Vlada RH se hvali kako je donijela paket mjera za zaštitu građana i gospodarstva. Pri tome licemjerno manipulira tim mjerama.
Licemjernost se vidi u prezentaciji mjera. Vlada navodi cijenu bez mjera, onu sa mjerama i „uštedu“ kao rezultat mjera. Kako vrlo malo građana zna kako se opće izračunava cijena derivata, vlada može definirati bilo koju „cijena bez vladinih mjera“ i tako povećati „uštedu“ tj. licemjerno se hvaliti svojim uspjesima.
Pravi i jedini bitan podatak je koliko je cijena porasla i to ne u apsolutnom iznosu već u postocima. Samo tako će građani stvarno percipirati porast (i uspjehe), ove vlade. Dakle:
| derivat | povećanje cijene |
| Eurodizel | 12% |
| Eurosuper | 8% |
| Plavi dizel | 34% |
Iz tablice se vidi da će za količinu eurodizela koju su građani dosad plaćali 100€ odsad morati plaćati 112€ i to je jedino relevantno i građanima razumljivo. Najveće licemjerje se vidi u plavom dizelu gdje će sad morati plaćati 134€ za količinu koju su prije plaćali 100€. Licemjerje je u tome što se vlada hvali na sva usta kako se brine za poljoprivredu i daje silne subvencije, a gorivo za poljoprivredu i ribarstvo (plavi dizel), pa time i troškove proizvodnje, povećava puno više nego za automobile.
Pored toga, vlada nigdje ne navodi koliki je porez tj. koliko nam je uzimala prije od cijene koju plaćamo na benzinskim crpkama, a koliko će uzimati sa mjerama. Tako bi pokazala otkuda se financiraju te „veličanstvene“ mjere.
Svoju nesposobnost vlada posebno pokazuje i kod cijene električne energije. Naime, cijene proizvodnje električne energije u RH su izuzetno niske jer su sve elektrane sagrađene u onom „mrskom socijalizmu“, ( od rata naovamo samo HE Lešće) pa su isplaćene, tj. troškovi proizvodnje su iznimno niski (ispod 20€/MWh). Ali pored toga, cijena se uspoređuje s europskim tržišnim cijenama (iznad 100€/MWh). Istina je i to da je RH od 20% izvoza električne energije u socijalizmu došla (i to uz sve uništenje industrije kao najvećeg potrošača) na 40% uvoza. HEP kao vladina firma zatvara elektrane (TE Urinj) pod izgovorom da su nerentabilne naspram uvoza.
Lažno se prikazuje isplativost velikih obnovljivih izvora (solarne i vjetroelektrane) skrivajući velike indirektne troškove (npr. regulacija sustava), a ograničeno se subvencionira male (privatne) izvore koji su daleko rentabilniji i za građane, ali i za HEP.