Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP) izražava svoju punu i bezrezervnu podršku Republici Kubi i njezinom narodu te najoštrije osuđuje ponašanje zemalja koje su na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda 28. listopada 2026. glasovale protiv, bile suzdržane ili nisu glasovale za rezoluciju kojom se poziva na ukidanje američkog ekonomskog, trgovinskog i financijskog embarga protiv Kube. Rezolucija je usvojena po 34. put zaredom, ali s rezultatom koji je daleko od uvjerljivog: 130 glasova za, 17 protiv i 25 suzdržanih. Prošle godine rezoluciju je podržalo 165 zemalja, samo 7 je bilo protiv, a 12 suzdržanih. Pad podrške za 35 glasova te više nego udvostručenog broja protivnika i suzdržanih nije slučajnost. To je rezultat brutalnog, organiziranog i nedopustivog pritiska Sjedinjenih Američkih Država na suverene države članice Ujedinjenih naroda.
Pred glasovanje, SAD vršile su pritisak na države članice UN-a prijeteći kaznenim carinama, suspenzijom programa suradnje, uskraćivanjem viza dužnosnicima i njihovim obiteljima pa čak i potporom oporbenim snagama u nadolazećim izborima. Riječ je o otvorenom obliku prisilne diplomacije i kršenju temeljnih načela Povelje UN-a, suverene jednakosti država i slobode od vanjskog miješanja. SRP najoštrije osuđuje ovu praksu. Nije dopušteno da najmoćnija vojna sila svijeta ucjenjuje članice Ujedinjenih naroda kako bi iznudila glas protiv jedne male, socijalističke otočne države koja se već 67 godina opire ekonomskom genocidu.
Posebno mjesto u ovoj sramoti pripada Republici Hrvatskoj. Hrvatska se 28. listopada 2026. svrstala među suzdržane zemlje, uz Albaniju, Bugarsku, Estoniju, Njemačku, Italiju, Latviju, Nizozemsku, Grčku, Poljsku, Rumunjsku, Crnu Goru, Čile, Peru, Honduras, Gvajanu, Haiti, Dominikansku Republiku, Bahrein, Katar, Južnu Koreju, Moldaviju, Palau i Solomonske Otoke. Ovo nije neutralnost. Ovo je čin političkog kukavičluka i izdaje vlastitih principa.
Hrvatska je država čiji Ustav izričito proklamira da je utemeljena na antifašističkim odlukama ZAVNOH-a i AVNOJ-a i na tekovinama Narodnooslobodilačke borbe, a upravo je Kubanska revolucija izrasla iz borbe protiv imperijalizma, kolonijalizma i domaće izdajničke buržoazije. Suzdržati se od glasovanja protiv embarga znači stajati po strani dok SAD vrše ekonomski genocid nad narodom koji je izabrao socijalizam. To je izdaja ne samo kubanskog naroda, već i sjećanja na naše vlastite borce koji su ginuli za slobodu od fašizma i imperijalizma. Hrvatska danas šuti dok se druga zemlja guši. To je sramota koja se ne može opravdati nikakvim “europskim putem” ni “savezništvom”.
Europska unija se i formalno i suštinski podijelila. 14 od 27 članica EU-a glasovalo je protiv rezolucije ili je bilo suzdržano. Uz Hrvatsku, suzdržale su se i Njemačka, Italija, Nizozemska, Poljska, Grčka, Bugarska, Rumunjska, Estonija, Latvija i druge, dok su Slovenija, Češka, Litva, Mađarska glasovale protiv. Istovremeno, EU je putem Irske iznijela zajedničku izjavu u kojoj kritizira ekstrateritorijalni doseg američkih sankcija. To je vrhunac licemjerja: osuđivati embargo riječima, a zatim svojim glasovanjem omogućiti njegovo produbljivanje. Njemačka i Italija, koje su desetljećima podržavale rezoluciju, sada su po prvi put u 34 godine suzdržane. To nije “europska solidarnost”, to je europsko podčinjavanje Washingtonu.
Protiv rezolucije glasovalo je 17 zemalja. Uz SAD i Izrael, to su Argentina, Paragvaj, Kolumbija, Ekvador, Kostarika, Slovenija, Češka, Litva, Mađarska, Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina, Ukrajina, Maroko, Trinidad i Tobago i Ujedinjeni Arapski Emirati. Posebno zabrinjava činjenica da je Kolumbija prešla iz tabora “za” u tabor “protiv”, dok su Ekvador i Kostarika iz suzdržanih prešli u protivnike. Trinidad i Tobago, dugogodišnji dio karipskog bloka solidarnosti s Kubom, također je izdao tu solidarnost. Ove promjene nisu plod uvjerenja, već prijetnje, ucjene i oportunizma.
Osim suzdržanih, 16 zemalja koje su prošle godine glasovale “za” nisu uopće sudjelovale u glasovanju, uključujući Boliviju, Gvatemalu, Salvador, Antiguu i Barbudu, Dominiku i Svetu Luciju. Venezuela nije mogla glasovati jer su joj prava u Generalnoj skupštini bila suspendirana zbog neplaćenih obveza. I ovo je oblik pritiska: neizlaskom na glasovanje, nego odsutnošću, države su izbjegle američku osvetu, ali su istovremeno oslabile glas solidarnosti.
SRP poziva sve antifašiste, radnike, mlade i poštene ljude u Hrvatskoj, Europi i svijetu da ne pristanu na ovu farsu. Kubanski narod nije sam. Njegova borba protiv embarga je naša borba protiv imperijalizma, naša borba za pravo naroda da biraju vlastiti put, naša borba za svijet u kojem se o malim zemljama ne odlučuje u Washingtonu.
Zahtijevamo od Vlade Republike Hrvatske da javno osudi američki embargo, da prestane s praksom suzdržanosti i da aktivno podrži ukidanje blokade. Zahtijevamo od EU-a da prestane s licemjernim izjavama i da svojim glasom u UN-u stane na stranu međunarodnog prava.
Pozivamo sve progresivne snage društva da organiziraju kampanje solidarnosti s Kubom jer dok traje blokada, traje i genocid!
Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP Hrvatske)