Otkako je Renata Kolombo, profesorica iz Kostrene, objavila gdje se sve nalaze ustaški grafiti u Rijeci i okolici, koje lokalna vlast nikako da vidi, krenuo je javni linč. Renata je grubo i prostački napadana ne samo na društvenim mrežama, već i u svakodnevnom životu, od autobusa, odlaska na tržnicu… Javno joj prijete i vrijeđaju je. Svaka njezina objava na društvenim mrežama popraćena je prijetnjama i vulgarnostima.

Famozni rad institucija, na koji se aktualna vlast poziva, nigdje se ne vidi pa ni onda kad im se prstom pokaže što trebaju raditi.

Renata ukazuje upravo na to i time razotkriva stvarne odnose u društvu. Odgajana i živi u stvarnoj Kostreni, časnom kozmopolitskom mjestu pomorskih kapetana kojima je strana mržnja prema bilo kojem čovjeku jer su građani svijeta, a ne u primitivnoj sredini ustaša i njihovih simbola kakvom se Kostrenu nastoji stvoriti. Isti taj primitivizam i ustaštvo, na koje Renata ukazuje, širi se i u Rijeci, Rijeci, koja je jednako tako kozmopolitska velika pomorska luka s takvim građanima, a ne primitivna mrziteljska sredina kakvom je šačica primitivaca nastoji napraviti.

Žalosno je da gradska vlast pogoduje i time štiti tu jadnu manjinu (narod bi rekao: šaku jada) i time joj daje na važnosti, a ne sprečava brutalne napade na one koji na to ukazuju.

Svi ovi grafiti, prijetnje i uvrede, karcinom su na zdravom tijelu Kostrene, Rijeke i cijele Hrvatske.

Ljudi poput Renate svojim nastupima sprečavaju metastaziranje karcinoma koji je jasno vidljiv u našem društvu.

Zato i mi svi, građani, udruge, stranke…., nemamo pravo šutjeti ako želimo živjeti u stvarno demokratskom društvu. Moramo stati uz svjetlost koju zrači Renata u mrklom mraku fašizacije društva, da njezin trud i hrabrost bude nagrađena, a ne da se sutra probudimo u fašizmu.

Zato, Renata, ča bi pisma rekla „aš ni to baš lako trpet!“, imaš našu punu podršku!