Prošle su tužne četiri godine od kada nas je 20. prosinca .2021., u 96. godini života, napustio Ante Jelaska, kazališni redatelj i komediograf, borac narodnooslobodilačke borbe i žestoki splitski antifašist koji je svoj politički i društveni stav aktivno i otvoreno iskazivao sve do kraja života.

Rođen je u Splitu 20. srpnja 1925., gdje završava gimnaziju te diplomira 1950. pri Zemaljskoj glumačkoj školi u Zagrebu. Umro je u svom Splitu, u ulici koja se nekad zvala Partizanska.

Ante Jelaska, ili Šjor Tonči, kako su ga mnogi Splićani od milja zvali, bio je živa enciklopedija burnih događaja koji su protutnjali njegovim životom, njegovim gradom i Dalmacijom.

Da se posjetimo velikog splitskog barda i dosljednog borca za bolji svijet.

Politički aktivizam započeo je kao mladi Skojevac 1941. godine u otporu fašističkoj okupaciji Splita i Dalmacije, kako sam jednom zgodom piše „kada su nam htjeli uništiti identitet i ostvariti totalnu talijanizaciju okupiranog zavičaja“. Početkom 1942., biva uhapšen pa u istrazi prolazi poznatu crnokošuljašku torturu, kao i suđenje na zloglasnom Tribunale speziale della Dalmazia u Šibeniku. Sve je izdržao bez ikakvog pada i priznanja, ne ugrozivši nikoga, pa je zadržan u zatvoru te u Parmi odležao pune dvije godine, do pada Italije. Vraća se za kratko u Split kojeg okupiraju Nijemci pa napušta grad i odlazi u partizane. Priključuje se 4. splitskoj dalmatinskoj brigadi s kojom se borio od Biokova i Livanjskog polja preko Velebita sve do Trsta.

Po oslobođenju, obrazuje se u Splitu i Zagrebu te se profesionalno posvećuje kazalištu kao redatelj.

Ante Jelaska je prije svega veliko poštovanje ovoga grada zaslužio kao vrsni profesionalac svoga posla, stekavši temelje u zemaljskoj glumačkoj školi u Zagrebu. Član je HNK u Splitu sve do umirovljenja 1988. Postavljao je djela P. Budaka – Mećava, M. Ogrizovića – Hasanaginica, C. Goldonija – Ribarske svađe, N. V. Gogolja – Ženidba, P. Kanavelića – Šimun Dunudrilo, M. Matkovića – Heraklo, I. Brešana – Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, M. Smoje – Ća je pusta Londra …, M. Uvodića – Libar Marka Uvodića Splićanina, I. Tijardovića – Mala Floramye… Režirao je na Splitskom ljetu, objavljivao napise u dramaturgiji, slikarstvu i pjesništvu…

Dolaskom tzv. demokratskih promjena 90-ih ne miri se s retrogradnim i konzervativnim promjenama društva. Među prvima je inicijator otpora tim procesima te izrasta i, kroz mnoge članke, izjave i brojne javne nastupe, sve više postaje simbolom otvorenog i neprikrivenog otpora svim oblicima kvaziznanstvene revizije događaja i rezultata narodne borbe za slobodu, društveni progres i život dostojan čovjeka. Postaje angažirani antifašist koji se bori protiv desničarskog revizionizma povijesti i ustašluka u sadašnjosti.

Tako je iz njegovog pera potekla rijeka članaka koja teče gotovo do kraja njegovog života postajući svevremenska, uz brojne intervjue o ratnim zbivanjima, ali i današnjici, te brutalno razobličava sve one snage koje uporno pokušavaju dokazati nedokazivo: da je antifašistička NOB-a i poslijeratna socijalistička izgradnja, samo zato što su je vodili komunisti, antihrvatska borba „totalitarnog režima“, patološki ga izjednačavajući s nacifašističkim, zločinačkim totalitarnim režimom.

Svojom izrazitom osobnošću i neformalnim pristupom izražavanja svog protesta prema sramnom odnosu društva prema prošlosti, ali jednako tako i na trenutna društvena zbivanja, služeći se postupcima na granici ekscesa, navlači gnjev mnogih, od razularenih profašista do poltronskih intelektualaca, koji su do jučer slovili progresivnim. Tako je u tom novom režiranju svojih igrokaza ubadao duboko i bolno, gotovo iznenadio zgranute redare i uzvanike, Jedan od tih primjera stvaranja “bolje prošlosti” je lažljivi štandarac na splitskom Narodnom trgu (Pjaca), koji na jarbolu ponosno vijori zastavom, a na postolju, na kojemu su uklesani važniji datumi gradske povijesti – sramno prešućuje oslobođenje Splita od fašističke okupacije. Jelaska je na to demonstrativno reagirao upisujući flomasterom, uz postojeće datume na štandarcu, i onaj najvažniji „26. 10. 1944. OSLOBOĐEN SPLIT OD FAŠIZMA“, zaradivši gotovo policijsku intervenciju. Tom prilikom je rekao: „Ne mogu kao živi svjedok, koji je dvije godine robijao u Italiji i bio ranjen u partizanima, sada prolaziti mirno kraj spomenika na Pjaci na kojemu je zanijekana antifašistička borba!“ Rekao sam policiji: „Ja pišem po svojem spomeniku, našem spomeniku, vama to smeta, a čitav grad je godinama pun klempavih ušesa koje se grle s križem i to nikome ne smeta.“

Kao da je znao da se i to jednom mora dogoditi – i dogodilo se par godina kasnije, na Dan oslobođenja Splita, na štandarcu je osvanuo uklesan njegov tekst, koji je po odluci pravosuđa sramotno uklonjen.

Govoreći jednom prigodom u ime Društva „Josip Broz Tito“ čiji je bio član, izjavio je: „U to vrijeme Split je imao 40.000 stanovnika, a 15.000 ih je bilo u partizanima. Kad nas danas vidim ovdje, znam da ovo nije slavlje, već – komemoracija“. U drugom intervjuu kazuje: “Bez ikakve patetike, Split je bio grad heroj! Dani Narodnooslobodilačke borbe u Splitu najslavniji su dani njegova dva milenija duge povijesti, a trogodišnja patnja njegovih stanovnika jednaka je epidemijama kuge u minulim stoljećima … Ne mislim da je moja uloga u NOB-u bila herojska, bio sam samo mali kotačić u tom sistemu, no ipak sam ponosan na držanje sebe i svojih drugova pred fašističkim mučiteljima koji od nas nisu izvukli ni rič. Nisu nas slomili. Nikoga više nema. A i ja sam pred zidom. Bili smo uspravna generacija ponosne mladosti. Sanjara. Genetski incident evolucije“.

Poznata je i ona njegova uzrečica: “za vrijeme okupacije fašista bio sam antifašist, a u slobodi to nije bilo potrebno. Ali sada sam opet antifašist, jer je fašizam opet digao glavu.”

Ante Jelaska, čovjek koji je visoko i ponosno držao baklju antifašizma zadnja tri desetljeća, posebno u Splitu i u Dalmaciji, izlažući se stigmatizaciji sredine, čovjek koji je titansku snagu crpio iz svog nepokolebljivog uvjerenja, dosljedan svojim idealima humanizma, slobode, ravnopravnosti i jednakosti među ljudima, svojom iskrenošću, srdačan i izravan, okupljao je mnoge ljude koji su ga voljeli i iskreno poštivali.

Ante Jelaska dobio je Nagradu grada Splita za životno djelo. „Ima puno ljudi koji su ovdje danas i jednako je zaslužuju. Da se ja ne osjećam neugodno, dajte je kasnije drugima. Svima ponovite to i neka se vidi da je naš Split grad kulture” – kazao je Jelaska povodom 76. godišnjice Dana oslobođenja Splita, 24. listopada 2020. Dobio je i nagradu udruge EN FACE – ANFAS za izvorno nadahnuće. Postaje i član predsjedništva Društva „Josip Broz Tito“ Split, na što su bili iznimno ponosni. U poznim godinama života pokušavao je sam sebe otpisati dosjetkom poput one da je „život nezdrava pojava od koje se umire“.

Od samog nastanka SRP-a, aktivno podržava rad Partije, a na poziv predsjednika prof. dr. Stipe Šuvara, postaje članom Savjeta SRP-a. Učestvuje na mnogim tribinama, komemoracijama i prigodnim obilježavanjima datuma iz narodne borbe koje partija organizira, a 2001. učestvuje na lokalnim izborima za vijećnike Gradskog vijeća Splita kao nosilac SRP-ove liste. Socijalistička radnička partija, iz dubokog poštovanja i velike zahvalnosti prema drugu Anti Jelaski, krajem 2018. godine, proglašava ga počasnim članom Socijalističke radničke partije Hrvatske.

Odlaskom Ante Jelaske odlomio se još jedan veliki dio staroga Splita kojeg je krasilo poštenje, progres, humanost i hrabrost. Njegovim drugaricama i drugovima iz Socijalističke radničke partije i Društva „Josip Broz Tito“ u Splitu, brojnim prijateljima, kao i mnogim našim građanima, trajno ostaje u sjećanju.

Vječna Ti slava i veliko hvala dragi naš druže Tonči!