Uz zvukove Internacionale, koju su otpjevali svi prisutni , u nedjelju 15. novembra zaključen je 21. Kongres Komunističke partije Njemačke (DKP) koji je otvoren dan ranije u Frankfurtu na Majni.

3000 članova DKP predstavljala su 154 delegata, a kongres je pratilo još toliko gostiju, predstavnika medija, predstavnika udruga, članova DKP i simpatizera. Kongres su pratili i predstavnici 32 inozemne partije.

Profil delegata kongresa bio je izjednačen po pitanju dobne i rodne zastupljenosti, a sve odluke donosile su se javnim glasanjem. Kongres je potvrdio dosadašnji pravac političkog djelovanja, a on se zasniva na klasnom argumentu, povezanost sa sindikatima i uključivanje u njihove aktivnosti i kapilarno djelovanje među masama.  Čvrsto je istaknuta i antifašistička orijentacija partije. Kao jedan od uzroka koje stoji na putu klasnog osvješćivanja radnika i njihovog masovnijeg uključivanja u klasnu borbu protiv kapitalističkog izrabljivanja, naveden je visoki stupanj integracije radništva u buržoaski poredak.

Iako malobrojna, partija je vrlo dobro organizirana. To se dalo razabrati iz izvještaja koji su na kongresu podneseni. Zahvaljujući dobroj organizaciji, partija uspijeva preživjeti zahvaljujući naporu vlastitih članova. Informiranje i predstavljanje javnosti putem partijskog tjednika „Unsere zeit“, a jednom godišnje, početkom srpnja, održava se festival tjednika, što je inače običaj mnogih komunističkih i radničkih partija zapada.

Kongres je javnim glasanjem izabrao, odnosno potvrdio, dosadašnjeg predsjednika Patrika Köbelea i izabrao dvojicu potpredsjednika i ostala partijska tijela.

Vladimir Kapuralin,

predsjednik SRP-a