Digresija:

Pojam „Squadre d’ azione“, originalni naziv koji u prijevodu znači „Akcijski timovi“, još uvijek je u živom sjećanju u Istri, Primorskoj i dijelovima Dalmacije koji su nakon I. svjetskog rata pripali Italiji. Bila je to nagrada koju su članice Antante obećale Italiji tokom I. svjetskog rata za prelazak u njihov tabor.

Ti timovi, ustvari paramilitarne milicije, počeli su se formirati već 1919. godine, sastavljeni od fašističkih dobrovoljaca, i bili su jasan nagovještaj kako će fašizam izgledati nakon osvajanja vlasti. Modus operandi bio im je primjena grube sile nad protivnicima fašizma, osobama sumnjivog političkog svjetonazora, radnicima, seljacima, intelektualcima, komunistima, Slavenima. U svojim pohodima koristili su toljage i ricinusovo ulje koje izaziva traumatične reakcije u ljudskom organizmu, koje, ipak valja priznati, ne rezultira smrtonosnim posljedicama poput akumulatorske kiseline koju je koristio Glavašev tim prilikom egzekucija osječkih Srba ranih 90-ih godina prošlog stoljeća.

U Njemačkoj je u to vrijeme osnovan SA – „Sturmabteilung“ – u prijevodu „Jurišni odredi“, također paramilitarna milicija, koja je nasiljem trasirala put nacizmu i također jasno nagovijestila kako će nacizam izgledati.

Usporedba s navedenim primjerima pomoći će da lakše determiniramo neke društvene pojave kod nas čiji timovi jasno nagovještavaju kako će ustaški poredak izgledati ako i kada uspije u potpunosti preuzeti kontrolu nad društvom, na čemu timovi predano rade desetljećima.

Meritum:

U Splitu je u ponedjeljak 3. novembra, „tim“ od 50-ak maloljetnih osoba obučenih u crno, s obaveznim kapuljačama, predvođenih nekolicinom odraslih, silom spriječio održavanje programa povodom Dana srpske kulture u iznajmljenoj prostoriji. Ntjerali su prisutne, uključujući i izvođače KUD iz Novog Sada među kojima je bilo i učenika, dakle djece, da ponizno napuste prostoriju, popraćeni pogrdnim dobacivanjem i obaveznim poklikom „za dom spremni“, uz objašnjenje, da planirani program ne mogu provoditi u mjesecu kojeg su oni proglasili od posebnog značenja za Vukovar. Učinjeno je to u maniru timova navedenih u uvodu.

Vijest djeluje nadrealno, ali samo za nepoznavaoce hrvatske zbilje zadnjih 35 godina. Događaj o kojem je riječ samo je zadnji primjer u nizu događanja od 90-ih naovamo od kojih su mnogi bili i puno gori od ovog u Splitu. Nakon određenog zatišja, dinamika je pojačana nakon ulaska ustašofilnih stranaka u vladinu koaliciju i ljetnog Thompsonovog ustaškog derneka na zagrebačkom hipodromu. Zaredale su se ulične zabrane više kulturnih manifestacija, a zajedničko im je da tangiraju pripadnike srpske nacionalnosti.

U kakvom smo moralnom glibu kao društvo zorno može poslužiti usporedba s vremenskim odmakom od prošloga rata. Naime, 1975. godine bilo je proteklo 30 godina od prošlog rata. Nezamislivo je da bi nekome u tadašnjoj državi palo na pamet da zabrani neki njemački film, kazališnu predstavu, knjigu ili da se po zidovima piše „ubi Nijemca“. Plaže su bile prepune turista iz Njemačke. Tokom sezone, plesna muzika je bila prisutna duž cijele jadranske obale. Bila su to mjesta socijalne i kulturne interakcije nove generacije neopterećene ratom i okrenute budućnosti. Sklapala su se poznanstva i prijateljstva, neka su rezultirala i brakom. Komunicirali smo s vršnjacima čiji su očevi možda u ratu pucali na naše očeve.

Danas, s otprilike istog vremenskog odmaka, osim zabrana, uznemiravanja, prijetnji i zidova punih poruka mržnje, sportaši iz istočnih dijelova nekadašnje Jugoslavije prilikom gostovanja moraju se spašavati od pomahnitale svjetine skokom u more sa splitske rive. O tempora, o mores!

Prema pisanju, medija akteri splitskog događaja bili su mladi ljudi, tinejdžeri, s izuzetkom nekolicine mentora. Znači, radi se o populaciji rođenoj nakon oružanih sukoba 90-ih koja nije osjetila traume rata. Iz toga derivira da je njihovo ponašanje u javnosti posljedica kućnog odgoja, indoktrinacije i deformiranog obrazovnog programa, koji izostankom osnovnih informacija o povijesnom naslijeđu, mladu generaciju pretvara u bezidejnu masu, podložnu manipulaciji.

Tjedan dana prije u saborskim prostorijama, u organizaciji nekolicine filoustaških političara, održan je okrugli stol o Jasenovcu na kojem su izneseni skandalozni navodi u kojima se potpuno negira uloga logora kao stratišta za ogroman broj Srba, Roma Židova i komunista te ga se bez imalo stida pokušava prikazati kao radni logor s edukativnim segmentom za mlade. Premjer Andrej Plenković, kao najodgovornija osoba za trenutno stanje u državi, i predsjednik Sabora, Gordan Jandroković, relativiziraju događaj i pravdaju se kako nema zakonskih instrumenata na osnovu kojih bi se okrugli stol zabranio.

Ako je to tako, pokušajmo prići s druge strane. Bi li predsjednik Sabora dozvolio okrugli stol u Saboru na kojima bi se negirao holokaust ili, još upečatljivije, bi li takav okrugli stol bilo moguće organizirati u Bundestagu? Sapienti sat.

Svi ti događaji, pojedinačno i sumarno, negacija su antifašističkog naslijeđa iz pred 90-ih, s ciljem revizije i falsificiranja povijesti i rehabilitacije ustaške ideologije, hrvatske inačice fašizma. Splitski događaj inkomodirao je i Vladu, jer su se korisni idioti oteli kontroli i počeli su štetiti i samoj Vladi.

Da se vratimo na početak. Kako bi mogli predvidjeti u kojem pravcu se društvo kreće, moramo povući neke analogije iz prošlosti, uzimajući u obzir društvene zakonitosti.

Današnja politička slika hrvatskog društva slična je kretanjima ranih 20-ih godina prošlog stoljeća o kojima je u početku bilo riječi. Suprotnosti su narasle do takvih dimenzija da ovakvo stanje nije moguće održati u nedogled. Naše društvo suočava se s odlukom kojim putem dalje – civilizacijskim ili ustaškim. Jedna će strana pobijediti.

21. XI. 2025.

Vladimir Kapuralin