstvom Komunističke partije Turske TKP, u svojstvu domaćina, i Komunističke partije Grčke KKE. Referentna tema bila je „100. godišnjica osnivanja komunističke internacionale – Borba za mir i socijalizam se nastavlja“. Usprkos kompleksnim uvjetima, uzrokovanim Turskom vojnom intervencijom na sjeveroistoku Sirije, sastanku su se odazvala 137 delegata koji su predstavljali 74 partije iz 58 zemalja sa svih kontinenata kako bi raspravili i izmijenili iskustva o izazovima s kojima se susreće međunarodni komunistički i radnički pokret, u kontekstu rastućih socijalnih i klasnih nejednakosti i imperijalističkih pritisaka i izrabljivanja podčinjenih naroda i radnika. Susret je zaključen zajedničkom izjavom dostupnom na slijedećem linku.

https://www.solidnet.org/article/21-IMCWP-Appeal-of-the-21st-International-Meeting-of-Communist-and-Workers-Parties/

S jugoslavenskog prostora skupu su se odazvali predstavnici KP Makedonije, Komunisti Srbije, NKPJ iz Srbije i SRP-a iz Hrvatske.

INTERVENCIJA NA 21. MEĐUNARODNOJ KONFERENCIJI KOMUNISTIČKIH I RADNIČKIH PARTIJA

Dragi drugarice i drugovi,

Dozvolite mi da se prije svega zahvalim organizatorima TKP i KKE na trudu uloženom na organizaciji ovog važnog skupa i na pozivu koji nam je upućen. Čast i zadovoljstvo mi je da vas sve skupa pozdravim u ime SRP-a, u ime koordinacije KP i RP s jugoslavenskog prostora i u svoje lično ime.

Dozvolite mi malu digresiju. Danas, 100 godina od osnivanja komunističke Interancionale, želim podsjetiti da protiče i stoljeće od pojave fašizma. U te okvire pokušao sam smjestiti svoje izlaganje.

Komunisti, komunističke partije i njihovi simboli, pod stalnim su pritiskom, pa i progonom, u mnogim evropskim državama. Ta pojava je znatno izraženija u istočnoevropskim zemljama u kojima je do kontrarevolucionarnih promjena 90-ih godina prošlog stoljeća vladalo socijalističko društveno uređenje. Paralelno s time jačaju i ultradesni fašistički pokreti. I ta je pojava izrazitija u bivšim socijalističkim zemljama.

Stalna antikomunistička kampanja provodi se i unutar institucija EU. Zadnja u nizu tih pojava je rezolucija EU parlamenta usvojena 19. septembra u Strasbourgu, u sklopu obilježavanja 80. godišnjice početka II. svjetskog rata, kolokvijalno nazvanu „Važnost evropskog sjećanja za budućnost Evrope“, kojom se izjednačavaju fašizam i komunizam. Ta rezolucija, osim što se koristi selektivnim odabirom argumenata, apsurdnim improviziranim konstrukcijama i zamjenom teza, je i neznanstvena.

Fašizam i komunistička ideja sušta su suprotnost. Dok je fašizam u svojoj biti zločinački, rasistički, on ljudsku vrstu dijeli na nadljude i podljude, gospodare i sluge, na višu rasu i nižu, podčinjenu, pri čemu viša rasa ima pravo nižu istrijebiti, socijalizam, odnosno komunistička ideologija, ukida neprirodne barijere među ljudima i nudi viziju pravednog društva i ispunjenje ljudskih emancipatorskih težnji.  To što je u jednom razdoblju došlo do usporavanja ili zastranjenja u realizaciji, posljedica je ljudskog faktora i vanjskog utjecaja, a ne ideje.

 

Kao povod za izjednačavanje fašizma i komunizma poslužio je Pakt Ribbentrop – Molotov, koji je iz pragmatičkih razloga, s ciljem kupovanja vremena, potpisan u kolovozu 1939. godine, tik pred početak rata. Podnosioci prijedloga rezolucije, među kojima i Poljska, ne znaju ili zaboravljaju ili namjerno prešućuju činjenice:

– da je, Poljska isti takav sporazum o prijateljstvu i nenapadanju s nacističkom Njemačkom potpisala još 1934. godine.

– da je Poljska, nakon aneksije Čehoslovačke, i sama anektirala područje Tešina, a dio Slovačke je prisvojila Mađarska, također predlagač rezolucije.

– da su u rujnu 1938. godine s nacističkom Njemačkom sporazum potpisale Engleska, Francuska i Italija, nadajući se da će za njih uništiti Sovjetski Savez.

– da su Engleska i Francuska prihvatile i podržale aneksiju Austrije i dijelova Čehoslovačke 1938. godine.

– da je Sovjetski Savez u 30-ima prošlog stoljeća ustrajno pokušavao postići bilo kakav dogovor s Englezima i Francuzima, ali uzalud.

– da je bio voljan i na neki oblik zajedničkog djelovanja s Francuskom i Čehoslovačkom na sprječavanju aneksije, ali je Poljska bila ta koja nije dopuštala prelazak jedinica Crvene armije preko svog teritorija.

Sve su to bile kapitalističke zemlje pa bi se analogno zločinačkim trebali proglasiti nacizam i kapitalizam, što bi ustvari bio i ispravan zaključak.

Fašizam i njegov pandan nacizam čeda su kapitalizma, njih je iznjedrio kapitalizam da bi se zaštitio od nailazećeg socijalizma. I kad je taj nakazni plod ojačao, stisnuo je Evropu čeličnom pesnicom. I gle, iz tog stiska Evropu je oslobodio komunizam na način da je u srazu s fašizmom i nacizmom podnio proporcionalno i apsolutno najveće žrtve i materijalna razaranja  i porazio i onesposobio proporcionalno i apsolutno najviše nacističkih vojnih efektiva, oko 80%,, po zasluzi primarno sovjetske Crvene armije i pokretima otpora u okupiranim zemljama koje su vodili komunisti. S ponosom ističem ulogu jugoslavenskih partizana koji su, pod vodstvom komunista, samoorganizirano i uspješno vodili jedan od najvećih, zapravo jedini ozbiljni unutrašnji otpor Hitleru i njegovim domaćim i stranim pomagačima.

Glasanju o rezoluciji pristupilo je 8 zastupnika iz Hrvatske i svi su glasali za rezoluciju. Glasanje zastupnika koji pripadaju  konzervativnom klerofašističkom spektru nas ne iznenađuje. Oni su postupili dosljedno svome uvjerenju. Ono što zabrinjava je da su za rezoluciju glasali i zastupnici iz liberalno-socijalnog krila, što je u suprotnosti s njihovim deklarativnim izjašnjavanjem kao antifašista.

Socijalistička radnička partija je jedina u Hrvatskoj osudila taj čin. To do sada nije učinila ni antifašistička udruga. Čak štoviše, u zadnje vrijeme nastupa kao paravan za antikomunizam. To znači da mi u ovom trenutku nemamo klasnih saveznika, a tako je, vjerujem, i u mnogim sredinama.

Nakon kontrarevolucionarnih promjena 90-ih i urušavanje socijalističkog poretka u Istočnoj Evropi, imperijalističke sile nisu se zaustavile. Njihov je krajnji cilj iskorjenjivanje komunističke ideje, misli, prakse i emancipatorskih težnji iz javnog prostora, a gore navedeni primjeri trasiranje su tog puta

Rezimirajući proteklo stoljeće, moramo se prisjetiti upozorenja koje je izrekla revolucionarka i komunistkinja Klara Zetkin:  „Dok god postoji kapitalizam, dotle će postojati osnovni preduvjet za razvoj fašizma“. To je dovoljan razlog da nas drži budnim. Klasnih saveznika nemamo, okruženi smo masama čija je razina klasne svijest ispod one pred jednim stoljećem i upućeni smo da jačamo međusobnu suradnju.

Revolucija se nastavlja.

 

U Izmiru 18. – 20. oktobra 2019.

Vladimir Kapuralin

Prije 22 godine, 25. 10. 1997. osnovana je Socijalistička radnička partija Hrvatske

Nakon 45 godina kontinuiranog i vidljivog napretka u socijalizmu, u procesu tranzicije, točnije regresije iz socijalizma u kapitalizam, društveno je vlasništvo podržavljeno, a onda privatizirano. U novoj ideološkoj pravovjernosti ultimativnog domoljublja i naplaćivanja ratnih zasluga, rodila se nova klasa vlasnika, parazita i lopova nesposobnih da organiziraju proizvodnju i naprave smislenu strategiju upravljanja i razvoja. Rezultat je uništenje zatečenih privrednih kapaciteta, a radnici, oni koji nisu bačeni na ulicu ili poslani u mizernu mirovinu, socijalno su i politički vraćeni u obespravljenu klasu 18. i 19. stoljeća.

Cjelokupna ekonomska politika prilagođena je jačanju nove tajkunske klase. Glavni cilj je stabilnost cijena i očuvanje tečaja domaće valute, da bi se očuvala vrijednost prigrabljenog kapitala, na štetu razvoja i novog zapošljavanja. Sve više se uvozilo i trgovalo i time uništavalo domaću proizvodnju. Otpočeo je proces deindustrijalizacije, a time i tehnološkog zaostajanja, pa je privredna struktura poprimila obilježja zemalja trećega svijeta – izvoz sirovina i uslužne djelatnosti za potrebe stranog kapitala.

Strani je kapital preuzeo najvrijednije industrijske pogone i sve banke i time onesposobio domaći razvoj. Troškovi predimenzionirane i skupe države nisu se više mogli pokrivati pa je počela rasprodaja i vanjsko zaduživanje. Procvala je korupcija i kriminal, drastično je pala kvaliteta života svima, osim malobrojnim novopečenim bogatašima.

Da bi se ostvario glavni cilj, prebacivanje društvenog kapitala u malobrojne privatne ruke, stvorena je država koja je u svojoj biti diktatura kapitala nad radom, diktatura novih kapitalista nad radničkom klasom.

SDP je na prvim višestranačkim izborima poražen, ali je još uvijek imao veliku podršku birača (čak 33 %). No, u potpunosti je usvojio građansko-liberalnu doktrinu koja prešućuje postojanje klasa i klasnih suprotnosti i pod demokracijom podrazumijeva usklađivanje interesa pojedinaca i socijalnih grupa (ne klasa!), za što je sasvim dovoljan pluralizam u politici, a prešućuje se ekonomija u kojoj kapitalistička klasa ima apsolutni monopol. SDP je u potpunosti prihvatio liberalno shvaćanje ljevice koja ni na koji način ne dovodi u pitanje kapitalistički poredak, a istinske lijeve ideje počinju se označavati kao „ekstremne“.

Padom berlinskog zida ljevica, ne samo u Hrvatskoj nego diljem svijeta, više ne razmišlja kako svoju ulogu ostvarivati u novim uvjetima, nego kako od nje pobjeći. Tako je i SDP u potpunosti odustao od borbe za socijalizam i pristao na prevrednovanje i obezvređivanje socijalističkih tekovina. Klasna borba i socijalizam nestali su iz fokusa političkog interesa SDP-a. Umjesto radničke klase, nacija – monolitna, klasno neraslojena – postaje temeljna socijalno politička kategorija. Zatvaraju se oči pred činjenicom da privatizacijom nastaju dvije suprotstavljene klase čiji se interesi ne mogu jednostavno usklađivati. Tako preobražena partija nije vidjela da ukidanje samoupravljanja i privatizacija (pljačka) predstavljaju agresiju na radničku klasu, da je stvorena država koja je porobila radničku klasu (a time i naciju). SDP nikada nije pokazao da želi zaustaviti ili barem ublažiti restauraciju kapitalizma u Hrvatskoj, nego ga sve do danas, zajedno s HDZ-om, podržava i zagovara.

Kao reakcija na transformaciju SDP-a pojavljivale su se neke male lijeve stranke, ali su i nestajale, jer je lijevo glasačko tijelo, u strahu od HDZ-a, i dalje glasalo za SDP, a novonastale male stranke doživljavalo kao rasipanje na ljevici i zato im uskraćivalo podršku na izborima.

Iako su imale naglašene lijeve stavove, nijedna od tih stranaka nije zagovarala socijalizam. Njihova pojava je bila pozitivna, ali nije mogla ispuniti prazninu nastalu odustajanjem SDP-a od klasnog razumijevanja društva i ideje socijalizma. Postojala je potreba za ljevicom koja zna da se interesi kapitala i rada na duži rok ne mogu uskladiti, da se ljevica mora boriti za promjenu društvenog sustava, za rušenje kapitalizma i izgradnju socijalizma.

U tim je okolnostima 25. 10. 1997. osnovana Socijalistička radnička partija, kao partija istinske ljevice koja zna da ljevica mora govoriti o klasnoj borbi, o konstituiranju radnika kao klase i njihovom političkom organiziranju da bi se mogli boriti za duboke društvene promjene. To opredjeljenje je konstanta SRP-a do današnjih dana. Nažalost, konstanta su i ograničavajuće okolnosti u kojima djelujemo.

S jedne strane hrvatsko je društvo svo vrijeme i u svim sferama izloženo političkom nasilju, na što smo ukazali jednim nedavno objavljenim tekstom:

Nasilje se sustavno provodi u jeziku, „čisti“ ga se i prekraja ne bi li postao što hrvatskiji. Na silu se prekraja i povijest ne bi li gubitnici postali pobjednici. Zatire se sjećanje na NOB, od fizičkog uništavanja partizanskih spomenika i mijenjanja naziva ulica i trgova do pisanja novih kurikuluma među kojima je najsporniji onaj iz povijesti. Da se ne bismo sjećali onoga što je bilo, da bi se konstruiralo ono čega nije bilo. Ta želja da se prekroji povijest, da se zatre jedno (nepodobno) sjećanje i nametne neko iskonstruirano ali podobno, toliko je žarka da se ne preže ni od totalne gluposti pa se tvrdi da se do devedesetih nije smjela pjevati pjesma napisana 1999.

U takvim okolnostima ni policija ni sud više ne razumiju svoju ulogu u društvu jer se cijelo društvo našlo u raljama političke represije, a institucije su svedene na pse čuvare represivnog režima.

Politička represija na hrvatski način podrazumijeva dvostruka pravila ponašanja, policija i sud to samo nekad teže shvate. Partizanski spomenici se smiju minirati, Tuđmanov spomenik se ne smije ni zašarati. Za Tita se smije reći da je zločinac, za Tuđmana ne. Talijanski neofašizam se osuđuje, domaći je OK. Postoje primjerene izjave „za van“ – Hrvatska je utemeljena na antifašizmu – i primjerene izjave za „po doma“ u kojima se relativiziraju zločini i rehabilitiraju zločinci i zločinački ustaški režim. ZDS je u nekim prigodama dozvoljen, a u nekima je (barem) deklarativno zabranjen. Srbima se svašta može reći i napisati, a kad Srbi progovore, bolje im je da paze što će reći.

Društvo koje je stalno izloženo lažima, izmišljanjima, prekrajanjima i dvostrukim mjerilima postaje društvo izgubljeno u vremenu i prostoru do kojeg je teško doprijeti unatoč svim nastojanjima i jasnim pokazateljima.

S druge strane, mediji ili ignoriraju ili ismijavaju našu klasnu profiliranost, jer ne vide, ili ne žele vidjeti, klasnu raslojenost društva. Svjesno ili nesvjesno sudjeluju u nasilnoj harmonizaciji društva i konstrukciji lažne stvarnosti u kojoj vlasnici i radnici imaju jednake interese.

SRP se s time nikada nije i nikada neće pomiriti. Nikada nećemo odustati od istine i od borbe, duboko uvjereni u socijalističku perspektivu čovječanstva. To je konstanta SRP-a od osnutka do danas.

Obilježavajući 22 godine postojanja s ponosom i zahvalnošću sjećamo se prvog predsjednika SRP-a, Stipe Šuvara, i svih onih koji su poput njega velik dio svoje energije i iskustva ugradili u SRP. Na nama je da nastavimo.

 

Vesna Konigsknecht,

predsjednica SRP-a


Hit Counter by http://yizhantech.com/