Odluka o priključenju Istre matici zemlji temelji se na odlukama i rezolucijama Prvog zasjedanja ZAVNOH-a na Plitvicama dana 14. 6. 1943., koje naglašavaju da je jedan od osnovnih zadataka ZAVNOH-a borba za povratak svih od tuđina otetih hrvatskih pokrajina i njihovo priključenje matici zemlji i to: Istre, Zadra, Rijeke, svih jadranskih otoka, anektiranog dijela Dalmacije, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara te Međimurja.
Odlučna poruka podrške Istranima i primorskim Slovencima došla je i od Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita:
“Zajedno s ostalim narodima Jugoslavije udarajte neprijatelja još jače, uništavajte njegovu vojsku, uništavajte saobraćajna sredstva, željezničke pruge, mostove i vojne objekte, ne dajte okupatoru mira ni počinka. Budite ustrajni i borite se isto tako kao vaši drugovi u Bosni i Hercegovini i drugim krajevima.
Naprijed borci, komandiri i politički komesari jedinica NOV u Istri i Slovenskom primorju.”
Odluke ZAVNOH-a i poruka Tita dale su posebno ohrabrenje vodstvu NOP-a Istre koji 12. 9. 1943. izdaje proglas na čakavštini:
“Istrijani!
Ča ne čujete da tuče zadnja ura!
Badoglio je samo priobuka košulju onoga breka!
Naši mrtvi išču osvetu! Naši živi išču slobodu!
U boj složno s našom hrvatskom, srpskom i slovenskom braćom! Nima već konfina među nami!
SVI U NARODNU VOJSKU! SAMO S PUŠKOM SE MORE DOBIT SLOBODA!”
Kapitulacijom Italije 8. 9. 1943., već sutradan započinje opći ustanak naroda Istre. U par dana razoružano je 8.600 talijanskih vojnika. Skidaju se fašistički znakovi i obilježja s javnih zgrada. Pod oružjem se našlo oko 10.000 Istrana te je do 11. 9. oslobođen gotovo cijeli poluotok, osim Pule, Fažane, Brijuna i Vodnjana.
Ustanici s područja hrvatske Istre oslobađaju čak i Izolu i Kopar u slovenskom dijelu Istre te izbijaju pred sami Trst.
Narodnooslobodilački odbor Istre donio je 13. 9. 1943. odluku o priključenju Istre matici zemlji, a na Pazinskom skupu je Ljubo Drndić pročitao sljedeći Proglas:
“Istarski narode,
Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje… svojim vlastitim snagama, ne čekajući da im drugi donesu slobodu, Istrani su ustali, jurnuli na kasarne, uhvatili čvrsto oružje u svoje ruke da njime brane svoje pravo i slobodu. Otvorena su vrata zloglasnih tamnica i pušteni na slobodu dični sinovi nepokorene Istre. Nećemo više nikad dozvoliti da se našom sudbinom drugi poigrava.
Rodoljubi Istre!
Prvi put u našoj historiji uzima narod kormilo u svoje ruke.
Istra se priključuje matici zemlji I proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom.
Stanimo na branik naše slobode. Ne dajmo je više nikome za živu glavu! Moramo da ostanemo svoji na svome. Budimo disciplinirani i slušajmo upute naše narodne vlasti, naših Narodnooslobodilačkih odbora.”
Nakon govora uslijedio je burni pljesak. Čuli su se snažni poklici domovini Hrvatskoj i ZAVNOH-u, Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije, Crvenoj armiji i savezničkim armijama.