U medijskoj tišini, ignoriran u javnosti protekao je još jedan 29. novembar, značajan datum iz naše suvremene povijesti koji je obilježio više od pet desetljeća života na nekadašnjem jugoslavenskom prostoru. Temeljni događaj koji je odredio taj dan 29. XI. 1943. bilo je II. zasjedanje AVNOJ-a, Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, vrhovnog vojnog i političkog tijela Narodnooslobodilačke borbe. Na tom su zasjedanju predstavnici jugoslavenskih naroda, usred rata i usred okupirane Evrope, u malom bosanskom gradu Jajcu, na oslobođenoj teritoriji, udarili temelje buduće slobodne države s novim društveno-političkim odnosima.
Nakon završetka rata, 29. novembar obilježavao se kao Dan republike i bio je najznačajniji praznik nove mlade države koja se u revoluciji izborila za socijalističko uređenje. Na tom se nije stalo, po prvi put u povijesti implementirana je Marxova misao „tvornice radnicima – zemlja seljacima“ u formi samoupravljanja. Neki kažu preuranjeno. Možda i da, ali je polučilo epohalne rezultate. Nikad do tada ljudi s ovih prostora nisu postigli tako dinamičku preobrazbu i takvu kvalitetu života. Obnovljena je u ratu porušena zemlja sa stopom razvoja u samom svjetskom vrhu. Obrazovanje, zdravstvene usluge i stanovanje bili su dostupni svima, ali ne besplatno kako to neki danas paušalno tumače, već na osnovu solidarnog financiranja. Na međunarodnom planu su narodi s ovih prostora, nakon mračnih stoljeća podčinjenosti tuđim gospodarima, konačno uživali suverenost u punom smislu te riječi. Nikome podčinjeni, nikome poslušni.
Nakon kontrarevolucije i secesije 90-ih ta je struktura uništena u međuetničkom i međukonfesionalnom oružanom sukobu s elementima građanskog rata. Nove elite koje su došle na vlast uz tuđu pomoć ukinule su vrijednosni model koji je iniciran 29. novembra 1943. godine u Jajcu, a sproveden nakon pobjede u ratu. Poništile su sve njegove odluke i kasnije rezultate, a zadržale samo one koje govore o AVNOJ-evskim granicama. Jedino što nisu poništili je vlastito obrazovanje i beneficije društvene nadgradnje koje su stekli u tom vremenu koji su im poslužili kao benefit u pohodu na nove pozicije.
Ignoriranjem i prešućivanjem događaja koji su obilježili i dio njihovog života je kukavičluk i oni nemaju hrabrosti odgovoriti zašto to čine, a nemaju hrabrosti niti kritički se osvrnuti na te činjenice koje su postojale u realnom vremenu. Prešućivanje povijesnih događaja, koji su se dogodili u ne tako dalekom vremenu, predstavlja zločin prema povijesti.
predsjednik SRP-a
Vladimir Kapuralin