Izdvajamo:

<< >>

18. GODIŠNJICA NATO AGRESIJE NA SR JUGOSLAVIJU

Danas 24. marta, navršava se 18 godina od početka brutalne NATO agresije na SR Jugoslaviju, odnosno Srbiju i Crnu Goru, koja je trajala punih 78 dana. Sama agresija pokrenuta je mimo svih dotadašnjih normi međunarodnog prava, povelje UN-a, završnog dokumenta iz Helsinkija o evropskoj sigurnosti

Kako Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka uništavaju privredu zemalja u razvoju i nerazvijenih zemalja?

  Međunarodni Monetarni Fond (MMF) i Svjetska banka (SB) jednim djelom su stvorene i u svrhu pomaganja na smanjenju siromaštva te na podizanju društvenog standarda stanovništva zemalja u razvoju i nerazvijenih zemalja, ali opća je konstatacija da u ovome ne uspijevaju. Jedna od taktika koje

SADRŽAJ I BOGATSTVO KULTURE DIJALOGA I TOLERANCIJE – teze

O nekim aspektima kulture Kultura je kolijevka nastojanja pojedinca da se formira u ljudsko biće. Sloboda u kulturi je prepoznatljiva kao nastojanje da se živi spontano, stvaralački i dostojanstveno. Bez te slobode je nezamislivo samopotvrđivanje i razvitak urođenih sposobnosti pojedinca. Ništa nema ni od intelektualnih,

BIT KAPITALISTIČKOG KRETANJA – OD LIBERALIZMA KA NEOLIBERALIZMU

„Kapitalistička ideologija je cinična tako što nas uvjerava u svoje vrijednosti budući da je njena poruka rezignirano uvjerenje da je svijet u kojem živimo ako već ne najbolji mogući od svih svjetova, onda barem najmanje loš“   Pojam i osnovne značajke liberalizma Osnovna orijentacija liberalne

Proslava Dana žena u Splitu

U prostorijama SRP-a, Gradske organizacije Split, u utorak, 07. 03. 2017. tradicionalno je održano drugarsko popodne u povodu 8. marta – međunarodnog Dana žena, gdje su uz članove SRP-a Splita, Kaštela i Trogira kao domaćina, gosti bili članovi Društva Josip Broz Tito Split, srpskog društva

HRVATSKOM JE LAKO VLADATI KAD „BOLUJU” SINDIKATI

Socijalistička radnička partija Hrvatske – Gradska organizacija Split, polazeći od ovog programskog opredjeljenja „socijalizam 21 stoljeća“.izvornih teorijskih spoznaja Marxa, socijalizma i samoupravljanja, kao procesa oslobađanja čovjeka od najamnih odnosa, polazi od pretpostavki da u R. Hrvatskoj nije moguće stvaranje socijalne i političke koalicije koja bi

Mali politički podsjetnik

Autor: Dr. Sc. Pavle Vukčević   Oprema teksta: Drago Duplančić       Prvi dio   1. O marksizmu Marksistički socijalizam u svojoj realizaciji, svojim sadržajem obećava raj u ovozemaljskom životu, izražen kao novi smisao života, bez obzira što milijuni ljudi nisu sposobni ili spremni

ŽENAMA JE SVE TEŽE!

Uz 8. mart, svim ženama upućujemo čestitke želeći im uspješnu borbu za svoja prava, a kako je to i dio našeg Programa, imaju u tome bezrezervnu podršku Socijalističke radničke partije (SRP) Inicijativu za praznik, kao i borbu žena za svoja prava, pokrenula je u Kopenhagenu 

13. Sastanak komunističkih omladina Evrope (MECYO)

Između 24. i 26. veljače 2017. godine u Istanbulu održan je 13. Sastanak komunističkih omladina Evrope (MECYO) na kome je prisustvovao predstavnik Mladih Socijalista Socijalističke Radničke Partije Hrvatske. Domaćin ovog događaja bila je Komunistička omladina Turske (TKG). Učešće na njemu ove godine uzelo je 30

Anketa o položaju žena

Brojna istraživanja provedena kako u Hrvatskoj tako i u svijetu pokazuju da žene i muškarci još uvijek nisu ravnopravni, ni na radnim mjestima, ni u društvu općenito, a pogotovo ne u obitelji, u podjeli kućanskih poslova. Želimo čuti mišljenje naših sugrađanki i sugrađana o položaju

BIT KAPITALISTIČKOG KRETANJA – OD LIBERALIZMA KA NEOLIBERALIZMU

„Kapitalistička ideologija je cinična tako što nas uvjerava u svoje vrijednosti budući da je njena poruka rezignirano uvjerenje da je svijet u kojem živimo ako već ne najbolji mogući od svih svjetova, onda barem najmanje loš“

 

Pojam i osnovne značajke liberalizma

Osnovna orijentacija liberalne epohe, ekonomija slobodne trgovine i neometane tržišne konkurencije, je ekonomija koja veliča potrošača, a surovo izrabljuje proizvođača jer, za razliku od ljubaznosti prema kupcima, ova ekonomija zavodi surovu disciplinu unutar proizvodnih pogona u svim sektorima proizvodnje. To pokazuje da, još u eri slobodne trgovine, radna snaga, kao specifična roba s unutrašnjim svojstvom oplodnje i uvećanja vrijednosti, postaje glavni izvor bogaćenja trgovačke oligarhije, jedina roba čija cijena ostaje izvan mjerila tržišne vrijednosti u njenom punom obujmu.

Cijenu koju su mase radnika platile za političku pravnu emancipaciju od feudalnog ropstva bilo je industrijsko ropstvo u ekonomskoj organizaciji društva.

Opći politički korelat ovog ekonomskog sistema je vladavina prava i pravna država koja, po zakonima općih i prosječnih interesa i ugovornih odnosa, osigurava autonomno funkcioniranje tržišnog društva i ekonomije. U njenim okvirima nema u javnom domenu mjesta za načela socijalne države, solidarnosti i distributivne pravde.

Za filozofiju liberalizma izričito se vezuje ona dominacija slobode koja je vezana za autonomiju, privatnost i individualizam, dakle sloboda u negativnom smislu.

Prepuštanje privatne sfere spontanoj igri i odnosima društvenih snaga daje maha širenju i produbljivanju socijalnih nejednakosti koje dovode do takvih razlika u uslovima realizacije slobode da za jedne one postaju gotovo nedostupna dok za druge ona nema prepreka i granica.

Mada je po klasičnoj teorijskoj definiciji liberalna država tip tzv. „slabe“ države (odnosno zaštitnička organizacija koja služi privatnim posrednicima, građanima kao „noćni čuvar“) bez većih ingerencija u socijalnom domenu, uz pravna ograničenja, kontrolu, uočljive su značajne promjene u snazi i interventnim aktivnostima liberalne države.

Uplitanje države u društvo na unutrašnjem planu jača sa produbljivanjem klasnih suprotnosti unutar građanskog poretka i pojavom snaga koje politički osporavaju odnose unutar liberalnog društva, prije svega odnose sve izraženijih nejednakosti. S druge strane, već od samih početaka postoji različito djelovanje liberalne države na spoljašnjem planu. Liberalna i tolerantna „kod kuće“, ova država je militantna, despotska i neumoljiva na spoljašnjem planu, na osvojenim teritorijama na čijoj se eksploataciji izgrađuje liberalan „mir u sopstvenom domu“.

Za razliku od raznih oblika personalizirane državne vlasti, autokracija i neograničenih oblika državne intervencije i odlučivanja, liberalna država je pravom ograničena država koja svojim ponašanjem garantira slobodu i pravnu jednakost tržišnih subjekata.

 

Koncepcija i praksa suvremenog neoliberalizma

Dinamika angažiranja najširih slojeva poslije Drugog svjetskog rata i rezultati tog aktiviteta dovodi do rasta ekonomskih zahtjeva za kompenzacijom i poboljšanjem socijalnog položaja donjih i srednjih slojeva – to vodi ka promjenama u smjeru aktiviranja države (kapital sistema) koja je nagomilala veliku ekonomsku i informatičku moć. Modificiraju se tradicionalni liberalizam i njegove vrijednosti socijalne demokracije. Stvara se „država blagostanja“, „društvo obilja“. Izdaci države ogromno rastu, što vodi k tome da se koncepcija države blagostanja održi preko svjetskog tržišta i izvlačenja superprofita iz nerazvijenih zemalja (zakon nejednake razmjene) i njegove preraspodjele na niže društvene slojeve i široku skalu socijalnih izdataka u razvijenim metropolitanskim centrima na Zapadu.

Daljnji tokovi zbivanja vode ka tome da se na svjetskoj periferiji dovršavaju procesi dekolonizacije i političkog oslobođenja, što umanjuje dobit u nejednakoj razmjeni koja je donijela bogatstvo razvijenim zemljama svjetskog centra. S druge strane, nastaju veliki – novi centri moći, što ozbiljno ugrožava konkurentsku moć i vodeću ulogu zemalja klasičnog liberalizma (SAD, Velika Britanija, itd.).

Koncepcija socijalne države i socijalnog modela privrede i upravljanja sve više postaju negativni obrasci preuranjenih neefikasnih društvenih poredaka realsocijalizma.

Velika očekivanja milijuna ljudi da će im isključivo bogata država rješavati lične i porodične probleme kroz politiku visokog općeg i zajedničkog standarda i državnog financiranja socijalnih izdataka i sigurnosti, doveli su do masovne demotivacije i smanjenja odgovornosti za osobni napor u borbi za održavanje životnog standarda i povoljnog socijalnog položaja uopće.

To stanje u odnosima države i društva rezultiralo je u drastičnoj redukciji reprodukcije moći nekadašnjih ekonomskih velesila. Rast proturječnosti unutar socijalne države doveo je na vlast osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća snage neoliberalizma koje su otpočele proces reprivatizacije širokih oblasti socijalizirane privrede i potrošnje uz povratne povećane zahtjeve i očekivanja države od privatne i osobne inicijative u priredi i društvu uopće. Motiv tržišnog društva i kompetencije iznova postaju pokretačka snaga u kapitalističkim zemljama, a nivo socijalnih izdataka i zaštite sistematski se reducira na bitno manji nivo od ranije. To su krupne promjene u uvjetima globalne društvene reprodukcije – to je era tačerizma i reganizma. Jednovremeno s navedenim dolazi i do značajnih pomjeranja u kulturi. politici i društvenim odnosima u pravcu vraćanja na liberalizam. Liberalizam iznova postaje neka vrsta univerzalnog ideala i politički postulat pod čijim se okriljem ostvaruju novi oblici dominacije zemalja svjetskog centra prema zavisnim zemljama periferije i postkomunističkim zemljama u Europi.

Ovaj proces otkriva konzervativnu prirodu i osvajačke pretenzije liberalizma na svjetskom planu jer se novi svjetski poredak vidi u obrascima univerzalizacije i globalizacije liberalnih vrijednosti koje omogućuju otvorenu penetraciju i dominaciju razvijenih zemalja nad velikim nerazvijenim područjima svijeta. U svim tim promjenama stvaraju se i nove strukture i hijerarhije unutar svjetskog centra u kome poražene zemlje u Drugom svjetskom ratu imaju vodeću ulogu.

Kraj osamdesetih i početak devedesetih godina prošlog stoljeća,  međutim otkriva i granice neoliberalnih poredaka sa sve primjetnijim produbljivanjem unutrašnjih nejednakosti unutar razvijenih zemalja, a još više u međunarodnim odnosima i na svjetskom planu. Degradacija donjih slojeva i svjetske periferije ne može se tolerirati do granica koje iznova ugrožavaju socijalni mir i privrednu efikasnost. Time se objašnjavaju i najnoviji procesi revalorizacije određenih elemenata socijalne države u strukturi neoliberalnih država na Zapadu, iako su ove nove socijalne reforme veoma usporene i povezane s daljim brižljivim čuvanjem osnovnih vrijednosti liberalne privrede.

Obnavljanje novih elemenata socijalne države vidi se u nekim skandinavskim državama i u SAD, jer se proturječnosti izazvane oštrim mjerama neoliberalne vladavine osjećaju u gotovo svim razvijenim zapadnim zemljama. Tako dolazimo do paradoksa da se neoliberalizam učvršćuje u ranijim socijalističkim državama dok se u zemljama s vjekovnom liberalnom tradicijom sadašnji liberalni ciklus u privredi i društvu iznova dovodi u ravnotežu s nekim tekovinama socijalne države .

U svakom slučaju, posljednje decenije protječu u znaku stalnog smjenjivanja ciklusa neoliberalizma i socijalnih reformi, kako na Zapadu tako i na Istoku.

 

 

doc. dr. političkih znanosti Pavle Vukčević

Proslava Dana žena u Splitu

U prostorijama SRP-a, Gradske organizacije Split, u utorak, 07. 03. 2017. tradicionalno je održano drugarsko popodne u povodu 8. marta – međunarodnog Dana žena, gdje su uz članove SRP-a Splita, Kaštela i Trogira kao domaćina, gosti bili članovi Društva Josip Broz Tito Split, srpskog društva Prosvjeta, slovenskog društva Triglav, Saveza boraca i drugi.

Prisutne je pozdravio u ime organizatora Ranko Adorić, predsjednik GO Split. Uz partizanske, radničke i revolucionarne pjesme, dobro raspoloženje je podizala i plesna muzika, čime se druženje odužilo do večernjih sati.

 

 

Split, 08.03.2017.

 

HRVATSKOM JE LAKO VLADATI KAD „BOLUJU” SINDIKATI

Socijalistička radnička partija Hrvatske – Gradska organizacija Split, polazeći od ovog programskog opredjeljenja „socijalizam 21 stoljeća“.izvornih teorijskih spoznaja Marxa, socijalizma i samoupravljanja, kao procesa oslobađanja čovjeka od najamnih odnosa, polazi od pretpostavki da u R. Hrvatskoj nije moguće stvaranje socijalne i političke koalicije koja bi bila i većinska i reformska. Sfera politike u R. Hrvatskoj ima svoju totalitarističku i autokratsku logiku obrane „robovlasničkog“ kapitalizma – Imperiju Srama.

Sindikati ne igraju aktivnu ulogu (ne djeluju); statisti su na (ne)društvenoj pozornici. Uključuju se sporo (ili nikako), kalkulantski, kukavički, opsjednuti nacionalističkom frazeologijom i sebičnim interesima sindikalne birokracije; ne žele, a tko zna da li i znaju – da je zajednički nastup sindikata prijeko potreban, prije i iznad svega, u zaštiti materijalnog položaja radnih uvjeta i osnovnih sindikalnih sloboda stvaralaca materijalnih, znanstvenih i duhovnih vrednota.

Polazeći od navedenoga, postavlja se pitanje: “vjeruje li itko u sindikate (u ćlanstvu) i izvan njih u Hrvatskoj; u vladi, političkim partijama, robovlasničkom kapitalizmu, korumpiranim institucijama?”

Iskreno, vjeruje li itko od radnika da u uvjetima kakvi jesu (a to će potrajati u nedogled i biti sve gore i gore), očekuje li da će putem sindikalne borbe moći bitno utjecati na promjene položaja u kojem se sada nalaze i u kojem će se i ubuduće nalaziti?

Čak i u slučaju postizanja unutarsindikalne suglasnosti oko ciljeva i metoda djelovanja, postavlja se pitanje mogu li sindikati prinuditi svoje socijalne partnere na postizanje konzensusa o promjenama socijalnog pakta koji ne bi bio, kao do sada, jednostrani akt kapitulacije i odricanja, moratorij na uporabu štrajkova i prosvjeda, nego zaista sporazum o uzajamnim jamstvima i podjeli odgovornosti.

Unutar sindikata (rukovodstava) izuzetno je jaka ona struja koja je oboljela od nacionalizma i koja smatra da se treba ponašati po “strategiji noja”, odnosno očekivanja i nečinjenja; “drugi će stvari dovesti na svoje mjesto”. Rezultat krajnje nepovoljne društvene klime, kulminiranje krize (ekonomske, socijalne, duhovne, moralne, etičke, zakonodavne), razvlašćivanje zaposlenih i delegitimiranje ideje samoupravljanja i socijalizma, polazne su osnove za djelovanje sindikata. Kao rezultat ogromnog nezadovoljstva postojećim stanjem, većina zaposlenih (konačno) pokazuju spremnost da neposredno sudjeluju u širim socijalnim prosvjedima koji nadilaze štrajkove s klasičnim revindikativnim zahtjevima (napušta se obrana nacionalističkog ponosa), dočim ne treba izgubiti iz vida i činjenicu (koja odgovara vladi) da prilićan broj zaposlenih (naroćito u državnim institucijama) čine oslonac totalitarnoj i autoritarnoj vlasti i njenim rješenjima.

Sindikati su pred velikim povijesnim ispitom i izazovom. Trebaju prijeći “Rubicon promjena” – pokazati veliku zrelost i umjeće – (re)kombiniranje naizgled kontradiktornih, neposrednih parcijalnih interesa i dugoročnog općeg interesa, a po cijeni žestokih unutarnjih raspri, rascjepa i bolne (samo)revolucije. Moraju proći kroz svojevrsnu katarzu. U suprotnom, sindikati će izgubiti još jednu, ovaj put, čini se, konačnu bitku i (p)ostati samo puki demokratski ornament i dekor.

Socijalistička radnička partija Hrvatske smatra da je ponašanje rukovodstva sindikata u R. Hrvatskoj neprimjereno i neprihvatljivo kada je riječ o obrani prava koja proizilaze iz sfere rada i u suprotnosti su sa programskim načelima suvremenog sindikalnog organiziranja.

 

Dr. Sc. Pavle Vukčević


Hit Counter by http://yizhantech.com/