Mada nisu nikad bile dobro učvršćene, u subotu 5. VII. na događanjima na zagrebačkom hipodromu, onome što mu je prethodilo i slijedilo, definitivno su pale sve maske što se tiče revivala ustaške ideologije u Hrvatskoj. Događaj koji je najavljivan nominalno kao muzički, odrađen je kao politički, uz učešće crkve.

Da krenemo od činjenica: usklici, ikonografija i poruke koje su se u subotu čule na hipodromu i po Zagrebu nisu novost, već trend koji prati izvođača desetljećima. Šteta koju Hrvatskoj nanosi Thompson putem ikonografije i porukama prepoznatljiva je i izvan granica Hrvatske. Zabranjen mu je nastup u više evropskih zemalja: Njemačkoj, Holandiji, Švicarskoj, Sloveniji – uz obrazloženje da je promotor neonacizma i ustaštva. A stigle su i kritičke reakcije na ovaj najnoviji događaj.

Tekstovi pjesama u kojima se promoviraju klanje, koncentracioni logori i akcije u drugim zemljama nepoznata su pojava na estradi. To se odnosi i na donošenje oružja na scenu. Iznošenje mača na binu, bakljada i dron-instalacija religijskih motiva nemaju ništa zajedničkog s muzikom, ali asociraju na mač, oganj i križ, kojim je bijeli čovjek osvajao, pokoravao i istrijebio čitave narode i civilizacije, a do pred par stoljeća palio i svoje ljude na lomači.

Dosadašnji benevolentan „bi-ne bi“ odnos prema ustaškom pozdravu „Za dom spremni“, ekvivalent sloganu „Sieg Heil“, je definitivno napušten. Vlada je do 5. srpnja vješto ekvilibrirala, formalno prihvaćajući da je pozdrav ustaški i kao takav zabranjen, ali je i ratni poklič, prema čemu bi trebao biti dopušten u određenim prilikama. Tipičan primjer sjedenja na dvije stolice. S jedne strane umiven obraz, a s druge neka netko drugi za njih odrađuju prljavi posao.

Tvrdnja da su tim pokličem, insignijama i prvim bijelim poljem na grbu HOS-ovci otišli u rat je točna, ali u trideset godina nitko ne postavlja pitanje zašto su odabrali te simbole i uniforme, na koje se svojevremeno kritički osvrnuo i tadašnji predsjednik Tuđman. Pa upravo zbog ideologije koja ih je motivirala, zov NDH, rušenje društveno-političkog uređenja i jugoslavenske države. O tome svjedoči ogroman broj ispisanih ustaških grafita i više od 3.000 porušenih spomen obilježja iz NOB-a, od kojih su neki bili artefakti velike umjetničke vrijednosti u svjetskim okvirima.

Najviši predstavnici hrvatske vlasti, predsjednik Sabora, ministri, bili su na događaju i, prema vlastitom svjedočenju, na Thompsonov poklič „Za dom“ odgovorili sa „Spremni“. Dan prije sam premijer je bio na generalnoj probi na hipodromu, a oni koji nisu bili gromoglasno šute – na primjer, ministrica kulture, čiji je to resor. Osim što su time podržali ukupnost događanja na koncertu, kojima su širom otvorena vrata daljnjoj ustašizaciji Hrvatske, učinjen je presedan. Nije nam poznato da igdje visoki državni funkcioneri posjećuju ovakvu vrstu zabave pa ni oni krajnje desni.

Mnogi još ne osjećaju posebnu zabrinutost zbog subotnjeg događaja. Međutim nisu bili svi zabrinuti ni 1929. godine za vrijeme „Marša na Rim“, u kojem je učestvovalo 30.000 ljudi. Na hipodromu je navodno bilo oko pola milijuna ljudi. Tome, po zakonu vjerojatnoće, treba dodati još neutvrđeni broj onih koji iz raznih razloga nisu mogli doći, a bili bi voljeli bit tamo. Thompson sada neće stati, on ide dalje, već su najavljeni novi koncerti.

Prema pisanju medija, na završetku je Thompson poslao prisutnima poruku, što također nije muzička uzanca. A što ako jednog dana Thompson pošalje preporuku? Ne treba biti futurolog da bi predvidjeli neke stvari. Dovoljno je poznavati povijest.

10. VII. 2025.

Vladimir Kapuralin