U nedelju 30. lipnja, u sklopu obilježavanja 15. godišnjice odlaska sa životne scene, delegacija SRP-a i Mladih socijalista u sastavu Dragica Lovreković, Davor Rakić, Marijan Vesel i Vladimir Kapuralin pohodili su na Mirogoju i u tišini, s osjećajem tuge i ponosa, položili cvijeće na posljednje počivalište dr. Stipe Šuvara, osnivača i prvog predsjednika Socijalističke radničke partije.
Slava i hvala Stipi Šuvaru!
U Zagrebu 30. lipnja 2019.
Zagvozd, 17. 2. 1936. – Zagreb, 29. 6. 2004.
Nitko nije umro kad je umro, nego kad ga svi zaborave. Ova stara istina, još nepotrošena i neisplakana, sadrži i rascvjetava i tvoje ime, Stipe.
Mi, tvoji prijatelji i suradnici, brojni poštovaoci tvog lika i djela, čuvamo u svome srcu tu uspomenu, biljku što iz cvjetnog mesa raste.
Ušao si u život i napustio ga, tiho i mirno, kao da smrt nije ništa. Onaj tko je, otvoren i uravnotežen, kao što si ti bio, nije tražio nepomirljivosti tamo gdje je zatekao razlike.
Enciklopedijski obrazovan, pametan, erudita po vokaciji, bio si i ostao svjetionik svima kojima su sloboda i socijalna pravda, etika i pravni poredak, nacionalna, rasna i vjerska ravnopravnost, poštenje i istina sadržaj i smisao čovjekova života. I nade, kao ontološke energije utopije. Jer – što je čovjeku ljepše i sadržajnije od nade?
Brojne si nam poruke ostavio u svojim knjigama, periodičnim tekstovima u „Hrvatskoj ljevici“, koje bi se, možda, mogle sažeti u ovu iz programa SRP-a: „Nema demokracije bez socijalizma ni socijalizma bez demokracije.“
Znam da si volio literaturu, a napose poeziju. Pa da i završim ovaj prigodničarski tekst tvojim (i mojim) omiljenim Sergejom Jesenjinom: „Licem uz lice, ne vidi se lice, veliko se vidi samo s odstojanja“.
dr. sc. Božidar Stanić
U Beogradu je u 89-oj godini preminuo drug Svetozar Markanović, predsjednik partije Komunisti Srbije.
Rođen je .1 januara 1931. godine u Drvaru. U redove NOB-e stupio je kao dječak u lipnju 1944. godine, gdje je uskoro primljen u SKOJ. Za sve one koji su pošli tim putem, može se reći da su povijest prepješačili stvarajući je.
Poslije rata odlazi u Čehoslovačku, gdje je izučio strojobravarski zanat. 1948. godine zaposlio se u „Crvenoj Zastavi“ u Kragujevcu, gdje je iste godine primljen u KPJ. Sredinom 1951. godine dolazi u Beograd, gdje nastavlja školovanje, završava srednju elektrotehničku školu, a zatim i Elektrotehnički fakultet. Zaposlio se u elektrodistribuciji 1959. godine, gdje je radio sve do penzioniranja 1996. godine. Zvanje magistra tehničkih nauka stekao je 1974. godine. U svom radnom vijeku promijenio je niz radnih mjesta, od strojobravara do direktora OOUR-a i konačno pomoćnika direktora Elektrodistribucije Beograd.
Kroz cijeli radni vijek, društveno je aktivan u SKJ i organima Radničkog samoupravljanja. Nakon penzioniranja 1996. godine, bavi se isključivo društvenim radom ili, kako je sam imao običaj reći, „Poslije odlaska u penziju 1996 godine, ja sam po zanimanju isključivo komunista.“
Tektonski društveno-politički poremećaji 90-ih i kontrarevolucija i secesija, koja je iz njih derivirala, pogodila je i njega, ali ga nije omela u njegovom uvjerenju o socijalizmu kao osnovnoj pretpostavki u ostvarivanju humanih emancipatorskih težnji. Kao i svi mi, bio je duboko svjestan pogubnosti fragmentacije na lijevoj političkoj sceni, što slabi socijalističku ideju i čini nas neuvjerljivim pred širim masama. Stoga ne čudi da je bio glavni pokretač ideje o osnivanju Koordinacije komunističkih i radničkih partija s jugoslavenskog prostora, koja je osnovana 2011. godine, a drug Markanović je bio prvi predsjednik Koordinacionog odbora za vrijeme dvogodišnjeg mandata domaćina Komunista Srbije.
Kao čovjek bio je blage i dobroćudne naravi, vrlo zanimljiv sugovornik, s prirodnim osjećajem za pravdu i pravičnost, dosljedno slijedeći Marxovu filozofsku misao. jasan i lako razumljiv u interpretiranju svojih stavova. U punom smislu riječi, uzoran komunist kojeg su mlađe generacije suradnika s razlogom smatrale uzorom.
Odlazak druga Svetozara sa životne scene veliki je gubitak za njegove najmilije, za njegove drugove iz partije Komunisti Srbije i za članice Koordinacije komunističkih i radničkih partija s jugoslavenskog prostora.
Vječna slava i hvala drugu Svetozaru Markanoviću.
