Prije 102 godine, točnije 21. 1. 1924., u mjestu Gorki kraj Moskve preminuo je VLADIMIR ILJIČ ULJANOV LENJIN, ruski revolucionar, državnik, pravnik, filozof i publicist, vođa Velike oktobarske socijalističke revolucije 1917. U Rusiji, osnivač prve Komunističke partije i Kominterne, utemeljitelj Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike i Sovjetskoga Saveza. Uz Marxa i Engelsa, svakako najveće ime marksizma i jedan od najvećih umova koje je svijet ikada imao, revolucionar koji je postao vječna inspiracija svim progresivnim snagama čovječanstva.
Lenjin se rodio u Simbirsku, današnji Uljanovsk, 22. 4. 1870. kao Vladimir Iljič Uljanov, iz ugledne obitelji. Otac Ilja Nikolajevič je bio upravnik školskog odbora i nosilac Reda Stanislava prve klase i plemić, a majka Marija Alesandrovna Blank, kći liječnika. Preseljava se u grad Kazanj gdje upisuje Pravni fakultet koji ne završava jer ga izbacuju radi revolucionarnih akcija te ga završava kao najbolji student 1891. u Sankt Peterburgu, u kojem 1895. sudjeluje u organiziranje gradskih marksista – Savez borbe za oslobođenje radničke klase. Organizacija je provaljena, Lenjin uhapšen i zatvoren na godinu dana te protjeran u progonstvo u Sibir na tri godine. Nakon odsluženja kazne, 1900. emigrira u Švicarsku, a zatim djeluje kao partijski radnik u Njemačkoj, Francuskoj i Engleskoj.
Revolucionarni pseudonim Lenjin uzeo je po sibirskoj rijeci Leni, nakon pokušaja s nekoliko drugih imena – Volgin, pa Nikolaj, Nakon povratka u Rusiju, radi na čistoći revolucionarnih marsističkih organizacija, za razliku od pseudo-ljevičara.
Kao veliki vođa ruskog proletarijata, posvetio je svoj cijeli život borbi za socijalno oslobađanje radničke klase i svih potlačenih. Partija novog tipa Lenjinova je ključna ideološka i politička ostavština radničkoj klasi diljem svijeta. Lenjin je prvi dijagnosticirao i formulirao neophodnost postojane revolucionarne partije novog tipa oboružane marksističkim pogledom na svijet, bez kojega je nemoguće pripremiti i iznijeti revoluciju. Povijest, s Lenjinom u prvom planu, pokazala je kako samo Komunistička partija novog tipa, kao avangarda radničke klase i njen najviši oblik organiziranja, može organizirati i predvoditi borbu radničke klase u rušenju kapitalizma i stvaranju socijalizma.
S pozicijama koje je iznio u travnju 1917. godine, postavio je trenutni cilj radničkim snagama kako bi se Boljševička partija mogla pripremiti i uspješno iznijeti socijalističku revoluciju u Rusiji. Dosljedna internacionalna aktivnost Boljševika, pod Lenjinovim vodstvom, i uspostavljanje Treće komunističke internacionale, kao plod toga, bili su kamen temeljac međunarodnog komunističkog pokreta, naglašavajući zadatak odvajanja revolucionarnih snaga od oportunističkih partija na međunarodnom nivou i prokazivanja izdajničkog stava partija iz Druge internacionale koje su, podržavajući buržoaziju svojih zemalja, pozvale radničku klasu u klaonicu 1. svjetskog rata, braneći interese kapitala.
Vodio je sovjetski narod kroz prvu uspješnu proletersku revoluciju u 20. stoljeću. Revolucija koju je vodio potaknula je druge revolucionarne pokrete (Spartački ustanak u Njemačkoj, revolucije u Italiji, Poljskoj, Mađarskoj, revolucije u Meksiku, studentske pokrete u Kini…) i progresivne vrijednosti kao što su feminizam, antifašizam, borba za radnička prava, prava za besplatno obrazovanje i školstvo te ostale progresivne ideje.
Napisao je i niz teoretskih djela te je nadopunio marksističku znanost, stoga se njegova doktrina zove i marksizam-lenjinizam. Najvažnija su mu djela „Država i revolucija“, „Imperijalizam – najviši stadij kapitalizma“, „Što da se radi“, „O oslobođenju žena“ i „Sastavni dijelovi marksizma“.
Neka je vječna slava drugu Vladimiru Iljiču Lenjinu!