Prije 96 godina, na današnji dan, 24. 8. 1929. u Kairu rodio se Jaser Arafat, palestinski političar, jedan je od organizatora Fataha, najsnažnije vojne organizacije unutar Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), i njegov predsjednik od 1968. do smrti. Bio je vrhovni komandant Palestinskih oslobodilačkih snaga od 1971. i vođa političkoga krila PLO-a od 1973.

U studenom 1974., istupio je na Općoj skupštini UN-a zauzevši se za konačno rješenje pitanja palestinskih izbjeglica stvaranjem njihove slobodne države u arapskom dijelu Palestine. Pod pritiskom Sirije, 1982. napustio je Bejrut i uspostavio novu bazu u Tunisu, a 1987. prešao je u Bagdad. U Zaljevskom ratu podržao je Irak.

Godine 1994. dobio je Nobelovu nagradu za mir s Jichakom Rabinom i Šimonom Peresom za doprinos mirovnomu sporazumu između PLO-a i Izraela, postignutom 13. 9. 1993. u Washingtonu.

Od 1996. godine bio je predsjednik Palestinske samouprave na Zapadnoj obali i u Gazi.

Pred kraj života došao je pod djelomičnu međunarodnu izolaciju, a Izrael mu je od 2001. priječio slobodno kretanje izvan predsjedničkoga kompleksa u Ramallahu, optužujući ga za poticanje bombaških napada u Izraelu.

Pušten je na liječenje u Pariz, gdje je ubrzo umro 11.  9. 2004. godine.

Jaser Arafat bio je veliki prijatelj Josipa Broza Tita i Jugoslavije. O Titu je rekao: „…Borca, predsjednika Tita karakterizira mudrost, oštroumnost i prijateljski odnos prema ljudima. Predsjednik Tito je u svim srcima onih koji se bore za pravdu i slobodu, zbog svojih herojskih dostignuća…”

Mnogi će se žitelji nekadašnje Jugoslavije sjetiti rečenice koja je simbolizirala podršku pravednoj borbi za neovisnost i slobodu Palestine “Mi nemamo većeg brata od Jasera Arafata”.

Vječna slava velikanu palestinskog naroda!