Povodom obilježavanja 69. godišnjice Dana pobjede nad fašizmom, slavnog povijesnog događaja u svjetskim razmjerima, Socijalistička radnička partija Hrvatske – Gradska organizacija Rijeka želi naglasiti kako antifašizam nije samo ustavna formulacija ili prigodničarska teza, već i civilizacijsko dostignuće društ(a)va slobodnih pojedinaca, koje je u današnjici ugroženo sa više strana.

Diljem Europe, nažalost, jača atmosfera slična razdoblju uoči ovog krvavog globalnog sukoba: teška ekonomska kriza pogađa milijune ljudi, ekstremni ideološki pokreti jašu na valu nezadovoljstva masa i pri tom prilično nesmetano, čak i putem parlamentarne zastupljenosti, propagiraju mržnju i nasilje prema svima naprosto “drugačijim” od većine, ne uviđajući da su u svojoj oskudici svi jednaki bez obzira na podrijetlo, religijsku ili seksualnu pripadnost. Poznato je kako se to “pitanje” rješavalo u nacističkoj Njemačkoj ili npr. marionetskoj tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Logori smrti nisu izgleda bili dovoljna opomena, s obzirom da su uopće mogući događaji poput onih u Ukrajini ili fašističkih marševa u Mađarskoj.

I u Hrvatskoj, akterici i baštinici slavnog antifašističkog otpora, zadnjih desetljeća su “zaboravljeni” ideali jednakosti i bratstva među ljudima i narodima. Stoga se, uz penetraciju religije u obrazovni sistem, te agresivne revizionističke zahvate, mlade naraštaje ne odgaja prema načelima slobode pojedinca ili solidarnosti već uskog nacionalnog identiteta i međusobne kompeticije, što je poguban slijed događaja u kapitalističkom društvu periferije kojem je izvjesno daljnje osiromašenje, kao idealna podloga za atmosferu straha.

Današnja obljetnica nije tek “stranica u spomenaru” već ozbiljna prilika za razmisliti kamo može otići (hrvatsko) društvo, Europa ili čak Svijet, ukoliko se, uz svu tehnološku opremljenost, brzinu razmjene i dostupnost informacija, “vratimo” na početak 30-tih godina prošlog stoljeća, s obzirom da privredni oporavak u ovakvim uvjetima više ne može očekivati ni najoptimističniji zagovornik kapitalističke Hrvatske pod egidom “svoj na svome”.

Sagledavanjem svih “blagodati” sistema koji je većinu osiromašio, te ucijenio nesigurnim radnim mjestom i mizernim dohotkom – stavimo li sve činjenice u već viđeni povijesni kontekst – antifašizam je neprocjenjivo važan doprinos očuvanja humanosti u surovoj realnosti sveopće nepravde koji istovremeno raskrinkava atmosferu straha inzistiranjem na društvenoj jednakosti.
Samim time, antifašistički svjetonazor je neprocjenjivo bogatstvo u svijetu koji gomila materijalno bogatstvo uskoj skupini profitera. Na žalost, antifašizam je posljednjih 20-tak godina u Hrvatskoj deklarativan – zahvaljujući vremenu tuđmanizma nestao je iz naziva ulica, trgova, sa sportskih događaja i, dijelom, iz javnog govora.

Izgubimo li (do kraja) antifašističku “dušu”, pristajemo na društvo psihoze u kojem nestaje humanost, čak i u sadašnjem deklarativnom obliku, te je moguće oživljavanje postrojenja logora smrti, destrukcije i razaranja, na korist malobrojne klase profitera kojoj jednakost i uzajamnost među ljudima ne odgovara ni u kojem smislu, posebno u trenucima ugroženosti njihova opstanka.

 
U ime GO Rijeka SRP-a,

Dalibor Vidović, predsjednik