UZ 10. FEBRUAR, „DAN SJEĆANJA“

U talijanskom parlamentu je 30. III. 2004. godine, pod pritiskom desničarskih i podrškom partija lijevog centra, izglasan, i time ustanovljen, Il giorno del ricordo, „Dan sjećanja“, 10. februara. Tim činom se u Italiji ustoličila nova praksa kojom se pristup iseljavanju u Italiju većeg broja Talijana, ali i Slavena, s oslobođenih područja Istre, Dalmacije i otoka nakon II. svjetskog rata i pripajanja tih dijelova Jugoslaviji, izdvaja od dotadašnje percepcije i daje mu drugu dimenziju. U prošlosti bi se na talijanskoj strani problem aktualizirao kada bi se pojavila politička potreba za njim. Određivanjem 10. februara „Danom sjećanja“, povod je institucionaliziran i on više nije prepušten političkoj potrebi trenutka, već se on permanentno nudi kao argument, čime si je institut vlasti zadao obavezu i ona vlast koja ne bude posegnula za njim riskira da bude doživljena kao nepatriotska.

Pristup i argumentacija koja je korištena za taj projekt pristrana je, selektivna i jednostrana. U obzir uzima samo žrtve i stradanja pripadnika talijanske nacionalnosti u periodu nakon septembra 1943. godine, dok prešućuje žrtve slavenskog domicilnog stanovništva iz vremena prije i tokom II. svjetskog rata.

I prije donošenja spornog zakona, talijanska je strana događaje o kojima je riječ koristila propagandistički, pa i iredentistički, kvantitativno pretjeravajući po pitanju žrtava i događaja. S druge strane, nakon završetka rata, u uvjetima blokovske podjele i nastavka hladnog rata, iskoristila je za temeljito brisanje fizičkih tragova koncentracijskih logora na i oko istočne granice, pri čemu su i njeni ratni zločinci prošli nekažnjeno, za razliku od, recimo, njihovih kolega – izvjesnog broja nacističkih zločinaca. S druge strane, i jugoslavenska strana nije puno odnosno, bolje reći, rado govorila o odgovornosti s naše strane, što nije doprinijelo raščišćavanju problema.

Pojave poput „Dana sjećanja“ nisu put do istine. Danas, s vremenske distance od 70 i više godina od tih događaja, pristrani političari ne mogu riješit problem. Najpozvaniji za to su povjesničari obiju strana, a takvih ima – koji ne zlorabe svoju struku, već na osnovu postojeće arhivske i ostale građe utvrđuju istinu. Tome mogu doprinijeti i ostali istinoljubivi pojedinci koji se zanimaju za te događaje.

 

U Puli, 10. februara 2020.

 

Vladimir Kapuralin

3 komentara

  1. Avatar suzana napisao:

    zanima me dali je i spomenuto talijansko stanovništvo bilo domicilno?

    teritorij je napustilo oko 200.000 ljudi, mislite li da se ne treba toga sjećati?

    Imamo li što reći o svojoj propagandi na ovu temu?

    • Avatar Vladimir napisao:

      Ne, ne mislim da se toga ne treba sjećati, nigdje nisam to ni naveo. Ali ako želimo događaje iskreno komemorirati, onda osnovu za to trebaju dati, ponavljam povjesničari koji ne zlorabe svoju struku, a ne političari jedne strane.
      Što se geografske pripadnosti optanata tiče, nisam ih razdvajao po nacionalnosti, jer su optirali pripadnici obiju nacija. Iz mojeg užeg rodbinskog kruga optirale su dvije obitelji, nisu bili Talijani. Također iz mojeg užeg obiteljskog kruga emigrirale su između dva rata i dvije obitelji u Jugoslaviju zbog poznatih razloga.
      Odgovor jesu li talijanski optanti bili domicilno stanovništvo nije jednoobrazan, bilo je i domicilnog stanovništva, ali i kolona, koji su od 1926. godine planski dopremani u Istru kolonizirajući je u skladu sa proglasom „spopolamento pacifico degli allogeni“.
      S obzirom da u principu ne polemiziram sa osobama čiji mi identitet nije poznat, a ne bi bilo korektno uzurpirat prostor stranice, ostajem pri onome što je u članku izneseno. Ukoliko vas materija zanima i želite nešto više o tome znat, slobodan sam podastrijeti vam nekoliko izvora iz kojih možete dobit detaljniji uvid u događaje iz tog vremena.
      Na našem jeziku preporučio bih vam rad Giacoma Scottia.
      http://www.novilist.hr/Kultura/Knjizevnost/Veliko-zanimanje-za-novu-knjigu-Giacoma-Scottija-u-Italiji
      https://www.labin.com/lcplus/u-povodu-10-veljace–dan-obiljezavanja-sjecanja-na-zrtve-fojbi-1731
      Zatim knjigu Borbena Pula, autor Tone Crnobori, izdanje 1972, ima je u bibliotekama, str. 163-164.
      O talijanizaciji https://hr.wikipedia.org/wiki/Talijanizacija
      Ako se služite talijanskim jezikom dosta podataka o ponašanju i praksi talijanskih okupacionih snaga, naći ćete u knjizi Davida Contia Fascismo, antifascismo e continuita dello Stato STORIA DEL GENERALE MARIO ROATTA.
      Više radova Claudie Cernigoi, koji su dostupni na internetu
      http://www.diecifebbraio.info/wp-content/uploads/2011/12/operazionefoibe.pdf

  2. Avatar Istrijan napisao:

    Da se ne bih ponavljao, Suzani bih savjetovao da pročita moje pismo koje sam uputio ANPI-u (Talijanskom savezu boraca), prevedenom i uvrštenom na vašem sajtu.
    Ima pravo Kapuralin kad podsjeća da se ne spominju svi oni koji su morali, doslovno, bježati pred fašističkim terorom. Kad smo mi mali pitali gdje su otišli naši, odgovorili bi “u Jugoslaviju”.
    Pa razumije se da su i Talijani odonomad bili domicilno stanovništvo!
    Podcrtavam OPTATI podrazumjeva birati, ostati ili otići (emigrirati -za američkim snom).

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *


Hit Counter by http://yizhantech.com/