Piše: Marcello Rosanda
Predsjednik pulskog SRP-a Davor Rakić predstavio je za Istarski.hr plan i program koalicije SRP-a (Socijalistička Radnička Partija) i Radničke fronte koja se ove godine pojavljuje na lokalnim izborima u Puli. Doduše, nemaju kandidata za gradonačelnika, ali aspiriraju na vjećnička mjesta. Prije četiri godine završili su podosta neslavno, na začelju po broju glasova, no za ove izbore su vrlo optimistični. Rakić govori jednostavno, rezolutno i podosta pomirljivo. Ne kritizira previše druge kandidate i liste, već govori samo i isključivo o svojoj koaliciji i političkim stavovima.
Podsjetimo, lista Radničke fronte i Socijalističke radničke partije Hrvatske čini nositelj Vladimir Kapuralin pa redom Gordana Vudragović, Davor Rakić, Roberto Bolković, Mateo Matošović, Enis Čaušević, Divna Bursać, Karin Grgorović, Zahida Dedukić, Dubravka Kovačević, Evelina Sanković, Ingrid Družeta, Magda Savić, Anđelka Antulov, Nedžib Bajrić, Danica Obreza, Margarita Zikollaj Barbarić, Zvonko Trpčevski, Edi Fornažar, Sandra Puhalj i Roman Vudragović.
– U kojem formatu izlazite na izbore u Puli? Koji je profil ljudi na listi? Kako to da ste se odlučili na koaliciju s Radničkom frontom?
– Socijalistička Radnička Partija i Radnička Fronta izlaze sa zajedničkom, koalicijskom listom za Gradsko vijeće Grada Pule. Razlog tome je da smo zaključili da je radnicima, umirovljenicima i drugim marginaliziranim skupinama potrebno predstavništvo u Puli kojega do sada nisu imali.
Razlog zbog čega smo ušli u koaliciju je taj što smatramo da su naše dvije stranke idejno kompatibilne lijeve stranke. Naši programi temelje se na zagovaranju radničkih prava, antifašizmu, antiimperijalizmu, antikapitalizmu, internacionalizmu i međuljudskoj solidarnosti.
Demografski profil naše liste je vrlo raznolik. Svi naši kandidati društveno su aktivni ne samo u našim strankama nego i u raznim udrugama i sindikatima. Na listi imamo radnika, umirovljenika i učenika. Srednje i visoko obrazovanih. Mislim da je naša lista etnički najmješovitija na izborima u Puli. Razlog tome je što nama nije bitna nacionalnost ni vjera naših kandidata nego njihova uvjerenja i minuli rad za opće dobro.
– Koliko dugo postoje te dvije stranke u Puli i koliko su se puta pojavljivale na lokalnim izborima?
Gradska organizacija SRP Pula bila je jedna od prvih organizacija osnovana 1997. odmah nakon osnivanja SRP-a. RF je osnovan u Puli 2015. Naše dvije stranke kontinuirano izlaze na izbore. U prošlom sazivu sabora RF je imao predstavnicu iz 8. izborne jedinice. Osobno mogu reći da sam na lokalnim izborima 2001. bio najmlađi kandidat u Istri, a i sada imamo dva osamnaestogodišnjaka na listi.
– Koja vam je motivacija za izlazak na ovogodišnje izbore?
– Naša je želja potaknuti korjenite društvene promjene u gradu Puli. Previše vremena u Puli zastupani su interesi ekonomskih i političkih elita. Dominacija krupnog kapitala onemogućuje društveni razvoj sa ciljem zadovoljenja potreba siromašnijih građana: radnika, umirovljenika, studenata itd. Stvaranje pravednog i solidarnog društva te održivog razvoja. Općenito se borimo za bolji život za sve građane ovog grada. Bogat čovjek može bilo gdje lijepo živjeti, mi hoćemo da u Puli povećamo društveni standard i zadovoljimo potrebe najširih slojeva građanstva. Ključno je pri tome i naše protivljenje betonizaciji naših obala i zelenih površina, kao i transparentan rad gradske uprave i njenih društava.
– Kakvu Pulu vidite danas, a kakva je ona koju želite u budućnosti?
– Smatramo da je Pula grad promašene razvojne politike i neiskorištenih potencijala. Grad u kojem su sve izraženije klasne podjele između bogatih i siromašnih. Grad u kojem borba za prevlast političkih i ekonomskih elita onemogućuje održivi razvoj. Grad neodržive gradnje i neodrživog turizma. Grad čija je nekadašnja snažna industrija danas na putu izumiranja. Grad sa premalo mladih, usred ekonomske i demografske stagnacije u kojem je broj stanovnika danas približno isti kao i početkom 20. stoljeća s tom razlikom da je tada to bio industrijski grad u snažnom razvoju. Grad preskup za život ne samo najsiromašnijih nego i građana sa prosječnim primanjima. Grad s krizom stanovanja na kojoj se besramno špekulira.
Nasuprot tome naše je viđenje budućnosti Pule kao grada koji stavlja na prvo mjesto potrebe najširih slojeva građanstva. Na prvom nam je mjestu demokratizacija upravljanja gradom i uključivanje građana u razvojne planove. Važna nam je reindustrijalizacija Pule stvaranjem industrijske zone, revitalizacijom Uljanika (i brodogradnje općenito), i poticanjem proizvodnje radi stvaranja novih radnih mjesta i smanjenja ovisnosti o turizmu i rentijerstvu.
Neophodno je i poticanje održive stanogradnje radi zadovoljenja potrebe za priuštivim stanovima. Istodobno potrebno je očuvati zelene površine i obalu da bi sačuvali okoliš i kvalitetu života naših građana. Vidimo grad okrenut moru. Sveučilišni grad koji privlači mlade kulturom i razvojnom perspektivom. Grad sa najrazvijenijom socijalnom politikom u kojoj su siromaštvo i beskučništvo iskorijenjeni a bolesnima se nudi sva moguća pomoć i ne ostavljaju se sami.
– Koje su konkretne mjere koje biste prvo poduzeli nakon dolaska na vlast?
– Naša prva mjera bit će izgradnja priuštivih stanova za potrebite i za radnike u deficitarnim zanimanjima. To je dugotrajan proces ali mora se dati odmah jedan snažan prvi poticaj u razvoju grada.
Druga mjera biti će smanjenje cijena javnih usluga i povećanje plaća neophodnim radnicima u njima tako da se subvencioniraju koliko je moguće i da se što više građana mogu njima služiti. Tu mislim na javni prijevoz, predškolske i druge obrazovne ustanove itd.
Rješenje problema parkiranja u gradu – smatramo da svi vlasnici osobnih automobila imaju pravo na priuštivo parkiranje u blizini mjesta stanovanja. Moramo povećati broj besplatnih parkirnih mjesta i svesti naplatu parkiranja na iznimku a ne pravilo. Centar grada je posebno problematičan jer nedostatak parkirnih mjesta ne samo da otežava život lokalnih stanovnika nego i guši njegovu privredu (pored ostalih razloga kao visoke najamnine) pošto prisiljava poduzeća da zatvaraju svoje radnje u centru i otvaraju ih na periferiji grada.
Odmah bi dali i veću podršku humanitarnim udrugama pošto neke od njihovih usluga vrlo je teško nadomjestiti a neki građani ovise o njima.
– Koliko mandata očekujete?
– Nemoguće je predvidjeti budućnost ali nadamo se dovoljnom broju da možemo utjecati na odluke gradskih vlasti.
– Vidite li mogućnost za suradnju s nekom od političkih opcija?
– Otvoreni smo za suradnju ako procijenimo da su planovi razvoja korisni za opće dobro.
– Koje su ključne teme s kojima idete pred birače?
– Demokratizacija gradske uprave, stambeno pitanje, industrijalizacija, zaštita radničkih i drugih socijalnih prava, zaštita okoliša, priuštive javne usluge.
– Kako općenito vidite današnji sistem u Hrvatskoj, ekonomija, politika, zdravstvo, mediji…?
– Hrvatska je krenula putem razvoja nerazvijenosti. Ona se nalazi na periferiji razvijenog svijeta. Ovisna je o ekonomskoj aktivnosti većih, uglavnom susjednih, zemalja ali su i inozemne i domaće investicije nedovoljne da bi potakle proizvodan ekonomski rast. Investicije u hrvatskoj su uglavnom špekulativnog karaktera, potiću rast cijena i općenito rentijerske ekonomije. Na taj način obeshrabruju proizvodne djelatnosti koje postaju nerentabilne. Visoke cijene i niske plaće potiču emigraciju uglavnom mlađih i obrazovanijih građana. Na taj način stvara se začarani krug: zbog malog broja mladih, niskih plaća i velikih troškova rađa se mali broj djece. Što je manje djece manje je mladih, a broj starijih građana i umirovljenika proporcionalno stalno raste. Hrvatska je jedna od zemalja s najstarijim stanovništvom na svijetu. Vladajuća klasa te probleme ne shvaća ozbiljno usprkos suprotnim tvrdnjama. Stranke na vlasti uglavnom predstavljaju suprotstavljene kapitalističke klanove koji sistematski zanemaruju potrebe radnika i siromašnih. Dobar je primjer toga zagovaranje vladajuće elite za rađanjem većeg broja djece u trenutku kada se četvrtina hrvatske djece nalazi ispod praga siromaštva.
Zdravstveni sustav Hrvatske odražava njenu rentijersku ekonomiju. Javno zdravstvo slabi dok privatno zdravstvo jača. Privatne klinike su sve profitabilnije i privlače sve više investicija i kadrova. S druge strane, javnozdravstvene usluge postaju sve nedostupnije, a broj radnika u javnom zdravstvu je permanentno nedovoljan za sve veću potražnju sve starijeg i bolesnijeg stanovništva.
Slična je situacija i u medijima. Velika koncentracija medija u nekolicini monopola ograničava slobodu izražavanja mišljenja različitog od onog vladajućih elita.
– Kakav je danas položaj radnika u Hrvatskoj i kako mislite doskočiti eventualnim problemima ako osvojite vlast u Puli?
– Položaj radnika u Hrvatskoj je jako nepovoljan. Plaće rastu uglavnom zbog nedostatka radne snage kao posljedica emigracije i starenja stanovništva. Međutim troškovi života rastu puno više. Radnicima je lakše napustiti Hrvatsku nego se upustiti u borbu s kapitalom s nesigurnim ishodom.
Ako osvojimo vlast prvi zadatak će nam biti dovesti pod javnu kontrolu ključne javne usluge i revidirati njihov rad. Pored toga bit će potrebno demokratizirati procedure odlučivanja i uključiti radnike i šire građanstvo u najvažnije odluke gradskih vlasti.
– Stječe se dojam da kod nas, za razliku od drugih zemalja, još uvijek nema dovoljno radničke hrabrosti, a o solidarnosti da ne govorimo. Zašto je to tako?
– To je posljedica više velikih lomova u društvenoj strukturi koji su se istodobno dogodili posljednjih desetljeća. Sindikati su se duboko podijelili i u neprestanom su sukobu. Naše društvo se u tom razdoblju podijelilo više na etničke i vjerske razlike nego klasne. Istodobno velike industrije su ugašene, povećao se broj radnika u malim uslužnim poduzećima. Jako se povećao broj radnika na ograničeno vrijeme. Zaštita radničkih prava od strane države je vrlo slaba. Sve to zajedno sa kulturnom atomizacijom društva dovodi do međusobnog nepovjerenja među radnicima i izostanku hrabrosti i kolektivnog djelovanja. Svjesni smo da će vraćanje klasne svijesti radnicima biti vrlo dugotrajan i mukotrpan poduhvat u postojećim uvjetima.