Izjava za javnost splitskog SRP-a povodom 67. godišnjice oslobođenja Splita od fašizma: Split slobodan!

Ponovno (!) očišćena ploča na spomeniku Prvom splitskom odredu

Foto: SRP

Dan 26. listopad,  jedan je od značajnijih datuma u povijesti našega  grada. Toga dana,  prije 67 godina, Split je oslobođen od fašističkih okupatora i njihovih domaćih slugu. Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP) čestita borcima slavne Titove narodnooslobodilačke vojske, antifašistima i građanima Dan oslobođenja Splita,  koji se gotovo pola stoljeća slavio kao Dan grada.

Od samog početka okupacije Splićani su u velikoj većini stali uz partizane i NOB, te tako Split nikada nije ni bio pokoreni grad, već mjesto stalnog otpora, prkosa i organizirane mobilizacije boraca u partizanske odrede.

Antifašistički Split okupatori i domaći izdajnici, od fašističke Italije (koja ga je i anektirala), nacističke Njemačke i kvislinške tzv. NDH, nisu mogli slomiti terorom, hapšenjem, mučenjem, strijeljanjem, te odvođenjem u koncentracione logore. U gradu je uspješno djelovala dobro organizirana skupina komunista, te  hiljade ilegalaca, aktivista i simpatizera NOB-a koji su velikom hrabrošću prkosili okupatoru, svakodnevno se  izlažući životnoj opasnosti.

Tako je već 7. svibnja 1941. na Marjanu formiran Udarni odred od 60 komunista koji su položili zakletvu: „U ime naroda zaklinjem se da ću se boriti protiv fašizma i njegovih slugu za slobodu svog naroda i dati sve svoje snage, ako ustreba i život!“ i odmah su započeli gradsku gerilu diverzijama i bombaškim akcijama, zatim prerastaju u Prvi splitski partizanski odred. A demonstracije srednjoškolske omladine pred Kazalištem protiv svjedodžbi na talijanskom jeziku i potpune talijanizacije Splita su bile prvi otpor u porobljenoj Evropi! Četiri limene glazbe iz Splita i okolice odlaze u partizane, više mjeseci  pred nosom okupatora traje ilegalna izložba slika i skulptura priznatih umjetnika, a cijeli Hajduk odlazi u partizane i izaziva svjetsku senzaciju.

Na dan oslobođenja  splićani su prvi puta slobodno širom otvorili prozore i od sreće uzvikivali: „Stigli su naši!“

Tako je Split s približno 40.000 stanovnika, krvlju i životima svojih sugrađana ispisao najslavnije stranice svoje povijesti i dao izniman doprinos pobjedi nad fašizmom. Od 12.500 učesnika NOB-a poginulo ih je 5.145, mnogi su ranjeni, bezbroj je raseljenih, mnoge civilne žrtva rata  umru od gladi, bolesti i neimaštine.

Split je dao 10 narodnih heroja koji su odlikovani posmrtno (Vlado Bagat, Mate Bilobrk, Ljubo Dumičić, Mate Golem, Ante Jonić, Drago Marković, Vinko Paić Ožić, Đermano Senjanović i Antiša Vučičić), a nakon rata odlikovano je još 7 narodnih heroja (Anka Berus, Branko Dude, Ljubo Ilić, Ante Jurjević-Baja, Vicko Krstulović, Srećko Reić Petica i Ante Roje).

U zahvalu i  trajni spomen na te hrabre ljude i slavne događaje, grad Split im se odužio dajući po njihovim imenima nazive mnogih ulica ustanova, škola, poduzeća; prema borcima  se iskazivalo primjereno poštovanje. Slobodni Split doživljava sveopću obnovu i snažni privredni razvoj u povoljnim društvenim okolnostima samoupravnog socijalizma, te postaje industrijski, sveučilišno-znanstveni, medicinski, turistički, kulturni i sportski centar Dalmacije i šire. Stoga je nemjerljiv trag koji su za sobom ostavili borci NOB-a: slobodu i  progresivne društvene promjene!

Dolaskom „mlade hrvatske demokracije“, početkom 90-tih prošlog stoljeća, vlast je u stalnom sukobu sa vlastitim Ustavom, jer su NOB, borci NOB-a i njihovi rezultati, neopravdano izloženi pogromu i neciviliziranim odnosom  novih vlastodržaca. Vlast pretvara borce u građane drugog reda. Fizički su ugroženi, diskriminirani u odnosu na „borce domovinskog rata“, falsificira se povijest u udžbenicima, umanjuju im se prava i mirovine, ruše spomenici i spomen obilježja, uklanjaju nazivi ulica, trgova i dr., vandalski se briše svaki otpor fašizmu, uz istovremeno rehabilitiranje ustaštva i  tzv, NDH  i to nesnošljivo stanje sporo se mijenja, te s većim ili manjim nijansama (prvenstveno  zbog  „prilagođavanja“  Evropi),  ostaje sve do današnjih dana.

U nekad „crvenom“ Splitu, borci su posebno izloženi patološkoj mržnji i besprimjernoj nesnošljivosti prema tom vremenu i ljudima. Nedovoljna civilizacijska razina i revanšizam svih garnitura splitskih vlasti do današnjih dana, objašnjava kako se moglo dogoditi da se potezom pera, sramnom odlukom Gradskog vijeća Split 1992. g.  uklone sva obilježja NOB-a i poslijeratne izgradnje, zapravo izbriše i ignorira cijeli jedan period povijesti, tako da se danas „demokratski“ Split može „pohvaliti“ da je jedan od rijetkih gradova u svijetu koji je uklonio sva spomen-obilježja ljudi i događaja iz 2. svjetskog rata, kao da ga i nije bilo! Primjera je puno, samo jedan: štandarac na Pjaci koji označava značajne događaje u Splitu, od Dioklecijana do ovih dana, ne bilježi period 1941.- 45.!

SRP će se i dalje, kao i do sada, zalagati da se ovo nenormalno stanje mijenja!

Socijalistička radnička partija je u srijedu, na nekadašnji Dan oslobođenja, također i položila cvijeće i vijence na spomen-ploču osloboditeljima Splita na Narodnom trgu (Pjaca). Međutim, valjda sukladno ranije spomenutim „novim tradicijama“, mediji nisu zabilježili naš čin i prisustvo događaju, iako je ono ponavljano kao i čišćenja spomen-ploča pa i fotografirano.

Polaganje vijenaca na Narodnom trgu

Foto: slobodnadalmacija.hr

26. listopada 2011.

Gradska organizacija SRP-a Split

Više o temi:

Dragan Markovina: Sretan ti dan, grade! (http://www.e-novine.com/region/region-hrvatska/52264-Sretan-dan-grade.html)

Obilježena 67. obljetnica oslobođenja Slita u HNK (http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/nakon_velicanja_zvijezde_petokrake_i_josipa_broza_splitskim_hnk_se_zaorilo_tito_tito_/425277.html)