Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP) još jednom izražava najdublju solidarnost s kubanskim narodom, njegovom Revolucionarnom vladom i Komunističkom partijom Kube, te najoštrije osuđuje kontinuirani, brutalni i genocidni ekonomski rat koji Sjedinjene Američke Države već više od šest desetljeća vode protiv časne i ponosne Republike Kube. Danas, pod drugom Trumpovom administracijom, taj je rat eskalirao do razine otvorenog ekonomskog genocida, s namjerom da se čitav jedan narod dovede do gladi, očaja i kolapsa zato što je izabrao put socijalističke revolucije i suverenosti.

SRP ne može šutjeti pred ovom strahotom jer ono što imperijalizam danas čini Kubi činio je i nama. Uništenje naše zemlje, krvavi ratovi, ekonomska kolonizacija od strane Evropske unije i NATO-a te pretvaranje naše domovine u jeftinu radnu snagu i turističku koloniju – sve su to epizode iste imperijalističke strategije koja danas guši Kubu.

Još 6. travnja 1960., zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a Lester Mallory formulirao je cilj američke politike prema Kubi s jezivom iskrenošću:

“…potrebno je poduzeti svako moguće sredstvo da se oslabi ekonomski život Kube. Treba uskratiti novac i zalihe Kubi, smanjiti monetarne i realne plaće, izazvati glad, očaj i rušenje vlade.”

Taj dokument, koji je danas poznat kao „Malloryjev memorandum”, nije povijesni kuriozitet, nego aktivni operativni plan kojeg se Washington drži do dana današnjeg, a ono čemu svjedočimo od početka 2026. godine predstavlja njegovu najbrutalniju primjenu.

Trumpova vlada je 30. siječnja 2026. uvela de facto energetsku blokadu, prijeteći carinama svakoj zemlji koja prodaje ili isporučuje naftu Kubi. Rezultat je kolaps energetskog sustava na otoku, višesatni, ponekad i cjelodnevni, nestanci struje koji onemogućuju rad bolnicama, školama, vodovodima i domovima, te potpuni slom svakodnevnog života. Prosječna mjesečna plaća ili mirovina na Kubi iznosi 2.400 pezosa, otprilike 4 dolara, dok litra benzina košta preko 6.000 pezosa. Litra ulja za kuhanje stoji 1.500 pezosa, a kilogram riže 700. Od 40 tankera nafte potrebnih za održanje energetskog sustava Kube, od početka 2026. na otok je stigao samo jedan. Vlada Kube je prekinula sve zrakoplovne linije pošto nije u stanju osigurati kerozin za letove. Time je i posljednji izvor financiranja – turizam – doživio potpuni slom. Bilo kakav javni prijevoz ili transport robe je skoro potpuno prekinut. Narod je doslovno, matematički, osuđen na glad.

Dana 19. svibnja 2026. SAD su uvele nove sankcije protiv 11 kubanskih dužnosnika i tri vladine institucije, uključujući Ministarstvo unutarnjih poslova i Nacionalnu policiju. Dana 1. svibnja 2026. potpisana je izvršna naredba o sekundarnim sankcijama kojom se kažnjava svaka strana kompanija koja posluje s Kubom u energetskom, rudarskom, financijskom i sigurnosnom sektoru. Time se ne uništava samo ekonomija nego se namjerno presijecaju arterije koje održavaju život dvanaest milijuna ljudi.

Izjave nekih promatrača da je danas Kuba “Gaza bez bombi” nije retorička pretjeranost. To je objektivna realnost. Stopa smrtnosti dojenčadi porasla je za 148 posto. Najteže su pogođeni djeca i stariji. Lijekova nema. Hrane nema. Struje nema. Narod je dehidriran, neuhranjen i doveden do ruba egzistencije, dok istovremeno privatni sektor (koji Washington istovremeno gura kao alternativu socijalističkoj vlasti) uvozi generatore i luksuznu robu za bogate. To je klasična imperijalistička taktika: ubiti državu, a potom ponuditi “spas” kroz privatni kapital.

Otmica legitimnog predsjednika Venezuele Nicolása Madura u siječnju 2026., vojni udari, ekonomsko gušenje, sve su to karike istog lanca. Trumpova administracija nije skrivala svoje namjere: “Kuba je sljedeća”, izjavio je Trump više puta, prijeteći vojnom akcijom i raspoređujući nosače zrakoplova u karipske vode. Cilj nije samo svrgavanje socijalističke vlasti; cilj je definitivno brisanje svakog primjera uspješnog otpora imperijalizmu kako bi se svijetu poslala poruka da nema alternative neoliberalnom poretku.

Ali ovaj rat nije samo protiv Kube i Venezuele. To je rat je protiv svih nas. To je rat protiv svake zemlje koja odbija puzati pred Washingtonom i njegovim korporativnim gospodarima. Mi to znamo bolje od mnogih.

Danas Hrvatska nije suverena država – ona je kolonija Evropske unije i baza NATO-a. Naša omladina emigrira nadajući se radu u tvornicama Zapada. Naša industrija i poljoprivreda su uništene. Naši antifašistički spomenici se ruše, dok se ustaški simboli legaliziraju. Ovo je sudbina koju imperijalizam namjenjuje svakom narodu koji povjeruje u lažna obećanja “europskih integracija” i “zapadne demokracije”. To je sudbina koju danas pokušavaju nametnuti i Kubi.

Iz ovog porobljenog dijela Evrope poručujemo kubanskom narodu: Niste sami!

Vaša borba je naša borba. Vaš otpor je naš otpor. Svaka kap znoja i krvi koju prolijevate pod udarima sankcija i blokada dio je globalne borbe radničke klase protiv imperijalizma. Ono što se događa na Kubi nije samo napad na jednu malu otočnu zemlju nego laboratorij za uništenje svake suverene, socijalističke alternative u 21. stoljeću. Ako imperijalizam uspije srušiti Kubu, još će žešće napasti ostatak svijeta koji mu se ne pokorava.

SRP stoga postavlja sljedeće hitne zahtjeve:

1. Trenutno i bezuvjetno ukidanje svih oblika sankcija, embarga i energetske blokade protiv Republike Kube. Ovaj ekonomski rat je kolektivno kažnjavanje i genocid, te mora odmah prestati.
2. Povlačenje lažne optužnice protiv druga Raúla Castra Ruza i prestanak kriminalizacije kubanskog rukovodstva.
3. Obustava svih prijetnji vojnom agresijom i poštivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Kube.
4. Prestanak miješanja u unutarnje stvari Kube i poštivanje prava kubanskog naroda na samoopredjeljenje i socijalizam.
5. Isključenje Kube s lažnog popisa “država sponzora terorizma”, popisa koji je cinično oružje imperijalističke politike i koji ne služi ničemu osim opravdavanju blokade.
6. Zahtijevamo trenutni prekid progona aktivista solidarnosti s Kubom kojega provode FBI i Ministarstvo domovinske sigurnosti SAD-a – da prestanu uznemiravati, privoditi i ispitivati one koji nose humanitarnu pomoć na Kubu ili javno brane kubansku revoluciju.

Sudbina Kube mora biti trajno upozorenje. Kompradorska buržoazija koja danas vlada našom zemljom isti je onaj izdajnički sloj koji se obogatio na patnji naroda i prodao našu domovinu stranom kapitalu. Ta parazitska, rentijerska ekonomija: turizam za bogate, jeftina radna snaga za zapadne korporacije, prazne tvornice i pune kockarnice, izravni je proizvod “šok terapije” koju su nam nametnuli MMF i Svjetska banka pod dirigentskom palicom Washingtona.

Protiv imperijalizma i fašizma nema pregovora, postoji samo borba. Danas moramo graditi novu internacionalu solidarnosti. Ne smijemo dopustiti da se genocid nad Kubom odvija u tišini, baš kao što ne smijemo dopustiti da se zaboravi genocid nad Palestinom niti kontinuirano gušenje Venezuele, Sirije, Irana, DNR Koreje i svih onih koji se usude reći “ne” imperiju.

Pozivamo sve progresivne, antifašističke, antikolonijalne, antiimperijalističke i radničke organizacije u Hrvatskoj i Europi da dignu svoj glas protiv ove strahote. Organizirajmo tribine, prosvjede, kampanje pisanja pisama, prikupljanje humanitarne pomoći.

Tražimo od Vlade Republike Hrvatske da javno osudi američku blokadu, da se distancira od imperijalističke politike EU i NATO-a i da uspostavi istinske diplomatske i ekonomske odnose s Kubom utemeljene na poštivanju suvereniteta i međunarodnog prava.

Drugarice i drugovi Kubanci!

Vaša patnja je naša patnja. Vaša borba je naša borba. Kao što je Fidel Castro rekao: “Domovina ili smrt! Pobijedit ćemo!” I kao što smo naučili kroz krv i suze: “Smrt fašizmu! Sloboda narodu!”

Živjela kubanska revolucija!

Živjela internacionalna solidarnost!

Živio socijalizam!

Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP)
Zagreb, 22. lipnja 2026.