PONOSNI NA 8. DALMATINSKI KORPUS

Ovih se dana prije 81 godine na jugoslavenskom ratištu odigrala jedna od najžešćih i najkrvavijih bitaka u II. svjetskom ratu, poznata pod imenom „Kninska operacija“, koja je trajala od 25. 11. – 5. 12. 1944. a kojom je skršen otpor njemačkog 15. brdskog armijskog korpusa.

Bio je to strašan sraz vojski na malom prostoru, U operaciji je sudjelovalo oko 32.000 boraca pretežno 8. dalmatinskog korpusa kojeg je vodio general Petar Drapšin U bitci je poginulo 1.884, ranjeno 2.439, a nestalo 126 partizana. Neprijateljske snage brojile su 62.000 vojnika: Nijemaca 45.000, ustaša 12.000 i četnika 5.000, a njihovi gubici iznosili su oko 12.000 poginulih te 10.000 zarobljenih oficira i vojnika. 264. njemačka divizija pretrpjela je takve gubitke da je brisana s popisa vojnih jedinica Wehrmachta. Tom velikom bitkom konačno su od fašističkog okupatora i domaćih izdajnika oslobođeni šire područje Dalmacije, dijelovi Like i Hercegovine kao i priobalje. Ove borbe bile su izuzetno krvave, a da se okupator nije imao namjeru povući, usprkos kraju rata koji gubi, govore i veliki gubici na obje strane.

Ovom operacijo, 8. korpus pokazao se sposobnim poraziti najelitnije njemačke snage. Potpuno je porazio dva njemačka armijska korpusa obilno potpomognuta ustaško-četničkim snagama, koji su bili u ovim borbama potpuno razbijeni i uništeni: 264. njemačku diviziju, 369. i 373. legionarsku diviziju, 6., 7. i 9. ustašku i 9. domobransku brigadu. Njemački generali bili su iznimno iznenađeni spretnošću vođenja operacija velikih razmjera partizanskog vodstva. U svom izvještaju o Kninskoj bitci, glavni njemački komandant Grupe armija “E”, feldmaršal A. von Lohr, kaže: „Borbe u rajonu Knina po jačini ljudstva, kao i dobrom rukovođenju od strane neprijatelja, izgubile su karakter vođenja rata protiv bandi. Neprijatelj u neposrednoj borbi se može usporediti s regularnim jedinicama…”

Početkom 1943., na području Dalmacije velikoj njemačkoj vojsci suprotstavljalo se 13 dalmatinskih brigada od kojih su formirane 9., 19., 20. i 26. divizija, a naredbom Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita od 7. l0. 1943., formirana je snažna partizanska formacija – 8. dalmatinski korpus, kasnije proglašen udarnim, s prvim komandantom Vickom Krstulovićem. Korpus je imao ukupno 13.049 boraca, a do kraja rata narastao je na 45.524 boraca i komandnog osoblja te je, sa 150 topova i 35 tenkova, bio brojčano i po vatrenoj moći najjači korpus u NOVJ koji je u svom sastavu privremeno imao, u organizacijskom i operativnom pogledu, i mornaricu NOVJ.

Uspješno je djelovao na širem području Dalmacije, Like i Hercegovine te priobalju u borbi s dobro opremljenim njemačkim divizijama te ustaško-domobranskim i četničkim snagama. Prve uspješne borbe korpus je vodio tokom zime 1943./44., a zatim 1944. godine sudjeluje u obrani Visa te u obrani maršala Tita prilikom desanta na Drvar. Za postignute uspjehe pri oslobađanju Knina i cijele Dalmacije od fašističkih okupatora kao i šireg područja Mostara, 8. korpus je pohvaljen od Vrhovnog komandanta, maršala Josipa Broza Tita, te ulazi u sastav 4. armije.

Žestoka ofanziva partizanskih jedinica u oslobađanju zemlje, cijele Dalmacije, južnog dijela Bosanske krajine i južne Like, čiju glavninu su činili borci 8. dalmatinskog korpusa, započinje naredbom Vrhovnog komandanta od 7. 9. 1944. i smotrom 1. dalmatinske proleterske brigade na viškoj obali 12. 9. 1944. kada je Tito izgovorio poznato “Tuđe nećemo – svoje ne damo!”

U prvoj fazi oslobođeni su otoci, prometnice i napose veći gradovi. Tako je već 18. 10. oslobođen Dubrovnik, 22. 10. Makarska, 26. 10. oslobođen je Split, a zatim 3. 11. Šibenik i Trogir, kao i sva mjesta Dalmatinske zagore, te, konačno, velikom bitkom i Knin  3. 12. 1944.

Danas, poslije 81 godine, dužni smo se s pijetetom prisjetiti herojske borbe i velikih žrtava Titovih partizana bez kojih ne bi bilo ni pobjede nad najbestijalnijom ideologijom u povijesti čovječanstva – fažizmom. Danas se ujedno prisjećamo i s kojim su se ciljevima i očekivanjima stotine hiljade naših ljudi priključile Narodnooslobodilačkoj borbi i krenule protiv nacističke Njemačke, fašističke Italije i kvislinške NDH.

Inače, još jedan važni razlog prisjećanja na slavne dane partizanske borbe jest taj što je partizanska borba od 1941. – 1945. u Hrvatskoj i Jugoslaviji jedini pokret koji je našem društvu donio revolucionarne progresivne društvene promjene, a to znači da pobjeda partizana nije bila samo oslobođenje od fašizma nego i socijalistička revolucija. Iz tih razloga, antifašisti moraju čvrsto stati na put sve agresivnijem revizionizmu, rušenju spomenika, ukidanju stečenih ljudskih, radničkih i drugih prava, kao i uklanjanu svih tragova sjećanja na slavnu prošlost koja je ostala trajni putokaz za budućnost.

Ovim velikim pobjedama, ali i velikim žrtvama, dalmatinski partizani dali su značajan doprinos oslobođenju zemlje, vraćanju oduzetih teritorija te ukupnoj pobjedi Antifašističke koalicije, na što su ponosni svi dalmatinski borci i većina žitelja Dalmacije.

Borci, antifašisti i mnogi građani Splita i Dalmacije poručuju da ih nikada neće zaboraviti.

Vječna slava Titovim partizanima!

4. 12. 2025.