Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP) izražava duboko poštovanje prema borcima partizanskih odreda koji su se odazvali na poziv Tita i KPJ, a koji su nicali širom Dalmacije tokom augusta 1941., prve ratne godine, napose borcima Prvog splitskog partizanskog odreda, koji je svojom borbom, 14. 8. 1941., s deseterostruko nadmoćnijim fašističkim neprijateljem, ustašama i talijanskim okupatorima, označio početak oružanog otpora naroda Dalmacije.
Činjenica je da je masovni otpor fašistima u Dalmaciji započeo već prvih dana okupacije. Do izražaja dolazi veliki utjecaj KP u narodu, naročito među omladinom koja masovno prilazi SKOJ-u, demantirajući danas one koji neozbiljno ili pak tendenciozno, zanemarujući tu činjenicu, potenciraju nekakvu spontanost otpora, jer su se ostale političke snage pasivizirale ili čak priključile okupatorima, kao i predstavnici crkve.
Stvaranju prvih odreda prethodio je Prvomajski proglas CK KPH pozivom narodu Hrvatske na oružani otpor, kao i odluka da sve partijske organizacije formiraju vojne komitete za pripremu oružanog ustanka. Tako je u Splitu, već 7. maja 1941. na Marjanu, formiran 1. Udarni odred od 66 komunista koji su položili zakletvu, prikupljali oružje, vršili sabotaže i dr., a iz kojeg kasnije nastaje Prvi splitski partizanski odred. Rimskim ugovorima, kojima tzv. NDH 18. 5. 1941. predaje Talijanima Dalmaciju s preko četiri stotine hiljada svoga stanovništva, izdajnički je čin koji je izazvao još veći bijes i otpor naroda te ubrzao formiranje partizanskih odreda u Dalmaciji s planom spajanja sedam dalmatinskih odreda: solinskog, kaštelansko-trogirskog, rogozničko-primoštenskog, zatonsko-vodičkog, šibenskog i sinjskog koji bi činili jezgru NOP-a u zaleđu Dalmacije.
Provodeći taj plan, borci Prvog splitskog partizanskog odreda krenuli su iz Splita, predio Plokite, 11. 8. 1941., slabo naoružani i bez ikakvog ratnog iskustva, teško se probijali kroz vrleti Dalmacije, neadekvatno obučeni, neki i u kopačkama, žedni. Zbog loše organizacije, jedan dio odreda je otkriven, opkoljen i napadnuti od strane ustaša i Talijana 14. 8. 1941., gdje se u Klapež poljani, kod sela Košute, vodila prva borba s fašistima u Dalmaciji, uz odnos 44 partizana naspram 400 okupatora i ustaša. Borba je trajala cijeli dan, poginula su 3 boraca, 5 ih je teško ranjeno, zarobljena su 24, a 13 ih se uspjelo vratiti u Split.
Presudom pokretnog prijekog suda, tzv. NDH određuje kaznu smrti strijeljanjem koja je izvršena 26. 8. 1941. na Ruduši. Na samom stratištu partizani su klicali: „Živila Crvena armija! Živili proleteri! Živio oslobodilački pokret! Krvnici! Kukavice! Evo ti prsi, pucaj, pucaj! Ima još naroda iza nas!“
Poraz dijela Prvog splitskog partizanskog odreda samo je za par mjeseci odgodio ujedinjenje dalmatinskih odreda, a borba Prvog splitskog partizanskog odreda označila je početak ustanka u Dalmaciji.
Nakon rata, grad Split se dostojno odužio nesretno stradalim borcima dajući jednoj od svojih najvažnijih gradskih prometnica ime Prvog splitskog odreda, koja je sramnom odlukom Gradskog vijeća Splita uklonjena već 1992. i do današnjih dana nije vraćena ista ulica.
Kontrarevolucijom 90-ih, ili, kako joj se od milja tepa, “demokratskim promjenama“ , odmah se revanšistički pristupilo totalnoj reviziji povijesti pa je već 1992., sramnom odlukom Gradskog vijeća Splita, brisano ime Prvog splitskog odreda , kao i svi nazivi ulica, ustanova, poduzeća i spomen-obilježja po ličnostima i događajima iz razdoblja slavne NOB-e.
Na mnogim skupovima boraca, antifašista, lijevih partija i simpatizera, više puta su upućivani zahtjevi gradskim vlastima da se vrate neka obilježja iz tog vremena, naročito ovoj hrabroj mladosti, ali bez razumijevanja i značajnije realizacije. Borci NOR-a, antifašisti, kao i mnogi građani, već godinama su zabrinuti. Upozoravaju na sve veću opasnost od rastuće fašizacije društva, koje sve agresivnije revidira, negira i falsificira davno utvrđene povijesne činjenice, razarajući njegovu antifašističku bit te poništava sve pozitivne tekovina proteklog razdoblja, a u svrhu rehabilitacije poražene ustaške ideologije i prakse iz Drugog svjetskog rata.
Ovih dana, 84 godine od tragične pogibije mladih heroja, podsjećamo vlast na nepravedno zaboravljenu mladost i njenu veliku žrtvu za slobodu, no upravo se taj „nemar“ potpuno uklapa u konačni otklon vlasti ove zemlje od antifašizma i njenih civilizacijskih vrijednosti, čiji je jedini krimen da je uspješno vođen od malene, ali dobro organizirane Komunističke partije na čelu s Josipom Brozom Titom.
Time su antifašizam i zločinački fašizam dovedeni u obrnuto proporcionalni odnos: što se više tolerira fašizam, nacionalizam, ksenofobija, rasizam, mržnja i netolerancija svake vrste, to se sve manje poštuje, cijeni i podupire antifašizam. Već stanovito vrijeme vlast sve očitije ignorira obilježavanja značajnih datuma iz naše i svjetske antifašističke povijesti, poput svečanog obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom, Dana oslobođenja mnogih naših gradova i regija te povrataka teritorija od strane partizana matici zemlji, poklonjenih od tzv. NDH okupatorima, a što se do danas pokušava „naučno“ osporiti, ali i kroz agresivno uklanjanje imena ulica i trgova, u svijetu cijenjenog i poštovanog antifašističkog vojskovođe, političara i državnika Josipa Broza Tita, sve upakirano rastućom antikomunističkom histerijom i floskulom o „borbi protiv svih totalitarnih režima“, na što kritike dolaze i iz svijeta.
Tako je i ova nesretno stradala splitska mladost, dajući svoj život za slobodu i ideale progresivnog društva, ovih dana doživjela ponovnu egzekuciju kao izravna žrtva takve politike. To potvrđuje, uz mnogo drugog, i nedavni profašistički koncerti pjevača koji otvoreno nastupa s profašističkim stavovima i pjesmama u svom repertoaru u kojima se upravo veličaju krvnici i egzekutori, ubojice splitske mladosti, čijim toleriranjem institucije postaju suučesnici. Svaki ustaški povik – novi je rafal u prsi mladih splitskih heroja.
Stoga i ovom prilikom izražavamo najoštriji protest vladajućoj politici koja svojim postupcima toleriranja profašizma duboko vrijeđa brojne žrtve, patnju i borbu svog naroda za slobodu, politici koja je sve više u koliziji s vlastitim Ustavom, politici koja dopušta dizanje spomenika ratnim zločincima i osuđenim međunarodnim teroristima, nesmetano stupanje crnokošuljaša po našim ulicama, drsko ruganje svim žrtvama rata kroz fašistički pozdrav.
Vječna slava i hvala Titovim partizanima za slobodu, mir i društveni progres!
11. 8. 2025.
Socijalistička radnička partija Hrvatske