Archive for Eu

Izjava DKP-a povodom izbora u saveznoj državi Tiringiji

Prenosimo izjavu za medije naše sestrinske partije, DKP-a (Njemačka komunistička partija) povodom izbora u saveznoj državi Tiringiji:

Patrik Köbele, predsjednik DKP-a, i Volkmar Schneppat, predsjednik DKP-a Tiringija, izjavili su:

„AfD (Alternativa za Njemačku) je rezultat rasta desnice u Njemačkoj. Ovaj uspon desnice obilježen je agresivnošću na vanjskopolitičkom planu, ratnom politikom i naoružavanjem te agresivnošću na unutarnjem planu – militarizacijom, policijskim zakonima i političkom agendom. Taj rast desnice ne potiču i ne podržavaju samo stranke Unije (Kršćansko-demokratska unija) i FDP (Liberali), već i SPD (Socijaldemokrati) i Zeleni.

AfD koriste za raskol i uništenje otpora ratnoj politici, socijalnoj pljački i smanjenju demokracije, kako bi se odvratila pažnja od pokretača takve politike u kapitalu i vlasti. AfD se koristi da bi se zavadili oni koji pate od takve politike, ali i kao reakcionarna opcija ukoliko drugačije ne bude bilo moguće. Izbor zastupnika FDP-a s glasovima AfD-a i CDU-a danas se naziva i „probijanjem leda“ od strane odgovornih za rast desnice. Da, to je nova kvaliteta. Međutim, nova kvaliteta koja se sasvim logično uklapa u politiku vladajuće klase u Njemačkoj.

Pretpostavljamo da će se ovaj razvoj nastaviti kada splasnu prva uzbuđenja. Može ga zaustaviti samo masovni pokret za mir, socijalna i demokratska prava, kao i antifašistička borba, koja će jasno pokazati uzrok rasta desnice.

Za jasan cilj i uspjeh borbe, nužna je i spoznaja da politika „maženja“, prilagođavanja antisocijalnoj politici i revizije povijesti, kakvu prakticira većina Ljevice (Die Linke) u Tiringiji, nisu dio rješenja, već dio problema.

 

Prosvjedi protiv NATO-a u Grčkoj

Prema informaciji koju smo dobili od naših drugova iz klasno orijentiranog sindikata PAME, u četvrtak su širom Grčke, u organizaciji tog sindikata i drugih civilnih organizacija, održane masovne demonstracije protiv “Zajedničkog obrambenog sporazuma” između SAD-a i grčke vlade. Ovaj prezira dostojan sporazum ima za cilj dodatno ojačati vojno prisustvo SAD-a i NATO-a u Grčkoj i dodatno uključivanje Grčke u NATO planove na Mediteranu.

Hiljade radnika, studenata, penzionera i ostalih učesnika demonstracija uzvikivalo je parole protiv podređenosti imperijalizmu, američkom vojnom prisustvu u Grčkoj i protiv američkog “Plana za Palestinu”.

https://flic.kr/s/aHsmL6zVSp

https://flic.kr/s/aHsmL6zbYx

Da miru! Ne NATO-u!

Da miru! Ne  NATO-u!

Ne  NATO-vom ratnohuškačkom samitu u Londonu

 

Organizacija Sjevernoatlantskog pakta (NATO) nastavlja s obilježavanjem 70. godišnjice održavanjem samita šefova država i vlada u Londonu 3. – 4. prosinca 2019. godine.

NATO je već 70 godina agresivni vojni alat imperijalizma broj jedan. To je najveća i najopasnija vojna organizacija na svijetu. Unatoč rivalitetima njegovih pojedinačnih članica i proturječnosti koja su s vremena na vrijeme prisutna, on je i dalje inherentno i duboko povezan s politikom SAD-a i EU-a.

NATO je odgovoran za agresivne ratove protiv zemalja i njihovih naroda – uključujući Jugoslaviju, Afganistan i Libiju – ostavljajući iza sebe smrti, patnje, uništenja i dugoročno zagađenje i degradaciju okoliša.

NATO je kontinuirano primao nove članice i partnere i širio svoju sferu utjecaja i intervencija širom svijeta.

NATO predvodi utrku naoružanja i globalnu vojnu potrošnju, opterećujući narode. U 2018. godini, ukupna vojna potrošnja svih 29 članica NATO-a iznosila je 963 milijarde dolara, 53% svjetske vojne potrošnje – više od preostale 164 države svijeta. Samo će europske članice NATO-a i Kanada potrošiti 100 milijardi dolara više na militarizam do kraja 2020. godine.

Na svom sastanku na vrhu u Londonu, NATO će proslaviti superiornost svojih vrhunskih vojnih snaga spremnih za rat. Kao što je istaknuo njegov glavni tajnik, “Prvi put u povijesti NATO je osnovao borbene skupine spremne za borbu; povećao svoju prisutnost na istoku; utrostručio veličinu NATO snaga za djelovanje; povećao izdatke za obranu u svim savezničkim zemljama NATO-a pet godina zaredom i stacionirao više američkih trupa u Evropi. ”

U okviru ratnohuškačkog dnevnog reda sljedećeg samita, i između ostalih pitanja, naći će se korištenje kibernetskog prostora i umjetne inteligencije u vojne svrhe.

SAD se uz potporu NATO-a povlači iz Ugovora o nuklearnim raketama srednjeg dometa INF. Odluka predstavlja ozbiljnu prijetnju nuklearne eskalacije i preusmjeravanja američkih raketa u Europu, kao što se dogodilo s raketama Pershing II 1980-ih, što je dovelo do masovnih mirovnih demonstracija u obrani mira i razoružanja.

SAD i njihovi saveznici u NATO-u nemilosrdno povećavaju svoje vojne aktivnosti i šire baze i postrojenja od Kaspijskog mora do Arktika, sve bliže Rusiji, ali i azijsko-pacifičkoj regiji i opkoljavajući Kinu. Ta ogromna mreža stranih vojnih baza, mornaričke flote, takozvani proturaketni sistemi i sistemi globalnog nadzora, koji su SAD i njihovi saveznici u NATO-u proširili po Evropi i svijetu, instrumenti su njihove svjetske strategije dominacije. NATO-vi ciljevi danas su otvoreno agresivni i njegova ratnohuškačka  arena prostire se po cijeloj planeti.

Apeliramo na sve organizacije i mirovne aktiviste u Evropi, na promicanje akcija protiv NATO-a i njegovog samita u Londonu, za raspuštanje ovog političko-vojnog bloka i na podršku neposrednoj borbi svake države članice NATO-a za povlačenje iz ovog agresivnog vojnog pakta.

Potvrđujući  nastavak kampanje Svjetskog mirovnog vijeća “Da miru! Ne NATO-u! “, apeliramo na mobilizaciju i mirovne inicijative u svakoj zemlji 3. prosinca uz snažnu prisutnost na anti-NATO demonstracijama u Londonu, zajedno s Britanskom mirovnom skupštinom, pozivajući na:

  • Raspuštanje NATO-a!
  • Kraj rasta vojne potrošnje i povećanje sredstava za socijalni napredak i mir!
  • Povlačenje svih NATO snaga, uključujući prestanak svih agresija i okupacija!
  • Kraj ucjene, destabilizacije i imperijalističkih ratova, agresije protiv suverenih država i naroda!
  • Podršku izbjeglicama, prognanicima i ostalim žrtvama ratova koje NATO, SAD i EU promiču i šire!
  • Zatvaranje vojnih baza na stranom teritoriju i rastavljanje američkih i NATO proturaketnih sistema!
  • Ukidanje nuklearnog oružja i drugog oružja za masovno uništenje i općeg razoružanja, zajedno s trenutnim prestankom istraživanja i razvojem smrtonosnog oružja!
  • Zaustavljanje daljnjeg širenja NATO-a!
  • Poštivanje načela Povelje UN-a i međunarodnog prava, suverenitet i ravnopravnost naroda i država!

 

Da miru! Ne NATO-u!

 

Evropske WPC članice,

Novembar 2019. godine

JE LI IDIOTIZAM NOVI DRUŠTVENI POREDAK?

Iako mi je 80 godina, prisustvovao sam prosvjedu 1. 10. 2019. godine održanog radi usvajanja rezolucije u europskom parlamentu koja u suštini izjednačava komunizam s fašizmom i nacionalizmom, a za koju su glasali i hrvatski europarlamentarci. Sama rezolucija kao zaključak “o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe” ne bi plijenila toliko pažnje da od pedeset i jednog “uzimanja u obzir, izvješća, izjava i konstatacija“ ne prevladava ciljano blaćenje komunizma kao društveno-ekonomskog sustava, s osvrtom na Sovjetski Savez i podvodeći sve komunističke zemlje pod totalitarna društveno-politička uređenja, ostavljajući kapitalizam kao društveno uređenje u tom pogledu nedirnutim. Rezolucija, uz poneku istinu, je rezolucija laži. Da su Poljska, Baltičke države i Zapad pokretači 2. svjetskog rata je totalna neistina. Njemačka, Italija i Japan su pokretači, a Poljska; Baltičke i druge države su bile žrtve toga rata.

 

Komunisti su zaustavili i pobijedili fašizam u Drugom svjetskom ratu

Da Hitler nije napao Sovjetski Savez, bio bi pobjednik u tome ratu i vjerojatno bi uživao blagodati – one koji danas uživa SAD. Imao bi svoj NATO, svoja tržišta, svoje baze po svijetu; njegovim se vojnicima ne bi smjelo suditi, svoje zatvore poput Guantanama, u kojima bi ležali zatvorenici godinama bez suđenja. Proizvodio bi ratove u svijetu, kao što ih proizvodi Amerikanac (SAD), a u njima za njegov interes ratovali bi i Hrvati, isto tako kao što ratuju za interes SAD-a.

Zaključcima ove rezolucije nanesena je teška uvreda svim komunističkim žrtvama, državama i njihovim građanima koji su se borili protiv fašizma. Da podsjetimo, u tim državama je na njihovim prostorima palo cirka 30 milijuna ljudi u borbi protiv fašizma. Od toga, 27 milijuna Sovjeta je poginulo u tom ratu. 80% Hitlerove vojske i njegovih privjesaka borilo se kroz taj rat i na kraju kapituliralo pred borcima pod vodstvom komunističkih otpora. Ne umanjujući udjele ostalih zemalja na strani pobjednika i njihove žrtve, za napomenuti je da su gotovo sve sudionice otpor fašizmu davale u pravilu kada su bile napadnute, pa i Amerika koja si je prisvojila ime nosioca pobjednika. U odnosu na Sovjetski Savez, imali su 400.000 žrtava, što je cirka 0.0148% od ukupnih žrtava.

Logično je da svaka osoba poslije poraza pokušava opravdati ili umanjiti svoju krivnju pa tako i svaka vlada svake države pokušava umanjiti dio svoje mračne prošlosti. Ukoliko je umanjuju, toliko te vlade država koje to rade moraju znati da s tom prošlošću nisu raščistile i da su potencijalna opasnost da je ponove. Od tuda su predstavnici zemalja koje su bile u vrijeme Drugog svjetskog rata fašističke ili na strani fašističkih zemalja s većim oprezom trebali prići donošenju ove rezolucije osuđujući pobjednika fašizma, pa tako i naši europarlamentarci. Tim više što su morali znati da smo htjeli ili ne sljednici i negativne NDH i pozitivne komunističke, a potom i socijalističke države.

 

Pojedinac nije država, a pogotovo nije društveni sistem

Ta rezolucija se osvrće na zadnjih 80 godina unatrag. Vinovnici iste brkaju pojmove; pojedinca-vladara pojedine države u toj državi; način vladanja (diktatura ili demokracija) s društvenim poretkom (sistemom). Čovječanstvo je od prahistorije, kamenog doba, robovlasničkog, feudalnog, kapitalističkog, socijalističkog i komunističkog, prolazilo kroz te sisteme. Svaki sistem je obilježen i dobrim i lošim vladarima. U svakom je bilo i ratova i paktova. Svaki rat je sam po sebi zločin, no istina je neupitna. Apostrofirajući pojedince-vladare, njihove dobre i loše strane, može ih se osuditi ili nagraditi, ali ih se ne može poistovjetiti sa svjetskim društvenim poretkom i zato suditi poretku. Njihova djela se mogu suditi ili hvaliti pa tako i Staljinova. Ali kad želimo suditi jednom društvenom sistemu, koji je nikao na određenim prostorima na našoj kugli zemaljskoj kroz “komunističke” pojedince, nemamo pravo zatvoriti oči pred ukupnim događajima toga vremena i ne suditi za ista ili gora djela i drugima samo zato što pripadaju drugom (kapitalističkom) poretku, što je slučaj ove rezolucije. Još manje EU parlament ima pravo uspoređivati taj komunistički poredak s fašizmom.

Fašizam je politički sistem koji počiva na načelima totalitarizma, korporativizma, nacionalizma i imperijalizma. Doktrina i politika kojoj teži je uspostavljanje diktature u svakoj državi uz strogo hijerarhijska načela.

Za razliku od njega, komunizam je društveno-ekonomski sustav zasnovan na ukidanju privatnog vlasništva i antagonističkih društvenih klasa, na podruštvljavanju svih sredstava za proizvodnju i svih društvenih bogatstava uz načelo: “od svakoga prema sposobnostima; svakome prema potrebi“. To je bitno humanije društveno uređenje od kapitalističkog, koje se zasniva na izrabljivanja čovjeka po čovjeku, i zato je budućnost čovječanstva.

 

Europa zatvara oči pred istinom 

Ova deklaracija nije ništa drugo do nastavak blaćenja društvenih sistema koji su pokazali i pokazuju brži i humaniji sveukupni napredak čovječanstva. Zar jugoslavensko samoupravno društvo kao samoupravni socijalizam nije primjer koji je Zapad, na čelu sa SAD-om, ratom i bombardiranjima s osiromašenim uranom zaustavio u razvoju i uništio? Zašto vinovnici ove rezolucije ne kažu ništa o sebi i svome gazdi SAD-u; ne, jer su zajedno vinovnici sijanja zla.

Tko je bacio atomsku bombu na civilno stanovništvo Hirošime i Nagasakija? Tko je formirao osvajačku organizaciju NATO i s njome proizveo 30 ratova u svijetu u istom vremenskom periodu o kojemu govori ova rezolucija, pobivši milijune i milijune nedužnih i raselivši više od 50 milijuna ljudi? Na to se ova rezolucija ni jednom riječju ne osvrće.

SAD i kao članica zemalja NATO pakta, što sama, što s NATO-om, od 1945. godine do danas, uzimajući si pravo da dijeli pravdu u svijetu i utječe na promjene društveno-političkih uređenja u pojedinim zemljama, izvršile su bombardiranja i ušle u rat (napale) s: 1. Kinom (1945. – 1946.), 2. Korejom (1950. – 1953.), 3. Kinom (1950. – 1953.),4. Gvatemalom (1954.), 5. Indonezijom (1958.) ,6. Kubom (1959. – 1961.), 7. Gvatemalom (1960.), 8. Kongom (1964.), 9 Laosom(1964.), 10. Peruom (1965.), 11. Vijetnamom (1961. – 1973.), 12. Laosom (1973.), 13. Kambodžom (1969. – 1973.), 14. Gvatemalom (1967. – 1969.), 15. El Salvadorom (1980.), 16. Nikaragvom (1980.), 17. Grenadom (1983.), 18. Libanonom (1984.), 19. Libijom (1986.), 20. Iranom (1987.), 21. Panamom (1989.), 22. Irakom (1991.), 23. Somalijom (1993.), 24. Sudanom (1998.), 25. Afganistanom (1998.), 26. Jugoslavijom (1999.), 27. Afganistanom (2001..- do danas), 28. Irakom (2013.), 29. Libijom (2011.), 30. Sirijom (2011. – do danas).

U tim ratovima na Jugoslaviju je bačeno 289.536 krater bombi, 15 tona osiromašenog urana, a u Jadransko more bačene su sve bombe iz aviona koje nisu bačene na Jugoslaviju, jer se avion mora osloboditi bombi prije slijetanja u bazu. Projekti odlagališta rađena su prije više od 20 godina.

Municija s osiromašenim uranom, upotrebljavana je u Afganistanu, Somaliji, Iraku, Libiji, a u Siriju je bačeno 2.500 tona osiromašenog urana. Što reći na sve te ratove? U rat protiv Iraka ušli su radi oružja za masovno uništavanje, a kad su ga razorili, stanovništvo raselili, uništili, onda priznaju da tog oružja nije ni bilo. Za ta nedjela nitko ne odgovara. Sirija je u to vrijeme primila 4 milijuna iračkih izbjeglica i zbrinula ih, a danas je razrušena i uništena zemlja s više od 7 milijuna izbjeglih i više od toliko raseljenih. Zbog čega? Samo zato što nije dala svoju naftu moćnicima u bescjenje. Libija je od socijalno uređene zemlje razrušena samo zato što je 420 milijardi dolara pohranila u 5 svjetskih banaka, a one, lošim plasmanom novca, došle u nemogućnost vraćanja kredita. Lošu poslovnost američkih i drugih banaka platila je ona i Gadafi insceniranim građanskim ratom !

Naši europarlamentarci trebali bi pokrenuti stvaranje rezolucije o osudi izazivača ratova i odgovornosti onih koji su ih izazvali. Trebali bi inzistirati na čišćenju Jadrana i prostora na koje su bacane kazetne bombe s osiromašenim uranom, jer Jadran je naš. Inzistirati na tome da se donose rezolucije o zabrani proizvodnje i prodaje oružja u državama gdje je ta proizvodnja planirani sastavni dio ukupnog prihoda tih zemalja, jer te zemlje time i planiraju ratove. Obavezati SAD i članice NATO-a na plaćanje ratne štete državama u kojima su ratovali.

Hoće li? Neće.

 

dipl. ing. Gojko Maričić


Hit Counter by http://yizhantech.com/