INDOKTRINACIJA MLADIH U VASPITNO-OBRAZOVNOM PROCESU SMRTNI JE GRIJEH

Indoktrinacija se može odrediti kao svako plansko, sistematsko i kontrolirano širenje ideologije vladajuće elite (HDZ-a) kojom ona prikriva, opravdava i ojačava svoju društvenu moć i političku vlast-kako bi mlade generacije, preko vaspitno – obrazovnog sistema, usvojile tu ideologiju kao vlastiti sistem interpretacije, orijentacije i akcije, ne osjećajući potrebu za drugim pogledom na svijet.

Iz ovoga jasno sljedi da školska učionica nije mjesto gdje mlada bića uče odgovore koje je čovjek davao, daje ili može da daje na stvarne ili moguće izazove svoje prirodne i društvene sredine, već je to mjesto gdje se obavlja organizirano škopljenje mlade ličnosti. Time što na sve moguće načine HDZ kontroliše, cenzuriše i zabranjuje nove ideje, koje su i po svom interesu koje iza njih stoje i po misaonoj širini i dubini nadmoćne vladajućoj ideologiji, „nitkovi velikog učenja“ direktno sprečavaju razvijanje intelektualnih, moralnih, kulturnih i uopšte društvenih mogućnosti mladih, svodeći te mogućnosti, uz pomoć nauke o ubjeđivanju, u okvir postojećeg reda stvari. Thomas Mann kaže: „To je gadan porod koji nepravdu pije kao vodu i već odavno zaslužuje opet potop, ali bez kovčega za spašavanje“

Učitelj – profesor izlaže stavove bez obaveza slaganja (važno je da ih razumiju) ,ideolog zahtijeva slaganje bez obaveza razumijevanja (važno je da ih usvoje). Učitelj – profesor ih uči da sumnjaju i u stvari koje im se ne čine sumnjivima, ideolog ih uči da vjeruju bez trunke sumnje; u svom radu, učitelj – profesor koristi provjerene podatke, ideolog zloupotrebljava sve podatke; učitelj – profesor ukazuje na alternative (u mišljenju, vjerovanju, ponašanju), ideolog nastoji da eliminiše alternative; učitelj – profesor gradi racionalni autoritet, ideolog nameće iracionalni; učitelj – profesor nudi ideje, lovac na duše ideologiju; učitelj – profesor nudi istinu kao poruku, ideolog nudi svoju poruku kao istinu; učitelju – profesoru je stalo do toga da proširi saznanja svojih subjekata, ideologu da suzi racionalne mogućnosti svojih objekata; učitelj – profesor razvija potrebu za slobodom, ideologu sloboda predstavlja teškoće; učitelj – profesor razvija mogućnost svojih subjekata, ideolog jača svoju moć; učitelj – profesor ih priprema na stvaralaštvo, ideolog na prilagođavanje sistemu; učitelj – profesor formira otvorene duhove, ideolog zatvorenu svijest; učitelj – profesor ih uči da samostalno misle, ideolog hoće učiniti zavisnima od „ministarstva istine“!.

Birokratski duh HDZ-a sanja o tome da izgradi jedan „savršeno“ uređen sistem, u kome je sve moguće predvidjeti i uraditi, gdje su isključena iznenađenja, u kome su ljudi oslobođeni brige za budućnost, jer ako je unaprijed znaju, ona se već desila, može biti izložena u muzeju. Da se ishod dijaloga kao duhovne igre ne može predvidjeti, to vjerojatno predstavlja najdublju prepreku autoritarnim sistemima da do kraja kontrolišu ljudsku misao i njene tokove.

Misaoni i maštoviti ljudi (talentovani i genijalni) nepodnošljivi su za autoritarni sistem i zato ovaj dio svojih snaga usmjerava na njihovo slamanje. Sistem je siguran da opasnost dolazi od njih upravo zbog toga što ih ne može kontrolirati na uobičajene načine. Grubo ih odbacuje zbog njihove vjernosti istini; oni su često osuđeni na teško ćutanje od strane HDZ-ove diktature. Talentovan i genijalan čovjek ne vidi svoje zadatke samo u stvaranju novih ideja, teorija i vrijednosti nego i u brizi da se sačuvaju neke stare, protiv kojih radi vrijeme, ispražnjeno od istine i smisla. On je potpuno svjestan da je zajednici u kojoj živi potrebno više ideja, a manje ideologije, više istine, a manje dogmi, više kulture a manje kulta.

Stručnjaci HDZ-a za ispiranje mozga moraju priznati svoju nemoć kad naiđu na mladog, darovitog i/ili genijalnog čovjeka koji ili ne pokazuje interes za njihove poruke, ili ih ne shvata na očekivani način, ili prekida mogućnost uticaja-u svakom od ovih slučajeva – on se ne da voditi ili zavoditi, jer osjeća da ne bi mogao rasti u svom pozivu i u svojoj vjeri u sutrašnji dan svijeta.

Indoktrinacija „ispiranje mozga“ je smrtni grijeh civilizovanog čovjeka. Ljudsko biće uči svjesnim i nesvjesnim putevima. Zato učitelj – profesor i vaspitači mladih bića moraju mnogo znati, a još više umjeti. Znati rješavati probleme nije isto što i umjeti živjeti.

Kakvo će društvo biti sutra, zavisi od toga kakva su nam djeca danas. Radeći s mladima, na početku smo onoga što će biti.

Mnogi danas u Hrvatskoj istražuju posljedice zagađivanja prirodne sredine, malo je onih koji ispituju posljedice zagađivanja duhovne sredine. Ako bi posljedice duhovnog nasilja bilo moguće posmatrati kao i posljedice fizičkog nasilja, onda bismo ubrzo ustanovili da je u R. Hrvatskoj neuporedivo više duhovnih nego tjelesnih bogalja.

 

doc. dr. Pavle Vukčević

One comment

  1. Avatar Jagunic Spomenka napisao:

    Svidja mi se kako je dr. dok. sastavio zadacnicu, i slazem se s vecinom, ali, doktor nije primijetio da smo i u proslom sistemu imali prazne vrecice od skolskih predmeta; suhoparni, nemastoviti tekstovi u udzbenicima, bez pravog sadrzaja, i profesore, prave genijalce, da napune biljeznicu praznim nepovezanim cinjenicama ili pojmovima, ili , neznam, izdvojenim sadrzajima od nekud izvucenim, pa nakon 8 godina tehnickog neobaveznog opceg predmeta u nekoj skoli, neznate ni sta imate u vesmasini.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *


Hit Counter by http://yizhantech.com/