Archive for Vanjske novosti (prenosimo iz drugih medija)

Intervju sa kandidatkinjom KOMinterna, drugaricom Selmom Schacht

Pružanjem potpore našim drugaricama i drugovima iz KOMinterna (Komunistička sindikalna inicijativa) povodom izbora za Radničku komoru Austrije, zamolili smo kandidatkinju KOMinterna, drugaricu Selmu Schacht, da nam odgovori na par pitanja vezanih za austrijska iskustva organizacije borbenog sindikata koji će zastupati stvarne interese radnih ljudi, političkoj situaciji na sindikalnoj sceni, kao i položaju migranata s prostora bivše Jugoslavije. Istovremeno pozivamo državljane/ke RH koji/e rade u Austriji da izađu na izbore za AK (Arbeiterkammer Wahl) u Beču i Donjoj Austriji (od 20. ožujka do 2. travnja 2019.) i podrže jedinu pravu radničku alternativu u Radničkoj komori Austrije i zaokruže listu KOMinterna!

Ovim putem se zahvaljujemo drugarici Selmi i kao Socijalistička radnička partija Hrvatske  pružamo podršku KOMinternu na predstojećim izborima za Radničku komoru Austrije!

  1. Drugarice Selma, što je to KOMintern?

 

KOMintern je borbeno-internacionalistička zajednica i sindikalni, borbeni savez radnih ljudi, radničkih vijeća, nezaposlenih i sindikalno-političkih aktivista/ica. Zastupljeni smo u mnogim poduzećima, radničkim vijećima, sindikalnim tijelima, kao i u radničkoj komori. Posljednjih godina prepoznati smo kao odlučna i nepodmitljiva snaga i glas interesa radnih ljudi – poveznica sa stvarnom borbom u poduzećima u svim sektorima u zemlji, međunarodnoj solidarnosti i antifašizmom.

Kao KOMintern dio smo stvarnog pokreta i borbe u poduzećima i sindikatima,  koristimo naše prisutstvo u AK (Radnička komora) i u sindikatima za potporu. Politička sila imućnih, korporacija i banki je moćna i snažna, naravno, uz snažnu podršku medija. „Mekana politika“ radničke komore i ÖGB (austrijski sindikalni savez) se, kako prije, tako i sada, ne može još učinkovito suprotstaviti i to se vidi.

Mi zastupamo interesnu politiku onih koji rade, nasuprot podčinjenosti i kolaboracije s kapitalom.

Zalažemo se za klasnu borbu, a ne za socijalno partnerstvo. To povezujemo s borbom za drugačiji ekonomsko-društveni sustav.

 

  1. Što je Arbeiterkammer (radnička komora) i kakvu ulogu AK ima u Austriji?

 

Radnička komora je zakonski interesni zastupnik svih posloprimaca u Austriji osnovana 1920. kao pandan tada već duže vremena postojeće poduzetničke komore (danas privredna komora). Za razliku od sindikata svi su zaposleni (osim zaposlenih u državnoj službi) i članovi radničke komore.

Radnička komora je važan „Thinktank“ (trust mozgova) sindikalnog pokreta s velikim i snažnim  aparatom u obliku stručnjaka/inja, ima mogućnost pregleda zakonskih odredbi prije usvajanja istih, šalje predstavnike u lokalne samouprave i zdravstveno osiguranje (zdravstveni fond, zavod za zapošljavanje). Radnička komora uživa veliki ugled u stanovništvu, najviše zbog pravnog savjetovanja i zaštite potrošača.

S druge strane se to znanje i mogućnosti još uvijek podređuje socijalnom partnerstvu koje socijaldemokrati zloupotrebljavaju za svoje stranačke potrebe.

 

  1. Kakvi su uvjeti rada zaposlenih u Austriji, posebice iz zemalja bivše Jugoslavije?

 

Radnici iz bivše Jugoslavije (izvan EU) su često, statistički gledano, dvostruko više nezaposleni (Austrijanci: 7,5%, Ex-Yu: 13,6%), neto godišnji prihod im je za petinu niži i opasnost od siromaštva je mnogostruko viša; 13 % Austrijanaca pogođeno je siromaštvom, kolege/ice iz Ex-Yu do 29%, znači skoro svaki treći! Osobe s migrantskom pozadinom često navode da nemaju dovoljnu socijalnu potporu u Austriji. Osjećaj da prilikom ozbiljnijih osobnih problema bivaš prepušten samome sebi, najviše je prisutan kod ljudi iz bivše Jugoslavije i Turske.

 

  1. S kime surađuje Komintern?

 

U KOMinternu se organiziraju radni ljudi iz raznih udruga i organizacija, mnogi među njima su migrantskog porijekla, ali mnogi i iz Partije rada Austrije i Komunističke omladine Austrije. Nama je važno naglasiti: radnička klasa je bila i objektivno gledano je – multietnička! Logičan slijed je da su i migrantice i migranti, s obzirom na položaj u društvenim odnosima, najčešće dio radničke klase.  I zato ne smije postojati  „MI“ i „ONI“. Organizacije koje radničku klasu smatraju revolucionarnim subjektom moraju biti tako organizirane i težiti da jednakost i jednaki tretman i u realnosti budu primjenjeni u njihovoj tematici, rukovodećem kadru, njihovim poljima borbe, publikacijama itd.

Migrantske radnice i radnici često donose mnogo borbenog iskustva, sindikalnog aktivizma, ljevičarskih ideja, odn. otpor izazvan migracijom. Kolegice i kolege ne smiju biti samo primatelji naše solidarnosti, nego moraju biti ozbiljno shvaćeni kao aktivni i politički subjekti. Uključenje je participacija u političkom, socijalnom i obrazovnom smislu. To znači da se i jednaki i ujedinjeni borimo!

Integracija i aktiviranje migrantskih radnica i radnika za borbu protiv predstavničkih oblika socijalno-partnerske prirode i sindikalne hijerarhije pod motom „ MI ZA VAS“. Presudne su naše zajedničke sposobnosti da na radnom mjestu, u sindikatima i u svim sektorima,  organiziramo otpor i vodimo borbu rame uz rame. Tako se „odozdo“ borimo za zajedničku, solidarno -internacionalističku perspektivu.

 

  1. Što KOMintern očekuje od izbora za radničku komoru?

 

Borimo se, naravno, protiv socijaldemokratske većine, koja cjelokupni službeni aparat od sindikata do radničke komore zloupotrebljava za svoje interese. Kao organizacija koja djeluje na dobrovoljnom principu smo u nepovoljnijem položaju, ali u poduzećima i ispred poduzeća, gdje naši aktivisti dijele informativni materijal, pričaju s radnicima, ili na štrajkovima, kao i na tribinama i savjetovanjima, jako puno ljudi odobrava naš rad! Za Dan žena smo npr. tisućama zaposlenih u trgovini podjelili karte na više jezika i naročito su se kolegice iz bivše Jugoslavije jako veselile jer nastavljamo s političkom tradicijom. Želimo u svakom slučaju očuvati naše mandate u Beču i Donjoj Austriji i, kao kod zadnjih izbora, ojačati.

 

6.Na koji način KOMintern želi poboljšati poziciju zaposlenih?

 

Danas je obrana dostignuća, koja su kroz povijest izborena u teškim borbama kao i „mrvice“ koje su nam kasnije dali, dio radničke borbe. I to vrijedi naravno za sva poboljšanja, radnih, životnih i borbenih uvjeta za radnike. Još destruktivnija je i činjenica da se ÖGB i AK čak i pod tim uvjetima ne rješavaju „socijalnog partnerstva“ i ne udaraju put borbenog interesnog zastupanja i time sindikalni pokret i radnike u zemlji i dalje osuđuju na tišinu!

Želimo zajedno transformirati sindikate i AK u moćni borbeni instrument radničke klase!

Davor Rakić, mladi hrvatski ‘skojevac’ iz SRP-a: Imamo dosta simpatizera, ali ljudi se plaše pristupiti nam jer mogu dobiti otkaz na poslu

Da početkom mjeseca nepoznat netko nije odlučio crvenim sprejem ucrtati srp i čekić na grob poglavnika Ante Pavelića, Hrvati bi ostali uskraćeni za nekoliko važnih informacija.

Pa tako, primjerice, ne bi ni znali da je u Madridu od 1. do 3. ožujka održan 10. kongres Kolektive komunističke omladine Španjolske, da Savez komunističke omladine Jugoslavije SKOJ nije nestao, nego još uvijek postoji u Beogradu, niti da mladim “skojevcima”, odmah nakon objave fotografija isprejanog groba, frankovci nisu zaprijetili slanjem u Jasenovac.

Također, ne bismo znali ni da je u Madridu na kongresu komunističke omladine bio i predstavnik iz Hrvatske.

Impotentna NDH

– Da, bio sam na kongresu komunističke omladine Španjolske kao koordinator Mladih socijalista Socijalističke radničke partije. Bilo nas je iz čitavog svijeta – iz Švedske, Gvatemale, Meksika, Kube, Srbije, Grčke, Cipra, Turske, Italije, Portugala, Austrije…

Susreo sam se s drugom iz Kube Yasdaquyem Larduetom Lopezom, generalnim tajnikom Svjetske federacije demokratske omladine, razgovarali smo o stanju u Venezueli.

Za Pavelićev grob sam čuo tek nekoliko dana kasnije, na Kongresu o tome nije bilo ni riječi – izrefereirao nam je Davor Rakić, kojeg je telefonski poziv iz “Slobodne” prekinuo dok je u Puli dijelio mimoze i SRP-ove letke na Dan žena.

Tko je, dakle, išarao posljednje počivalište poglavnika NDH – istog onog pod čijom su vlašću smaknuti deseci tisuća ljudi samo zato što su druge vjere, rase ili političkog uvjerenja – Rakić ne zna, ali ima svoje mišljenje o ofenzivi nacionalista i klerikalista u Hrvatskoj.

– U Hrvatskoj je 1990. provedena kontrarevolucija kako bi se srušila Jugoslavija. Toliko puno ljudi je poginulo da bi se zemlja oslobodila od fašista, a sada se sve to skupa vraća – kaže nam Rakić, koji ne razumije da se ustaše “veliča kao da su vladali stoljećima, a ne samo četiri godine”.

– Kad pogledate tu NDH, ona je bila zločinačka, ali ujedno i impotentna da kontrolira svoj vlastiti teritorij. Ustanak je uzeo velikog maha. Tijekom rata ustaše su kontrolirali jedino Zagreb, i to uz velike probleme.

Nedavno sam naišao na fotografiju cijelog partizanskog odreda koji je u vrijeme rata kampirao na jezeru Bundek, samo koji kilometar od centra Zagreba – ističe Rakić.

Smetaju mu pritisci nacionalističkih i klerikalnih grupa, hajka na dečka koji je srp i čekić stavio na Tuđmanov spomenik, ulice krcate ustaških simbola.

‘Socijalizam ima budućnost’

Uvjeren je da socijalizam, unatoč padu Berlinskog zida i propasti SSSR-a, ima budućnost.

– Dokle god ima kapitalizma i kapitalističke eksploatacije, borba za radnička prava će postojati. Jedino u socijalizmu te proturječnosti i nepravde mogu biti ispravljene. Zato se moramo organizirati i boriti za bolje društvo – uvjeren je naš sugovornik.

SRP redovito izlazi na izbore, ali ne uspijeva preskočiti izborni prag i ući u Sabor.

– Imali smo taj nesretni građanski rat koji je zatrovao društvene, međunacionalne i religijske odnose, stavove prema lijevim idejama i općenito prema Komunističkoj partiji. Imamo dosta simpatizera, ali ljudi se plaše pristupiti nam jer mogu dobiti otkaz na poslu, pa nam kažu da će pristupnicu ispuniti kada odu u mirovinu – objašnjava nam Rakić.

Nada se da nikome neće pasti na pamet prijetnje kolegama iz SKOJ-a provesti u djelo, no smatra da su komunisti u Hrvatskoj izloženi velikim pritiscima.

Sudska pobjeda

– I sam sam zaradio prijavu jer smo jedan drug i ja prije desetak godina na proslavi Prvog maja razvili crvenu zastavu s petokrakom, srpom i čekićem te natpisom “Proleteri svih zemalja, ujedinite se”. Uspjeli smo se na sudu izboriti da se to tretira kao sloboda govora, jer ti simboli nisu zabranjeni, a sud je utvrdio da je policija prestrogo postupila.

Za razliku od ustaškog “U”, protiv kojeg nitko ništa ne poduzima, ili pjevanja ustaških pjesama od kojih se ore stadioni. To je lažni moral protiv kojega se mi mladi socijalisti moramo boriti – zaključuje Rakić, uvjeren da pravo vrijeme za socijalističke ideje tek dolazi.

‘Tuđman je proveo kontrarevoluciju’

– Franjo Tuđman bio je instrument nekih gospodara koji su ga iskoristili za rušenje Jugoslavije. On je proveo kontrarevoluciju. Cijela familija mu je bila u partizanima, no on se 60-ih okrenuo nacionalizmu i počeo se baviti prekrajanjem granica, i to na štetu BiH.

Tito je, s druge strane, bio apsolutno najveći sin naših naroda i narodnosti, kao čovjek činio je i neke greške, ali svatko tko odbaci Tita, kao što je to učinila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, može odmah Istru, Rijeku i Zadar pokloniti Talijanima – poručuje SRP-ovac Davor Rakić.

Slobodna Dalmacija članak

 

Ravnopravnost žena preduvjet je društvene pravde

PROGLAS VLADIMIRA KAPURALINA (SRP) POVODOM 8. MARTA – DANA ŽENA

Danas, kad obilježavamo 8. mart, Dan žena, u trenutku i prilikama u kojima živimo, da bi izbjegli zamku suhoparne formalnosti ili birokratsko oportunističke retorike, neophodno je postaviti si nekoliko elementarnih pitanja. Što je Dan žena, koliko je njegovo obilježavanje iskreno i svrsishodno i nije li ono upotrebljeno kao koncesija buržoaskog društva u novonastalim uvjetima liberalnog kapitalizma ženama i feminističkim udrugama?

Odgovore na ta pitanja nikad nećemo dobiti budemo li ignorirali ili zanemarivali klasne parametre i činjenicu da je neravnopravnost žena i muškaraca i dalje osnovni problem te da, kao takav, ima ozbiljne posljedice za dobrobit čovječanstva u cjelini. Napredovanje žena i postizanje ravnopravnosti između žena i muškaraca pitanje je ljudskih prava i preduvjet društvene pravde. Stoga se ne može promatrati kao izolirano žensko pitanje, već kao jedini način izgradnje održivog, pravednog i klasno emancipatorskog razvijenog društva. Još uvijek nigdje u svijetu žene se ne mogu pohvaliti da na svim poljima imaju ista prava i mogućnosti kao muškarci.

Prema podacima s IV. svjetske konferencije žena u Pekingu 1995., žene još uvijek čine većinu od 1.3 milijarde siromašnih u svijetu, tri četvrtine žena iznad 25 godina u Aziji i Africi je nepismeno, u prosjeku žene zarađuju 30-40 posto manje od muškaraca za isti posao. Gotovo svugdje, žene su i dalje većina žrtava nasilja, a stradanja žena i djece u imperijalističkim ratovima širom svijeta i broj njihovih žrtava prelazi broj žrtava onih koji su u uniformama.

To bolje od bilo kojeg drugog argumenta govori da slogan „kruh i ruže“, pod kojim je demonstriralo, 8. marta 1908. godine, 15.000 žena New Yorka i, ponovno pod istim sloganom, 1917. godine žene u Rusiji – pri čemu je kruh simbolizirao ekonomsku sigurnost, a ruže bolju kvalitetu života, ni danas nakon jednog stoljeća nije izgubio na aktualnosti.

Dakle, na osnovu tih i ostalih saznanja koje nam je ostavila povijest, nije teško zaključiti da je pitanje ravnopravnosti žena i borba za dosizanje te ravnopravnosti nedjeljiva od ukupne  klasne borbe radnika za ukidanje eksploatacije čovjeka po čovjeku i ovladavanja rezultatima svoga rada, a time i preuzimanje svoje sudbine u vlastite ruke – što znači da se borba nastavlja…

Na tragu takvog razmišljanja, vidimo smisao 8. marta – Međunarodnog Dana žena i čestitamo  ga svim ženama.

Socijalistička radnička partija

http://www.regionalexpress.hr/site/more/ravnopravnost-zhena-preduvjet-je-drushtvene-pravde


Hit Counter by http://yizhantech.com/