21. MEĐUNARODNI SUSRET KOMUNISTIČKIH I RADNIČKIH PARTIJA IMCWP

U Izmiru je od 18. do 20. listopada održan 21. Međunarodni sastanak komunističkih i radničkih partija, pod zajedničkim pokroviteljstvom Komunističke partije Turske TKP, u svojstvu domaćina, i Komunističke partije Grčke KKE. Referentna tema bila je „100. godišnjica osnivanja komunističke internacionale – Borba za mir i socijalizam se nastavlja“. Usprkos kompleksnim uvjetima, uzrokovanim Turskom vojnom intervencijom na sjeveroistoku Sirije, sastanku su se odazvala 137 delegata koji su predstavljali 74 partije iz 58 zemalja sa svih kontinenata kako bi raspravili i izmijenili iskustva o izazovima s kojima se susreće međunarodni komunistički i radnički pokret, u kontekstu rastućih socijalnih i klasnih nejednakosti i imperijalističkih pritisaka i izrabljivanja podčinjenih naroda i radnika. Susret je zaključen zajedničkom izjavom dostupnom na slijedećem linku.

https://www.solidnet.org/article/21-IMCWP-Appeal-of-the-21st-International-Meeting-of-Communist-and-Workers-Parties/

S jugoslavenskog prostora skupu su se odazvali predstavnici KP Makedonije, Komunisti Srbije, NKPJ iz Srbije i SRP-a iz Hrvatske.

INTERVENCIJA NA 21. MEĐUNARODNOJ KONFERENCIJI KOMUNISTIČKIH I RADNIČKIH PARTIJA

Dragi drugarice i drugovi,

Dozvolite mi da se prije svega zahvalim organizatorima TKP i KKE na trudu uloženom na organizaciji ovog važnog skupa i na pozivu koji nam je upućen. Čast i zadovoljstvo mi je da vas sve skupa pozdravim u ime SRP-a, u ime koordinacije KP i RP s jugoslavenskog prostora i u svoje lično ime.

Dozvolite mi malu digresiju. Danas, 100 godina od osnivanja komunističke Interancionale, želim podsjetiti da protiče i stoljeće od pojave fašizma. U te okvire pokušao sam smjestiti svoje izlaganje.

Komunisti, komunističke partije i njihovi simboli, pod stalnim su pritiskom, pa i progonom, u mnogim evropskim državama. Ta pojava je znatno izraženija u istočnoevropskim zemljama u kojima je do kontrarevolucionarnih promjena 90-ih godina prošlog stoljeća vladalo socijalističko društveno uređenje. Paralelno s time jačaju i ultradesni fašistički pokreti. I ta je pojava izrazitija u bivšim socijalističkim zemljama.

Stalna antikomunistička kampanja provodi se i unutar institucija EU. Zadnja u nizu tih pojava je rezolucija EU parlamenta usvojena 19. septembra u Strasbourgu, u sklopu obilježavanja 80. godišnjice početka II. svjetskog rata, kolokvijalno nazvanu „Važnost evropskog sjećanja za budućnost Evrope“, kojom se izjednačavaju fašizam i komunizam. Ta rezolucija, osim što se koristi selektivnim odabirom argumenata, apsurdnim improviziranim konstrukcijama i zamjenom teza, je i neznanstvena.

Fašizam i komunistička ideja sušta su suprotnost. Dok je fašizam u svojoj biti zločinački, rasistički, on ljudsku vrstu dijeli na nadljude i podljude, gospodare i sluge, na višu rasu i nižu, podčinjenu, pri čemu viša rasa ima pravo nižu istrijebiti, socijalizam, odnosno komunistička ideologija, ukida neprirodne barijere među ljudima i nudi viziju pravednog društva i ispunjenje ljudskih emancipatorskih težnji.  To što je u jednom razdoblju došlo do usporavanja ili zastranjenja u realizaciji, posljedica je ljudskog faktora i vanjskog utjecaja, a ne ideje.

 

Kao povod za izjednačavanje fašizma i komunizma poslužio je Pakt Ribbentrop – Molotov, koji je iz pragmatičkih razloga, s ciljem kupovanja vremena, potpisan u kolovozu 1939. godine, tik pred početak rata. Podnosioci prijedloga rezolucije, među kojima i Poljska, ne znaju ili zaboravljaju ili namjerno prešućuju činjenice:

– da je, Poljska isti takav sporazum o prijateljstvu i nenapadanju s nacističkom Njemačkom potpisala još 1934. godine.

– da je Poljska, nakon aneksije Čehoslovačke, i sama anektirala područje Tešina, a dio Slovačke je prisvojila Mađarska, također predlagač rezolucije.

– da su u rujnu 1938. godine s nacističkom Njemačkom sporazum potpisale Engleska, Francuska i Italija, nadajući se da će za njih uništiti Sovjetski Savez.

– da su Engleska i Francuska prihvatile i podržale aneksiju Austrije i dijelova Čehoslovačke 1938. godine.

– da je Sovjetski Savez u 30-ima prošlog stoljeća ustrajno pokušavao postići bilo kakav dogovor s Englezima i Francuzima, ali uzalud.

– da je bio voljan i na neki oblik zajedničkog djelovanja s Francuskom i Čehoslovačkom na sprječavanju aneksije, ali je Poljska bila ta koja nije dopuštala prelazak jedinica Crvene armije preko svog teritorija.

Sve su to bile kapitalističke zemlje pa bi se analogno zločinačkim trebali proglasiti nacizam i kapitalizam, što bi ustvari bio i ispravan zaključak.

Fašizam i njegov pandan nacizam čeda su kapitalizma, njih je iznjedrio kapitalizam da bi se zaštitio od nailazećeg socijalizma. I kad je taj nakazni plod ojačao, stisnuo je Evropu čeličnom pesnicom. I gle, iz tog stiska Evropu je oslobodio komunizam na način da je u srazu s fašizmom i nacizmom podnio proporcionalno i apsolutno najveće žrtve i materijalna razaranja  i porazio i onesposobio proporcionalno i apsolutno najviše nacističkih vojnih efektiva, oko 80%,, po zasluzi primarno sovjetske Crvene armije i pokretima otpora u okupiranim zemljama koje su vodili komunisti. S ponosom ističem ulogu jugoslavenskih partizana koji su, pod vodstvom komunista, samoorganizirano i uspješno vodili jedan od najvećih, zapravo jedini ozbiljni unutrašnji otpor Hitleru i njegovim domaćim i stranim pomagačima.

Glasanju o rezoluciji pristupilo je 8 zastupnika iz Hrvatske i svi su glasali za rezoluciju. Glasanje zastupnika koji pripadaju  konzervativnom klerofašističkom spektru nas ne iznenađuje. Oni su postupili dosljedno svome uvjerenju. Ono što zabrinjava je da su za rezoluciju glasali i zastupnici iz liberalno-socijalnog krila, što je u suprotnosti s njihovim deklarativnim izjašnjavanjem kao antifašista.

Socijalistička radnička partija je jedina u Hrvatskoj osudila taj čin. To do sada nije učinila ni antifašistička udruga. Čak štoviše, u zadnje vrijeme nastupa kao paravan za antikomunizam. To znači da mi u ovom trenutku nemamo klasnih saveznika, a tako je, vjerujem, i u mnogim sredinama.

Nakon kontrarevolucionarnih promjena 90-ih i urušavanje socijalističkog poretka u Istočnoj Evropi, imperijalističke sile nisu se zaustavile. Njihov je krajnji cilj iskorjenjivanje komunističke ideje, misli, prakse i emancipatorskih težnji iz javnog prostora, a gore navedeni primjeri trasiranje su tog puta

Rezimirajući proteklo stoljeće, moramo se prisjetiti upozorenja koje je izrekla revolucionarka i komunistkinja Klara Zetkin:  „Dok god postoji kapitalizam, dotle će postojati osnovni preduvjet za razvoj fašizma“. To je dovoljan razlog da nas drži budnim. Klasnih saveznika nemamo, okruženi smo masama čija je razina klasne svijest ispod one pred jednim stoljećem i upućeni smo da jačamo međusobnu suradnju.

Revolucija se nastavlja.

 

U Izmiru 18. – 20. oktobra 2019.

Vladimir Kapuralin

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *


Hit Counter by http://yizhantech.com/