Etnobiznis

ETNOBIZNIS


Temelj današnje Hrvatske je etnobiznis, koliko god šutjeli o tome.
Sjetimo li se limenki “čistog hrvatskog zraka” koje su se pojavile u središtu Zagreba početkom 90-tih, s današnje točke gledišta djeluju kao neukusna ali bezazlena šala, s obzirom što se sve nakon toga dogodilo, a događa se i dalje. Ondašnji, samoproglašeni “državotvorni” HDZ je svjesno ušao u proces etnohomogenizacije, vjerojatno jer ni na jednoj drugoj platformi svog rada i postojanja ne bi uspjeli pokrenuti “zanos” u masama, dobiti glasove i priliku za sve ono što su potom učinili od ovog društva i zemlje. Stanovništvo Hrvatske je praktično preko noći zaboravilo i odbacilo sva postignuća i kakve takve korake emancipacije ostvarene kroz 20. stoljeće i uspješno se podijelilo – isprva na Hrvate i Nehrvate, a zapravo na (dobrovoljno!) obespravljene i naglo moćne u takvoj mutnoj situaciji. Ovih smo dana jednog iz kategorije ovih drugih imali priliku gledati u programu nacionalne tv kuće. Govor mržnje je njegov standard, iako nije na njemu zaradio prvi milijun 90, već na puno jednostavnijim poslovima. Od osamostaljenja Hrvatske govor mržnje je konstanta od vrha države, vlasti, medija – prema dolje, prema svakodnevnom životu. No, od toga su koristi imali samo neki, vjerojatno oni koji su shvatili da je zamjena nacionalnog za klasno pitanje – pitanje koje je 90-tih nosilo naziv “sad ili nikad!”. Ne smije se zaboraviti da je etnička netrpeljivost iskazana i u konkretnim djelima, od otpuštanja ljudi s posla na nacionalnom principu, preko miniranja kuća i ostalih oblika psiholoških pritisaka i zastrašivanja na području RH gdje nije bilo ratnih okolnosti ni srpske pobune. Čitav javni prostor i javni govor je apsorbirao retoriku podjele, e da bi se etnohomogenizacija udomaćila kao kukavičje jaje u društvu koje je kroz to razdoblje osiromašilo materijalno, kulturno, moralno…Tako je sad već gotovo normalno čuti povike “tko ne skače pravoslavac je!”, “Mamiću Srbine!” itd, što je tek glasnija varijanta davnog izljeva iskrenosti ondašnjeg Predsjednika Republike: “sretan sam što mi žena nije ni Srpkinja ni Židovka”.
Sadašnji pak Predsjednik Republike, daleko pristojniji i obrazovaniji gospon od prethodnika, vjerojatno ni u primisli nije pristalica ovih i bilo kakvih drugih šovinističkih ispada. Međutim, ne pokazuje namjeru da se uhvati u koštac s duboko ukorijenjenim patološkim pojavama koje je nedavno tek “okrznuo” zamjerivši Miloradu Pupovcu, vječito lojalnom svim hrvatskim režimima, bavljenje – etnobiznisom. Pojedinci i pojedini mediji su potom ispravno primijetili kako je etnobiznis zapravo koncept današnje RH, što Ivo Josipović dobro zna ali okreće glavu. Naravno, društveni problem nije Kerum ili Josipović ili “dečki s tekmi”, oni su -svaki na svoj način – tek simptomi 20-godišnjeg procesa. Istinski problem ove zemlje je što djeca odrastaju u okruženju u kojem je normalno i prihvatljivo pisati po zidovima “Srbe na vrbe” ili ušata U, čuti iz pop medija kako je ZDS – poklič iz stare hrvatske opere i slično. Povijesni revizionizam i mitologija su usađeni u obrazovni sistem i opasna su podloga za daljnje manipulacije. Koncept nacionalne države u hrvatskom primjeru je doista običan, primitivni etnobiznis, s više odvratnih ideja i poteza, hrvatski narod u ovoj epizodi ne samo da nije napredovao, već stagnira u raznim pravcima. I šuti. Je li to stoga što su ljudi negdje duboko u sebi shvatili da su prevareni, da nije dovoljno biti Hrvat na načelu “ne biti Srbin”/agresor, neprijatelj, remetilački faktor, babaroga…ili stoga što je ovakva pokvarena retorika doista samo poslužila nekolicini, u sjeni ratnih stradanja, ljudskih i materijalnih gubitaka, malverzacija, uspostave pajdaškog kapitalizma, pljačke i rasprodaje društvenog… vidjet ćemo relativno uskoro. Kada na izborima shvatimo da su se HDZ i njegovi etnobiznis-sateliti s desnog krila konsolidirali (jer će npr. dobro koristiti krizu kapitalizma za svoje potrebe, s dovoljno nacionalne boje, a na dobro ugrađenom temelju ove tzv. nacionalne države), a da kao društvo nismo izvukli pouku iz proteklih 20-tak godina etnobiznis-silovanja.
Zvjezdana Cikota