U subotu, 25. januara, svečano je obilježena 83. godišnjica izuzetno napornog i po ishod neizvjesnog podviga kojeg su izveli borci u toku NOB-e, poznatog kao Igmanski marš.
Rezime:
Tokom II. neprijateljske ofenzive u istočnoj Bosni, Prva proleterska brigada, koja je netom osnovana 21. XII. 1941. godine u Rudu, našla se, nakon borbi s brojčano i tehnički nadmoćnijim neprijateljskim snagama na Romaniji, u nezavidnom položaju. S obzirom da nije bilo uvjeta za uspješan nastavak borbenih djelovanja, štab brigade, nakon procjene situacije, donosi odluku o napuštanju zone i prelazak na oslobođeni teritorij prema Foči, čime bi se izbjeglo opkoljavanje brigade na uskom prostoru i njeno uništenje.
S obzirom da su se na pravcu istočno od Sarajeva nalazile jake neprijateljske snage, a isto je bilo i u zapadnoj Bosni, štab brigade odlučuje se na obilaženje Sarajeva sa zapadne strane, silazak u Sarajevsko polje i prelazak planine Igman na putu prema slobodnoj teritoriji. Potez je bio rizičan zbog otvorenog terena, neprijateljskih posada u Sarajevu i ekstremno nepovoljnih vremenskih uvjeta, ali se procjena da neprijatelj ne očekuje kako će partizani krenuti tim pravcem pokazala ispravnom.
720 boraca I. proleterske brigade, među kojima je bilo ranjenika i bolesnih, započelo je 27. januara 1942. godine, po dubokom snijegu i pri temperaturi od -32°C, uspon na planinu Igman. Usiljeni marš pod komandom Koče Popovića trajao je punih 18 sati, taktički je uspio i značajni je dio epopeje Narodnooslobodilačkog rata.
Obilježavanje:
Manifestaciju proslave tradicionalno organizira SABNOR kantona Sarajevo, a poprimila je međunarodni karakter. Na Velikom Polju, kod centralnog spomenika, iz godine u godinu okupi se 10-ak hiljada ljudi. Manifestacija je međunarodnog karaktera. Na njoj se okupljaju ljudi iz svih krajeva nekadašnje Jugoslavije, a dolaze i predstavnici iz austrijskog dijela Koruške.
Iz Hrvatske su došla dva autobusa, iz Istre, u organizaciji Društva Josip Broz Tito, i iz Splitsko-Dalmatinske županije. U obje grupe bili su i članovi SRP-a. Nije za pohvalu što iz velikih gradova poput Zagreba i Rijeke nije bilo organiziranog grupnog dolaska. Doduše, bio je Jovan Vejnović, predsjednik saveza Društava Josip Broz Tito Hrvatske.
Dio učesnika i ove je godine prepješačio etapu od Brezovice do Velikog Polja na Igmanu u dužini od 9 km, koja simbolizira marš. Međutim, ove je godine nenajavljeno izmijenjen protokol, čime su omalovaženi volja i napor više od 1.000 ljudi koji su od Brezovače do Velikog Polja pješačili. Naime, dosadašnja praksa je bila da kolonu pred spomenikom Igmanskom maršu dočekaju svi oni koji su prethodno tamo došli autobusima ili vlastitim prijevozom, koji iz zdravstvenih, kondicijskih ili nekih drugih razloga nisu u stanju odradit taj pothvat. Nakon toga pristupilo bi se polaganju desetaka vijenaca uz službeno obraćanje. Nakon toga je slijedilo druženje uz muzički nastup. Ove godine kolona je došla na poluprazan plato, što nije korektan postupak organizatora
Sve do prošle godine, na obilježavanje se odazivao jedan vrlo osebujan pojedinac, 93-godišnji Slovenac Albin Pibernik, koji je tada, kao 11-godišnjak, na maršu učestvovao s majkom, koja je nedugo nakon toga preminula od posljedica napora i ocem, borcem brigade. Alojz ove godine nije mogao prisustvovati, no poslao je pismo kojim se obratio učesnicima obilježavanja događaja.
Navečer, održano je u hotelu Saraj, gdje su učesnici odsjeli, druženje uz prigodan program dijela učesnika iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i, naravno, domaćina.
Pula 1. II. 2024.
Vladimir Kapuralin