Archive for Video

KRIZA U ULJANIKU

http://www.regionalexpress.hr/site/more/kapuralin-uprava-uljanika-ne-mozhe-biti-osloboena-odgovornosti

http://www.forum.tm/vijesti/kako-je-moguce-da-uljanik-propadne-uz-pune-navoze-i-knjige-narudzbi-6379

http://www.istarski.hr/node/46777-kapuralin-gasenjem-uljanika-gasi-se-i-pula-kakvu-znamo

 

Mreža oko Uljanika plete se već više od jednog desetljeća, možemo slobodno reći od same kontrarevolucije i secesije 90-ih kad je krenulo opće otimanje vlasništva onima koji su to vlasništvo stvarali – samoupravljačima, samo što je Uljanik bio preveliki zalogaj da bi ga u startu dokrajčili pa ga je trebalo izmoriti. Sad su predatori osjetili da je na izmaku snaga i spremni su na konačni udarac.

Uljanik je zadnja perla u ogrlici pulskog zaljeva koju je netko naumio pretvoriti u turističku destinaciju gdje će vlasnici kapitala, domaći ili strani, multiplicirati svoje profite dok će Puljani ili netko drugi pokrivati uslužne djelatnosti, a građani Pule gledati pulski zaljev preko ograde. U Hrvatskoj je udio turističke grane u ukupnom BDP-u 24%, što je objektivno neprihvatljivo. Turizam nije stabilna grana i u normalnim ekonomijama on čini 3-4% BDP-a. On donosi korist vlasniku, ali ne i društvu u cjelini

Postavlja se pitanje: kako je moguće da se u tržnoj ekonomiji, koja je navodno superiornija u odnosu na plansku, jedan ovakav nekadašnji gigant nađe u ovakvoj situaciji uz pune navoze i knjige narudžbi? Krećemo od pretpostavke da kod sklapanja ugovora nisu kalkulirani gubici, jer ako jesu onda one koji su takve ugovore sklapali, to jest upravu, treba odmah razvlastiti.

Ako nisu ukalkulirani prilikom ugovaranja, da li su gubici nastali u proizvodnom procesu? Da li je razlog u velikim menadžerskim plaćama ili u outsourcingu? U svakom slučaju, uprava ne može biti oslobođena odgovornosti.

U toliko osporavanom, kritiziranom i stigmatiziranom socijalizmu, Uljanik je poput Feniksa izašao iz ruševina nakon II. svjetskog rata i postizao epohalne rezultate. Bio je u samom vrhu svjetske brodogradnje. Uz ostale privredne djelatnosti, i brodogradnja je doprinijela da je socijalistička Hrvatska u Jugoslaviji neko vrijeme bila druga po rastu BDP-a, iza Japana.

U to vrijeme, u Uljanik su dolazili ministri, predsjednici vlada, šefovi država, diplomati, prinčevi i kraljevi, a danas kukavna i podanička hrvatska vlast treba čekati odobrenje iz Bruxellesa da li smije intervenirati u vlastito poduzeće. Ima li većeg poniženja? Stoga lažu svi oni koji kažu da je Hrvatska suverena država – ona je duboko podanička i zavisna. Lažu i svi oni koji se busaju u prsa i uzvikuju „Imamo Hrvatsku“. Hrvatsku imaju inozemni i domaći vlasnici kapitala. Hrvatsku imaju vlasnici banaka, Telekoma, INA-e, hotela i, sutra, Uljanika.

Uljanik se našao pred zatvaranjem kruga. Osnovala ga je Austro-Ugarska, KuK, monarhija, koja je, današnjim rječnikom govoreći, bila neki oblik „Evropske unije“ sastavljena od desetak naroda, a mogla bi ga zatvoriti današnja Evropska unija.

Radnicima Uljanika, ali i građanima Pule, treba biti kristalno jasno da sa gašenjem Uljanika gasi se i Pula kakvu znamo. Ako želimo spriječiti taj scenarij, moramo se trgnuti iz letargije i shvatiti da samo udruženi i solidarni imamo šanse spriječiti predatore u njihovom naumu, a kao uzor može nam poslužiti način na koji su branili svoje poduzeće i strojeve u njemu radnici pulskog mlina 3. januara 1947. godine.

 

U Puli 24. I. 2018.

 

Vladimir Kapuralin,

član predsjedništva SRP-a

 

PODRŠKA RADNICIMA ULJANIKA
Socijalistička radnička partija

Gradska organizacija Pula

 

Konferencija za medije

 

GO SRP Pula s velikom zabrinutošću prati razvoj situacije u pulskom brodogradilištu Uljanik.

Uljanik je tokom svog postojanja imao centralnu ulogu u poticanju privrednog, društvenog i kulturnog razvoja grada Pule i cijele Istre. Cijeli moderni grad Pula izgrađen je usporedo s Uljanikom, počevši od početka njegove gradnje 1856. godine. Od tada Pula bilježi svoj industrijski i urbani procvat. U tom razdoblju Uljanik postaje i centar radničkoga organiziranja i klasne borbe u Puli. Tokom fašističkog razdoblja, postaje i centar antifašističke borbe.

Najveći i najvažniji razvoj, Uljanik i Pula doživjeli su uvođenjem socijalističkog političkog i ekonomskog sistema 1947. godine i tokom tog razdoblja stvorena je većina infrastrukture i vrijednosti koje građani koriste do danas.

Početak kontrarevolucije 1990. godine donosi temeljni zaokret u politici i ekonomiji Hrvatske koji posebno se odražava na proizvodne snage i radničku klasu. Radnička klasa je od tada u potpunosti razvlaštena od sredstava za proizvodnju koje je izgradila i s kojima je suvereno raspolagala desetljećima. Ekonomska politika se od tada pa do danas svodi na oduzimanje vlasništva i prava radničkoj klasi u cilju bogaćenja domaćih i stranih kapitalističkih elita.

U tom kontekstu promatramo sadašnju duboku krizu Uljanika koja nastavlja deindustrijalizaciju i razgradnju proizvodnih cjelina i koja ima za cilj rasprodaju najvrjednijeg zemljišta na obali i u centru grada s ciljem apartmanizacije i stvaranja dodatnog bogatstva kapitalističkoj klasi.

Radnička klasa tu može samo izgubiti pošto “prenamjena” industrijskog u turističko područje ni na koji način ne može nadoknaditi izgubljena radna mjesta, a i ona koja stvori su malobrojna, slabo plaćena i niskokvalificirana te ne mogu biti izvor razvoja i nove vrijednosti.

GO SRP Pula u ovim teškim trenucima poziva radnike Uljanika i sve građane Pule da odlučno pruže otpor svakom pokušaju “restrukturiranja”, “prenamjene” ili drugih oblika gašenja i zatvaranja Uljanika pošto, kako u prošlosti tako i u budućnosti, sudbina Uljanika postati će i sudbina Pule.

 

 

U Puli 24.. I. 2018.

 

predsjednik GO SRP Pula

Davor Rakić

100. godišnjica Oktobarske socijalističke revolucije – “ODJECI VELIKOG OKTOBRA”

Povodom 100. godišnjice Oktobarske socijalističke revolucije u Splitu je 6.11.2017. u organizaciji SRP-a,  i u  suradnji  s drugim strankama ljevice našeg grada, održana tribina pod nazivom „ODJECI VELIKOG OKTOBRA“.

Uvodno su emitirani inserti iz kultnog sovjetskog crno-bijelog filma  „Oktobar 1917. – deset dana koji su potresli svijet“,  snimljenog  1927. povodom desetogodišnjice revolucije, u režiji glasovitog Sergeja Ejzenštejna, a čije scene gotovo dokumentaristički prikazuju ono vrijeme, atmosferu i svu dramatiku događaja.

Na tribini su o velikom oktobru, koji je neosporno uz dva svjetska rata bio jedan od tri najveća događaja prošlog stoljeća,  govorili istaknuti splitski ljevičari, povjesničari, politički komentatori, politolozi, kolumnisti: prof. dr. Tonči Šitin, doc. dr. Pavle Vukčević,  dr. Dragan Markovina, Damir Pilić i Ivo Anić, a moderirao je novinar Velimir Karabuva.

Prije tribine date su izjave za medije – neke koje bilježi  Slobodna Dalmacija:

„Revolucija je to koja je prošla sve: od potpune negacije, omalovažavanja, degradacije vrijednosti, ali i hvalospjeva, no vrijednosti nisu umrle. Treba promisliti i o okolnostima u kojim se događala“, izjavio je politolog dr. Pavle Vukčević, pitajući mlade: „Mislite li da će vam netko drugi slobodu donijeti?“

Kolumnist Ivo Anić drži kako je najvrjedniji odjek Oktobarske revolucije emancipacija žena, a neosporan je utjecaj i na umjetnost.

„Revolucija kao ideja je poražena, ali je avangarda pravda i solidarnost preživjela. No, što ponuditi biračima? Moraš odlučiti: ili radništvo ili internacionalizam“, kazao je povjesničar dr. Dragan Markovina.

Lovro Rumora, iz Zelenih Dalmacije, drži kako ljevice u Hrvatskoj i nema, jer je postala anakronom, kuloarskom i salonskom. Nikad većih socijalnih razlika među ljudima, jednostavno zato jer nema lijeve vizije.

Ranko Adorić, predsjednik gradskog SRP-a, drži kako je revolucija u društvenom smislu oslobodila čovjeka od dominacije čovjeka, dovela potlačene na vlast, ali se i devijacijama, koje su neosporno nastupile, pokušavaju umanjiti te činjenice.

TRIBINA: PROBLEM REVOLUCIONARNOG SUBJEKTA

 

U organizaciji SRP-a 25.10.2017. održana je tribina u sklopu obilježavanja 20. obljetnice osnivanja SRP-a.

 

Kao radnička stranka, SRP je fokusiran na položaj radništva. Kako se u Hrvatskoj u posljednjih 27 godina industrija sustavno uništavala, gotovo da više nema industrijskih radnika. Prevelik broj radnika radi za minimalac, određeni broj radnika radi, a ne prima plaću,  zabrinjavajuće je velik broj prekarnih radnika, kao i broj nezaposlenih među mladima…

Kao socijalistička stranka, postavljamo pitanje mogu li se ovi problemi riješiti unutar kapitalizma? Neke lijeve stranke (socijaldemokratske) zalažu se za tržišno gospodarstvo uz jaku socijalnu državu. Mi smatramo da je kapitalizam “s ljudskim licem” moguć samo kad postoji jaka konkurencija (drugačije društveno uređenje). Kad nema konkurencije, kapitalizam brzo kreće u demontažu “države blagostanja”, što vidimo na Zapadu, a kod nas su se radnička prava drastično smanjila u usporedbi s onima koje smo imali u socijalizmu (a i dalje ih se želi smanjivati). SRP smatra da će se situacija samo pogoršavati, da je nužna radikalnija promjena, promjena društvenog sustava. Time se otvara pitanje sloja/klase koji ima potencijal promijeniti društveni sustav, dakle, pitanje revolucionarnog subjekta.

U “klasičnom marksizmu”, revolucionarni subjekt (koji ima potencijal promijeniti društveni sustav) je radnička klasa. U “postmarksizmu”, dolazi do disperzije društvenih borbi i aktera. Više se ne nudi cjelovita preobrazba društvenih odnosa, ljevica se (u najvećoj mjeri) preorijentirala s klasnih na identitetske, partikularne borbe. Formiraju se novi subjekti promjena, borci za zaštitu okoliša, za prava žena… Vode se borbe za prava etničkih manjina, homoseksualaca i lezbijki, različitih životnih stilova itd., dok kapitalizam i dalje trijumfalno maršira (Žižek). Civilno društvo postoji i djeluje, ali se njihove borbe uglavnom odnose na kulturne i ideološke značajke svakodnevnog života ne dovodeći u pitanje kapitalizam kao sustav.

Stranke koje teže promjeni društvenog sustava moraju prepoznati sloj koji može dovesti do te promjene (klasu koja ima revolucionarni potencijal).

Da li je danas moguća (i nužno potrebna) revitalizacija revolucionarnog subjekta univerzalnog karaktera? I da li je to i dalje radnička klasa?

Ako da, kako mi danas komuniciramo s tom klasom? U kakvom smo odnosu sa sindikatima? S obzirom na primat nacionalnog nad klasnim u javnom prostoru, da li su radnici danas u Hrvatskoj uopće svjesni da su klasa – i to klasa s revolucionarnim potencijalom?

Na tribini su sa svojim izlaganjima sudjelovali

Karlo Jurak, odnedavno magistar filozofije. Magistrirao je na temu “Historijsko-materijalistička kritika postmarksizma: Problem revolucionarnog subjekta”, dajući velik doprinos zaokruživanju teme naše tribine.

Luka Bogdanić, doktor filozofije (doktorirao na sveučilištu La Sapienza u Rimu), sudjelovao je sa svojim izlaganjima na nekoliko međunarodnih znanstvenih konferencija (Milano, Lisabon, Rim, Cres, Korčula, Zagreb, Ljubljana), te je objavio više knjiga, članaka i znanstvenih radova u Hrvatskoj i Italiji. Docent je na Katedri za filozofsku antropologiju Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Slavko Kulić, ekonomist, filozof, politolog i sociolog, odn. sintezolog. Autor je brojnih znanstvenih djela i knjiga, član brojnih hrvatskih i međunarodnih društava (stalni član Hrvatske akademije ekonomskih znanosti, član Hrvatskog vijeća europskih pokreta, član Međunarodnih filozofa za mir i član Svjetskog parlamenta…).

Marin Knezović, profesor povijesti, magistar. Pored nastavom bavio se znanošću, objavio je niz znanstvenih radova. Član nekoliko nevladinih organizacija i SDP-a (između ostalog je bio i član Glavnog odbora i SDP-ov zastupnik u Skupštini grada Zagreba).

Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata. Beskompromisni kritičar svih po radnike štetnih odluka i poteza vlasnika poduzeća, ali i vladajućih struktura, veliki borac za radnička prava.

Sva su izlaganja bila vrlo zanimljiva i poticajna. Video snimak tribine (kamera je, nažalost, povremeno “štekala”, a na kraju se i baterija ispraznila) možete pogledati na našoj web stranici (rubrika Promotivni materijali / Video).

 

Kao zaključak

U Hrvatskoj danas  možemo identificirati dva bloka lijevih stranaka: socijalističke i socijaldemokratske. U oba slučaja, bilo da želimo promijeniti sustav ili mislimo da ga se može poboljšati, potrebna nam je snaga, masa s kojom to možemo učiniti, a za SRP je to još uvijek radnička klasa. Zato je neophodno potrebno uspostaviti bolju komunikaciju s radništvom i njihovim sindikatima. U tom smislu najavljujemo okrugli stol: dijalog ljevice i sindikata.


Hit Counter by http://yizhantech.com/