U Parizu je od 18. marta do 28. maja 1871. uspostavljena Pariška komuna, prva revolucionarna vlast proletarijata u povijesti – prvi svjetski poznati primjer radničke socijalističke revolucije.

U 72 dana postojanja, provela niz mjera od kojih su najvažnije bile: ukidanje stajaće vojske i njezina zamjena naoružanim narodom, odvajanje crkve od države, uspostava ravnopravnosti spolova, uvođenje radničkog upravljanja u napuštenim tvornicama, uvođenje prava općih izbora i opoziva za sva mjesta u upravi, sudstvu i prosvjeti te ograničenje plaća za službenike komune.

Pariška komuna je formalno bila obična općina Pariz, ipak je zbog svojih proglasa i dekreta postala jedan od najvažnijih povijesnih događaja za sve radikalne i revolucionarne socijalističke pokrete. Sve najprisutnije revolucionarne struje u Pariškoj komuni, anarhizam, marksizam, blankizam i komunalizam, bile su socijalističkog porijekla i iako su one inače u međusobnom konfliktu (zbog kojeg se tad već bila raspala Prva Internacionala), u Parizu su svi međusobno surađivali i nije bilo bitnih internih sukoba. Zbog toga i danas razni anarhisti i marksisti slave Parišku komunu kao jedan od najvećih i najvažnijih događaja u njihovoj povijesti.

Friedrich Engels je kasnije tvrdio da su nepostojanje vojske, samouprava gradskih četvrti i druge osobitosti značile da Komuna nije više bila “država” u starom i represivnom smislu riječi; ona je bila jedan tranzicijski oblik koji je težio ka ukidanju države kao takve. Međutim, njezin budući razvoj je ipak ostao samo teorijsko pitanje. Nakon samo tjedan dana, postala je metom napada elemenata nove francuske vojske navrat-nanos sastavljene u Versaillesu.