Na Korčuli je u 95. godini preminuo drug Ante Lešaja – ogledni primjer čovjeka koji se ostvarivao u socijalističkom društvu. Rođen na Korčuli, najranije djetinjstvo proveo je pod teretom okupacije, najprije talijanske, a nakon rujna 1943., nacističke, kada stupa u SKOJ.

Nakon oslobođenja zemlje, zahvaljujući međunarodnoj suradnji, dobiva priliku školovati se u industrijskoj školi u Pragu za elektromehaničara. Nakon donošenja Rezolucije Informbiroa, vraća se u Jugoslaviju, zapošljava u lokalnom brodogradilištu, a potom prelazi u zagrebački Končar.

U Zagrebu nastavlja obrazovanje, upisuje ekonomiju te nakon doktorata radi kao istraživač na Ekonomskom institutu i kao redoviti profesor na Ekonomskom fakultetu. Unatoč postignutoj znanstvenoj razini, nikada se nije odrekao svojih radničkih korijena.

Najosebujniji dio njegova života, po kojem ćemo ga osobito pamtiti, započinje nakon kontrarevolucije i secesije 1990-ih. Kao autentični antifašist, SKOJ-evac i čovjek koji je rat iskusio iz prve ruke, komunist i lojalan pripadnik socijalističke zajednice, nije se povukao. Posvetio se istraživanju uništavanja knjižnog fonda u Hrvatskoj, koje se od fašističko-nacističkih praksi razlikovalo tek po tome što knjige nisu spaljivane javno, nego su odvožene na odlagališta.

Rezultat tog dugogodišnjeg rada jest njegovo kapitalno djelo „Knjigocid: uništavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih“, za koje je građu prikupljao godinama, uz pomoć i razumijevanje mnogih koji su mu dostavljali materijale i svjedočanstva te se suprotstavljali toj kampanji ili je pokušavali omesti.

Nakon „Knjigocida“, posvetio se istraživanju uništavanja spomen-obilježja iz NOB-a, kojih je u Hrvatskoj srušeno između 3000 i 4000, među njima i mnogi izuzetne umjetničke vrijednosti. Tu je građu objedinio u studiji „Zatiranje povijesne memorije: spomenici narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije“.

Ante Lešaja bio je i član Savjeta Socijalističke radničke partije.

Slava i hvala drugu Anti Lešaji.

27. IV. 2026.