Najnoviji slučaj tvrtke Transcom WorldWide d.o.o. ponovno razotkriva surovu realnost kapitalističke eksploatacije u uslužnom i telekomunikacijskom sektoru. Riječ je o klasičnom modelu u kojem je tvrtka u vlasništvu švedskog krupnog kapitala, pa se stvoreni profit sustavno izvlači i odlijeva u Švedsku, dok u Hrvatskoj ostaju iscrpljeni radnici, narušeno zdravlje i sustavno kršenje osnovnih radničkih i ljudskih prava.

Ovdje se ne radi samo o nesigurnim uvjetima rada, već o sustavnoj diskriminaciji osoba s invaliditetom i viktimizaciji radnika koji se usude zatražiti svoja zakonska prava. Umjesto da poslodavac osigura zakonski obveznu razumnu prilagodbu radnog mjesta, radnica s narušenim zdravstvenim stanjem suočila se s izravnim pritiscima, noćnim radom bez obveznih liječničkih pregleda te odmazdom upravljačkih struktura i lokalnog menadžmenta nakon što je zatražila zaštitu.

Unatoč višemjesečnom opstruiranju i pokušajima prikrivanja odmazde, sustavna diskriminacija u Transcomu dobila je svoj prvi službeni epilog. Državni inspektorat Republike Hrvatske (Područni ured Osijek) dana 9. rujna 2026. godine službeno je utvrdio protupravnost postupanja poslodavca, pri čemu je potvrđeno uskraćivanje zakonski zajamčene razumne prilagodbe radnih uvjeta, nezakonito podvrgavanje noćnom radu te izravno narušavanje dostojanstva radnice stvaranjem ponižavajućeg i uvredljivog okruženja na temelju razlike u zdravstvenom stanju.

Nakon provedenog nadzora, Inspektorat je podnio optužni prijedlog nadležnom Općinskom sudu u Osijeku protiv tvrtke Transcom WorldWide d.o.o. i odgovornih osoba. Važno je istaknuti da su nadležne institucije reagirale u roku od otprilike 5 mjeseci od prijave, što potvrđuje da je riječ o neoborivo utvrđenim kršenjima zakona.

Ova diskriminacija odvija se na pozadini dugogodišnjeg obrasca bezobzirnosti prema zaposlenicima. Transcom zapošljava oko 1200 ljudi, mahom mladih nakon srednje škole i ljudi koji tek osnivaju obitelji. Tvrtka koristi njihovo neiskustvo za nametanje prekarnih uvjeta rada, o čemu svjedoče i valovi masovnih otpuštanja – od zime 2020. godine, preko iznenadnih otkaza na sam Badnjak 2025. pa sve do novih masovnih otpuštanja u lipnju i srpnju ove godine.

No, prava trulež sustava razotkriva se u ulozi lokalnih predstavničkih tijela i reakciji sindikata. Umjesto da stanu u zaštitu žrtve diskriminacije i zaustave odmazdu poslodavca, pojedinci iz Radničkog vijeća postali su obična produžena ruka uprave te su aktivno sudjelovali u provođenju i prikrivanju diskriminacije.

Zbog toga je prema Hrvatskom sindikatu telekomunikacija (HST) upućen formalni zahtjev za podnošenje tužbe za raspuštanje kompromitiranog Radničkog vijeća sukladno članku 160. Zakona o radu te hitnu suspenziju dužnosnika koji su sudjelovali u diskriminaciji radnice s invaliditetom.

Kakav je bio odgovor sindikalnog vodstva? Potpuna, sramotna i kukavička šutnja.

Dok radnici redovito odvajaju svoje članarine očekujući da u sindikatu imaju štit od samovolje poslodavca, vodstvo HST-a u praksi funkcionira kao birokratski aparat koji je tu isključivo radi zaštite vlastitih povlaštenih predstavnika u Radničkom vijeću, a ne radnika koje bi trebali zastupati. Kada je trebalo ostaviti invalidnu osobu na milost i nemilost odmazde lokalnog menadžmenta, sindikat je okrenuo glavu.

Kada je Državni inspektorat potvrdio protupravnost i podnio prijave, HST je izabrao šutjeti i ignorirati službene zahtjeve vlastite članice kako bi sačuvao fotelje i povlastice svojih kompromitiranih sindikalnih funkcionera.

Ova pasivnost sindikalne središnjice više se ne može tumačiti kao jednostavan administrativni nemar – riječ je o svjesnom odabiru sindikalne birokracije da po svaku cijenu štiti vlastitog predstavnika u Radničkom vijeću koji je sudjelovao u diskriminaciji, umjesto da stane iza oboljele osobe. Šutnja i opstrukcija sindikata u ovom je slučaju izravno suučesništvo u prikrivanju nepravde.

Odbijanjem da iskoristi zakonske mehanizme iz članka 160. ZOR-a i zatraži sudsko raspuštanje tijela koje je služilo kao produžena ruka uprave, HST šalje opasnu poruku svim radnicima u telekomunikacijskom sektoru: ako prijavite diskriminaciju, ostajete prepušteni sami sebi, dok će sindikalna birokracija bezrezervno štititi svoje funkcionere, makar oni provodili diskriminaciju nad vlastitim članstvom.

Borba protiv diskriminacije i odmazde u Transcomu time postaje i borba za čišćenje radničkog pokreta od služeništva krupnom kapitalu i uskim interesima sindikalnih predstavnika. Svaki ovakav slučaj dokaz je da kapitalizam funkcionira točno onako kako je i namijenjen, a radnička borba ne smije stajati ni pred nesposobnim poslodavcima ni pred pasivnim sindikalnim aparatčicima koji štite sami sebe.

Mi u Socijalističkoj radničkoj partiji Hrvatske pružamo punu podršku radnici u daljnjim sudskim i institucionalnim postupcima.