Archive for In Memoriam

IN MEMORIAM: PREDRAG LUCIĆ (1964. – 2018.)

 

Neizmjerno smo zahvalni što smo te imali.
Ono što si stvarao nije samo prošlost, nego i budućnost.
Porodici iskrena sućut.

 

Socijalistička radnička partija Hrvatske

COMANDANTE ERNESTO CHE GUEVARA

9. X. 1967. – 9. X. 2017.

 

Danas se navršava 50 godina od svirepog ubojstva Ernesta Che Guevare 9. X. 1967. u selu La Higuera, u školskoj zgradi u kojoj je bio zatvoren nakon što je ranjen i zarobljen prethodnog dana od strane bolivijske vojske. Kratko prije smaknuća, ispitivan je od strane bolivijskog pukovnika i agenta CIA-e kubanskog porijekla. Nakon ubistva, izložen je u bolnici u obližnjem gradu  Vallegrande nakon čega je pokopan u neobilježenom grobu s ostalim poginulim gerilcima.

Argentinsko-kubanski revolucionar Ernesto Che Guevara nije bio revolucionar tipskog klasnog ishodišta. Rođen je 14. lipnja 1928. godine, u Rosariu, Argentina. Poticao je iz dobrostojeće imućne porodice, stekao je visoko obrazovanje, bio je liječnik po profesiji, ali ga je vlastita savjest uputila na revolucionarni put oslobađanja neslobodnih, potlačenih, izrabljivanih i poniženih naroda, što se u sociologiji tumači kao pojava više kvalitete.

Odluka da prihvati komunističku ideju i krene putem revolucionara sazrela je u njemu tokom boravka u Gvatemali dok je bio na proputovanju kroz Južnu Ameriku, uočavajući posljedice koje na lokalno stanovništvo ostavlja eksploatacija multinacionalnih američkih korporacija. Odluku je sproveo u djelo kada se priključio Pokretu 26.srpanj u Meksiku, kojeg je vodio Fidel Castro. 1956. godine, njih 80-ak revolucionara iskrcalo se na Kubi s namjerom pokretanja gerilske borbe protiv proameričkog režima Fulgencia Batiste. Grupa je dočekana i razbijena, ali se ostatak od 19  ljudi uspio dokopati Sierra Maestre i nastaviti revolucionarnu gerilsku borbu. Revolucionari su 1. januara 1959. godine ušli pobjedonosno u Havanu i preuzeli vlast.

Ernestu Guevari je, zbog vojnih sposobnosti i zasluga tokom gerile, vođa pokreta Fidel Castro dodijelio najviši vojni čin – comandante.  Nadimak Che dali su mu njegovi kubanski drugovi zbog čestog korištenja uzvika „che“ koji na jeziku južnoameričkih indijanaca znači „hej ti“. Zanimljivo je što isto značenje kod nas u Istri, Primorju i Dalmaciji ima uzvik „ćo“.

Ernesto Guevara je na Kubi zbog političko-ekonomske obrazovanosti, uspjeha u gerilskoj borbi i revolucionarnog opredjeljenja, obnašao niz istaknutih pozicija u kubanskoj postrevolucionarnoj izgradnji – sve do ministra industrije.

Nemirna duha, antikomformista i autentični revolucionar, nije se mogao skrasiti na jednom mjestu, već se vođen svojom vizijom uputio inicirati i organizirati nove revolucije. Prvi takav neuspio pokušaj bio je u DR Kongu, gdje nisu bili ispunjeni neophodni povijesni uslovi za uspjeh revolucije,  a drugi, u kojemu je revoluciji dao najviše što je imao – svoj život, odradio je u Boliviji.

Ernesto Che Guevara je još za života ušao u legendu i osigurao svoje mjesto u povijesti. On je i svojevrsni  brend, njegov markantni lik deriviran iz poznate portretne fotografije iz 1960. godine postao je jedan od najprepoznatljivijih ikona XX. stoljeća. Nažalost, on koristi više kapitalističkom profitu, nego revolucionarnom pokretu, ali i takav doprinosi održavanju sjećanja na njega. Činjenica da većina pretežno mlađe populacije, koja je prigrlila njegove simbole bilo u obliku oslikanih majica, marama, šalova, privjesaka, čaša i ostalog, vrlo vjerojatno ni ne zna tko je bio Che i nije dostojna da se kiti njegovim likom, jer bi u suprotnom i slika svijeta danas izgledala drukčije, bliže Guevarinoj viziji.

Smatrao je da je za ukidanje kapitalizma i uspostavu novog, komunističkog društva, potrebno vlastito žrtvovanje i poticanje moralnih nad materijalnim vrijednostima. I tu je bio potpuno dosljedan bez ostatka. Svojim je radom i ponašanjem u privatnom životu mnoge potaknuo da u njemu prepoznaju primjer tog „novog čovjeka“. Veliki francuski filozof Jean-Paul Sartre, o čijoj moralnoj veličini možda najzornije govori činjenica da je iz moralnih razloga 1964. godine odbio primiti Nobelovu nagradu za književnost, kad je na Kubi upoznao Guevaru izjavio je da „nije samo intelektualac, nego i najpotpunije ljudsko biće našeg doba“.

Hvala i slava za sve što si postigao Guerrillero heroico!

 

 

Komunisti Srbije i delegacija Socijalističke radničke partije Hrvatske obilježili su 50 godina od smrti Che Guevare

http://www.komunistisrbije.rs/%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%B8-%D1%81%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B5-%D0%B8-%D0%B4%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D0%B3%D0%B0%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B0-%D1%81%D1%80%D0%BF-%D1%85%D1%80%D0%B2/

IN MEMORIAM: JASNA TKALEC (1941. – 2017.)

 

U 77-oj godini života, napustila nas je drugarica Jansa Tkalec, novinarka, spisateljica i članica SRP-a, u čijem je rukovodstvu bila, no, prije svega, intelektualna heroina socijalističke misli.

Jasna Tkalec završila je studij romanistike i klasične filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a daljnje studije pohađala je na Univerzitetu u Firenci. Radila je kao profesor XVI. gimnazije u Zagrebu (1966. – 1974.) i kao lektor na Univerzitetu u Trstu. Bila je sekretar Odbora za kulturu Socijalističkog saveza RH od 1976. godine. 1984. je, kao stipendistica Instituta Gramsci, boravila u Rimu, a 1986. – 1987. radila je u Parizu, prevodeći knjige s područja političke teorije i umjetnosti. Objavljivala je članke iz različitih područja (pogotovo o Gramsciju i feminizmu) u nekim od vodećih jugoslavenskih časopisa, uključujući: Naše teme, Žena, Dometi, Delo, Kulturni radnik, Pitanja i Oko.

Nakon raspada Jugoslavije, radila je kao slobodna novinarka za Novi forum, Nokat, Hrvatsku ljevicu, Novosti te za talijanske socijalističke listove “il Manifesto”, “Liberazione” i “Avvenimenti”. Početkom 90-ih bila je osuđena na tri mjeseca zatvora zbog svoje radikalne kritike ultradesničarskog nacionalističkog režima u Hrvatskoj. Od 1991. do 1993. živjela je u Bologni i Rimu, gdje je bila stalni suradnik časopisa “Balcanica”.

Godine 2015. objavila je, u izdanju novosadske izdavačke kuće Mediterran, zbirku eseja “Fantom slobode” u kojoj je razotkrila brutalnost i autoritarnost kapitalističkog i imperijalističkog poretka koji se maskira kao demokratski. Ovoj crnoj stvarnosti suprotstavila je dosljedno antiratnu, demokratsku socijalističku politiku i široku humanističku kulturu.

Jasne više nema među nama, no njena djela i njena humanistička vizija ostaju budućim generacijama lijeve misli.

Neka joj je vječna slava i hvala!


Hit Counter by http://yizhantech.com/